Dragutin Gorjanovi?-Kramberger
(
Zagreb
,
25. listopada
1856
. - Zagreb,
22. prosinca
1936
.),
hrvatski
prirodoslovac.
Rođen je u Zagrebu 25. listopada 1856. Tu je zavr?io osnovno ?kolovanje, zatim ?etiri razreda velike realke, te dio preparandije. Tada upisuje studij prirodnih znanosti u
Zurichu
, no ubrzo prelazi na sveu?ili?te u
Munchen
k znamenitom anatomu i paleontologu profesoru
Karlu Zittelu
. Godine
1879
. doktorirao je disertacijom o fosilnim ribama u
Tubingenu
.
1880
. godine vratio se u Zagreb, primljen je u Narodni muzej k prof. Pilaru. Dvije godine potom kao dobar hrvatski rodoljub, sukladno cjelokupnom tada?njem ozra?ju, promijenio je svoje njema?ko prezime u Gorjanovi?. Uz karijeru muzealca, od
1883
. godine zapo?eo je i karijeru sveu?ili?nog nastavnika predaju?i najprije paleontologiju kralje?njaka, a od
1886
. godine cijelu paleontologiju. Vrlo mlad,
1891
. godine izabran je za dopisnog ?lana
Jugoslavensku akademije znanosti i umjetnosti
. Bave?i se poglavito paleontologijom, ve? u tom razdoblju, do kraja 90-ih godina, objavio je vi?e od 50 radova u uglednim europskim ?asopisima. Otkrio je, opisao i sistematizirao velik broj novih vrsta, rodova i porodica fosilnih riba, odrediv?i njihovu starost, ?ivotni okoli? i filogenetske odnose. Prou?avao je i druge skupine organizama, fosilne gu?tere, sisavce, i dr. Ve? tada, smiono i razlo?no ulazio je u raspre sa starijim i tada poznatijim autoritetima iz poznatih znanstvenih sredi?ta, o ?emu govore i mnoga sa?uvana pisma. Ona ujedno svjedo?e o uva?avanju na koje je nailazio ve? kao mlad znanstvenik.
Slava i zasluge D. Gorjanovi?a-Krambergera ipak su najvi?e vezane uz otkri?e i obradu
praljudi iz Krapine
. Potkraj kolovoza
1899
. godine on je, naime, otkrio u
Krapini
znanstveno vrlo va?no pretpovijesno nalazi?te ljudskih kostiju, pepela, oruđa, kamenog kr?a, i sl. Bitno je pri tom da se na?ao stru?njak koji je otprve osjetio o ?emu je rije? i kako nalazi?tu pristupiti. Iscrtani geolo?ki profili i crte?i u njegovu radnom notesu svjedo?e o pristupu koji je daleko iznad onda?njih europskih postupaka pri iskopavanju sli?nih nalazi?ta. Ve? 1899. vijest o otkri?u brzo se iz Zagreba pro?irila europskim sredi?tima. Gorjanovi? je odmah među ostacima kostiju uo?io veliku morfolo?ku raznolikost, ustanovio da tu ima kosti djece, odraslih, robustnih i gracilnih oblika. Ta varijabilnost oblika pru?ila mu je upori?te za tuma?enje evolucijskih promjena do kojih je do?lo na kostima fosilnih i dana?njih ljudi. Njegov nalaz bio je odlu?uju?a potpora da se napokon odbaci mi?ljenje prema kojem je anatomija dotad poznatih kostiju fosilnih ljudi u Europi bila posljedica raznih ko?tanih oboljenja. Isto tako, opovrgao je tvrdnju velikog G. Cuviera da fosilni ?ovjek nije uop?e postojao. Gorjanovi?evo nalazi?e postalo je svjetski poznato i bilo je znanstveni dokaz o postojanju tzv. Homo primigeniusa o kojem je Gorjanovi? pisao.
Gorjanovi? je u znanosti o ?ovjeku bio prido?lica i mnogi su izrazili sumnju u njegove tvrdnje. Zato je on odmah pristupio vrlo zamr?enom poredbenom prou?avanju kostura dana?njih ljudskih oblika u muzejima Be?a i Budimpe?te. U tu svrhu, u istra?ivanju fosilnih kostiju, na samom pragu 20. stolje?a, uveo je i primijenio neke posve nove, izvorne metode. Da bi dokazao arhai?nost i istodobnost ljudskih i ?ivotinjskih ostataka, određivao im je starost po sadr?aju fluora. U prou?avanju unutra?nje građe okamenjenih kostiju prvi se poslu?io tek otkrivenim (1895) rendgenskim zrakama. Ubrzo su mu se javljali vode?i antropolozi i anatomi tog doba zanimaju?i se za mnoge pojedinosti. Neki su, dapa?e, htjeli da im kosti ustupi, arogantno pomi?ljaju?i da je otkriva? ignorant koji i ne razumije va?nost nalaza. U Zagreb je smjesta dohrlio veliki
njema?ki
autoritet u anatomiji i paleoantropologiji H. Klaatsch koji se lako uvjerio u Gorjanovi?evu kvalificiranost. Sljede?ih desetlje?a on ?e se, međutim, s Gorjanovi?em ?esto razi?i u obja?njenju mnogih pitanja oko ovog nalaza. No, i danas, Klaatsch se u literaturi spominje po zabludama i pogre?nim postavkama, a Gorjanovi? po ispravnom prosuđivanju.
Osim mnogobrojnih studija, ?lanaka, prikaza, Gorjanovi? je rezultate svojih iskapanja i istra?ivanja krapinskog nalazi?ta iznio u velikoj monografiji o "diluvijalnom ?ovjeku iz Krapine", Der Diluviale Mensch von Krapina in Kroatien, Wiesbaden 1906. I po sudu najpozvanijih stru?njaka dana?njice, bio je to dotad najiscrpniji prikaz fosilnog ?ovjeka, a Gorjanovi?ev opis fosilnih ko?tanih ostataka jedan je od najboljih ikad objavljenih o paleontologiji ?ovjeka. Uz osteologiju pra?ovjeka monografija sadr?i geolo?ke i stratigrafske podatke, te prethodnu raspravu o arheolo?kim i faunisti?kim ostacima. Gorjanovi? je zaklju?io da su fosilni ostaci u krapinskoj polu?pilji istalo?eni tijekom zadnjega velikog međuledenog razdoblja. Najnovijim analizama to je potvrđeno. O njegovim zaklju?cima glede relativne starosti neki su posumnjali, no najnovije analize određivanja apsolutne starosti pokazuju da je imao pravo. Gorjanovi? je od 1899. god. do 1929. god. o "svojim krapincima" objavio 53 znanstvene rasprave. Obradio je razne njihove zna?ajke, ali i usporedbu tih neandertalaca sa svim poznatim mu nalazima. Za?udno je kako je ve? dvadesetih godina uvelike dvojio o autenti?nosti Piltdownskog ?ovjeka, za koji se kasnije jasno pokazalo da je rije? o vje?toj krivotvorini.
U svojoj polustoljetnoj karijeri znanstvenika dvorski savjetnik, redovni sveu?ili?ni profesor, neumorni muzealac i ravnatelj Geolo?ko-paleontolo?kog muzeja, jedan od utemeljitelja Hrvatskoga naravoslovnog dru?tva akademik D. Gorjanovi?-Kramberger objelodanio je vi?e od tri stotine radova. Najzaslu?niji je i za utemeljenje Geologijskog povjerenstva za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, ustanove koja je kao slu?ba bila od posebnoga narodnoga interesa, koja je kasnije prerasla u sada?nji Geolo?ki zavod.
Po Gorjanovi?evu sudu, ostatci pra?ovjeka iz Krapine dokazuju da su neandertalci bili pretci dana?njih ljudi. Rijetki su se s njime tada slo?ili, a najizravniju potporu pru?io mu je njema?ki anatom
Gustav Schwalbe
. Kasnije, krajem 20-ih godina ovoga stolje?a, Gorjanovi?eve nazore elaborirat ?e uvelike znameniti ameri?ki antropolog ?e?kog podrijetla
Ale? Hrdli?ka
. Iako je to zapravo Gorjanovi?, Hrdli?ka se smatra utemeljiteljem tzv. unilinearne sheme o evoluciji ljudskog roda. Desetlje?a kasnije te ideje slijedio je
Franz Weidenreich
, ?ovjek kome dugujemo obradu i temeljne spoznaje o pekin?kom pra?ovjeku. On je jednu svoju monografiju, kao svome uzoru, posvetio upravo hrvatskom znanstveniku Gorjanovi?u.
Velikih sljednika Gorjanovi?eva znanstvenog opusa ima vi?e danas negoli u pro?losti. Njegovo ime u svijetu paleoantropologije i danas se ?esto citira i on je zasigurno na? najnavođeniji prirodoslovac.
Ako se priklonimo tvrdnji suvremenog engleskog povjesnika znanosti A. Desmonda kako "znanstvenici ne djeluju u zrakopraznom prostoru, nego su i oni odraz svoje ?ire kulture", onda je osobnost i znanstvena djelatnost Gorjanovi?a, u europskim i svjetskim okvirima, ipak refleksija njegove zagreba?ke, hrvatske i srednjoeuropske kulture. Ne smijemo, naime, smetnuti s uma kako je Gorjanovi?eva znanstvena djelatnost, prou?avanje biolo?kog podrijetla ?ovjeka, zadirala u same temelje europskog tradicijskog nauka i intelektualne misli. Ona se kosila sa svjetonazorom i osje?ajima mnogih pojedinaca i zajednica. No, suprotno mnogima u ?irokom svijetu, manje u nas, on nije neutemeljeno ?irio staze svog intelektualnog djelovanja. Premda su ku?nje slave, posebice u njegovoj znanosti, uvijek podvrgnute skretanju, on je do smrti sa?uvao primjeran znanstveni autoritet, nikad ne zadiru?i u podru?ja i uvjerenja drugih.
Nevidljive odrednice ovakva Gorjanovi?eva pona?anja mo?da su upravo proiza?le kao plod male znanstvene sredine i male zemlje Hrvatske iz koje je uvijek s mukom i ustrajno, biolo?ki re?eno, imaju?i posebne prilagodbe, trebalo kro?iti u europska obzorja. Njegova kultura, njegov ?ivotopis i sav znanstveni opus kao da su tako razli?iti od ideologiziranih sklopova velikih naroda i njihovih znanstvenika, od sklopa npr. Haeckelova u Njema?koj ili Huxleyeva u Engleskoj. Posve dobro upoznat sa znanstvenom djelatno??u velikih europskih sredi?ta, Gorjanovi? se nije olako priklanjao autoritetima, ve? je u svome Zagrebu sa?uvao i razvio samosvojni put znanstvenog promi?ljanja. Talentu se priklju?ila velika radi?nost i ustrajnost, pa otuda mo?da iznala?enje uvijek novih pojedinosti, metodolo?ke inovacije i originalne spoznaje. I tako, njegovo veliko otkri?e nije samo smije?ak sre?e nego i poklon radi?nom velikanu znanosti koji je taj dar najbolje znao ugraditi u kulturnu i znanstvenu ba?tinu Hrvatske i Svijeta.
D. Gorjanovi?-Kramberger, obasut priznanjima i slavljen, umro je u Zagrebu 22. prosinca 1936. godine.
Godinu
2006
.
UNESCO
obilje?ava kao godinu Dragutina Gorjanovi?a-Krambergera