Donald Henry Rumsfeld
(
9.7.
,
1932
.-2021) je
ameri?ki
republikanski
politi?ar poznat po tome ?to je najmlađi, najstariji i
sekretar za obranu
s najdu?im mandatom u ameri?koj historiji. Također je poznat kao najgorljiviji zagovornik i arhitekt
ameri?ke invazije na Irak
2003. godine, te neslu?beni vođa
neoconske
frakcije unutar administracije predsjednika Georgea W. Busha.
Rumsfeld se rodio u gradu
Evanston
u dr?avi Illinois u porodici
njema?kog
porijekla. U djetinjstvu je bio
skaut
te pohađao
demonstracijsku ?kolu Baker
u Illinoisu. Nakon toga je pohađao
Univerzitet Princeton
uz vojnu stipendiju.
1954
. se pridru?io
ameri?koj ratnoj mornarici
gdje je slu?io kao pilot i avio-instruktor.
1957
. je oti?ao u mornari?ku rezervu kako bi se po?eo baviti politikom kao pomo?nik republikanskog kongresmena
Davida S. Denisona Jr.
, a potom
Roberta P. Griffina
. Nakon dvogodi?nje karijere u investicijskoj banci
A.G. Becker
je
1962
. i sam izabran u
Zastupni?ki dom Kongresa
. Na to je mjesto izabran jo? tri puta.
1969. je podnio ostavku kako bi se priklju?io administraciji predsjednika
Nixona
, gdje se istakao na cijelom nizu va?nih du?nosti.
1973
. je imenovan na mjesto ambasadora SAD u
NATO
-u.
Rumsfeld je za vrijeme slu?be u Kongresu bio ostavio dobar dojam na novog predsjednika
Forda
, pa je nakon Nixonove ostavke
1974
. imenovao ?efom Fordovog tranzicijskog tima. Poslije toga je bio na?elnik Fordove Bijele ku?e, a
1975
. je po prvi put postao sekretar za obranu. Njegov je mandat upam?en po cijelom nizu reformi i uspje?nim nastojanjem da se ameri?ke oru?ane snage profesionaliziraju, odnosno promijene koncepciju koja se pokazala neadekvatnom za vrijeme
vijetnamskog rata
.
Nakon Fordovog poraza na predsjedni?kim izborima se
1977
. okrenuo privatnom biznisu, te istakao kao uspje?an direktor farmaceutske tvrtke
G.D. Searle & Company
, poznate po proizvodnji umjetnog sladila zvanog
Nutrasweet
. Pored toga je slu?io u upravom odboru multinacionalne korporacije ABB, a od 1983. do 1984. je slu?io i kao Reaganov izaslanik za
Bliski istok
, prilikom ?ega se, u svrhu normalizacije odnosa s
Irakom
u doba
iransko-ira?kog rata
, sreo i sa
Sadamom Huseinom
.
Rumsfeld je 1998. bio jedan od osniva?a
Projekta za novi ameri?ki vijek
, trusta mozgova ?iji je ?lan bio i biv?i ministar obrane
Dick Cheney
. Kada je George W. Bush postao predsjednikom a Cheney potpredsjednikom, 2001. je Rumsfeld imenovan sekretarom za obranu.
Za vrijeme
napada 11. septembra 2001
. Rumsfeld se nalazio u
Pentagonu
, a nakon udara aviona u zgradu je osobno pomagao pri evakuaciji ranjenika, dr?e?i nosila. Taj je događaj - kao i odluka predsjednika Busha da zapo?ne
rat protiv terorizma
- pove?ala Rumsfeld utjecaj u Bushovoj administraciji.
Rumsfeld je za taj rat primijenio tzv. Rusmfeldovu doktrinu - temeljenu na kori?tenje najsuvremenije tehnologije umjesto velikog broja konvencionalnih kopnenih snaga. Ta je strategija imala uspjeha u pohodu kojim je u novembru 2001. zba?en
talibanski
re?im u
Afganistanu
.
Rusmfeld je isti recept primijenio i prilikom
invazije na Irak
2003. kada je s relativno malo kopnenih snaga slomljen re?im Sadama Huseina. Međutim, uskoro se pokazalo da su te snage neadekvatne kako za obavljanje efikasne vojne
okupacije
, tako i za zaustavljanje ja?anja ira?ke gerile, kao i nicanja raznih paravojnih formacija na vjerskoj i etni?koj osnovi. Porast nasilja, kao i ameri?kih ?rtava, je dovela do sve vi?e zahtjeva s Rumsfeldovom ostavkom, posebno intenziviranih nakon izbijanja skandala oko zlostavljanja zatvorenika u zatvoru
Abu Ghraib
.
Bush je, usprkos zahtjeva nekih svojih suradnika da Rumsfelda smijeni pred predsjedni?ke izbore
2004
. godine, to odbio u?initi. Međutim, dvije godine kasnije je nezadovoljstvo ratom u Iraku bitno pridonijelo te?kom porazu Republikanske stranke na izborima za Kongres. Bush je zbog toga odlu?io prihvatiti Rumsfeldovu ostavku te ga zamijeniti s biv?im direktorom CIA-e
Robertom Gatesom
.