Bazilika Rođenja Isusova naziv je crkve u Betlehemu za koju se vjeruje da je izgrađena na mjestu gdje je rođen Isus . Danas je ova crkva u zajedni?kom vlasni?tvu Gr?kog pravoslavnog patrijarhata u Jeruzalemu, Armenskog jeruzalemskog patrijarhata i Kustodije Svete zemlje , to jest franjevaca koji u ime Svete stolice i Katoli?ke crkve ?uvaju sveta mjesta.

Evanđelja i najstarija povijest [ uredi | uredi kod ]

Nakon evanđelja koja govore o Isusovu rođenju u Betlehemu ( Evanđelje po Mateju i Evanđelje po Luki ), ali nikad ne ka?u da se to dogodilo u spilji, najstariji je svjedok ?tovanja betlehemske spilje kao mjesta Isusova rođenja filozof i kasniji kr??anski mu?enik Justin, koji je ?ivio sredinom 2. stolje?a, porijeklom je bio iz grada Flavia Neapolis, dana?njeg Nablusa u Palestini . U njegovom se tekstu prvi put spominje da je Isus rođen u spilji, ?to onda ponavlja i Origen u 3. stolje?u.

Povijest izgradnje bazilike [ uredi | uredi kod ]

Kod spilje Isusova rođenja izgrađena je 333 . godine Crkva Rođenja. Sagrađena je po Konstantinovu nalogu. U 6. st. bila je zamijenjena sada?njom građevinom zahvatom cara Justinijana .

Konstantinova bazilika [ uredi | uredi kod ]

Anonimni hodo?asnik iz Bordeauxa ( Itinera Hierosolymitana , 333 .) donosi prvu vijest o ovoj crkvi: ≫Ondje gdje je rođen Gospodin Isus podignuta je bazilika po Konstantinovu nalogu.≪ Potom Euzebije Cezarejski u propovijedi o Konstantivu ?to ju je vjerojatno izgovorio prilikom posvete bazilike Svetoga groba 335 . ( De Laudibus Constantini ) potvrđuje da je crkva tada ve? postojala i da je podignuta nad spiljom: ≫Izabrav?i u Palestini tri mjesta koja su sadr?avala tri misti?ne spilje, (Konstantin) ih je uresio bogatim zdanjima.≪ Isti autor u Konstantinovu ?ivotopisu ( Vita Constantini , nakon 337 .) poja?njava: ≫Stoga je vjerna carica ( Helena , Konstantinova majka) veli?anstvenim zdanjima uresila spomen na porođaj Majke Bo?je, pobrinuv?i se da u svemu zasja spilja rođenja, a nedugo nakon toga car je po?astio to isto mjesto kraljevskim prinosima, dodaju?i velikodu?nosti svoje majke zlatne i srebrne posude i ukrasne sagove.≪

Ova prvotna građevina imala je vanjsko dvori?te duga?ko 30 m koje je vodilo prema atriju povr?ine 45 puta 28 m. i zavr?avalo pred crkvom, kolonadom podignutom na jednu stepenicu, poput propileja . Sama je crkva bazilikalna građevina s 5 brodova te je zauzimala povrsinu 28 puta 29 metara, bez oktogona, koji je na isto?noj strani bazilike predstavljao prostor sveti?ta. Oktogon je bio dvorana podignuta za tri stube, a sa svake strane bile su smje?tene ni?e prostorije, a između njih trokutasti traveji . Glavni i bo?ni brodovi komunicirali su s oktogonalnim sveti?tem kroz lukove. U sredi?tu oktogona tri stube vode do ograde koja ?titi duboku kru?nu depresiju, kroz koju se gledalo u spilju u kojoj je rođen Isus. Oktogon je bio osvijetljen kroz opaion, kru?ni otvor na sredini tj. vr?ku piramidalnog krova. U unutra?njosti su na podu bili mozaici. a prvotni ulaz u spilju bio je kroz stube pred oktogonom.

Predimenzionirano dvori?te slu?ilo je kao odmori?te hodo?asnicima i trgovcima koji su zadovoljavali njihove potrebe. Atrij je također bio velik te je bio otvoren vjernicima kao i nevjernicima. Oltar je bio u glavnom brodu, pone?to udaljen od stuba koje su vodile u oktogon. Oktogon je prvenstveno slu?io kao martirij koji je ?titio mjesto Kristova rođenja. Opaion je simboli?ki na krovu i udubljenje u podu povezivalo mjesto gdje je rođen s nebom na koje je uza?ao. Prije i poslije liturgije vjernici su mogli kru?iti oktogonom i preko ograde gledati u ?pilju.

Justinijanova bazilika [ uredi | uredi kod ]

Konstantinova je bazilika ostala netaknuta kroz dva stolje?a, a oko 876 . aleksandrijski patrijarh Eutih pi?e: ≫Godine 21. vladanja Justinijana pobunili su se u Palestini Samarijanci i razorili sve crkve te bacili na loma?u i pobili mnoge kr??ane, te ih gorko mu?ili, a ubili su i biskupa Nablusa. Kad je vijest o tome stigla do Justinijana, on je poslao mnoge vojnike, koji su pobili mno?tvo Samarijanaca... (Car Justinijan) nalo?io je svome poslaniku da sru?i crkvu u Betlehemu, koja je bila premala, te izgradi ondje sjajnu crkvu, veliku i lijepu, tako da se ni u Jeruzalemu ne nađe ljep?a od nje.≪ Car ipak nije bio zadovoljan djelom svoga poslanika pa ga je pogubio pod optu?bom da je prisvojio novac.

Povijesno je poznata pobuna Samarijanaca u Palestini u 6. st., upravo u vrijeme vladavine cara Justinijana , a i arheolo?ka istra?ivanja pokazala su da je bazilika doista bila sru?ena i ponovno izgrađena. Nova je bazilika bila du?a od Konstantinove, a u apsidalnom dijelu razvijena je u tri prostorije, od kojih je sredi?nja povi?ena i predstavlja sveti?te. Nestao je Konstantinov oktogon, a ulaz u spilju s mjestom Isusova rođenja nije vi?e bio ispred sveti?ta, nego dvama stubi?tima slijeva i zdesna. Na nekim dijelovima zidovi ove bazilike pokazuju da su neko? bili oblo?eni mramorom. Na podu je također bio bijeli mramor, ?to je znak bogatstva. Mozaik se stavljao samo onda kada nije bilo dovoljno novca kako bi se kupio mramor.

614 . godine u Palestinu su provalili Perzijanci , te su sru?ili sve crkve. Betlehemska bazilika jedina je izbjegla takvu sudbinu. Prema jednoj predaji, na pro?elju bazilike nalazio se mozaik s likovima trojice mudraca (kod nas se ?esto zovu i sveta Tri kralja), koji su se do?li pokloniti novorođenom Isusu. Ti su mudraci bili prikazani u perzijskoj no?nji, te su im Perzijanci odali ?ast ne sru?iv?i baziliku. Bazilika je ostala u takvu stanju sve do kri?arskoga doba .

Od 12. stolje?a do turske vlasti [ uredi | uredi kod ]

Od izgradnje pa do 12. stolje?a u bazilici nije bilo velikih promijena, osim redovitoga odr?avanja i popravaljanja, posebice kada je rije? o dekoracijama. Iz izvje?taja hodo?asnika mo?e se zaklju?iti da je bazilika imala jedan ili mo?da dva zvonika, no nije mogu?e sa sigurno??u odrediti njihovu to?nu lokaciju. Opat Daniel ( 1106 .- 1107 .), ruski hodo?asnik , spominje troja ulazna vrata, no ni on ne daje precizno mjesto. Svod je, vjerojatno ve? iz predkri?arskog doba, bio pokriven cedrovim drvetom, a ta je konstrukcija ostala i do dana?njega dana.

Pet brodova bazilike međusobno su odijeljeni stupovima i to u ?etiri niz od po jedanaest stupova. Svi su iz bizantskog doba, a u 12. su stolje?u oslikani, te nose naizmjeni?no likove isto?nih i zapadnih svetaca.

Iznad stupova, na sjevernom i ju?nom zidu u kri?arsko doba postavljeni su zidni mozaici koji prikazuju anđele, potom razli?ite crkvene sabore, te Isusove pretke. Danas se vidi samo ?est anđela, a prikazani su kao ?ene u tunikama i s dugim pletenicama, koje stupaju u procesiji , ruku ispru?enih prema apsidi. To su anđeli koji su se do?li pokloniti novorođenom djetetu. Od prikaza sedam ekumenskih sabora , ?etiri mjesna sabora i dvaju sinoda , ostali su prikazi sveukupno njih sedam.

Kroz sljede?a stolje?a nije bilo ve?ih zahvata u bazilici, a u 16. stolje?u Turci su poskidali mramor te ga prenijeli u Jeruzalem na podru?je d?amija , gdje ga se i danas mo?e vidjeti.

U 17. stolje?u pravoslavci su u sveti?tu podigli ikonostas koji postoji i danas, a 1842 . obnovili su pod, te su na mijesto oduzetoga mramora stavili crvenkasti kamen. Bio je to dio obnove nakon potresa iz 1834 .

Kroz ovo je razdoblje promjene do?ivio i glavni ulaz. Dok je Justinijanova bazilika imala troja vrata, od kojih su srednja bila ve?a, u kri?arsko su doba na pro?elju prisutna samo jedna vrata, a i ona su manja od onih bizantskih. Kona?no, u tursko doba (nakon 1517 .) vrata su zazidana, a ostao je samo mali prolaz, vjerojatno kako bi se sprije?ilo turke da s konjima ulaze u baziliku.

≫Status quo≪ i dana?nje stanje [ uredi | uredi kod ]

U razdoblju turske vlasti (od 1517 .) u razli?ite su Crkve stekle vlasni?ta i prava unutar bazilike, ?to je ?esto dovodilo do sukoba među kr??anima razli?itih konfesija. Sli?no kao i u bazilici Svetoga groba, ve? od vremena vlasti Mameluka, a osobito u doba Osmanskog carstva , vladari su nastojali izvu?i korist od zanimanja Crkava za mjesto Isusova rođenja, pa su ta prava i vlasni?tva napla?ivali.

Nastanak ≫Statusa quo≪ [ uredi | uredi kod ]

Na koncu je turski sultan u dva navrata priznao tzv. ?Status quo“ ( 1757 . i 1852 .). Rije? je o nizu mahom nepisanih pravila koja vladaju unutar bazilike Rođenja Isusova, a određuju vlasni?tvo i prava pojedinih Crkava. Prema tome pravilniku, vlasnici crkve su skupa gr?ki pravoslavni Jeruzalemski patrijarhat, Franjeva?ka Kustodija Svete zemlje u ime Katoli?ke Crkve, te Jeruzalemski patrijarhat Armenske isto?ne pravoslavne Crkve , te Franjeva?ka Kustodija Svete zemlje u ime Katoli?ke Crkve. Usto, određena prava pripadaju i manjim Crkvama. Osim Osmanskog carstva, jamci "Statusa quo" postale su i velike europske sile, posebice Rusija , Francuska , ?panjolska , te tada?nje talijanske dr?ave, ?to je kasnije preuzela Italija . "Status quo" koji je, osim odredbi za baziliku Rođenja Isusova, sadr?avao i one koje se ti?u drugih sveti?ta Svete zemlje, postao je dijelom dogovora Be?kog ( 1814 .- 1815 .) i osobito Berlinskog kongresa ( 1878 .).

Nakon Prvog svjetskog rata [ uredi | uredi kod ]

Za vrijeme Britanskog mandata u Palestini , ?Status quo“ je ostao na snazi, kao i u Jordanskom Kraljevstvu ( 1948 .- 1967 .) i Izraelu (od 1967 .).

Bazilika Svetog groba i danas je vođena prema pravilima ?Statusa quo“ i, premda povremeno dolazi do nesporazuma među razli?itim kr??anskim zajednicama, obi?no ne dolazi do sukoba.

Dana?nje stanje [ uredi | uredi kod ]

Danas u bazilici Rođenja Isusova djeluju pravoslavni Grci, koji su i vlasnici njezina najve?eg dijela, ?to uklju?uje pet brodova bazilike, sveti?e i desnu apsidu koja se nastavlja na ju?ne pokrajnje brodove. Usto, uz baziliku imaju i svoj manastir.

Armenska isto?na pravoslavna Crkva posjeduje lijevu apsidu koja se nastavlja na sjeverne pokrajnje brodove, gdje se nalaze i dva armenska oltara. Za Bo?i? oni ove oltare prepu?taju na kori?tenje, jedan Sirskoj ortodoksnoj Crkvi, a drugi Koptskoj Crkvi .

Kustodija Svete zemlje, a time i Katoli?ka crkva posjeduju prolaz kroz tu sjevernu apsidu prema spilji Isusova rođenja. Osim toga, franjevci Kustodije Svete zemlje, uz sjevernu stijenu bazilike imaju svoj klaustar i crkvu svete Katarine u kojoj se na Bo?i? odr?ava Polno?ka, a nakon toga i procesija do spilje Rođenja. Sjeverno od crkve svete Katarine i klaustra nalazi se franjeva?ki samostan, te svrati?te za hodo?asnike pod nazivom ≫Casa Nova≪ (Nova ku?a).

Zbog ≫Statusa quo≪ nije lagano odr?avanje bazilike Rođenja Isusova, budu?i da je za svaku promjenu na dijelovima bazilike koji pripadaju svim trima Crkvama potreban pristanak sviju. Takav je slu?aj s drvenim krovom bazilike koji je u izuzetno lo?em stanju, no ne uspijeva se do?i do dogovora oko obnove.

Spilja Rođenja [ uredi | uredi kod ]

U kripti bazilike Rođenja Isusova nalazi se spilja Rođenja. Rije? je o djelomi?no prirodnoj, a djelomi?no umjetno uređenoj spilji u kojoj su prisutne najranije kr??anske uspomene. U spilju se ulazi, od Justinijanove obnove, dvama stubi?tima s juga i sjevera, ispod sveti?ta.

Jaslice [ uredi | uredi kod ]

Najstariji spomen ?tovane spilje je onaj Justina mu?enika iz sredine 2. stolje?a, a potom i dolaze i svjedo?anstva ostalih. Sveti Jeronim 395 . u Pismu Paulinu poja?njava da je rimski car Hadrijan namjerno na mjestu ?to su ga kr??ani ?tovali dao napraviti sveti?te boga Tamuza, to jest Adonisa , te spominje i druge spilje oko one u kojoj je rođen Isus. Jeronim u svojoj Bo?i?noj propovijedi izvje??uje da su u njegovo vrijeme prvotne, vjerojatno kamene jasle, bile zamijenjene zlatnim i srebrnim.

U 12. stolje?u dijelovi ovih jasli prenijeti su u baziliku svete Marije Velike ( tal. Santa Maria Maggiore) u Rimu .

Na mjestu jaslica, u desnom, ju?nom dijelu spilje, nalazi se danas mramorni spomen na te jasle, a nasuprot njima oltar Triju mudraca (ili sveta Tri kralja). Maleni prostor između jaslica i oltara na ne?to je ni?oj razini u odnosu na ostatak spilje, te je odijeljen trima stepenicama i stupom.

Prostor jaslica u isklju?ivom je vlasni?tvu Katoli?ke Crkve , te se za njega brinu franjevci Kustodije Svete zemlje.

Mjesto Rođenja [ uredi | uredi kod ]

Premda najstarija svjedo?anstva govore o ?tovanju jaslica, a ne mjesta samoga rođenja, ve? sveti Jeronim u 4. stolje?u spominje oltar nad mjestom Rođenja. S vremenom ?e ovo mjesto dobiti ve?u va?nost od jaslica.

Ipak, u arheolo?kim istra?ivanjima utvrđeno je da je na mjestu koje se danas ?tuje kao mjesto Rođenja, bio izvorno ulaz u spilju, pa je malo vjerojatno da se ondje dogodilo Isusovo rođenje. U bizantsko je doba taj ulaz zatvoren malom apsidom u koju je ugrađen oltar. U 12. stolje?u kri?ari su pod oltar postavili zvijezdu s latinskim natpisom koji spominje Isusovo rođenje od Djevice Marije. Iz istoga je razdoblja i mozaik u gornjem dijelu apside na kojem su vidljivi dijelovi prikaza Rođenja, te latinski natpis: Gloria in excelsis Deo et in terra pax hominibus , ≫Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima.≪

Danas na ovom oltaru, koji zauzima sredi?nje mjesto u spilji Rođenja, svoju liturgiju slu?e pravoslavni Grci i predstavnici Armenske ckrve . Brojni hodo?asnici koji dolaze u Betlehem obi?avaju kleknuti na tom mjestu i poljubiti zvijezdu koja ozna?ava mjesto Rođenja.

Okolne spilje [ uredi | uredi kod ]

Ve? sveti Jeronim spominje vi?e spilja raspoređenih oko mjesta Isusova rođenja. Danas se te spilje nalaze u vlasni?tvu franjevaca , a ?uvaju razli?ite uspomene. Među njima svakako je najzna?ajnija uspomena na boravak svetog Jeronima u Betlehemu. On je ovdje, uz spilju Rođenja, osnovao samostan, te ovdje preveo Bibliju s izvornih jezika, hebrejskog i gr?kog na latinski. Taj se prijevod stolje?ima kasnije koristio kao slu?beni prijevod Svetog pisma u Zapadnoj, Katoli?koj Crkvi .

Ovdje nalazi i nekoliko grobnica. Kroz povijest one su se pripisivale raznim osobama, a između ostalih, prema jednoj predaji, ovdje bi bila pokopana i Nevina dje?ica, ?to ih je Herod dao pogubiti prilikom Isusova rođenja. Ipak, arheolozi su utvrdili da je rije? o grobovima odraslih osoba. Ovdje je bio i grob samog svetog Jeronima, no kasnije je prenijet u Rim, te se nalazi u istoj crkvi gdje i dijelovi jaslica.

U ove se spilje silazi stepenicama iz franjeva?ke crkve svete Katarine, a postoje i vrata koja izravno vode u spilju Rođenja. Ona se otvaraju jednom dnevno kad kroz njih prolazi franjeva?ka procesija, te na Bo?i? , Bogojavljenje i blagdan svete Katarine.