Ovaj ?lanak nije preveden djelomi?no ili uop?e. ( Rasprava ) Pomozite u prijevodu vode?i ra?una o stilu i pravopisu. Izvornik se mo?da nalazi na popisu drugih jezika .

Ovaj ?lanak ili jedan njegov dio zahtijeva jezi?nu i pravopisnu doradu . ?lanak treba preurediti u skladu s gramati?kim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika .

Testiranje nuklearnog oru?ja odnosi se na pokuse koje izvodi vojska ili vlada neke dr?ave kako bi utvrdila u?inkovitost i razornu mo? nuklearnog oru?ja . Tijekom 20. stolje?a, ve?ina dr?ava koja je razvila nuklearna oru?ja ih je i testirala. Testovi otkrivaju kako ta oru?ja funkcioniraju pod razli?itim okolnostima te kako se strukture pona?aju kada se nađu u radijusu eksplozije. Također, nuklearno testiranje je ?esto bio dokaz znanstvene i vojne snage neke dr?ave, radi potrebe zastra?ivanja suparnika, te su stoga i mnogi testovi bili politi?ke prirode.

Prvo nuklearno oru?je detonirale su Sjedinjene Ameri?ke Dr?ave u Novom Meksiku 16. srpnja 1945., u tzv. Trinity testu , ?ija je snaga imala ekvivalent 20 kilotona . Prva hidrogenska bomba , nazvana " Mike ", testirana je na atolu Enewetak , Mar?alovi Otoci , 1. studenog 1952., a izvele su ga također SAD. Najsna?nije nuklearno oru?je ikada testirano bila ja tzv. " Car-bomba " koju je izradio SSSR i bacio iznad Novaje zemlje 30. listopada 1961., ?ija je snaga imala ekvivalent 50 megatona. ^[1]

1963., tri ( UK , SAD, SSSR) od ?etiri ( Francuska ) nuklearnih dr?ava , kao i mnoge dr?ave bez nuklearnog naoru?anja, potpisalo je Povelju o ograni?avanju nuklearnog testiranja, ?ime su se obvezale da ne?e testirati ta oru?ja u atmosferi, pod vodom ili u svemiru. Podzemni nuklearni testovi su pak dozvoljeni. Francuska je nastavila s atmosferskim testiranjem sve do 1974., Kina ?ak i do 1980. Oni nisu nikada potpisali povelju. ^[2]

Podzemni testovi su nastavljeni u SAD-u sve do 1992. (godini u kojoj su testirali nuklearno oru?je po zadnji put), u SSSR-u do 1990., u UK do 1991., a u Francuskoj i Kini do 1996. Nakon potpisivanja Povelje o dalekose?noj zabrani testiranja 1996., sve te dr?ave su se obvezale da ?e prekinuti nuklearno testiranje. Dvije nuklearne sile koje istu nisu potpisale - Indija i Pakistan - su zasad zadnji poznati test izvele 1998. U modernom razdoblju, posljednje nuklearno testiranje izvela je Sjeverna Koreja u velja?i 2013. Ista dr?ava je tako jedina koja jo? testira nuklearno oru?je te planira testove s raketama koje mogu nositi isto. ^[3]

Vrste [ uredi | uredi kod ]

Postoje ?etiri glavne vrste testiranja nuklearnog oru?ja:

• Atmosfersko testiranje odnosi se na eksplozije koje se odigravaju u Zemljinoj atmosferi . Tradicionalno su se odvijale na tornjevima, balonima, otocima ili su bombe ba?ene iz zrakoplova. Nuklearne eksplozije koje su dovoljno blizu tlu da povuku sitne ?estice, pijesak i otpad u oblak gljiva mogu generirati nuklearne padaline zbog radijacije otpada.

• Podzemno testiranje odnosi se na nuklearno testiranje koje se odvija ispod povr?ine Zemlje, na razli?itim dubinama. Podzemne detonacije bile su naj?e??a vrsta testiranja SAD-a i SSSR-a tijekom hladnog rata ; ostalo testiranje zabranila je povelja o ograni?avanju istih 1963. Kada je eksplozija potpuno obuzdana, izbacuje zanemarivu koli?inu ?karta. Ipak, mogu katkad probiti i na povr?inu, te dovesti do zna?ajne koli?ine nuklearne padaline, te i do seizmolo?ke aktivnosti. ^[4] 1976., SAD i SSSR su ograni?ili koli?inu podzemnih testova na maksimalno 150 kilotona.

• Egzoatmosfersko testiranje odnosi se na testiranje iznad atmosfere. Nuklearno oru?je pritom uzdignu rakete. Kao posljedica, katkad mogu stvoriti nuklearni elektromagnetski puls (NEMP), koji nabija ?estice ?irom hemisfere i dovodi do efekta aurore. Najpoznatiji ameri?ki egzoatmosferski test je Starfish Prime iz 1963.

• Podvodno testiranje odnosi se na detonacije nuklearnog oru?ja ispod vode. Uglavnom su priklju?ene za brod koji potom biva uni?ten u eksploziji. Iako su takvi testovi rjeđi, ipak su izvođeni (jedan primjer je Operacija Crossroads ). Ovakve detonacije mogu raspr?iti velike koli?ine radioaktivnih ?estica po vodi ili potocima, ?ime bi zagađenje bilo veliko.

Svrha [ uredi | uredi kod ]

Nuklearne testove neki su podijelili na sljede?e politi?ke svrhe:

• znanje o oru?ju - radi prikupljanja informacija ili fundamentalnog znanja o samim oru?jima, njihovim procesima i materijalima.

• u?inci oru?ja - radi prikupljanja informacija o u?incima nuklearnog oru?ja na strukture, opremu, organizme i okoli?. Koriste se za pre?ivljavanje civila i vojnika u slu?aju nuklearnih detonacija, razvijanju oru?ja, meta i taktika nuklearnog ratovanja.

• sigurnosni pokusi - upu?uju na promatranje pona?anja oru?ja u slu?aju nesre?e. Osobito se rabe za istra?ivanje mo?e li se dogoditi zna?ajnija nuklearna detonacija u nekoj nesre?i, zbog slu?ajnosti, tijekom transporta i skladi?tenja.

• miroljubive nuklearne eksplozije - radi istra?ivanja kori?tenja nuklearnih eksplozija u podru?jima izvan vojnih ciljeva.

Alternative potpunog testiranja [ uredi | uredi kod ]

Hidronuklearno testiranje prou?ava nuklearne materijale pod uvjetima eksplozivne kompresije ?oka. Oni mogu stvoriti polukriti?ne uvjete, ili superkriti?ne uvjete ?iji prinosi variraju od zanemarivih do zna?ajnog prinosa punog oru?ja. ^[5]

Pokusi kriti?ne mase utvrđuju kvantitet ?kriljavog materijala potrebnog za kriti?nost za raznovrsnost kompozicija, gusto?a i oblika ?kriljavog materijala.

Polukriti?ni ili hladni testovi su oni koji uklju?uju nuklearni materijal i mogu?e eksplozije, ali koje namjerno ne dovode do nuklearnog doprinosa. Jedina su vrsta testova dozvoljena Poveljom u sveobuhvatnoj zabrani nuklearnog testiranja ^{[6] [7] [8]}

Povijest [ uredi | uredi kod ]

Prvo testiranje nuklearnog oru?ja izveo je SAD kraj Alamogorda , Novi Meksiko , 16. srpnja 1945., u sklopu tzv. projekta Manhattan , kada je dobio ?ifru " Trinity ". Izvorna zamisao bila je da se potvrdi je li mogu?e izazvati sna?nu eksploziju atomskim oru?jem , kao i da se procijene razmjeri i u?inci atomske eksplozije prije upotrebe protiv Japana . Ipak, znanstvenici tada jo? uvijek nisu znali za nuklearne padaline i ine posljedice zra?enja, sve do atomskog bombardiranja Hiroshime i Nagasakija . U Hiroshimi je od eksplozije preminulo 118.661 ljudi, a u Nagasakiju 74.000. ^[9]

SAD je izveo ?est nuklearnih testiranja prije nego ?to je SSSR razvio svoju atomsku bombu ( RDS-1 ) i testirao je 29. kolovoza 1949. Tada nijedna od te dvije dr?ave nije imala mnogo atomskog oru?ja pa su testiranja bila oskudna i s dugim razmacima. Do 1950-ih, SAD je ve? razvio standardni teritorij za testiranje oru?ja u Nevadi kao i na Mar?alovim otocima . SSSR je uglavnom testirao u Kazahstanu . ^[10] Ipak, tijekom hladnog rata , obje su zemlje po?ele ubrzano razvijati svoj program te su testirale na stotine bombi u drugoj polovici 20. st.

Međutim, nuklearno testiranje neminovno vu?e za sobom velike opasnosti. To je potvrđeno 1954. godine, kada je SAD izveo opasnu Castle Bravo eksploziju uz pomo? nove hidrogenske bombe na Mar?alovim otocima, ali su znanstvenici podcijenili ?tetnost i razmjere opasnog materijala nakon detonacije. Eksplozija je imala ekvivalent od 15 megatona - dvostruko vi?e od predviđenog. Detonacija je izbacila i neo?ekivano veliku koli?inu radioaktivnog materijala, kojeg je promjena vremena raspr?ila nad velikim podru?jem. Oblak radioaktivne pra?ine proputovao je preko 150 km udaljenosti te zagadio nekoliko nastanjenih otoka u blizini atola. Domorodci su evakuirani, ali su svejedno kod 83 njih zabilje?ene opekline, dok je jedan japanski brod ulovio radioaktivnu ribu koja je vjerojatno dospjela na japansko tr?i?te. ^[11]

Bravo je bila najgora nuklearna nesre?a za SAD, ali su se pojavili i razni drugi problemi, kao ?to je raspr?ivanje zra?enja i zagađenja vodenih izvora, hrane i stanovni?tva i u drugim podru?jima. Zabrinutost oko sve ve?eg rasta radioaktivnih padalina je na kraju doveo do Povelje o ograni?avanju nuklearnog testiranja 1963., koja je ograni?ila potpisnice na podzemno testiranje. Ne ra?unaju?i Indiju i Pakistan - koji su svaki izveli sveukupno tek ?est nuklearnih podzemnih testova - pet preostalih nuklearnih sila je sveukupno izvelo 2.046 nuklearnih pokusa do prekida te prakse 1996. Od tog ukupnog broja, SAD je izveo 1.030 pokusa (51 %), SSSR 715 pokusa (35 %), Francuska 210 pokusa (10 %), Ujedinjeno Kraljevstvo 45 pokusa (2 %) te Kina 45 pokusa (2 %). ^[12] Zadnje pokuse izvele su Francuska i Kina 1996. godine. U 21. stolje?u, takvu je praksu ponovno pokrenula tek jedna dr?ava, Sjeverna Koreja, koja je izvela tri nuklearna pokusa do 2013.

Jedina poznata dr?ava s nuklearnim oru?jem koja tvrdi da nikada nije izvela nuklearni pokus je bila Ju?noafri?ka Republika (iako je i to sporno. Vidi: incident u Veli ), koja je u međuvremenu rasformirala i ukinula sve svoje nuklearno naoru?anje. ^[13] Izrael se također ?esto navodi kao dr?ava s nuklearnim kapacitetom, ali navodno nikada nije izveo nuklearna testiranja. 1986., Mordechai Vanunu , biv?i tehni?ar nuklearnog postrojenja kraj Dimone , za Sunday Times je izjavio da Izrael ima tajni nuklearni program te je potom osuđen na 18 godina zatvora u svojoj domovini jer je razotkrio dr?avne tajne. ^[14]

Miroljubivi nuklearni pokusi izvođeni su radi kopanja kanala ili umjetnih luka, ili kako bi se stimulirala podru?ja na kojima le?i plin i nafta . Ipak, ti su pokusi na kraju zaustavljeni zbog opasnosti od zagađenja okoli?a. ^[15]

Nuklearni pokusi se ?esto koriste za politi?ke svrhe. Jedan primjer je detonacija najsna?nije nuklearne bombe ikada stvorene, Car-bombe , koja je imala 50 megatona. Detonirao ju je SSSR 1961. Ovo oru?je je preveliko da bi se koristilo protiv neke vojne mete, te se smatra da je takav prototip bio jedini primjerak uop?e izrađen u SSSR-u. ^[16]

Prema nekim procjenama, ostatci nuklearnog otpada uzrokovani takvim testiranjima doveli su do obolijevanja od raka i smrti 17.000 Amerikanaca u drugoj polovici 20. stolje?a. ^[17] Mnogi se stoga protive daljnjim nuklearnim pokusima jer izazivaju utrku u naoru?anju s jedne strane, te zagađuju okoli? s druge.

• 
  Prvi nuklearni pokus, tzv. Trinity pokus, 1945.
• 
  Nuklearni pokus Sedan iz 1962. bio je poku?aj SAD-a u iskapanju velike koli?ine zemlje
• 
  Operacija Buffalo, britanski nuklearni pokus 1956.
• 
  Neslavni nuklearni pokus Starfish Prime je aktiviran 400 km iznad povr?ine atola Johnstona 1962.

Nuklearni pokusi po dr?avama [ uredi | uredi kod ]

Nuklearne sile su izvele preko 2.000 nuklearnih pokusa u drugoj polovici 20. st. a Sjeverna Koreja tri do 2013.:

• SAD : 1.054 pokusa po slu?benim podacima. Lokacije su bile: Nevada , Mar?alovi otoci, Amchitka Alaska , Colorado , Mississippi , i Novi Meksiko . ^[18] Bilo je i nekoliko testiranja nad ljudima: Operacija Buster-Jangle je 1951. uklju?ila 2.796 ameri?kih vojnika koji su promatrali nuklearnu eksploziju s udaljenosti od 11 km. Nakon detonacije, 883 vojnika je po naredbi bilo prisiljeno oti?i tek 450 metara udaljenosti od epicentra eksplozije kako bi se utvrdili utjecaji radijacije na ljude.
• Sovjetski Savez : 715 nuklearna pokusa po slu?benim podacima, ^[19] od kojih ve?ina na sljede?im podru?jima: Semipalatinsk , Novaja zemlja , Kazahstan , Turkmenistan i Ukrajina .
• Francuska : 210 nuklearna pokusa po slu?benim podacima, od toga 160 podzemna ^[20] ), na sljede?im lokacijama: Reggane , In Ekker u al?irskoj Sahari , Fangataufa , Moruroa ( Francuska Polinezija ), Ben Wenif i Hammaguir .
• Ujedinjeno Kraljevstvo : 45 nuklearna pokusa (21 u Australiji , te razni po Kiritimatiju na Indijskom oceanu , kao i zajedni?ki nuklearni pokusi sa SAD-om u Nevadi. ^[21]
• Kina : 45 nuklearna pokusa (23 atmosferska i 22 podzemna, kraj Lop Nura , u Malanu , Xinjiangu ) ^{[22] [23]}
• Indija : ?est podzemnih nuklearnih pokusa od 1974. do 1998. ^[24]
• Pakistan : ?est podzemnih nuklearnih pokusa 1998. kraj Balud?istana uz granicu s Afganistanom. Pokuse je osudila međunarodna zajednica, no pakistanske vlasti su izjavile da morali reagirati i uspostaviti protute?u kao odgovor na indijsko nuklearno testiranje. Ipak, potvrdile su da ne ?ele utrku u naoru?anju. ^[25]
• Sjeverna Koreja : tri nuklearna pokusa između 2006. i 2013. Nakon svakog od njih, Vije?e sigurnosti Ujedinjenih naroda izglasalo je novu rundu te?ih sankcija protiv te dr?ave. ^[26]

Dodatno, mo?da su bile tri nepotvrđene nuklearne eksplozije, no samo se jedna smatra ozbiljnim kandidatom za isti, a to je incident u Veli u Indijskom oceanu 1979., za kojeg se smatra da ga je izvela vlada Ju?ne Afrike.

Od prvog nuklearnog pokusa 1945. do testova u Pakistanu 1998., nikada nije bilo razdoblja du?eg od 22 mjeseca između dva testiranja. Razdoblje od lipnja 1998. do listopada 2006. najdu?e je razdoblje "mira" od 1945. u kojem nije bilo zabilje?enih nuklearnih pokusa. Najvi?e ih je izvedeno 1961., ?ak 140.

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Bibliografija [ uredi | uredi kod ]

• DeVolpi, A.; Minkov, V.E.; Simonenko, V.A. 2005. Nuclear Shadowboxing: Legacies and Challenges . DeVolpi, Inc. ISBN   9780977773411 Nedostaje uspravna crta: |first3= ( pomo? ) ; |first3= nedostaje |last3= ( pomo? )
• Mariner, Rosemary B.; Piehler, Kurt. 2009. The Atomic Bomb and American Society: New Perspectives . University of Tennessee Press. ISBN   9781572336483
• Njølstad, Olav. 2010. Nuclear Proliferation and International Order: Challenges to the Non-Proliferation Treaty . Taylor & Francis. ISBN   9780203844823
• Powaski, Ronald E. 2000. Return to Armageddon: The United States and the Nuclear Arms Race, 1981-1999 . Oxford University Press. ISBN   9780195355963

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Testiranje nuklearnog oru?ja

• Videoarhiva: Nuklearni pokusi SAD-a, SSSR-a, UK-a, Kine i Francuske   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 5. prosinca 2012. ( Wayback Machine ) na sonicbomb.com
• Karte mjesta na kojima su testirana nuklearna oru?ja
• Fotografije nuklearnih eksplozija   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 19. lipnja 2010. ( Wayback Machine ) Life
• Katalog nuklearnih eksplozija   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 1. travnja 2014. ( Wayback Machine ) navodi 2.199 eksplozija po datumu, mjestu i snazi detonacije
• Tablica poznatih nuklearnih pokusa po svijetu
• Pokusi nad vojnicima BBC News