Rudi Supek
(
Zagreb
,
8. travnja
1913.
?
Zagreb
,
2. sije?nja
1993.
) bio je
hrvatski
filozof,
sociolog
i psiholog.
Diplomirao je
filozofiju
u Zagrebu. Studirao je klini?ku
psihologiju
u
Parizu
, a
1952.
godine doktorirao je na
Sorboni
. Za vrijeme
Drugog svjetskog rata
pridru?io se
francuskom
pokretu otpora.
Nijemci
su ga zatvorili u
koncentracijski logor
Buchenwald kod Weimara, jedini logor kojeg su logora?i sami oslobodili. Bio je nositelj
legije ?asti
i
pukovnik
francuskog pokreta otpora
.
Radio je na
Odsjeku za psihologiju
Filozofskog fakluteta u Zagrebu
i
Institutu za dru?tvena istra?ivanja
u Zagrebu. Godine
1963.
na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu
osnovao je Odsjek za sociologiju. Inicijator je i jedan od osniva?a
Kor?ulanske ljetne ?kole
. Od
1967.
do
1973.
godine urednik je ?asopisa
Praxis
, a utemeljio je i uređivao ?asopis
Pogledi
. ?irok je spektar tema njegovih radova: od
patopsihologije
do antropolo?ke, filozofijske i socijalnoekolo?ke problematike.
Bio je brat
Ivana Supeka
.
- "Egzistencijalizam i dekadencija" (1950.)
- "Psihologija građanske lirike" (1952.)
- "Sociologija i socijalizam" (1962.)
- "Herbert Spencer i biologizam u sociologiji" (1965.)
- "Humanisti?ka inteligencija i politika" (1969.)
- "Ova jedina zemlja: idemo li u katastrofu ili u Tre?u revoluciju?" (1973.)
- "Dru?tvene predrasude" (1973.)
- "Zanat sociologa" (1983.)
- "?ivjeti nakon historije" (1986.)
- "Grad po mjeri ?ovjeka" (1987.)
- "Modernizam i postmodernizam: proturje?an ?ovjek kao utemeljenje. Ogled iz fundamentalne antropologije" (1996.)
- "Umjetnost i psihologija" (1958.)
