Ovaj ?lanak ili dio ?lanka nije pokriven izvorima . Pomozite Wikipediji navođenjem odgovaraju?ih knjiga, ?lanaka u ?asopisima ili internetskih stranica .

Elizabeta od Yorka
Engleska kraljica
Vladavina	18. sije?nja 1486. - 11. velja?e 1503.
Prethodnik	Ana Neville
Nasljednik	Katarina Aragonska
Suprug	Henrik VII.
Djeca	Artur Tudor , princ od Walesa, Margareta Tudor , kraljica ?kotske, Henrik VIII. , Marija Tudor, kraljica Francuske
Otac	Edvard IV.
Majka	Elizabeta Woodville
Rođenje	11. velja?e 1466.
Smrt	11. velja?e 1503.
Potpis
Vjera	katoli?anstvo

Elizabeta od Yorka ( eng. Elizabeth of York , 11. velja?e 1466. , Westminsterska pala?a - 11. velja?e 1503. , London Tower ) je bila engleska kraljica, ?ena kralja Henrika VII. Elizabeta se udala za Henrika VII. nakon njegove pobjede na bitci na Bosworthskom polju , koja ujedno obilje?ava kraj Ratove dviju ru?a . Rodila mu je sedmero djece.

Kraljeva k?i [ uredi | uredi kod ]

Bila je najstarije dijete kralja Edvarda IV. i njegove ?ene Elizabete Woodville . Rođena je za vrijeme Ratova dviju ru?a , isprekidanog građanskog rata oko engleskog prijestolja koji se vodio između obitelji Lancastera i York , dviju ogranaka dinastije Plantagenet . Njezin otac, Eduard, sin vojvode od Yorka , krunu je oduzeo Henriku VI. od dinastijske loze Lancastera .

Elizabetino kr?tenje se odr?alo u Westminsterskoj opatiji , pod pokroviteljstvom njezinih baka, Jacquetta od Luksemburga , vojvotkinje od Bedforda, i Cecily Neville , vojvotkinje od Yorka. Tre?i pokrovitelj je bio njezin rođak, Richard Neville, Kraljotvorac .

Godine 1469., u dobi od tri godine, na kratko je vrijeme bila zaru?ena s Georgeom Nevilleom, sin Johna Nevillea i ne?aka Richarda Nevillea. Kasnije je John podr?avao Richarda Nevillea u ustanku protiv kralja Eduarda IV , i time su zaruke bile otkazane.

1475. godine, francuski kralj Luj XI . je pristao na brak devetogodi?nje Elizabete s njegovim najstarijim sinom Karlom (koji je kasnije francusko prijestolje preuzeo s trinaest godina). Međutim, 1482. godine Luj XI. je odustao od dogovora.

Kraljeva sestra [ uredi | uredi kod ]

9. travnja 1483. godine, Elizabetin otac, kralj Eduard IV. , iznenada je umro. Njezin mlađi brat, Eduard V ., naslijedio je prijestolje. Elizabetin stric, Rikard , vojvoda od Gloucestera, bio je imenovan kao privremeni vladar (regent) u monarhiji i za?titnik svojih ne?aka. Rikard je izolirao svoje ne?ake od Woodvilleovih, uklju?uju?i njihovu vlastitu majku, Elizabetu Woodville .

Presreo je Eduarda V. dok je potonji putovao iz Ludlowa , gdje je ?ivio kao princ od Walesa, u London za svoju krunidbu. Eduard V. je bio smje?ten u kraljevsku rezidenciju Londonski toranj , navodno kako bi bio za?ti?en. Elizabeta Woodville pobjegla je s mlađim sinom Rikardom i k?erima, uzev?i uto?i?te u Westminsterskoj opatiji . Njezin ?urjak, Rikard, zamolio je nadbiskupa Bourchiera da povede Rikarda sa sobom, kako bi dje?ak mogao boraviti u Toweru i praviti dru?tvo svom bratu Eduardu V. Elizabeta Woodville , pod prisilom, na kraju je pristala.

Dva mjeseca kasnije, 22. lipnja 1483., brak kralja Edwarda IV. s Elizabetom Woodville progla?en je nevaljanim: Tvrdilo se da je Eduard IV. u vrijeme ?enidbe s Elizabetom Woodville ve? bio zaru?en s gospom Eleanor Butler . Parlament je izdao prijedlog zakona, Titulus Regius ("Kraljevska titula") , u prilog ovom stavu. Ova mjera pravno je djecu Edwarda IV. proglasila nelegitimnima: u?inila ih je neprihvatljivima za nasljedstvo i prijestolje te proglasila Rikarda, vojvodu od Gloucestera, pravim kraljem. Zasjeo na prijestolje kao Rikard III. 6. srpnja 1483. godine. Mali prin?evi, Eduard (12) i Richard (9) nestali su ubrzo nakon toga. Okolnosti njihovog nestanka nikada nisu bile razja?njene, te prin?evi u Toweru ostaju povijesni misterij.

Kraljeva ne?akinja [ uredi | uredi kod ]

Elizabetina je majka, Elizabeta Woodville , nakon svih Rikardovih postupaka i dalje zadr?ala politi?ki utjecaj kao donedavna kraljica Engleske. Tajno je kovala planove protiv Rikarda s Margaretom Beaufort , majkom Henrika Tudora , koji je planirao silom preuzeti englesko prijestolje. Dogovoreno je da ?e Henrik osvojiti prijestolje i o?eniti Elizabetu, te tako ujediniti dinastije Lancastera i Yorka te osigurati mir u Engleskoj.

1484. godine Elizabeta od Yorka i njezine sestre napustile su Westminstersku opatiju i vratile se na dvor. Elizabeta Woodville se o?ito pomirila s Rikardom III. To mo?e, ali ne mora sugerirati da je Elizabeta Woodville vjerovala da Rikard III. nije ubio njezina dva sina (iako je to malo vjerojatno zbog njezinog sudjelovanja u neuspjeloj invaziji Henrika Tudora u listopadu 1483. godine i suradnje s njegovom majkom Margaretom, 1485. godine da sru?i Richarda jednom zauvijek). Govorilo se da se Rikard III. namjeravao o?eniti Elizabetom iz Yorka jer je njegova supruga Ana Neville umirala i nisu imali pre?ivjele djece. The Crowland Chronicle tvrdio je da je Rikard III. bio prisiljen pore?i ovu neukusnu glasinu. Unato? njegovom poricanju, glasine su bile sveprisutne te se smatralo da je Elizabeta ?ak neko vrijeme bila zaljubljena u svog strica. Svakako je o?ekivala da ?e postati engleska kraljica nakon bitke na Bosworthskom polju između njega i Henrika VII.

Ubrzo nakon smrti Ane Neville , Rikard III poslao je Elizabetu od Yorka s kraljevskog dvora u dvorac ?erifa Huttona i otvorio pregovore s portugalskim kraljem Ivanom II. da se o?eni njegovu sestru Joan, portugalsku princezu i da Elizabeta o?eni njihovog rođaka, budu?eg kralja Manuel I. od Portugala.

Kraljeva supruga - kraljica Engleske [ uredi | uredi kod ]

22. kolovoza 1485. , bitkom na Bosworthskom polju , obilje?io se kraj vladavine zloglasnoga Rikarda III. , Elizabetinog strica. Henrikova vojska je porazila Rikardovu. Istog dana je Henrik VII. progla?en kraljem Engleske. Henrik je poni?tio dokument kojim je Rikard proglasio djecu Eduarda IV. nezakonitom.

O?enio je Elizabetu 18. sije?nja 1486. godine. Elizabeta je rodila ukupno sedmero djece, ali samo ?etvero je pre?ivjelo rano djetinjstvo: Artur , Margareta , Henrik i Marija . Iako se par o?enio iz politi?kih razloga, ?ini se da su oba partnera zavoljeli i usre?ili jedno drugo. Henrik nije imao prile?nice za vrijeme braka.

Bez obzira na reputaciju svog mu?a kao ?krtog i hladnog ?ovjeka, Henrik je shvatio va?nost natjecanja u uspostavi nove dinastije. Znao je da ?e s vremenom morati otvoriti nov?anik kako bi impresionirao i strane veleposlanike, a time i "mekom silom" impresionirati kraljeve ?panjolske i Francuske te dokazati da on nije jo? jedan engleski kralj kojega ?e se svrgnuti s vlasti kao sve njegove prethodnike.

Bila mu je potrebna Elizabeta kao uzor kako se pravilno postaviti na dvoru i prema narodu, ?to dokazuje ?injenica da, kada se vjen?ao sa svojom ?enom, Englesku nije vidio od svoje ?etrnaeste godine, dok je Elizabeta bila princeza koja je ?ivjela na engleskom dvoru ?itav ?ivot te bila odgojena da razumije kako voditi kraljevski dvor. Tu se njezin utjecaj najvjerojatnije osjetio zajedno s njenom svekrvom .

Elizabetina je sudbina bila povezana s uspjehom nove engleske kraljevske dinastije, Tudor : to dokazuje ?injenica da je prijestolje bilo nestabilno zahvaljuju?i 32-godi?njem građanskom ratu za krunu. Jedna taktika rje?avanja tog problema uklju?ivala je udaju Yorkista za Lancastrije. Elizabetine vlastite sestre, Cecily i Anne od Yorka, i njezina rođakinja Margareta Pole bile su Yorkove mladenke udane za Lancasterove mu?karce odane Henriku VII. Elizabeta je stoga imala motiv ?eljeti se pobrinuti za uspje?no blagostanje svojih rođaka, ali ni u kojem slu?aju nije mogla predvidjeti ho?e li to kona?no zajam?iti mir.

Elizabeta je bila vrlo pobo?na ?ena i jedna od njezinih ?ivotnih strasti bila je dobro?instvo. Davala je novac i milostinju u velikim koli?inama, do te mjere da se u mnogim prilikama zadu?ila. Darovala je redovnicima i redovni?kim redovima. Velik dio kritika u vezi s vladavinom Elizabetinog supruga proizlazi iz podsmijeha tada?njeg plemstva, razumljivo gorkog zbog nedavne podjele vlasti s kraljem u Londonu i kasnijih opakih kriti?kih stavova Francisa Bacona , ali dokaza britanske Nacionalne Arhiva, zajedno s novijim radovima u arheologiji, predstavljaju puno druga?iju predod?bu, gdje je Elizabeta privatno imala izda?nijeg, ljubaznijeg i dra?esnijeg supruga u Henriku VII. Dokazi otkrivaju ?ovjeka koji je velikodu?no otvorio torbicu za svoju djecu, majku i suprugu te imao sklonosti prema glazbi, veselju i plesu u određenim posebnim prigodama. Unato? brojnim neprijateljima ste?enim na vrhuncu Ratova dviju ru?a , jo? uvijek su postojale Henrikove pristalice i prijatelji te da je Elizabeta zadobila njihovo povjerenje.

Zapisi navode da je pala?a Elsyng bila jedan od dva jaslica njihove djece i obojica su mjesta gdje je Elizabeta provodila ve?i dio svog vremena kad nije bila na dvoru.

U roku od godinu dana od bitke na Bosworthskom polju , Henrikov prijatelj, Thomas Lovell , po?eo je ?iriti i pobolj?avati doti?no imanje kako bi ga prilagodilo kraljevskoj obitelji. Dovr?eno do trenutka rođenje princa Henrika s dovoljno mjesta za igru za kraljevsku djecu. Uređeno u renesansnom stilu, to je postalo omiljeno uto?i?te kraljevskog para.

U njezinu ?ast odr?ana je velika krunidbu gdje su je odveli na kraljevsku teglenicu niz Temzu . Noviji dokazi sugeriraju da je Henrik VII. bio jednako graditelj kao i njegov sin i unuka te da je i njegova supruga dijelila taj interes: sada je poznato da je Elizabeta imala ruke u dizajniranju nekada?nje pala?e Greenwich te da je sama pala?a bila imenovana za zabavu velikih razmjera. Izvori vrlo jasno ukazuju na to da je Bo?i? za kraljevsku obitelj bio cjelovito i posebno vrijeme, o ?emu svjedo?e mnogi pre?ivjeli dokumenti koji prikazuju posebno ?ivahni dvor s prekrasnim vremenom, s obilnim koli?inama uvezenog vina, velikim koli?inama novca potro?enim na pe?eno meso i zabavlja?i. Kralj je također ?esto kupovao darove za Elizabetu i njihovu djecu. Knjige ra?una koje je vodio sam Henrik VII. kristalno jasno pokazuju da je potro?io puno zlata na skupocjene tkanine i za sebe i svoju obitelj.

Elizabeta od Yorka nije imala puno politi?kog utjecaja kao kraljica zbog svoje sna?ne svekrve Lady Margaret Beaufort , ali se izvje?tavalo da je bila nje?na, ljubazna i dare?ljiva prema svojim rođacima, slugama i dobro?initeljima. U jednom se izvje??u navodi da je Henrik VII. preferirao Elizabetin izbor za prazno biskupijsko mjesto nad odabirom svoje majke, pokazuju?i kraljevu naklonost i spremnost za slu?anje Elizabete. ?ini se da je voljela knjige, pokroviteljstvom engleskog tiskara Williama Caxtona . Elizabeta je u?ivala u glazbi, plesu i kocki; posljednja od njih bila je zabava koju je dijelila sa suprugom.

Odnos sa ?panjolskom [ uredi | uredi kod ]

Kao kraljica, osigurala je obrazovanje svoje mlađe djece, uklju?uju?i budu?eg Henrika VIII. Također je pratila svog supruga u njegovom diplomatskom posjetu Calaisu 1500. godine kako bi se sastala s Filipom I. Kastiljskim, a dopisivala se i s kraljicom Izabelom I. Kastiljskom prije braka njihove djece, engleskog princa Artura i ?panjolske princeze Katarine Aragonske :

14. studenoga 1501. godine, 15-godi?nji sin Elizabete od Yorka Artur o?enio se Katarinom Aragonskom, k?eri aragonskog kralja Ferdinanda II. i kastilske kraljice Izabele I. Par je poslan u dvorac Ludlow , tradicionalnu rezidenciju princa od Walesa. Artur je umro u travnju 1502. godine. Zbog vijesti o njegovoj smrti Henrik VII. se slomio u tuzi, koliko u strahu za svoju dinastiju, tako i u ?alosti za sinom. Elizabeta ga je utje?ila, rekav?i mu da je on jedino dijete svoje majke, ali da je pre?ivio da postane kralj, da ga je Bog ostavio sa sinom i dvije k?eri i da su oboje bili dovoljno mladi da mogu imati jo? djece. Kad se, pak, vratila u vlastite odaje, i sama se slomila od tuge. Njezini su poslu?itelji poslali po Henrika koji ju je zauzvrat tje?io.

Smrt [ uredi | uredi kod ]

Godine 1502. Elizabeta jo? je jednom zatrudnjela i provela vrijeme zato?ena u londonskom Toweru .

2. velja?e 1503. rodila je k?er Katarinu, ali dijete je umrlo nekoliko dana nakon toga. Podlegav?i infekciji nakon porođaja, umrla je 11. velja?e, u dobi od 37 godina. Njezina smrt duboko je pogodila ?itavu kraljevsku obitelj koja ju je dugo oplakivala. Prema jednom biografu, njezina je smrt slomila njezinog mu?a, engleskog kralja. U drugom se izvje??u ka?e da je kralj "privatno oti?ao na samotno mjesto i ne bi mu se nitko trebao pribje?i." To je zna?ajno s obzirom na to da, nedugo nakon Elizabetine smrti, podaci pokazuju da je i sam smrtno obolio i da nije htio dopustiti bilo kome osim njegove majke Margarete Beaufort , uklju?uju?i i lije?nike. Za Henrika VII. da poka?e svoje osje?aje, a kamoli bilo kakav znak slabosti, bilo je krajnje neobi?no i alarmantno za ?lanove njegova dvora. U roku od ne?to vi?e od dvije godine, kralj Henrik VII. izgubio je svog najstarijeg sina, suprugu, k?i i na?ao se da mora po?tovati Ugovor o trajnom miru sa ?kotskom.

Henrik VII. je razmi?ljao o ponovnoj ?enidbi kako bi obnovio savez sa ?panjolskom, ali je umro udovac ?est godina kasnije. Kraljev opis po?eljne supruge - koji je bio poslan svim veleposlanicima - odgovarao je pokojnoj kraljici. Na svaku godi?njicu njezine smrti odredio je da se pjeva misa zadu?nica, zvone i zapali 100 svije?a u njezinu ?ast. Također nastavio zapo?ljavati svoje ministrante svake Nove godine.

Londonski toranj napu?ten je kao kraljevska rezidencija, o ?emu svjedo?i i nedostatak podataka da ga je kraljevska obitelj koristila nakon 1503. godine. Kraljevska rođenja u doba Elizabetinog sina, Henrika VIII. , odvijala su se u raznim drugim pala?ama.

Kraljeva reputacija (o ?krtosti) pogor?ala se nakon kralji?ine smrti.

Pokopan je s Elizabetom od Yorka pod njihovim likovima u njegovoj kapeli Westminsterske opatije . Njezina je grobnica otvorena u 19. stolje?u, a drveno ku?i?te njezinog olovnog lijesa uklonjeno je kako bi se stvorio prostor za zakop njezinog prapraunuka Jakova VI. i I.

Izgled [ uredi | uredi kod ]

Elizabeta od Yorka bila je poznata kao ljepotica svog vremena: pravilne crta lica, plave o?i, visoka i lijepe puti, nasljeđuju?i mnoge osobine nao?itih roditelja (prvenstveno majke koja je u jednom trenutku smatrana najljep?om ?enom na Britanskom oto?ju. Naslijedila je o?evu sklonost ka visini jer je ve?ina ?ena njezine dobi bila znatno ni?a od 168 cm. Svi ostali monarsi dinastije Tudor naslijedili su njezinu crvenkastu zlatnu kosu te se to obilje?je povezivalo s tom dinastijom.

Izvori [ uredi | uredi kod ]