Ruska aneksija Krima

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sergej Aksionov, Vladimir Konstantinov, Vladimir Putin i Aleksej ?ali potpisuju pristupanje Krima Ruskoj Federaciji
Karta Krima

Ruska aneksija Krima odigrala se u martu 2014. kada su Autonomna Republika Krim i grad Sevastopolj , oboje međunarodno priznati kao dio teritorija Ukrajine , proglasili nezavisnost i ubrzo potom priklju?eni Ruskoj Federaciji . Dana 21. marta 2014, Moskva je efektivno upravljala teritorijem Krima kao dijelom federalnih subjekata Rusije ? Republika Krim i federalni grad Sevastopolj . [1]

Pozadina [ uredi | uredi izvor ]

Aneksija je ozna?ila kulminaciju Krimske krize , koja je nastala nakon ukrajinske revolucije , ruske vojne intervencije i referenduma o statusu Krima u martu iste godine. Ruska vojna intervencija je formalno po?ela 1. marta, nakon ?to je ruski predsjednik Vladimir Putin od Savjeta Federacije dobio odobrenje da koristi vojne snage na teritoriji Ukrajine u svrhu "stabilizacije situacije". U Ukrajini i na Zapadu se, međutim, vjeruje da je invazija po?ela nekoliko dana ranije, kada su aerodrome, vladine zgrade [2] [3] i druge strate?ke objekte na Krimu po?ele zaposjedati maskirane uniformirane osobe bez oznaka, za koje su krimske vlasti tvrdile da je rije? o miliciji "(snage samoobrane)". Sli?ne akcije su se ubrzo pro?irile i na ukrajinske vojne baze i druge instalacije, koje su do?le pod blokadu ruskih trupa i "snaga samoobrane", pri ?emu se od ukrajinskih vojnika tra?ila predaja ili razoru?anje. Klju?ne baze su se predale do 5. marta, pri ?emu je veliki dio ljudstva prihvatio ponudu da prijeđe na krimsku odnosno rusku stranu. Separatisti?ka krimska vlada Sergej Aksionova proglasila je nezavisnost Krima, a potom je odr?an referendum o statusu Krima na kojem je 96,77% krimskog stanovni?tva glasovalo za priklju?enje Ruskoj Federaciji . Samostalna uloga Krimljana u ?itavoj krizi kao i izlaznost odnosno postotak referenduma dovedeni su u pitanje na Zapadu, gdje se isti?e uloga ruske vojske i gdje je priklju?enje opisano kao "nevjerojatan, brz i uglavnom beskrvan pu? ". [4]

Posljedice [ uredi | uredi izvor ]

Ovaj događaj je izazvao velike kontroverze te su ga osudili razni svjetski ?elnici, kao i NATO , opisali kao nezakonitu aneksiju ukrajinskog teritorija, u izravnom kr?enju budimpe?tanskog memoranduma iz 1994. o suverenosti i teritorijalnom integritetu , od Rusije. [5] Kao reakciju, ?lanovi G8 su odlu?ili izbaciti Rusije iz te skupine i vratiti se skupini G7 , a uvedene su i međunarodne sankcije protiv Rusije 2014. Ukrajinska vlada Arsenija Jacenjuka je potvrdila najmanje sedam ustavnih kr?enja tim ?inom, uklju?uju?i izbjegavanje obveze Krima da prvo zatra?i zakonsku promjenu od same Ukrajine, prije tra?enja formalnog prava za provođenje bilo kakvih nadpoliti?kih procesa. Ovo predstavlja prvi slu?aj u evropskoj historiji nakon drugog svjetskog rata da se granice suverenih dr?ava mijenjaju jednostranom akcijom pripajanjem teritorija jedne dr?ave.

Rusija se protivi terminu "aneksija", [6] a Vladimir Putin je branio referendum i tvrdio da je u skladu sa međunarodnim pravom. [7] Ukrajina to osporava, te ne priznaje neovisnost krimske republike ili pristupanje nje nekoj drugoj dr?avi, koju smatra nezakonitom. [8] Op?a skup?tina Ujedinjenih naroda je također odbacila referendum, usvojiv?i neobvezaju?u rezoluciju 68/262 kojom potvrđuje "teritorijalni integritet Ukrajine unutar međunarodno priznatih granica". [9] [10]

Godinu dana kasnije, prema jednom istra?ivanju, 93% stanovnika Krima je imalo pozitivan, a 4% negativan stav o ruskom preuzimanju kontrole nad poluostrvom. U ekonomskoj usporedbi, pla?e su u godinu dana nominalno porasle za 45%, ali realno zapravo i pale za -8,5%, jer su velike stope inflacije porasle za 53,5 %. [11]

Događaj je izazvao i egzodus krimskih Tatara : UN navodi da je preko 10.000 osoba napustilo Krim u 2014., ve?inom Tatara, [12] ?ime je ta ionako krhka nacionalna zajednica jo? jednom smanjena na tom podru?ju. Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a upozorio je u izvje?taju iz 2015. da se na Krimu kr?e ljudska prava slobode govora , slobode okupljanja (Tatarima nije dozvoljeno obilje?iti 71. godi?njicu deportacije Tatara ), slobode vjeroispovjesti i druga. U 2015., tro?kovi vode porasli su za 15%, a elektri?ne energije za 14,4%, po?to je Krim ovisan o uvozu struje preko kopnene Ukrajine (85%) i vode za navodnjavanje poljoprivrede (80%). [13]

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]

Reference [ uredi | uredi izvor ]

  1. ^ "Putin signs laws on reunification of Republic of Crimea and Sevastopol with Russia" . ITAR TASS . 21. 3. 2014. Arhivirano s originala , 1. 12. 2014 . Pristupljeno 4. 1. 2017 .
  2. ^ "Putin's Man in Crimea Is Ukraine's Worst Nightmare" . Time. Before dawn on Feb. 27, at least two dozen heavily armed men stormed the Crimean parliament building and the nearby headquarters of the regional government, bringing with them a cache of assault rifles and rocket propelled grenades. A few hours later, Aksyonov walked into the parliament and, after a brief round of talks with the gunmen, began to gather a quorum of the chamber's lawmakers.
  3. ^ "RPT-INSIGHT-How the separatists delivered Crimea to Moscow" . Reuters . 13. 3. 2014. Arhivirano s originala , 26. 6. 2015 . Pristupljeno 4. 1. 2017 . Only a week after gunmen planted the Russian flag on the local parliament, Aksyonov and his allies held another vote and declared parliament was appealing to Putin to annex Crimea
  4. ^ "BBC News - Russia's Crimea plan detailed, secret and successful" . BBC News .
  5. ^ "NATO Secretary-General: Russia's Annexation of Crimea Is Illegal and Illegitimate" . Brookings . 19. 3. 2014.
  6. ^ "Лавров назвал оскорбительными заявления Запада об аннексии Крыма" . vz.ru (jezik: ruski). 21. 3. 2014.
  7. ^ Crimeans vote over 90 percent to quit Ukraine for Russia Arhivirano 24. 9. 2015. na Wayback Machine Reuters, 16.3. 2014
  8. ^ Oleksandr Turchynov (20. 3. 2014). "Декларац?я "Про боротьбу за зв?льнення Укра?ни" (Declaration "Of the Struggle for the Liberation of Ukraine")" (jezik: ukrajinski). Parliament of Ukraine.
  9. ^ UN General Assembly adopts resolution affirming Ukraine's territorial integrity Arhivirano 4. 3. 2018. na Wayback Machine , China Central Television (28.3. 2014)
  10. ^ "Territorial integrity of Ukraine" (PDF) . UN General Assembly. 27. 3. 2014. Arhivirano s originala (PDF) , 18. 10. 2015 . Pristupljeno 4. 1. 2017 .
  11. ^ Ivan Nechepurenko (5. 3. 2015). "One Year After the Annexation, Crimea Still Bracing for a Brighter Future" . Moscow Times.
  12. ^ "Some 10,000 people in Ukraine now affected by displacement, UN agency says" . UN News Centre. 20. 5. 2014.
  13. ^ "Report on the human rights situation in Ukraine" (PDF) . Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a . 16. 8. 2015. str. 40, 41.

Vanjski linkovi [ uredi | uredi izvor ]

Preuzeto iz " https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Ruska_aneksija_Krima&oldid=3537816 "