Zapadna Frana?ka

С Википеди?е, слободне енциклопеди?е
Kraljevstvo Zapadnih Franaka

Francia occidentalis
843.?987.
Zapadna Frančka unutar Evrope nakon Verdenskog sporazuma iz 843.
Zapadna Fran?ka unutar Evrope nakon Verdenskog sporazuma iz 843.
Prestonica Pariz
Zajedni?ki jezici galo-romanski , latinski , frana?ki
Religija
Katoli?ka crkva
Vlada monarhija
Kralj  
? 840?877.
Karlo ?elavi (prvi)
? 986?987.
Luj V Lenji
Istorijska era srednji vek
843.
870.
? Uspostavljena je dinastija Kapeta
987.
Valuta Dene
Prethodnik
Naslednik
Frana?ka
Lotaringija
Kraljevstvo Francuska (srednji vek)

U srednjovekovnoj istoriji, Zapadna Frana?ka ( latinski : Francia occidentalis ) ili Kraljevstvo Zapadnih Franaka ( regnum Francorum occidentalium ) odnosi se na zapadni deo Frana?kog carstva koje je uspostavio Karlo Veliki . [1] [2] [3] To predstavlja najraniju fazu Kraljevine Francuske , koja je trajala od oko 840. do 987. godine. Zapadna Frana?ka je nastala iz podele Karolin?kog carstva 843. godine prema Verdenskom sporazumu nakon smrti sina Karla Velikog, Luja Pobo?nog .

Zapadna Frana?ka se prostirala ju?nije od moderne Francuske, ali se nije protezala u istoj meri isto?no. Zapadna Frana?ka nije obuhvatala takve budu?e francuske posede kao ?to su Lorena , grofovija i kraljevina Burgundija (pri ?emu je vojvodstvo francusko), Alzas i Provans , na primer na istoku i jugoistoku. Pored toga, do 10. veka mo? njenih kraljeva je bila znatno umanjena ?ak i unutar oblasti zapadnofrankovskog prostora usled pove?anja mo?i velikih zemljoposedni?kih magnata nad njihovim zama?nim i obi?no teritorijalno susednim feudima .

Ovaj proces je bio dodatno ote?an ratovima među tim magnatima, uklju?uju?i one protiv ili uz krunu, i beskrajnim invazijama Vikinga . Normandija je bila data na upravu Nordijcu Rolu nakon neuspelog prepada. To je prvo bio okrug, a zatim vojvodstvo, i poput drugih velikih feuda Zapadne Frana?ke, postao je uglavnom autonoman, sa magnatima ponekad mo?nijim od njihovog monarha. U Bretanji i Kataloniji vlast zapadnofrana?kog kralja se jedva ose?ala. Zapadnofrana?ke kraljeve su birali sekularni i crkveni magnati, a tokom pola veka između 888. i 936. birani su naizmeni?no iz karolin?kih i robertijanskih ku?a. [4] Do tog vremena mo? kralja postaje slabija i nominalnija, po?to su regionalne vojvode i plemi?i postali mo?niji u svojim polusamostalnim regionima. Robertijanci su, nakon ?to su postali grofovi Pariza i francuske vojvode, postali kraljevi i osnovali dinastiju Kapeta nakon 987. godine, ?to je, iako proizvoljno, uglavnom definisano kao postepeni prelaz prema Kraljevini Francuske.

Formiranje i granice [ уреди | уреди извор ]

Karta podele Frana?ke donesena u Verdunu 843. Iz Ridpatove Univerzalne istorije (1895)

U avgustu 843. godine, posle tri godine građanskog rata nakon smrti Luja Pobo?nog 20. juna 840. godine, Verdenski ugovor su potpisala njegova tri sina i naslednika. Najmlađi, Karlo ?elavi , dobio je zapadnu Frana?ku. Tada?nji Zapadnofrana?ki anali ( Annales Bertiniani ) opisuju kako Karlo sti?e u Verdun, ?gde se odvila podela porcija”. Nakon ?to je opisao delove svoje bra?e, Lotara I ( Srednja Frana?ka ) i Ludviga II Nema?kog ( Isto?na Frana?ka ), on prime?uje da je ?preostali deo sve do ?panije prestupio Karlu”. [5] Fuldski anali iz Isto?ne Frana?ke opisuju da Karlo dr?i zapadni deo nakon ?to je kraljevstvo ?podeljeno na tri dela”. [6]

Nakon smrti kralja Pipina I Akvitanskog u decembru 838. godine, njegovog sina je akvitansko plemstvo priznalo kao kralja Pipina II Akvitanskog , mada sukcesiju nije priznao car. Karlo ?elavi je ratovao s Pipinom II od po?etka njegove vladavine 840. godine, a Verdunski ugovor je ignorisao podnosioca zahteva i dodelio Akvitaniju Karlu. [7] Shodno tome, u junu 845. godine, nakon nekoliko vojnih poraza, Karlo je potpisao ugovor iz Sen-Benoa na Loari i priznao vladavinu svog ne?aka. Ovaj sporazum trajao je do 25. marta 848. godine, kada su akvitanski baroni priznali Karla za svog kralja. Nakon toga su Karlove armije imale nadmo?, a do 849. osigurale su ve?i deo Akvitanije. [8] U maju se Karlo u Orleanu krunisao za ?kralja Franaka i Akvitanaca”. Nadbiskup Venil od Sensa slu?io je na krunisanju, koje je uklju?ivalo prvu instancu kraljevskog pomazanja u Zapadnoj Frana?koj. Ideja o pomazanju Karla verovatno je zasluga nadbiskupa Hinkmara iz Remsa , koji je sastavio ?etiri ordine koje opisuju odgovaraju?e liturgije za kraljevsko posve?enje. Do vremena Sinoda Kvirzija (858), Hinkmar je tvrdio da je Karlo pomazan u ime ?itavog zapadnofrana?kog kraljevstva. [9] Ugovorom iz Mersena 870. zapadni deo Lotaringije je pridru?en Zapadnoj Frana?koj. Godine 875. Karlo ?elavi je okrunjen za cara Rima.

Poslednji zapis u Annales Bertiniani datira iz 882. godine, tako da je jedini tada?nji narativni izvor za slede?ih osamnaest godina u Zapadnoj Frana?koj Annales Vedastini . Slede?i niz originalnih zapisa iz zapadnofrana?kog kraljevstva su oni koje je napisao Flodoard , koji je svoj rad zapo?eo sa godinom 919. [10]

Reference [ уреди | уреди извор ]

  1. ^ Taagepera, Rein (1997). ?Expansion and Contraction Patterns of Large Polities: Context for Russia” . International Studies Quarterly . 41 (3): 475?504. JSTOR   2600793 . doi : 10.1111/0020-8833.00053 .  
  2. ^ Lorenz, Sonke (2001). Missionierung, Krisen und Reformen: Die Christianisierung von der Spatantike bis in Karolingische Zeit . Die Alemannen . Stuttgart: Theiss. стр. 441?446. ISBN   3-8062-1535-9 .  
  3. ^ Bijsterveld, Arnoud-Jan A.; Toorians, Lauran (29. 6. 2018). ?Texandria revisited: In search of a territory lost in time” . Rural Riches & Royal Rags?: Studies on Medieval and Modern Archaeology, Presented to Frans Theuws (на ?езику: енглески). SPA-Uitgevers: 35 — преко Academia.edu .  
  4. ^ Lewis 1965, 179?180.
  5. ^ AB a. 843: ubi distributis portionibus ... cetera usque ad Hispaniam Carolo cesserunt .
  6. ^ AF a. 843: in tres partes diviso ... Karolus vero occidentalem tenuit.
  7. ^ AF a. 843: Karolus Aquitaniam, quasi ad partem regni sui iure pertinentem, affectans ... ("Charles wanted Aquitaine, which belonged by right to a part of his kingdom").
  8. ^ Coupland 1989, 200?202.
  9. ^ Nelson 1977, 137?38.
  10. ^ Koziol 2006, 357.

Literatura [ уреди | уреди извор ]

Spolja?nje veze [ уреди | уреди извор ]