Jevgenij Jevtu?enko
Jevtu?enko u 2009.
Ime po rođenju	Jevgenij Aleksandrovi? Jevtu?enko
Datum rođenja	( 1932-07-18 ) 18. jul 1932.
Mjesto rođenja	Zima   SSSR
Datum smrti	1. april 2017. ( 2017-04-01 )  ( 84   god. )
Mjesto smrti	Talsa   SAD
Dr?avljanstvo	Rusija
Zanimanje	pjesnik pisac esejist dramaturg scenarist re?iser glumac
Potpis

Jevgenij Aleksandrovi? Jevtu?enko ( rus. Евгений Александрович Евтушенко ; Zima , 18. jul 1932 ? Talsa , 1. april 2017 ) bio je sovjetski i ruski pjesnik , pisac , esejist , dramaturg , scenarista , re?iser i glumac .

Porijeklo i mladost [ уреди | уреди извор ]

Jevtu?enko se rodio na ?eljezni?koj stanici sibirskog sela Zima u Irkutskoj oblasti u kojoj su, kako sam pisac ka?e, ?carovali mirisi baruta i snijega, kedrova i ?ita”. Roditelji su mu bili Aleksandar Gangnus i Zinaida Jevtu?enko, oboje geolozi. Otac Aleksandar je bio i pjesnik-amater a majka Zinaida glumica, zaslu?na umjetnica Sovjetskog Saveza . Jevtu?enkova porodica se 1944 . godine preselila iz Sibira u Moskvu . Desetorazrednu ?kolu je pohađao u Moskvi, gdje su ga kao petnaestogodi?njaka isklju?ili iz ?kole pod sumnjom da je zapalio ?kolske dnevnike sa ocjenama đaka. Po?eo je da pi?e svoje prve pjesme 1949 . godine; iste je publikovao u novinama Sovjetski sport . ?kolovanje je nastavio 1952 . godine na Institutu literature ?Maksim Gorki”, odakle je bio izba?en zbog disciplinskih prestupa i podr?ke knji?evniku Vladimiru Dudincevu. Na Institut je bio primljen bez polo?ene mature a iste godine je bio primljen u ?lanstvo Saveza pisaca Sovjetskog Saveza, pri ?emu je presko?io status kandidata za ?lana. U oba slu?aja prijem je bio zasnovan na ocjeni vrijednosti njegove knjige stihova Izviđa?i budu?eg , koju je publikovao 1952 . godine. Dalje se sam obrazovao; tako je nau?io engleski, francuski, italijanski, ?panski.

Pregled stvarala?tva [ уреди | уреди извор ]

Jevtu?enko je bio darovit fudbaler, ali se opredijelio za poeziju jer je, u to doba, u Sovjetskom Savezu bilo popularnije i isplativije biti pjesnik. Njegovo pjesni?ko stvarala?tvo pripada vremenu pjesni?kog uzleta koji pada u vrijeme od 1950 . do 1980 . godine i u kojem su stvarali Ahmadulina , Ro?destvenski, Okud?ava i Voznesenski. SSSR je bio odu?evljen svojim pjesnicima ?iji su nastupi punili stadione, a poezija je po popularnosti dostizala estradu.

To vrijeme je bilo vrijeme takozvanog Hru??ovljevog ’odmrzavanja’, a jedan od simbola tog odmrzavanja su bile ve?eri poezije u velikoj sali Politehni?kog muzeja u Moskvi gdje je Jevtu?enko nastupao sa ostalim pjesnicima. Poezija se u to vrijeme u Sovjetskom Savezu recitovala i ?itala na stadionima, u parkovima, trgovima i na drugim javnim mjestima. Jevtu?enko je bio jedinstven pjesnik u svijetu koji je ?itao svoju poeziju pred sto hiljada ljudi.

U periodu ’odmrzavanja’ Jevtu?enko je publikovao nekoliko zbirki pjesama koje su dostigle veliku popularnost: Tre?i snijeg ( 1955 ), Ulica entuzijasta ( 1956 ), Obe?anje ( 1957 ), Stihovi raznih godina ( 1959 ), Jabuka ( 1960 ), Nje?nost ( 1962 ), Zamah ruke ( 1962 ).

Objavljuje zbornike Posljednji poku?aj ( 1990 ), Moja emigracija i Bjeloruska kap krvi ( 1991 ), Nema starosti ( 1993 ), Moja zlatna misterija ( 1994 ), knjige Između Ljubjanke i Politehnike ( 2000 ), Probi?u se u dvadeset prvi vijek... ( 2001 ), Između grada da i grada ne ( 2002 ).

Objavio je pri?e Perl Harbur ( 1967 ) i Ardabiola ( 1981 ), romane Jagodni predjeli ( 1982 ), Ne umiri prije smrti ( 1993 ), Autobiografija ( 1963 , francusko izdanje) i knjigu uspomena Vu?iji paso? ( 1998 ), kao i ve?i broj eseja.

Krajem decembra 2012 . godine u Moskvi , Jevtu?enko je predstavio zbirku pjesama Sre?a i gubitak , u koje je uklju?io djela napisana u svojim poznim godinama. Jevtu?enkova djela su prevedena na 72 jezika i obuhvataju 150 knjiga.

Njegova poema Babi jar je inspirisala ?ostakovi?a da napi?e Trinaestu simfoniju . ^[1] Nakon premijernog izvođenja simfonije ?ostakovi? je dobio ultimatum: ili pomenuti da su u Babi jar ubijani, pored Jevreja , Rusi i Ukrajinci ili ?e simfonija biti zabranjena. Da bi se simfonija spasila, Jevtu?enko je dodao nove stihove poemi a ?ostakovi? u?inio neznatne izmjene u muzici. Dodatni stihovi nisu ni u kojem slu?aju zna?ili da je Jevtu?enko napisao politi?ki podobnu verziju ove poeme. ^[2] Udru?enje ruskih Jevreja , zbog politi?ke pozadine poeme ? ?igosanja antisemitizma u sovjetskoj politici ?, navelo je da ga 2007 . godine kandiduje za Nobelovu nagradu .

Njegov posljednji roman Ne umiri prije smrti dobio je presti?nu italijansku nagradu ?Boccacio” (Boka?o) kao najbolji strani roman 1995 . godine. ^[3]

?to se ti?e filma, Mihail Kalatozov i Sergej Urusevski su ekranizovali Jevtu?enkovu poemu u prozi Ja sam Kuba! ( 1963 ). Sam Jevtu?enko je snimio po svome scenariju filmove Dje?iji vrti? ( 1983 ) i Staljinova sahrana ( 1990 ); bio je u ulozi Ciolkovskog na slici Save Kuli?a ? Uzlijetanja ( 1979 ). U pozori?tu na Maloj Bronoj Aleksandar Polami?ev je postavio na scenu Jevtu?enkovu poemu Hidroelektrana Bratsk ( 1967 ). U Teatru na Taganki Jurij Ljubimov je po stihovima Jevtu?enka postavio spektakl Pod ko?om statue Slobode ( 1972 ), a Venijamin Smehov ? Nema godina ( 2013 ). ^[1] Jevtu?enko je svoje fotografije izlo?io u 14 gradova Sovjetskog Saveza, među kojima su Moskva , Tbilisi , Vilnjus , Kujbi?ev , Irkutsk ; izlagao je takođe u Italiji i Engleskoj .

Kritika [ уреди | уреди извор ]

Njegove pjesme odlikuje ?irok spektar emocija i ?anrovska raznolikost, koji se kre?u od intimne lirike do antiratne tematike. Kao i sva njegova generacija iz ?ezdesetih godina dvadesetog vijeka, Jevtu?enkove pjesme su lirske a centralni likovi su mladi ljudi ? buntovnici, za razliku od epske ratne poezije i herojstva ?to je do tada bilo popularno.

Po V. Kazaku ^[4] njegovom poetskom uspjehu su doprinijeli jednostavnost i prijem?ivost njegovih stihova a ?esto i skandali koji su pratili njegovo ime. Svjesno ra?unaju?i na publicitet Jevtu?enko je za svoje stihove birao teme aktuelne politi?ke partije ( Staljinovi nasljednici , Hidroelektrana Bratsk ), teme kriti?ki nastrojenog dru?tva ( Babi jar , Balada o krivolovu ). Njegovi stihovi su ?esto narativni i bogati detaljima, ponekad optere?eni du?inom i povr?no??u, a njegov poetski talent rijetko ispoljava duboku i sadr?ajnu naraciju. On voli igru rije?i i zvukova u ?emu ponekad pretjeruje. Sujeta ga je gonila da postane tribun poststaljinovskog perioda, ?ime nastavlja tradiciju Majakovskog nau?trb pjesni?kog talenta.

Negativno mi?ljenje o Jevtu?enku, kao piscu i ?ovjeku, izrazio je J. Brodski : ?lo? pisac i jo? gori ?ovjek”. Po Brodskom, Jevtu?enkovi stihovi se mogu ?itati, voljeti i pamtiti, ali nivo cjelokupnog Jevtu?enkovog djela Brodskom se ne dopada.

Slova?ki prevodilac Jevtu?enkove poezije L. Feldek se odu?evljava Jevtu?enkovom poemom Svadba , za koju ka?e da je jedna od najljep?ih poema napisanih u dvadesetom vijeku i potvrda je autorovog talenta.

Srpski pjesnik i izdava? G. Bo?ovi? Jevtu?enkovu poeziju naziva poezijom prilagođavanja: ^[1]

?Jevtu?enko je osudio staljinizam posle Staljinove smrti, kao ?to su njegove pesme pune osude nepravdi koje se događaju po svetu, izvan sovjetskog dru?tva. Njegova poezija je puna politike, ali nekako je, gotovo uvek, to bila dru?tveno prihvatljiva, nesubverzivna, beskonfliktna politika. Otuda je Jevtu?enko i pesnik i simbol svog vremena, a njegove pesme primer ?rtve koju su mnogi pisci komunisti?kog sveta podneli ne bi li opstali i bili prihva?eni. I zato se Jevtu?enkove pesme te?ko mogu razumeti izvan razumevanja vremena u kojem su nastale.”

Knjiga Jevtu?enkovih poema, koje je on sam izabrao, Stolen Apples ( Ukradene jabuke ) ^[5] a koje su preveli ameri?ki pjesnici, među kojima je D?on Apdajk , ima dva predgovora: jedan koji je napisao Jevtu?enko a drugi Apdajk. Jevtu?enko daje prevodiocima knjige punu slobodu u prevođenju jer, ka?e, samo puna sloboda omogu?ava stvarala?tvo. Apdajk razmi?lja o svim poku?ajima da se odredi Jevtu?enko i prosto ka?e ?Jevtu?enko je pjesnik” i odbacuje svaku sugerisanu ili pretpostavljenu politi?ku pozadinu Jevtu?enkovog pjesni?tva.

Dru?tvena i politi?ka aktivnost [ уреди | уреди извор ]

Sa u?lanjenjem u Savez pisaca Sovjetskog Saveza Jevtu?enko je postao sekretar Komsomola Saveza. Bio je sekretar uprave Saveza pisaca Sovjetskog Saveza od 1986 . do 1991 . Od decembra 1991 godine ? sekretar uprave Unije saveza pisaca. Od 1989 . godine ? kopredsjednik asocijacije pisaca ?April” a od 1988 . godine ? ?lan dru?tva ?Memorijal”.

Bio je narodni poslanik Sovjetskog Saveza za grad Harkov od 1989 . godine do kraja postojanja Sovjetskog Saveza.

Buntovnik i konformist [ уреди | уреди извор ]

U prvu zbirku Jevtu?enkovih stihova je u?la poema koja slavi Staljina . ^[6] Jedna glava poeme Kazanski univerzitet je posve?ena Lenjinu povodom obljetnice Lenjinovog rođenja. Po samom Jevtu?enku ove poeme su nastale pod uticajem propagande. ^[7] Rani Jevtu?enkovi stihovi odra?avaju optimizam i vjeru u svijetlu komunisti?ku budu?nost, ?to je bilo karakteristi?no za cijelo pokoljenje pjesnika i pisaca ?ezdesetih godina dvadesetog vijeka u Sovjetskom Savezu . ^[8] Godine 1954 . je izba?en sa ?Maksima Gorkog”, a 1956 . godine izba?en iz Komsomola zbog jedne poeme za koju se te?ko mo?e re?i da je bila politi?ki neprihvatljiva (poema veli?a idealizam osamnaestogodi?nje ?lanice Komsomola i izra?ava izvjesnu brigu o sudbini njenih ideala).

Godine 1962 . je u Pravdi opublikovana poema Staljinovi nasljednici povodom uklanjanja Staljinovog tijela iz mauzoleja ? gdje ka?e da, iako je Staljin umro, staljinizam i dalje ?ivi. Ve?i odjek u javnosti su imale njegove druge poeme: Babi jar ( 1961 ), Pismo Jesenjinu ( 1965 ), Tenkovi su u Pragu ( 1968 ). ^[9] Ove poeme su bile otvoreni izazov vlastima ali je Jevtu?enku bilo dozvoljeno da publikuje svoju poeziju, putuje u zemlji i po inostranstvu. Zbog toga su ga optu?ili da mlako kritikuje staljinizam , da se zadr?ava na povr?ini i ne ulazi u dublju analizu staljinizma, da pazi da se ne zamjeri vlastima, da nikada ne prelazi granicu nakon koje bi ga re?im mogao svrstati među disidente i zabraniti mu javno djelovanje. Ili, kako to re?e Brodski , Jevtu?enko ?baca kamenje samo u smjerovima koji su slu?beno dopu?teni”. ^[10]

Porodi?ni ?ivot [ уреди | уреди извор ]

Jevtu?enko je bio zvani?no o?enjen ?etiri puta. Njegove ?ene su bile Bela Ahmadulina , Galina Sokol-Lukonina, Jan Butler i Marija Novikova. Iz tih brakova rodilo mu se petoro djece ? svi sinovi. Za razvode nije krivio svoje biv?e ?ene i tvrdio je da ih sve voli.

?ivot na Zapadu i smrt [ уреди | уреди извор ]

Od 1992. godine Jevtu?enko je ?ivio i radio u SAD na Univerzitetu u Talsi , Oklahoma , gdje je predavao rusku literaturu i evropski i ruski film na Kvins koled?u istog univerziteta. ?esto se vra?ao u Rusiju gdje je bio gost poetskih susreta. Voznesenski, u jednom TV intervjuu, upitan o mjestu Jevtu?enka u ruskoj poeziji, kazao je: ?On sada ?ivi u Americi .” Jevtu?enko je odgovorio: ?Ali, ja ?ivim i u Rusiji . I radim va?an posao ? pribli?avam Amerikancima Anu Ahmatovu , Marinu Cvetajevu , Borisa Pasternaka i druge velikane.” ^[11] Svoju ulogu boravka i rada u Americi obja?njava prosto: ?Ja ma?tam o vremenima kad vi?e politika ne?e određivati kulturu, nego, naprotiv, kada ?e kultura ’uzeti pod svoje’ politiku.” ^[12] Posljednjih desetak godina svoga ?ivota radio je na pisanju jedinstvene antologije Deset vijekova ruskog pjesni?tva , koja obuhvata doba od 11. do 21. vijeka. Sam je birao stihove ruskih pjesnika a o svakom pisao esej. Umro je u 85. godini ?ivota u Talsi , Oklahoma , a sahranjen pored Pasternaka u groblju moskovskog predgrađa Peredelkino po li?noj ?elji.

Nagrade, po?asti i priznanja [ уреди | уреди извор ]

• Ruski orden ?Znak ?asti” ^[13]
• Ruski orden radni?ke crvene zastave
• Ruski orden za zasluge pred Otad?binom ^[14]
• ?ileanski orden Bernarda O’Higinsa ^[15]
• Medalja ?Za?titnika slobodne Rusije” ^[16]
• Ruski orden ?Polarna zvijezda”
• Medalja ? Raul Valenberg ”
• Dr?avna nagrada Sovjetskog Saveza u oblasti literature, umjetnosti i arhitekture ^[17]
• Dr?avna nagrada Ruske Federacije u oblasti literature i umjetnosti
• Ruska nagrada ?Zlatni lanac Zajednice”
• Ruska nagrada ?Pjesnik”
• Ruska Carskoselska umjetni?ka nagrada
• Kineska međunarodna nagrada "Chzhunkun" ( kin : 中坤???歌? ; pin : Zh?ngk?n guoji sh?g? ji?ng ) ^[18]
• Italijanska nagrada ?Il Premio Grinzane Cavour” ^[19]
• Ameri?ka nagrada ?Walt Whitman Poet in Residence” ^[20]
• Italijanska nagrada ?đovani Boka?o” ^[3]
• Po?asni građanin Petrozavodska ^[21]
• Po?asni građanin Republike Karelija ^[22]
• Po?asni građanin Irkutske oblasti ^[23]
• Po?asni ?lan Ruske akademije umjetnosti ^[24]
• Po?asni ?lan Kraljevske ?panske akademije
• Po?asni ?lan Ameri?ke akademije nauka i umjetnosti ^[25]
• Po?asni doktor Irkutskog dr?avnog univerziteta
• Po?asni doktor Petrozavodskog dr?avnog univerziteta
• Kandidat za Nobelovu nagradu (1963) ^[26]
• Kandidat za Nobelovu nagradu na predlog ruskih Jevreja (2007)
• Asteroid 4234 imenovan po Jevtu?enku (1994) ^[27]

Literatura [ уреди | уреди извор ]

• N. N. Shneidman: Russian Literature, 1995-2002: On the Threshold of the New Millennium , University of Toronto Press, 2004, str. 62
• R. Victoria Arana: The Facts on File Companion to World Poetry: 1900 to the Present , Infobase Publishing, 2008, str. 482-3

Izvori [ уреди | уреди извор ]