한국   대만   중국   일본 
Indijski pokret za nezavisnost ? Википеди?а Пре?и на садржа?

Indijski pokret za nezavisnost

С Википеди?е, слободне енциклопеди?е

Indijski pokret za nezavisnost bio je niz aktivnosti sa kona?nim ciljem okon?anja britanske vladavine u Indiji . Pokret je ukupno trajao 90 godina (1857?1947).

Prvi nacionalisti?ki revolucionarni pokret pojavio se u Bengalu (dana?nji Zapadni Bengal i Banglade? ), ali su se kasnije ukorenili u novoformiranom Indijskom nacionalnom kongresu sa istaknutim umerenim vođama koji su tra?ili samo svoje osnovno pravo da se prijave za ispite u Dr?avnoj slu?bi Indije (Britanska Indija), kao i vi?e prava, ekonomskih po prirodi, za zemljoradnike. U ranom delu 20. veka do?lo je do radikalnijeg pristupa politi?koj samoupravi koji su zastupali lideri kao ?to su Lal Bal Pal , Aurobindo Go?, V. O. ?idambaram Pilaj. U poslednjim fazama borbe za samoupravu od 1920-ih pa nadalje Kongres je usvojio politiku Mohandasa Karam?anda Gandija protiv nenasilja i građanske neposlu?nosti , i nekoliko drugih kampanja. Nacionalisti poput Suba?a ?andra Bosea , Bagata Singa , Baga D?atina , propovedali su oru?anu revoluciju za postizanje samouprave. Pesnici i pisci kao ?to su Subramanija Barati , Rabindranat Tagor , Muhamed Ikbal , D?o? Malihabadi , Mohamad Ali D?ouhara , Bankima ?andra ?atopadija i Kazi Nazrul Islam koristili su knji?evnost, poeziju i govor kao oruđe za politi?ko osve??ivanje. Feministkinje poput Sarojini Najdu i Begum Rokeja promovisale su emancipaciju indijskih ?ena i njihovo u?e??e u nacionalnoj politici. Bhimrao Ramd?i Ambetkar se zalagao za problem ugro?enih delova indijskog dru?tva u okviru ?ireg pokreta samouprave. Period Drugog svetskog rata do?iveo je vrhunac kampanja Avgustovskog pokreta na ?elu sa Kongresom, i pokreta Indijske nacionalne armije koji je vodio Suba? ?andra Bose .

Indijski pokret samoupravljanja bio je masovni pokret koji je obuhvatao razli?ite slojeve dru?tva. Takođe je bio podlo?an procesu stalne ideolo?ke evolucije. [1] Iako je osnovna ideologija pokreta bila antikolonijalna, podr?ana je vizijom nezavisnog kapitalisti?kog ekonomskog razvoja, zajedno sa sekularnom, demokratskom, republi?kom i građansko-libertarijanskom politi?kom strukturom. [2] Posle 1930-ih, pokret je poprimio sna?nu socijalisti?ku orijentaciju. [1] Rad ovih razli?itih pokreta na kraju je doveo do Indijskog zakona o nezavisnosti iz 1947 , kojim je okon?ano sizerenstvo u Indiji i stvaranje Pakistana . Indija je ostala domen krune do 26. januara 1950, kada je na snagu stupio Ustav Indije kojim je uspostavljena Republika Indija ; Pakistan je bio dominion do 1956. godine, kada je usvojio svoj prvi republi?ki ustav . Godine 1971, Isto?ni Pakistan je proglasio nezavisnost Narodne Republike Banglade? .

Zaleđina (1757?1883) [ уреди | уреди извор ]

Rani britanski kolonijalizam u Indiji [ уреди | уреди извор ]

Robert Klajv sa Mir D?afarom nakon Bitke kod Plasija
Nakon poraza Tipu Sultana , ve?i deo Ju?ne Indije je bio pod direktnom kontrolom kompanije, ili pod njenom indirektnom politi?kom kontrolom

Evropski trgovci su prvobitno prispeli do indijskih obala dolaskom portugalskog istra?iva?a Vaska da Game 1498. godine u luku Kalikat , u potrazi za unosnom trgovinom za?ina . Ne?to vi?e od jednog veka kasnije, Holanđani i Englezi su osnovali su trgovinske ispostave na potkontinentu, sa prvim engleskim trgova?kim postajama postavljenim u Suratu 1613. godine. [3] Tokom sedamnaestog i po?etkom osamnaestog veka, Britanci [4] su vojno porazili Portugalce i Holanđane, ali su ostali u sukobu sa Francuzima, koji su do tada ?eleli da se uspostave na potkontinentu. Propadanje Mogulskog carstva u prvoj polovini 18. veka pru?ilo je Britancima priliku da uspostave ?vrsto upori?te u indijskoj politici. [5] Nakon bitke kod Plasija 1757. godine, tokom koje je Indijska armija Isto?noindije kompanije pod komandom Roberta Klajva pobedila Sirad? ud-Daula , muslimanskog vladara Bengala, kompanija se uspostavila kao glavni uticaj u indijskim aferama i ubrzo nakon toga stekla administrativna prava nad regionima Bengal , Bihar i midnapurskim delom Odi?e , posle Buksarske bitke 1764. godine. [6] Nakon poraza Tipu Sultana , ve?i deo Ju?ne Indije je do?ao ili pod direktnu vlast kompanije, ili pod njenu indirektnu politi?ku kontrolu, kao deo kne?evske dr?ave u vazalskoj alijansi . Kompanija je zatim preuzela kontrolu nad regionima kojima je vladalo carstvo Marata , nakon pobeda u nizu ratova. Pand?ab je aneksiran 1849. godine, nakon poraza sikskih armija u Prvom (1845-1846) i Drugom (1848?49) anglo-sikskim ratu.

Engleski je uspostavljen kao medijum nastave u indijskim ?kolama 1835. godine, a mnogi Indijci su sve vi?e osporavali britansku vladavinu. Englezi su poku?ali da nametnu indijanskim masama zapadne standarde obrazovanja i kulture, veruju?i u superiornost zapadne kulture i prosve?enja u 18. veku. To je dovelo do makolejizma u Indiji.

Rane pobune [ уреди | уреди извор ]

Puli Tevar bio je jedan od protivnika britanske vladavine u Indiji . On je bio u sukobu sa Navabom od Arkota kojeg su podr?avali Britanci. On je poznat po sukobima sa Marudanajagamom , koji se kasnije pobunio protiv Britanaca u kasnim 1750-im i ranim 1760-ima. Nelkatumseval, sada?nji Tirunelveli distrikt i indijskoj dr?avi Tamil Nadu , bio je sedi?te Puli Tevana.

Sjed Mir Nisar Ali Titumir (27. januar 1782. - 19. novembar 1831) bio je islamski propovednik koji je tokom 19. veka vodio selja?ki ustanak protiv hindu zaminara Britanske Indije. Zajedno sa svojim sledbenicima, izgradio je utvrđenje od bambusa (Ban?er Kela u Bengalu) u selu Narkelberija, koje je u?lo u bengalske narodne legende. Nakon ?to su britanski vojnici zauzeli tvrđavu, Titumir je umro od zadobijenih rana 19. novembra 1831. [7]

Najja?i otpor koji je kompanija do?ivela pru?ao je Majsor . Anglo-majsorski ratovi su bili niz ratova vođenih tokom poslednje tri decenije 18. veka između Kraljevine Majsor s jedne strane, i britanske Isto?noindijske kompanije (koju je uglavnom predstavljalo predsedni?tvo Madrasa ), konfederacije Marata i Nizama od Hiderabada s druge strane. Hajdar Ali i njegov naslednik Tipu Sultan vodili su rat na ?etiri fronta, s Britancima koji su napadali sa zapada, juga i istoka, dok su snage Marata i Nizama napadale sa severa. ?etvrti rat rezultirao je ru?enjem vladavine Hajdar Alija i Tipua (koji je ubijen u poslednjem ratu 1799. godine) i raspadom Majsora u korist Isto?noindijske kompanije, koja je pobedila i preuzela kontrolu nad glavninom Indije. [8]

Reference [ уреди | уреди извор ]

  1. ^ а б Chandra et al. 1989 , стр. 26
  2. ^ Chandra et al. 1989 , стр. 521
  3. ^ Heehs 1998 , стр. 9
  4. ^ The English colonial empire , including the territories and trading post in Asia, came under British control following the union of England and Scotland in 1707 .
  5. ^ Heehs 1998 , стр. 9?10
  6. ^ Heehs 1998 , стр. 11?12
  7. ^ Khan, Muazzam Hussain. "Titu Mir". Banglapedia. Bangladesh Asiatic Society. Retrieved 4 March 2014.
  8. ^ ?East India Company ? Definition, History, & Facts” . Encyclopædia Britannica .  

Literatura [ уреди | уреди извор ]

Spolja?nje veze [ уреди | уреди извор ]