Simfonija broj 5
, c - moll, opus 67,
Ludviga van Betovena
.
[1]
Ova simfonija je jedna od najpoznatijih.
[1]
Njen osnovni moto
Eroike
- ideal herojstva junaka pojedinca - prenosi na op?ti, ?ove?anski plan i evocira borbu i pobedu ?ove?anstva kao svetske celine.
[2]
Zato je Peta Betovenova simfonija postala ?Simfonija sudbine“.
Nastala je i premijerno izvedena u
Be?u
1808. godine, zajedno sa
?estom
,
Pastoralnom
. Ni za nju u Be?kim muzi?kim krugovima i među publikom toga vremena, nije bilo mnogo razumevanja. Zbog smelih idejnih i melodijskih re?enja. Muzi?ki pisac Pol Beker je sre?no okarakterisao ?etiri njena stava kao: I. Borba; II. Nada; III. O?ajanje; IV. Pobeda. Tek kasnije, u
Devetoj Simfoniji
, Betoven ?e ponovo obraditi muzi?ke ideje ove simfonije, samo u jo? ?irem i jo? sna?nijem (mada ne i dovr?enom) idejnom i zvu?nom kontekstu. U Petoj Simfoniji, postignuto je do tada i gotovo do danas, neprevaziđeno jedinstvo oblika i sadr?aja, zbog ?ega se ova Simfonija kod ?ire publike najvi?e i ceni. Ukupno, Simfonija traje 31 minut.
Prvi stav je svuda poznati
Allegro con brio
. Po?etni motiv MI - MI - MI - DO, postao je prakti?no najcitiraniji muzi?ki motiv svuda u svetu, kada bi se o klasi?noj muzici poveo makar neki razgovor. Na ovom motivu, prakti?no se razvija ceo prvi stav, a zasnivaju i tri potonja.
Tako sudbina kuca na vrata
opisao je Betoven. Nastupa u ovom stavu i druga tema, jedna dolce-melodija, koja međutim ne predstavlja nikakav kontrast demonskoj snazi prve. Betoven u razvojnom delu vrlo sa?eto, sa ona ?etiri osnovna tona, razrađuje borbu i iznurenost op?te?ove?anskog junaka, a u reprizu uvodi jedan impresivni re?itativ oboe.
Drugi stav je
Andante con moto
i jednostavna tema stava, koja za osnovu ima po?etni motiv Simfonije, raspreda se u ?itav niz varijacija, u kojima trube razla?u prva tri tona u jedan sekundni pomak, na koji odgovaraju violine, a u violon?elima se kona?no obru?ava po?etni motiv sudbine. Nakon skalnih pasa?a guda?a, orkestar najavljuje trijumf poslednjeg stava, na ?ta
fagoti
i
oboe
daju smireni dijalog, potcrtani akordima guda?a. Prema kraju, ovaj dramati?no - ljupki tok dobija na ?irini i uzvi?enosti.
Tre?i i ?etvrti stav su povezani u jednu celinu i nose identi?nu oznaku:
Allegro
. Tre?em stavu te?ko da odgovara naziv
skerco
, jer deluje vrlo mra?no, avetinjski. Srodnost sa prvim stavom i ovde je upadljiva: posle zatamnjenog nastupa violon?ela, rogovi daju signal uzbune, u tempu po?etnog motiva Simfonije. Sredi?nji
trio
u fugiranju zapo?inju basovi, ali fantomska melodija u violon?elima ponovo unosi strepnju, a kada na akorde guda?a nastupi bubnjanje
timpana
, sledi burno nabujavanje kojim ulazimo u finalni stav. Nabujavanje se razlije u jedan sna?ni i jednostavni mar? koji slu?aoce osvaja na prepad. I tada se prvi put ogla?avaju tromboni. Prvi talas napada se razvio, ali biva odbijen i nakratko nastupa smirivanje, vra?anjem u idejne okvire tre?eg stava. Finalni mar? ponovo zapo?inje i vođen po?etnim sudbinskim motivom, prelazi u pobedonosni jur?, koji narasta u pravi finale: zanos kona?ne pobede. Ali, zavr?nica je podosta razvu?ena i u tom pogledu, ona je pravi izazov za dirigente. Potrebno je dosta kontrole i ma?tovitosti, da se ovaj zanos dr?i u ?to manje razvu?enom vremenskom okviru, za ?ta je potrebno sporije i raspevanije - nikako ?ustro - izvođenje svih prethodnih stavova. Zavr?nica predstavlja kona?ni trijumf ?ove?anstva i Veru u njegovu kona?nu pobedu.
Peta simfonija je imala dug proces razvoja, jer je Betoven razradio muzi?ke ideje za delo. Prve ?skice” (grubi nacrti melodija i drugih muzi?kih ideja) datiraju iz 1804. godine nakon zavr?etka
Tre?e simfonije
.
[3]
Betoven je vi?e puta prekidao svoj rad na Petoj simfoniji da bi pripremio druge kompozicije, uklju?uju?i prvu verziju
Fidelija
, klavirsku sonatu
Apasionata
, tri guda?ka kvarteta
Razumovskog
,
Koncert za violinu
,
?etvrti klavirski koncert
,
?etvrtu simfoniju
i
Misu u C
. Zavr?na priprema Pete simfonije, koja se odigrala 1807?1808, obavljena je uporedo sa
?estom simfonijom
, koja je premijerno izvedena na istom koncertu.
Betoven je u to vreme bio u tridesetim godinama; njegov li?ni ?ivot je bio uznemiren sve ve?om gluvo?om.
[4]
U svetu uop?te, ovaj period obele?ili su
Napoleonovi ratovi
, politi?ka previranja u Austriji i okupacija Be?a od strane
Napoleonovih
trupa 1805. godine. Simfonija je napisana u njegovom konaku u ku?i
Paskvalati
u Be?u.
Peta simfonija je premijerno izvedena 22. decembra 1808. na ogromnom koncertu u
Teatru na reci Vin
u Be?u, koji se u potpunosti sastojao od Betovenovih premijera, a u re?iji samog Betovena na dirigentskom podijumu.
[5]
Koncert je trajao vi?e od ?etiri sata. Dve simfonije su se pojavile na programu obrnutim redosledom: prva je svirana ?esta, a u drugom poluvremenu Peta.
[6]
Na premijerno izvođenje, koje se odigralo u nepovoljnim uslovima, bilo je malo kritika. Orkestar nije dobro svirao ? sa samo jednom probom pre koncerta ? i u jednom trenutku, nakon gre?ke jednog od izvođa?a u Horskoj fantaziji, Betoven je morao da prekine muziku i po?ne ponovo.
[7]
Kako ova divna kompozicija, u vrhuncu koji se sve vi?e penje, vodi slu?aoca imperativno napred u duhovni svet beskona?nog!... Nema sumnje da cela juri kao genijalna rapsodija pored mnogih ljudi, ali du?u svakog promi?ljenog slu?aoca sigurno uzburka, duboko i intimno, ose?anje koje nije ni?ta drugo do ta neizreciva glasna ?e?nja, i do poslednjeg akorda ? zaista, ?ak i u trenucima koji slede ? on ?e biti nemo?an da izađe iz tog ?udesnog duhovnog carstva gde ga tuga i radost grle u vidu zvuka ...
[8]
Simfonija je ubrzo stekla status centralne stavke orkestarskog repertoara. Svirala se na inauguracionim koncertima
Njujor?ke filharmonije
7. decembra 1842. i
Nacionalnog simfonijskog orkestra
[SAD] 2. novembra 1931. Prvi ju je snimio Orkestar Odeon pod vodstvom
Fridriha Karka
1910. Prvi stav (u izvođenuj
Filharmonijskog orkestra
) je predstavljen na
Vojad?erovom zlatnom recordu
,
fonografskoj plo?i
koja sadr?i ?irok uzorak slika, uobi?ajenih zvukova, jezika i muzike Zemlje, poslate u svemir na sondi
Vojad?er
1977.
[9]
Revolucionarna u smislu svog tehni?kog i emotivnog uticaja, Peta simfonija je imala veliki uticaj na kompozitore i muzi?ke kriti?are
[10]
i inspirisala je rad kompozitora kao ?to su
Brams
,
?ajkovski
(posebno njegova
4. simfonija
),
[11]
Brukner
,
Maler
i
Berlioz
.
[12]
- ^
а
б
Schauffler, Robert Haven
(1933).
Beethoven: The Man Who Freed Music
. Garden City, New York: Doubleday, Doran, & Company. стр. 211.
- ^
?London Symphony Orchestra, conducted by Josef Krips - The Victory Symphony (Symphony No.5 In C Major, Op.67)”
.
Discogs
. 2015
. Приступ?ено
31. 8. 2015
.
- ^
Hopkins, Antony
(1977).
The Nine Symphonies of Beethoven
. Scolar Press.
ISBN
1-85928-246-6
.
- ^
?Beethoven's deafness”
.
lvbeethoven.com
. Приступ?ено
31. 8. 2015
.
- ^
Kinderman, William
(1995).
Beethoven
. Berkeley: University of California Press. стр.
122
.
ISBN
0-520-08796-8
.
- ^
Parsons, Anthony (1990).
?Symphonic birth-pangs of the trombone”
.
British Trombone Society
. Приступ?ено
31. 8. 2015
.
- ^
Robbins Landon, H. C.
(1992).
Beethoven: His Life, Work, and World
. New York: Thames & Hudson. стр. 149.
- ^
Published anonymously, "Beethovens Instrumental-Musik",
de
, nos. 245?247 (9, 10, and 11 December 1813): cols. 1953?1957, 1964?1967, and 1973?1975. Also published anonymously as part of Hoffmann's collection titled
Fantasiestucke in Callots Manier
, 4 vols. Bamberg, 1814. English edition, as Ernst Theodor Amadeus Hoffmann,
Fantasy Pieces in Callot's Manner: Pages from the Diary of a Traveling Romantic
, translated by Joseph M Hayse. Schenectady: Union College Press, 1996;
ISBN
0-912756-28-4
.
- ^
?Golden Record Music List”
.
NASA
. Приступ?ено
26. 7. 2012
.
- ^
Moss, Charles K.
?Ludwig van Beethoven: A Musical Titan”
. Архивирано из
оригинала
22. 12. 2007. г.
.
- ^
Freed, Richard
.
?Symphony No. 5 in C minor, Op. 67”
. Архивирано из
оригинала
6. 9. 2005. г.
- ^
Rushton, Julian
.
The Music of Berlioz
. стр. 244.
- Carse, Adam
(July 1948). "The Sources of Beethoven's Fifth Symphony."
Music & Letters
, vol. 29, no. 3, pp. 249?262.
- Knapp, Raymond (Summer 2000). "A Tale of Two Symphonies: Converging Narratives of Divine Reconciliation in Beethoven's Fifth and Sixth."
Journal of the American Musicological Society
, vol. 53, no. 2, pp. 291?343.
- Guerrieri, Matthew (2012).
The First Four Notes: Beethoven’s Fifth and the Human Imagination
. New York: Alfred A. Knopf.
ISBN
9780307593283
.
- Buch, Esteban,
Beethoven's Ninth: A Political History
Архивирано
на са?ту
Wayback Machine
(8. ?ун 2008), translated by Richard Miller,.
ISBN
978-0-226-07824-3
(University Of Chicago Press)
- Parsons, James, "
Deine Zauber binden wieder
: Beethoven, Schiller, and the Joyous Reconciliation of Opposites" ("Your magic binds again"),
Beethoven Forum
(2002) 9/1, 1?53.
- Rasmussen, Michelle,
"All Men Become Brothers: The Decades-Long Struggle for Beethoven's Ninth Symphony"
, The Schiller Institute, June, 2015.
- Taruskin, Richard
, "Resisting the Ninth", in his
Text and Act: Essays on Music and Performance
.
. Oxford University Press. 1995.
.
- Cook, Nicholas
(1993).
Beethoven: Symphony No. 9
. Cambridge Music Handbooks. Cambridge: Cambridge University Press.
ISBN
0-521-39039-7
.
- Cook, Nicholas (1993b). ?2. Early impressions”.
Beethoven: Symphony No. 9
. Cambridge Music Handbooks. Cambridge: Cambridge University Press. стр. 26?47.
ISBN
978-0-521-39924-1
.
doi
:
10.1017/cbo9780511611612.003
.
- Hopkins, Antony
(1981).
The Nine Symphonies of Beethoven
. London: Heinemann.
- Symphony No. 9, Op. 125
: Песме на са?ту
IMSLP
(?език: енглески)
- Шаблон:Cantorion
- Levy, David Benjamin
(2003).
Beethoven: the Ninth Symphony
(revised изд.). Yale University Press.
- Makell, Talli (2002). ?Ludwig van Beethoven”. Ур.: Alexander J. Morin.
Classical Music: The Listener's Companion
. San Francisco: Backbeat Books.
- Matthews, David
(1980).
Michael Tippett: An Introductory
Study
. London: Faber.
- Noorduin, Marten (2021-05-17). ?The metronome marks for Beethoven's Ninth Symphony in context”.
Early Music
.
49
: 129?145.
ISSN
0306-1078
.
doi
:
10.1093/em/caab005
.
- Sachs, Harvey
(2010).
The Ninth: Beethoven and the World in 1824
. Faber and Faber
(
Review
by
Philip Hensher
,
The Daily Telegraph
(London), 5 July 2010).
- Wegner, Sascha (2018).
Symphonien aus dem Geiste der Vokalmusik : Zur Finalgestaltung in der Symphonik im 18. und fruhen 19. Jahrhundert
. Stuttgart: J. B. Metzler.
- Brown, Clive (1988). ?The Orchestra in Beethoven's Vienna”.
Early Music
.
16
(1): 4?20.
doi
:
10.1093/earlyj/xvi.1.4
.
- Cooper, Barry
(2008).
Beethoven
. Oxford University Press.
- Jones, David Wyn
(1995).
Beethoven: The Pastoral Symphony
. Cambridge University Press.
- Thayer, Alexander Wheelock
(1991).
Elliot Forbes
, ур.
Thayer's Life of Beethoven, Volume 1
. Princeton University Press.
|
---|
Međunarodne
| |
---|
Dr?avne
| |
---|
Ostale
| |
---|