Vladimir Semjonovi? Visocki
,
ruski
Влади?мир Семёнович Высо?цкий, (
25. sije?nja
1938
.
Moskva
,
Rusija
, tada
Sovjetski savez
-
25. srpnja
1980
. Moskva), bio je
ruski
pjeva?
,
pjesnik
, kazali?ni i filmski
glumac
i
pisac
.
Visocki se smatra jednim od najve?ih ruskih umjetnika svih vremena, koji je ostavio dubok i trajan trag u ruskoj kulturi.
Iako ga je tijekom ?ivota slu?bena vlast biv?eg Sovjetskog saveza uglavnom ignorirala, Visocki je dostigao veliku slavu, i do danas ima zna?ajan utjecaj na mnoge ruske glazbenike i glumce koji poku?avaju posti?i njegov status ikone.
Vladimir Visocki je rođen u
Moskvi
. Otac mu je bio ?idov, vojni ?asnik, a majka prevoditeljica sa njema?kog jezika. Njegovi roditelji su se rastali ubrzo nakon njegova rođenja, a Vladimira su odgajali otac i njegova pomajka
armenskog porijekla
koju je nazivao "teta" Jevgenia. Vladimir je dvije godine svoga djetinjstva proveo sa ocem i pomajkom u vojnoj bazi u
Eberswalde
u tada sovjetskom dijelu okupirane Njema?koj, koja ?e kasnije postati
Isto?na Njema?ka
.
Godine 1955.g., Vladimir se u pisao na moskovski Institut civilnog in?injerstva, ali se ispisao ve? nakon jednog semestra, odlu?iv?i se za gluma?ku karijeru. Godine 1959. po?eo je glumiti u manjim ulogama u kazali?tu (kazali?te Aleksandar Pu?kin).
Godine 1964.g. je na poziv svog bliskog prijatelja i mentora, re?isera
Jurij Ljubimovova
pre?ao u kazali?te Taganka.
U tom kazali?tu je Visocki prvi puta do?ao na naslovnice svojim nastupima u glavnim ulogama u
Shakespeareovom
Hamletu
i
Brechtovom
?ivotu Galilejevom
.
Kazali?te Taganka je u to vrijeme ?esto bilo predmetom dr?avnog progona zbog politi?ke nelojalnosti i etni?ke mje?ovitosti, ?to je nadahnula Visockog da se naziva “prljavi ?id” (жид пархатый) u intervjuima.
U to vrijeme se pojavljuje i u nekoliko filmova, u kojima su se na?le i neke njegove pjesme. Glavnina njegovih pjesama iz tog vremenog razdoblja nije dobila slu?beno priznanje od dr?avne diskografske ku?e koja je tada imala monopol na izdavanje plo?a.
Ipak, njegova popularnost je nastavila rasti, a dolaskom prenosivih kazetofona u Sovjetski savez, njegova glazba je postala dostupna ?irokim masama, presnimavanjem kazeta.
Postao je prepoznatljiv po svoje jedinstvenom na?inu pjevanja i stihovima koji su humoristi?nim uli?nim ?argonom komentirali socijalna i politi?ka zbivanja. Njegove stihove slu?ali su milijuni sovjetskih građana u svim dijelovima dr?ave.
Visockijeva prva ?ena je bila Iza ?ikova. Svoju drugu ?enu, Ludmilu Abramovu, upoznao je
1961
. Vjen?ali su se 1965.g. i imali dva sina, Arkadij i Nikita. Dok je bio u braku imao je ljubavnicu (Tatjana Ivanenko), a godine 1967.g. zaljubio se je u
Marinu Vlady
, francusku glumicu ruskog porijekla, koja je radila u
Mosfilmu
na zajedni?koj sovjetsko-francuskoj produkciji. Marina je tada bila udana i ve? imala 3 djece. Vjen?ali su se 1969.g. U po?etku su odr?avali vezu na daljinu, jer Marina nije mogla dolaziti u Sovjetski savez, a Vladimir je te?ko izlazio iz Sovjetsko saveza. Kako bi se lal?e viđali Marina se je u?lanila u komunisti?ku partiju Francuske, ?to je malo ubla?ilo stav sovjetske vlade prema Visockome. Problemi njihove veze na daljinu nalaze se u nekoliko njegovih pjesama.
Sredinom 1970ih, Visocki je bolovao od
alkoholizma
. Mnoge njegove pjesme iz tog vremena izravno ili metafori?ki odnose se na alkoholizam, ludost, opsjednutost. Tada je bilo i vrijeme najve?e popularnosti njegove glazbe, pa ga dr?avna diskografska ku?a vi?e nije mogla ignroriati, te je odlu?ila izdati nekoliko njegovih plo?a u kasnim 1970ima. Tada su ve? milijuni te pjesme imali na kazetama i znali ih napamet.
Istovremeno je dobio i slu?bena priznanja kao kazali?ni i filmski glumac. Iako uspje?an kao glumac, za ?ivot je zarađivo na koncertnim turnejama. Ve?inu zarađenog novca je tro?io na ovisnost o drogama, prvo o
amfetaminima
, pa i
opijatima
. Sve je to dovelo do propadanja njegovog zdravlja i smrti zbog zastoj srca u dobi od 42 godine.
Njegovo tijelo izlo?eno je u kazali?tu Taganka, gdje je odr?ana pogrebna ceremonija. Pokopan je na groblju Vagankovskoj u Moskvi, pretpostavlja se da je pogrebu prisustvovalo milijun ljudi. Tisu?e ljudi napustilo je stadion u Moskvi na kojem su se tada odr?avale
Olimpijske igre
, kako bi prisustvovali pogrebu. Posthumno ga je odlikovala sovjetska vlada.
Na dan rođenja Vladimira Visockog u mnogim gradovima diljem Rusije odr?avaju se glazbeni festivali.
Asteroid
2374 Vladvysotskij
, kojeg je otkrila Ljudmila ?uravljeva, nazvan je prema Vladimiru Visockom.
- Алиса в стране чудес
/
Alisa u zemlji ?udesa
(1977) [2
plo?e
]
Glazbena adaptacija
Alisa u zemlji ?udesa
,
sa Klara Rumjanova, Vladimir Visocki, Vsevolod Abdulov.
Stihovi i glazba: Vladimir Visocki
- Le Monument
(1995) [
CD
]
- Le Vol Arrete
(2000) [CD]
- Wir drehen die Erde
(1993) [
CD
]
- Lieder vom Krieg
(1995) [CD]
- Песни / Pjesme
(1980) [LP]
Melodiya
- Kompilacija pjesma izdana neduga nakon njegove smrti. [Melodiya Stereo C60-14761.2]
- Sons Are Leaving For Battle
(1987) [double LP]
Melodiya
- War songs. Archive recordings from between 1960-1980. [Melodiya MONO M60 47429 008/006]
- На концертах Владимира Высоцкого / Na koncertima t Vladimir Vysotsky's concerts
- 01, 02, 03, ... 21 (1986?1990) [12"
vinyl
]
- Marina Vlady / Vladimir Vysotsky
(1996) [CD] [Melodiya]
- MP3 Kollektsiya:
Vladimir Vysotsky
[SoLyd Records]
Koncertne i studio snimke
- Disk 1
- Disk 2
- Disk 3
- Disk 4 (period 1979-1980) (2002) [CD:
MP3
192 kBit/s]
- Platinovaya Kollektsiya:
Vladimir Vysotsky
(2003) [2 CDa]
- Wladimir Wyssozki. Aufbau Verlag 1989 (DDR) : Zerreißt mir nicht meine silbernen Saiten....
- Vysotsky, Vladimir (1990):
Hamlet With a Guitar
. Moscow, Progress Publishers.
ISBN
5-01-001125-5
- Vysotsky, Vladimir (2003):
Songs, Poems, Prose
. Moscow,
Eksmo
. ISBN
- Vysotsky, Vladimir / Mer, Nathan (trans) (1991):
Songs & Poems
.
ISBN
0-89697-399-9
- Vysotsky, Vladimir (1991):
I Love, Therefore I Live
.
ISBN
0-569-09274-4
- Vlady, Marina (1987):
Vladimir ou Le Vol Arrete.
Paris, Ed. Fayard.
ISBN
2-213-02062-0
(
Vladimir or the Aborted Flight
)
- Влади М.
Владимир, или Прерванный полет.
М.: Прогресс, 1989.
- Vlady, Marina / Meinert, Joachim (transl) (1991):
Eine Liebe zwischen zwei Welten. Mein Leben mit Wladimir Wyssozki.
Weimar, Aufbau Verlag. ISBN