Vivien Leigh
Vivien Leigh kao Scarlett O'Hara
Biografske informacije
Rođenje	Vivian Mary Hartley ( 1913-11-05 ) 5. 11. 1913. Darjeeling , Zapadni Bengal , Indija
Smrt	8. 7. 1967 . (dob: 53) London , Engleska
Supru?nik	Herbert Leigh Holman (1932-1940) Laurence Olivier (1940-1960)
Partner	John Merivale (1960-1967)
Opus
Djelatni period	1933?1967
Znamenite uloge
Scarlett O'Hara u Gone with the Wind Blanche Dubois u A Streetcar Named Desire
Nagrade Oscar za najbolju glavnu glumicu 1939 Gone with the Wind 1951 A Streetcar Named Desire

Vivien Leigh (Darjeeling, Indija , 5. studenog 1913 . - London , 8. srpnja 1967 .), engleska kazali?na i filmska glumica. Osvojila je dva Oscara za uloge pripadnica vi?eg sloja s Juga Amerike, Scarlett O'Hara u Zameo ih vjetar ( 1939 .) i Blanche DuBois u Tramvaju zvan ?e?nja ( 1951 .). Bila je i plodna kazali?na glumica, a ?esto je nastupala sa svojim mu?em, Laurenceom Olivierom , koji je re?irao nekoliko njezinih predstava. Tijekom tridesetogodi?nje kazali?ne karijere, nastupala je u ulogama heroina u komedijama Noela Cowarda i Georgea Bernarda Shawa pa do klasi?nih ?ekspirijanskih likova ka ?to su Ofelija, Kleopatra , Julija i Lady Macbeth.

Leigh je ?esto mislila kako je ne shva?aju ozbiljno zbog njezine ljepote, ali kao njezina najve?a prepreka pokazalo se njeno krhko zdravlje. Kako je cijelog ?ivota patila od bipolarnog poreme?aja , stekla je reputaciju te?ke suradnice, radi ?ega joj je patila i karijera. Dodatno ju je oslabila tuberkuloza , koja joj je prvi put dijagnosticirana sredinom ?etredesetih. Ona i Olivier su se razveli 1960 ., a Leigh je nakon toga sporadi?no radila na filmu i u kazali?tu, sve do smrti od tuberkuloze.

Leigh je rođena kao Vivian Mary Hartley u Darjeelingu, Zapadni Bengal, u Britanskoj Indiji, u obitelji Ernesta Hartleyja, britanskog ?asnika u indijskoj konjici, i Gertrude Robinson Yackje. Vjen?ali su se u Kensingtonu, London 1912 . 1917 ., Ernest Hartley premje?ten je u Bangalore, dok su Gertrude i Vivian ostali u Ootacamundu. Vivian Hartley prvi put se pojavila u kazali?tu s tri godine, recitiraju?i dje?ju pjesmicu u maj?inoj gluma?koj amaterskoj grupi. Gertrude Hartley poku?avala je svojoj k?eri usaditi sklonost literaturi pa ju je upoznala s djelima Hansa Christiana Andersena , Lewisa Carrolla i Rudyarda Kiplinga , kao i s pri?ama iz gr?ke mitologije . Kao jedino dijete, Vivian Hartley poslana je 1920 . u samostan u Roehamptonu u Engleskoj. Njezina najbolja prijateljica u samostanu bila je budu?a glumica Maureen O'Sullivan , kojoj se povjerila da ?eli postati "velika glumica".

Obrazovanje je zavr?ila u Europi , vrativ?i se roditeljima 1931 . Otkrila je da jedan film Maureen O'Sullivan igra u londonskom West Endu pa je rekla roditeljima da ?eli postati glumica. Oboje su je podr?ali u toj namjeri, a otac joj je pomogao da se upi?e na Kraljevsku akademiju dramskih umjetnosti u Londonu.

Krajem 1931., upoznala je Herberta Leigha Holmana, poznatog kao Leigh, trinaest godina starijeg odvjetnika. Iako on nije podnosio "kazali?tarce", vjen?ali su se 20. prosinca 1932 ., a ona je napustila studij. 12. listopada 1933 . je rodila k?er, Suzanne, ali se osje?ala zatvoreno u ku?anskom ?ivotu. Prijatelji su je predlo?ili za manju ulogu u filmu Things Are Looking Up , ?to je bio njezin filmski debi. Anga?irala je agenta, Johna Gliddona, koji je mislio da ime "Vivian Holmes" nije prikladno za glumicu, a nakon ?to je odbio njezin prijedlog, "April Morn", kao svoje profesionalno ime uzela je "Vivien Leigh". Gliddon ju je preporu?io Alexanderu Kordi kao potencijalnu filmsku glumicu, ali Korda je odbio smatraju?i kako nema gluma?kog potencijala.

Nakon uloge u predstavi The Mask of Virtue 1935 ., Leigh je zaradila sjajne kritike nakon ?ega su slijedili intervjui i novinski ?lanci. Među potonjima je bio i jedan iz Daily Expressa u kojem je intervjuer naglasio kako joj se "munjevito promijenio izraz lica", ?to je bilo prvo javno spominjanje njezinih karakteristi?nih promjena raspolo?enja. Korda, koji je prisustvovao njezinoj premijeri, je priznao svoju gre?ku i potpisao s njom filmski ugovor, napisav?i joj ime "Vivien Leigh". Nastavila je s predstavom, ali kada ju je Korda preselio u ve?e kazali?te, Leigh nije mogla adekvatno reproducirati svoj glas, ni zadr?ati pozornost tolike publike, pa je predstava ubrzo skinuta s repertoara.

Laurence Olivier vidio je Leigh u Mask of Virtue , a prijateljstvo među njima se razvilo nakon ?to joj je on ?estitao na izvedbi. Dok su glumili ljubavnike u filmu Vatra iznad Engleske ( 1937 .), među Olivierom i Leigh se razvila privla?nost, a nakon ?to je snimanje zavr?eno, po?eli su vezu. Tijekom tog vremena, Leigh je pro?itala roman Margaret Mitchell Zameo ih vjetar i nalo?ila agentu da je predlo?i Davidu O. Selznicku , koji je planirao filmsku verziju. Rekla je novinaru, "Sama sam se anga?irala za ulogu Scarlett O'Hara", a filmski kriti?ar C. A. Lejeune prisjetio se razgovora iz istog perioda u kojem "nas je Leigh sve osupnula" tvrdnjom da Laurence Olivier "ne?e glumiti Rhetta Butlera, ali ?u ja glumiti Scarlett O'Hara. ?ekajte i vidjet ?ete."

Leigh je u Olivierovoj produkciji Hamleta u londonskom kazali?tu Old Vic glumila Ofeliju, a Olivier se kasnije prisjetio kako joj se raspolo?enje rapidno promijenilo prije nego ?to je trebala iza?i na pozornicu. Bez ikakve provokacije, po?ela je vikati na njega, a onda za?utjela i po?ela zuriti u prazno. Odglumila je bez pote?ko?a, a sutradan se vratila rutini. Bilo je to po prvi put da je Olivier svjedo?io takvom pona?anju s njezine strane. Po?eli su ?ivjeti zajedno; Holman i Olivierova ?ena, glumica Jill Esmond, odbili su dati razvod svojim supru?nicima.

Leigh se u filmu A Yank at Oxford ( 1938 .) pojavila s Robertom Taylorom , Lionelom Barrymoreom i Maureen O'Sullivan, u prvom svom filmu koji je primije?en i u Sjedinjenim Dr?avama . Tijekom produkcije je stekla reputaciju te?ke i nerazumne osobe, a Korda je rekao njenom agentu da njezin ugovor ne?e biti produ?en ako se i dalje bude tako pona?ala.

Olivier se poku?avao probiti u inozemstvu; unato? svom uspjehu u Britaniji, nije bio dobro poznat u Sjedinjenim Dr?avama, a raniji poku?aji da se predstavi na ameri?kom tr?i?tu su propali. Kako mu je ponuđena glavna uloga u produkciji Orkanskih visova ( 1939 .) Samuela Goldwyna , otputovao je u Hollywood , ostaviv?i Leigh u Londonu . Goldwyn i redatelj filma, William Wyler , ponudili su Leigh sporednu ulogu Isabelle, ali ju je odbila, rekav?i da ?e glumiti samo Cathy, ulogu koja je ve? dodijeljena Merle Oberon.

Hollywood je bio usred razvikane potrage za glumicom koja ?e utjeloviti Scarlett O'Hara u produkciji Zameo ih vjetar ( 1939 .) Davida O. Selznicka. Leighin ameri?ki agent bio je londonski predstavnik agencije Myron Selznick (Myron je bio Davidov brat), a u velja?i 1938. je rekla da se i njeno ime stavi među kandidatkinje. Tog mjeseca, David Selznick ju je gledao u Vatri iznad Engleske i Yank at Oxford i tada je postala jedna od najozbiljnijih kandidata za ulogu. Između velja?e i kolovoza, Selznick je pogledao sve njene engleske filmove, a u kolovozu je po?eo pregovarati s producentom Alexanderom Kordom, s kojim je Leigh bila pod ugovorom do kraja te godine. 18. listopada, Selznick je poslao povjerljiv dopis redatelju Georgeu Cukoru , "Jo? se nadam protiv nade za tu novu djevojku". Leigh je otputovala u Los Angeles , navodno da bi bila s Olivierom. Kad je Myron Selznick, koji je predstavljao i Oliviera, sreo Leigh, pomislio da posjeduje kvalitete koje tra?i njegov brat. Odveo je Leigh i Oliviera na set gdje je snimana scena po?ara skladi?ta u Atlanti, i predstavio Leigh. Sljede?eg dana, Leigh je pro?itala scenu za Selznicka, koji je organizirao probu i napisao svojoj ?eni, "Ona je neo?ekivani pobjednik i izgleda prokleto dobro. Samo za tvoje u?i: sve je spalo na Paulette Goddard , Jean Arthur , Joan Bennett i Vivien Leigh.". Redatelj George Cukor se slo?io i pohvalio Leighinu "nevjerojatnu volju", koja je ubrzo dobila ulogu.

Snimanje se pokazalo te?kim iskustvom za Leigh; Cukor je otpu?ten, a doveden je Victor Fleming , s kojim se Leigh ?esto prepirala. Ona i Olivia de Havilland potajno su se sastajale s Cukorom po no?i i vikendima u potrazi za njegovim savjetom o tome kako bi trebale odigrati svoje uloge. Sprijateljila se s Clarkom Gableom , njegovom suprugom Carole Lombard i de Havilland, ali se sukobila s Lesliejem Howardom , s kojim je trebala snimiti nekoliko emocionalnih scena. Zbog njezina poreme?aja, ponekad je morala raditi sedam dana tjedno, ?esto dokasno u no?, a nedostajao joj je Olivier koji je radio u New Yorku . Napisala je Leighu Holmanu, "Prezirem Hollywood... nikad se ne?u naviknuti na ovo - kako mrzim filmsku glumu." De Havilland je 2006 . odgovorila na tvrdnje o Leighinom bijesnom pona?anju tijekom snimanja Zameo ih vjetar , ?to je objavljeno u biografiji Laurencea Oliviera. Branila je Leigh, rekav?i, "Vivien je bila besprijekorno profesionalna, besprijekorno disciplinirana na snimanju Zameo ih vjetar . Brinule su je dvije stvari: da da sve od sebe u izrazito te?koj ulozi i to ?to je bila odvojena od Larryja (Olivier), koji je bio u New Yorku."

Zameo ih vjetar donio je Leigh trenutnu pozornost i slavu, ali ona je rekla, "Ja nisam filmska zvijezda - ja sam glumica. Biti filmska zvijezda - samo filmska zvijezda - je tako la?an ?ivot, koji se povodi la?nim vrijednostima i publicitetom. Glumice dugo traju i uvijek se nađe divnih uloga." Između deset Oscara koje je osvojio Zameo ih vjetar , bila je i nagrada za najbolju glumicu za Leigh.

U velja?i 1940 ., Jill Esmond pristala je dati razvod Laurenceu Olivieru, a i Holman se pristao razvesti od Leigh, iako su ostali dobri prijatelji do kraja Leighina ?ivota. Esmond je odobreno skrbni?tvo nad Tarquinom, njezinim sinom s Olivierom, a Holmanu je dodijeljeno skrbni?tvo nad Suzanne, njegovom k?eri sa Leigh. 30. kolovoza Olivier i Leigh su se vjen?ali u Santa Barbari, Kalifornija , a na sve?anosti su bili prisutni samo njihovi kumovi, Katharine Hepburn i Garson Kanin.

Leigh se nadala da ?e nastupiti s Olivierom pa je oti?la na probu za Rebeccu , film koji je trebao re?irati Alfred Hitchcock s Olivierom u glavnoj ulozi, ali nakon ?to je vidio probu Selznick je rekao da ona nije pravi izbor, s ?ime se slo?io i Hitchcock, a i Leighin mentor, George Cukor. Selznick je primijetio da nije pokazivala nikakav entuzijazam za ulogu sve dok glavna uloga nije pripala Olivieru, a kasnije je anga?irao Joan Fontaine . Nije joj dopustio ni da se pridru?i Olivieru u Ponosu i predrasudama ( 1940 .), a Greer Garson je preuzela ulogu koju je Leigh namijenila sebi. U Mostu Waterloo trebali su nastupiti Olivier i Leigh, no Selznick je Oliviera zamijenio s Robertom Taylorom, tada na vrhuncu karijere. Unato? Leighinoj nevoljkosti da nastupi bez Oliviera, film ne samo da je bio popularan među publikom i kritikom, nego je postao i njezin omiljeni film.

Ona i Olivier postavili su kazali?nu produkciju Romea i Julije na Broadwayu . Njujor?ki tisak pisao je o brakolomstvu koje je ozna?ilo vezu između Oliviera i Leigh i pitao se za?to se ne vra?aju u Englesku kako bi doprinijeli ratnim naporima, dok su kriti?ari bili neprijateljski raspolo?eni njihovim sudjelovanjem u produkciji. Brooks Atkinson iz New York Timesa je napisao, "Iako su gđica. Leigh i g. Olivier zgodan mladi par, jedva glume skupa." Dok je ve?ina krivnje svaljena na Olivierovu glumu i re?iju, i Leigh je bila kritizirana. Bernard Grebanier je napisao "tankoj, prodava?koj kvaliteti glasa gđice. Leigh." Par je u projekt ulo?io gotovo cijelu u?teđevinu, a neuspjeh je bila financijska katastrofa za njih.

Zajedno su snimili Ta Hamiltonova ?ena ( 1941 .) s Olivierom u ulozi Horatija Nelsona i Leigh kao Emma Hamilton. S Britanijom koja je bila sudionik Drugog svjetskog rata , bio je to jedan od nekoliko holivudskih filmova s pro-britanskim sentimentom. Film je bio jako popularan u Americi, ali je najve?i uspjeh do?ivio u Sovjetskom Savezu . Winston Churchill organizirao je prikazivanje filma na zabavi na kojoj je bio Franklin Delano Roosevelt , a prisutnima se obratio rije?ima, "Gospodo, mislim da ?e vas interesirati ovaj film, budu?i da prikazuje velike događaje sli?ne onima kojih ste upravo dio." Olivierovi su bili ?esti gosti kod Churchilla do kraja njegova ?ivota.

Olivierovi su se vratili u Englesku, a Leigh je 1943 . putovala kroz Sjevernu Afriku , nastupaju?i pred trupama prije nego ?to je obolila s konstantnim ka?ljem i groznicom. 1944 . joj je dijagnosticirana tuberkuloza u lijevom plu?nom krilu, ali nakon ?to je provela nekoliko tjedana u bolnici, izgledalo je kao da se oporavila. U prolje?e je snimala film Cezar i Kleopatra ( 1945 .) kad je otkrila da je trudna, ali je pobacila. Pala je u te?ku depresiju koja je dosegnula kriti?nu to?ku kad se okrenula protiv Oliviera, verbalno ga i fizi?ki napadaju?i sve dok nije pala na pod jecaju?i. Bio je to prvi od mnogih ?iv?anih slomova povezanih s mani?nom depresijom, ili bipolarnim poreme?ajem . Olivier je po?eo prepoznavati simptome nadolaze?e epizode - nekoliko dana hiperaktivnosti koje prati period depresije i eksplozivni ?iv?ani slom, nakon kojeg se Leigh ne bi ni?ega sje?ala, ali bi se osje?ala postiđeno i pokajni?ki.

Bila je toliko dobro da nastavi glumiti u uspje?noj londonskoj produkciji The Skin of Out Teeth Thorntona Wildera, ali njezini filmovi iz ovog razdoblja, Cezar i Kleopatra (1945.) i Ana Karenjina ( 1948 .), nisu do?ivjeli ve?i uspjeh.

Olivier je 1947 . progla?en vitezom, a Leigh mu se pridru?ila u Buckinghamskoj pala?i na investituri. Postala je Lady Olivier, titula koju je nastavila nositi i nakon njihova razvoda, sve do smrti.

Olivier je 1948. postao ?lan Savjeta redatelja kazali?ta Old Vic, nakon ?ega su se on i Leigh zaputili na turneju po Australiji i Novom Zelandu kako bi prikupili sredstva za kazali?te. Tijekom ?estomjese?ne turneje, Olivier je nastupio u komadu Richard III. te s Leigh u The School for Scandal i The Skin of Our Teeth . Turneja je bila veliki uspjeh, a iako se Leigh mu?ila s nesanicom te ju je trebalo zamijeniti na tjedan dana, op?enito je uspjela odgovoriti na sve zahtjeve stavljene pred nju, a Olivier je primijetio njezinu sposobnost da "o?ara novinare". ?lanovi gluma?ke dru?ine kasnije su se prisjetili nekoliko svađa između para, a najdramati?nija je bila ona u Christchurchu kad Leigh nije htjela iza?i na pozornicu. Olivier ju je o?amario, a Leigh mu je uzvratila i opsovala ga prije nego ?to je oti?la na pozornicu. Pri kraju turneje, oboje su bili iscrpljeni i bolesni, a Olivier je rekao novinaru, "Mo?da ne znate, ali razgovarate s parom hodaju?ih le?eva." Kasnije je rekao kako je u Australiji "izgubio Vivian".

Uspjeh turneje ohrabrio je Olivierove da prvi put nastupe zajedno na West Endu, u istim djelima, uz jedan dodatak, Antigonu , koja je dodana na Leighin zahtjev jer je htjela glumiti u tragediji .

Leigh je nakon toga nastojala dobiti ulogu Blanche DuBois u West End produkciji Tramvaja zvan ?e?nja Tennesseeja Williamsa, a dobila ju je nakon ?to su je Williams i producentica predstave Irene Mayer Selznick vidjeli u The School for Scandal i Antigoni , a Olivier je potpisao za re?iju. Kako je sadr?avala scenu silovanja i reference na promiskuitet i homoseksualnost , predstava je ozna?ena kao kontroverzna , a rasprave u medijima o njenoj primjerenosti dodatno su zabrinule Leigh. Ali, ?vrsto je vjerovala u va?nost djela. Pisac J.B. Priestley kritizirao je predstavu i Leighinu izvedbu, a kriti?ar Kenneth Tynan je komentirao kako je Leigh bila lo? izbor jer su britanski glumci "preotmjeni za pozornicu". Olivier i Leigh su bili ozlojeđeni jer je dio komercijalnog uspjeha predstave le?ao u ?lanovima publike koji su do?li na ono za ?to su mislili da je razbludna i senzacionalisti?ka pri?a, a ne gr?ka tragedija kakvu su zami?ljali, ali predstava je imala i sna?ne zagovaratelje, među njima i Noela Cowarda koji je opisao Leigh kao senzacionalnu.

Nakon 326 izvedbi, Leigh je zavr?ila svoju izvedbu; međutim, ubrzo je anga?irana za filmsku verziju. Njezino nepo?tovanje i nepristojni smisao za humor dopustili su joj da razvije odnos s drugom zvijezdom filma, Marlonom Brandom , ali se nije slagala s redateljem Elijom Kazanom , koji nije imao visoko mi?ljenje o njoj. Kasnije je rekao "nije imala talenta", ali kako je projekt napredovao, postao je "pun divljenja" za "najve?u odlu?nost za isticanje od bilo koje glumice za koju znam. Puzala bi po slomljenom staklu ako bi smatrala da ?e to pomo?i njenoj izvedbi." Leigh je uloga bila iscrpljuju?a te je izjavila za Los Angeles Times , "Devet mjeseci sam u kazali?tu bila Blanche DuBois. Sada ona upravlja mnome." Kritike su je redom hvalile, a ona je osvojila svog drugog Oscara za najbolju glumicu , BAFTA nagradu i nagradu Njujor?kog kruga kriti?ara za najbolju glumicu. Tennessee Williams komentirao je da je Leigh ulozi donijela "sve ?to sam namjeravao, i puno toga o ?emu nisam ni sanjao", ali u kasnijim godinama, Leigh je rekla da ju je igranje Blanche DuBois "odvelo u ludilo".

Olivier i Leigh su 1951 . nastupili su u dvije predstave o Kleopatri , Antonije i Kleopatra Williama Shakespearea i Cezar i Kleopatra Georgea Bernarda Shawa , mijenjaju?i predstave svaku no? i osvajaju?i dobre recenzije. Produkcije su premjestili u New York , gdje su nastupali jednu sezonu u kazali?tu Ziegfield sve do 1952 . Recenzije tamo su bile dosta pozitivne, ali kriti?ar Kenneth Tynan ih je razbjesnio kad je izjavio kako je Leigh mediokritetski talent koji je prisilio Oliviera da kompromitira svoj. Leigh je, prestra?ena neuspjeha i s namjerom da postigne veli?inu, prihvatila njegovu kritiku, ignoriraju?i pozititvne recenzije drugih kriti?ara.

U sije?nju 1953 ., Leigh je otputovala u Ceylon kako bi snimala Slonovski hod s Peterom Finchom . Ubrzo nakon po?etka snimanja, do?ivjela je ?iv?ani slom, a studio Paramount ju je zamijenio s Elizabeth Taylor . Olivier ju je vratio u njihov dom u Engleskoj, gdje mu je između perioda nedosljednosti, Leigh rekla da se zaljubila u Fincha i da ga je prevarila s njim. U sljede?ih nekoliko mjeseci se postupno oporavila.

Zbog te epizode, mnogi Olivierovi prijatelji su saznali za njezine probleme. David Niven je rekao da je bila "dobro, dobro luda", a u svojem dnevniku Noel Coward je izrazio iznenađenje da su "stvari bile lo?e i postajale gore od 1948. ili otprilike u to vrijeme."

Leigh se dovoljno oporavila kako bi nastupila s Olivierom u predstavi The Sleeping Prince , a 1955 . su odigrali sezonu u Avonu na Stratfordu u Shakespeareovim Na tri kralja , Machbethu i Tit Androniku . Predstave su privla?ile publiku, a dobivale su op?enito pozititvne kritike. Leighino zdravlje se naizgled stabiliziralo. Noel Coward u?ivao je uspjeh s predstavom South Sea Bubble , s Leigh u glavnoj ulozi, ali ona je zatrudnila i odustala od produkcije. Nekoliko tjedana poslije, pobacila je i pala u depresiju koja je potrajala mjesecima. Pridru?ila se Olivieru na europskoj turneji s Titom Andronikom , ali je turneja prekinuta zbog Leighinih izljeva bijesa na Oliviera i druge ?lanove dru?ine. Nakon povratka u London, njezin biv?i mu? Leigh Holman, koji je imao velik utjecaj na nju, ostao je s Olivierovima i pomogao smiriti je.

1958 ., smatraju?i da je njezin brak gotov, Leigh je po?ela vezu s glumcem Jackom Merivaleom, koji je znao za njeno tdravstveno stanje i uvjerio Oliviera da ?e se pobrinuti za nju. 1960 ., ona i Olivier su se razveli, a Olivier je o?enio glumicu Joan Plowright .

Merivale se pokazao kao stabilan utjecaj na Leigh, ali unato? njenom prividnom zadovoljstvu, novinaru Radieju Harrisu u povjerenju je rekla "kako bi radije pro?ivjela kratki ?ivot s Larryjem (Olivier) nego se suo?ila s dugim bez njega". Njezin prvi mu?, Leigh Holman, također je proveo puno vremena s njom. Merivale joj se pridru?io na turneji po Australiji , Novom Zelandu i Latinskoj Americi koja je trajala od srpnja 1961 . do svibnja 1962 ., a Leigh je zaradila pozitivne recenzije bez Oliviera pod svjetlima pozornice. Iako izmu?ena napadajima depresije, nastavila je raditi u kazali?tu, a 1963 . je osvojila nagradu Tony za najbolju glumicu u mjuziklu u boadwayskom mjuziklu Tovarich . Nastupila je i u filmovima Rimsko prolje?e gđe. Stone ( 1961 .) i Brod luđaka ( 1965 .).

U svibnju 1967 . je prolazila probe kako bi nastupila s Michaelom Redgraveom u filmu A Delicate Balance , ali joj se tada pogor?ala tuberkuloza . Nakon nekoliko tjedana odmora, ?inilo se da se oporavlja. No?i 7. srpnja, Merivale ju je ostavio kao i obi?no, kako bi nastupio u predstavi, a vratio se ku?i u pono? i prona?ao je kako spava. Oko pola sata poslije, (sada 8. srpnja), vratio se u spava?u sobu i prona?ao njezino tijelo na podu. Poku?ala je oti?i u kupaonicu, a kako su joj se plu?a napunila teku?inom, sru?ila se. Merivale je nazvao Oliviera, koji je dobivao terapiju zbog raka prostate u obli?njoj bolnici. U svojoj autobiografiji, Olivier je opisao "gorku patnju" kad je odmah oti?ao u Leighinu rezidenciju, gdje je prona?ao Merivalea kako je premjestio njezino tijelo na krevet. Olivier je izrazio su?ut i "stajao i molio za oprost za sva zla koja su na?la između nas", prije nego ?to je pomogao Merivaleu srediti pojedinosti oko sprovoda.

Kremirana je, a njezin pepeo razasut je na jezeru kod njene ku?e u Tickerage Millu, East Sussex , Engleska .

Vivien Leigh smatrana je jednom od najljep?ih glumica svojeg doba, a redatelji su to isticali u ve?ini njezinih filmova. Kad su je upitali smatra li svoju ljepotu hendikepom, rekla je "ljudi misle da ako izgleda? prili?no zgodno, ne zna? glumiti, a budu?i da je meni stalo jedino do glume, mislim da ljepota ne mo?e biti veliki hendikep, ako stvarno ?eli? izgledati kao lik kojeg glumi?, koji nije kao ti."

George Cukor je rekao da je Leigh bila "potpuna glumica, sprije?ena ljepotom", a Laurence Olivier je rekao da bi je kriti?ari trebali "pohvaliti zato ?to je bila glumica, a ne uvijek pu?tati da se njihovi sudovi iskrivljuju radi njezine ljepote." Ameri?ki pisac i redatelj Garson Kanin dijelio je njihovo stajali?te i opisao Leigh kao "ljepoticu ?ija je zanosna ljepota ?esto znala zasjeniti njezine vrtoglave uspjehe kao glumice. Velike ljepotice nisu ?esto velike glumice - jednostavno zato ?to ne trebaju biti. Vivien je bila druga?ija, ambiciozna, ustrajna, ozbiljna, ?esto inspirirana."

Leigh je objasnila da je igrala "?to je mogu?e razli?itije uloge" u poku?aju da ispita svoje vje?tine i odbaci predrasude o svojim sposobnostima. Vjerovala je da je komedija zahtjevnija od drame jer zahtjeva precizniju sinkronizaciju, te je dodala da bi vi?e pa?nje trebalo obratiti na komediju kao dio gluma?kog treninga. Bli?e?i se kraju karijere, koja se kretala od komedija Noela Cowarda do Shakespearovih tragedija, primijetila je, "Puno je lak?e ljude rasplakati nego ih nasmijati."

Njezine rane izvedbe donijele su joj trenutni uspjeh u Britaniji , ali je ostala dosta nepoznata u drugim dijelovima svijeta sve do premijere filma Zameo ih vjetar . New York Times je napisao u prosincu 1939 ., "Scarlett gđice. Leigh je opravdala apsurdni zahtjev koji ju je pred nju postavljen. Ona je tako umjetni?ki i prirodno savr?eno stvorena za ulogu da se nijedna druga glumica ne mo?e zamisliti u toj ulozi.". Kako joj je slava rasla, pojavila se na naslovnici Timea kao Scarlett. 1969 ., kriti?ar Andrew Sarris je napisao da je uspjeh filma u dobrom dijelu bio posljedica inspirirane Leigh, a 1998 . je napisao da "ona ?ivi u na?im sje?anjima i uspomenama kao dinami?na snaga, a ne kao stati?na prisutnost." Leonard Maltin opisao je film kao jedan od najboljih svih vremena, napisav?i 1998. da je Leigh "briljantno odigrala" svoju ulogu.

Njezinu izvedbu u West End produkciji Tramvaja zvan ?e?nja , kazali?ni pisac Phyllis Hartnoll opisao je kao "dokaz ve?e snage nego je do tada pokazivala", nakon ?ega su je du?e vrijeme smatrali jednom od najboljih glumica britanskog teatra. Raspravljaju?i o filmskoj verziji, Pauline Kael je napisala da su Leigh i Marlon Brando pru?ili "dvije najve?e izvedbe ikad viđene na filmu" te da je ona Leighina bila "jedna od onih rijetkih izvedbi za koju se s pravom mo?e re?i da u isto vrijeme budi strah i sa?aljenje."

Kenneth Tynan ismijavao je Leighinu izvedbu s Olivierom u produkciji Tita Andronika iz 1955 ., komentiraju?i da "ona prima vijesti da ?e joj oskvrnuti mu?ev le? s blagom mukom kao da je spu?vasta guma". On je bio jedan od nekoliko kriti?ara koji su negativno reagirali na njezinu reinterpretaciju Lady Macbeth 1955., rekav?i da je njezina izvedba bila nestvarna te da je nedostajalo bijesa kojeg ta uloga zahtijeva; međutim, nakon njezine smrti je promijenio mi?ljenje, opisuju?i svoje ranije kritike kao "jednu od najve?ih gre?aka u prosudbi" koje je ikad napravio.

Godina	Nagrada	Rad
1939 .	Oscar za najbolju glavnu glumicu (pobjeda) Nagrada Njujor?kog kruga kriti?ara za najbolju glumicu (pobjeda)	Zameo ih vjetar
1951 .	Oscar za najbolju glavnu glumicu (pobjeda) BAFTA nagrada za najbolju glavnu glumicu (pobjeda) Zlatni globus za najbolju glumicu - drama (nominirana) Nagrada Njujor?kog kruga kriti?ara za najbolju glumicu (pobjeda) Venecijanski filmski festival - Volpi Cup (pobjeda)	Tramvaj zvan ?e?nja
1963 .	Nagrada Tony za najbolju glumicu u mjuziklu (pobjeda)	Tovarich

Godina	Film	Uloga	Redatelj
1935 .	The Village Squire	Rose Venables	Reginald Denham
	Things Are Looking Up	?kolarka	Albert de Corville
	Look Up and Laugh	Marjorie Belfer	Basil Dean
	D?entlmenski sporazum	Phil Stanley	George Pearson
1937 .	Vatra iznad Engleske	Cynthia	William K. Howard
	Oluja u ?alici	Victoria Gow	Ian Dalrymple i Victor Saville
1938 .	A Yank at Oxford	Elsa Craddock	Jack Conway
	Londonski plo?nici	Libby	Tim Whelan
1939 .	Zameo ih vjetar	Scarlett O'Hara	Victor Fleming
1940 .	21 dan	Wanda	Basil Dean
	Most Waterloo	Myra	Mervyn LeRoy
1941 .	Ta Hamiltonova ?ena	Emma Hamilton	Alexander Korda
1945 .	Cezar i Kleopatra	Kleopatra	Gabriel Pascal
1948 .	Ana Karenjina	Ana Karenjina	Julien Duvivier
1951 .	Tramvaj zvan ?e?nja	Blanche DuBois	Elia Kazan
1955 .	Duboko modro more	Hester Collyer	Anatolij Litvak
1961 .	Rimsko prolje?e gđe. Stone	Karen Stone	Jose Quintero
1965 .	Brod luđaka	Mary Treadwell	Stanley Kramer

• Vivien Leigh na sajtu IMDb
• Vivien Leigh na Internet Broadway Database ( en )
• Australian National Library, fotografije s australske turneje
• University of Bristol Theatre Collection , University of Bristol
• Vivien Online Arhivirano 2002-03-26 na Wayback Machine-u