Enno Friedrich Wichard Ulrich von Wilamowitz-Moellendorff
(22. decembar 1848. ? 25. septembar 1931) bio je nema?ki
klasi?ni filolog
.
Wilamowitz
, kako je poznat među nau?nicima, smatran je velikim autoritetom za
anti?ku Gr?ku
i za
gr?ku knji?evnost
.
Wilamowitz-Moellendorff rođen je u
Markowitzu (Markowice)
, malom selu blizu
Hohensalze (Inovroclava)
, u tada?njoj
Provinciji Pozenu
(koja je tada bila u sastavu
Kujansko-pomeranijskog vojvodstva
), u
germanizovanoj
porodici s dalekim
poljskim
poreklom. Njegov se otac zvao Arnold Wilamowitz i bio je ni?i pruski plemi?, majka mu se zvala Urlika, rođ. Calbo. Njih dvoje nastanili su se na malom imanju koje je 1836. bilo konfiskovano od jednog plemi?a. Pruski deo svog imena, von Moellendorf, dobili su 1813, kad je pruski vojskovođa
Wichard Joachim Heinrich von Mollendorf
zakonski usvojio Ulrichove pretke. Wilamowitz, rođen kao tre?e dete, odrastao je u
Isto?noj Pruskoj
. Wilamowitz je 1867. maturirao u presti?noj ?koli "
Schulpforta
".
Do 1869. Wilamowitz je studirao
klasi?nu filologiju
na
Univerzitetu u Bonu
. Veliki formativni uticaj na njega izvr?ili su profesori
Otto Jahn
i
Hermann Usener
. Willamowitzov odnos s Usenerom bio je napet. Sa
Friedrichom Nietzscheom
, svojim kolegom sa studija, razvio je suparni?tvo, koje je potrajalo do kraja njegovog ?ivota, a sa
Hermannom Dielsom
, svojim savremenikom, razvio je bliske prijateljske odnose. S Dielsom je 1869. pre?ao na
Humboldtov univerzitet u Berlinu
, gde je doktorirao 1870. godine. Nakon dobrovoljne slu?be u
francusko-pruskom ratu
, krenuo je na studijsko putovanje po
Italiji
i
Gr?koj
.
Sukob s Nietzscheom i Wagnerom
[
uredi
|
uredi kod
]
Jo? pre no ?to je postao profesor Wilamowitz se upustio u nau?nu raspravu o Nietzscheovom delu
Rađanje tragedije
, koje je privuklo dosta pa?nje. Tokom 1872. i 1873. objavio je neuobi?ajeno o?tar polemi?ki spis (
nema?ki
:
"Zukunftsphilologie"
=
"Filologija budu?nosti"
), u kojem se obru?io na Nietzschea (tada profesora na
Univerzitetu u Bazelu
) i profesora
Erwina Rohdea
(s
Univerziteta u Kielu
).
Richard Wagner
, ?iji su umetni?ki pogledi uticali na Nietzschea i Rohdea, reagovao je objavljivanjem
otvorenog pisma
, a Rohde je objavio sna?an odgovor. U su?tini spora nalazila se osuda
Euripida
, koga je Nietzsche smatrao odgovornim za propast
gr?ke tragedije
. Wilamowitz je metode svojih protivnika dr?ao napadom na same temelje nau?ne misli, pa ih je stoga odlu?io demaskirati kao neprijatelje
nau?ne metode
. Njegova polemika smatrala se odgovorom klasi?ne filologije na izazov koji joj je uputio Nietzsche.
[1]
Kad je Wilamowitz, ve? u dobi od 80 godina, pisao memoare, na svoj sukob s Nietzscheom gledao je s manje strasti, ali klju?ne elemente svoje kritike nije povukao. Izjavio je da u to vreme nije u potpunosti shvatio da Nietzschea nije toliko zanimalo nau?no razumevanje koliko Wagnerova muzi?ka drama, ali i da je ipak bio u pravu ?to se suprotstavio Nietzscheovom "silovanju historijskih ?injenica i celog historijskog metoda".
[2]
Greifswald, Gottingen i Berlin
[
uredi
|
uredi kod
]
Willamowitz je 1875. stekao zvanje profesora zahvaljuju?i svom radu
Analecta Euripidea
, a iste je godine odr?ao i svoje prvo javno akademsko predavanje u Berlinu. Godine 1876. postavljen je za redovnog profesora klasi?ne filologije na
Univerzitetu Ernst-Moritz-Arndt
u
Greifswaldu
. U tom se periodu o?enio Marijom Mommsen, najstarijom k?erkom
Theodora Mommsena
. Tu je objavio i svoje
Homerske studije
(Homerische Studien)
.
Godine 1883. postao je i profesor na
Univerzitetu Georg-August
u
Gottingenu
, gde je takođe predavao klasi?nu filologiju, ali je povremeno dr?ao i predavanja iz
anti?ke istorije
. Za prorektora univerziteta izabran je 1891, a slede?e godine postao je ?lan gottingenske Kraljevske akademija nauka. Kad je Wilamowitz oti?ao iz Gottingena, nasledio ga je
Georg Kaibel
, njegov blizak saradnik iz studentskih dana, koji ga je ranije nasledio i u Greifswaldu.
Uz podr?ku svog prijatelja Dielsa Wilamowitz je 1897. nasledio
Ernsta Curtiusa
na
Kraljevskom univerzitetu Friedrich-Wilhelms
u Berlinu, gde je ostao sve do penzionisanja 1921. Godine 1915. obavljao je du?nost rektora. Zajedno s Dielsom 1897. osnovao je berlinski Institut za anti?ke studije
(Institut fur Altertumskunde)
. Dvaput nedeljno dr?ao je javna predavanja o
klasi?noj antici
, koja su privla?ila brojnu publiku.
Rad u nau?nim ustanovama
[
uredi
|
uredi kod
]
Wilamowitz je 1891. izabran za dopisnog ?lanaka
Pruske akademije nauka
, a 1899. postao je pun ?lan. Za predsednika akademije izabran je 1902. godine. Kao ?lan Akademije u Gottingenu sna?no se zalagao za objavljivanje
Zbornika latinskog jezika
(Thesaurus linguae Latinae)
. Od 1897. u?estvovao je i u radu Akademijinog odbora za
patristiku
. Godine 1894. izabran je za punopravnog ?lana
Nema?koh arheolo?kog instituta
. Takođe je bio urednik edicije
Philologische Untersuchungen
od 1880. do 1925. godine. Osim toga, Wilamowitz je kao gostuju?i predava? bio na
Univerzitetu u Oxfordu
(1908) i
Uppsali
(1912), bio je dopisni ?lan
Norve?ke akademije nauka i knji?evnosti
(1909) i Nau?nog dru?tva
Lunda
(1921).
Inscriptiones Graecae
[
uredi
|
uredi kod
]
Tokom predsedavanja Pruskom akademijom Wilamowitz je uspeo da obnovi izdavanje
Gr?kih natpisa
(Inscriptiones Graecae)
, edicije koju su ranije pokrenuli
August Bockh
i
Adolf Kirchhoff
. Wilamowitz je izvr?io formativni uticaj na dalji razvoj tog projekta, kojim je upravljao sve do smrti.
Wilamowitz je bio jedan od inicijatora
Deklaracije univerzitetskih profesora Nema?kog Rajha
(Erklarung der Hochschullehrer des Deutschen Reiches)
, u kojoj je 3.016 potpisnika podr?alo u?e??e Nema?ke u
prvom svetskom ratu
. Ubrzo potom potpisao je i
Manifest devedeset trojice
, od koga ?e se kasnije ograditi. Njegov sin, Tycho von Wilamowitz-Moellendorff, koji se takođe bavio klasi?nom filologijom, poginuo je 1914. u bici kod
Ivangoroda
. Deklaracija se pojavila nekoliko dana nakon njegove pogibije.
Wilamowitz se 1878. o?enio Marijom Mommsen, najastarijom k?erkom
Theodora Mommsena
, ?uvenog
istori?ara starog veka
, kome je aktivno pomagao u radu na njegovoj
Istoriji Rima
.
Poslednje godine ?ivota Wilamowitz je proveo van o?iju javnosti, budu?i da je patio od ozbiljnih problema s bubrezima. Umro je u Berlinu 25. septembra 1931, nakon ?to je kratko vreme proveo u komi. Pokopan je u svom rodnom selu, zajedno sa suprugom Marijom (1855?1936) i njihovim jedinim sinom, Tychom. Imao je i k?er po imenu Dorothea Freifrau Hiller von Gaertringen, koja se kasnije udala za arheologa
Friedricha Hillera von Gaertringena
, a umrla je 24. marta 1972.
[3]
Wilamowitz je jedna od sredi?njih li?nosti klasi?ne filologije u 19. i 20. veku. Kao veliki autoritet za knji?evnost i istoriju
anti?ke Gr?ke
, Wilamowitz se suprotstavio tradicionalnoj metodologiji i
kritici teksta
. Kao predstavnik postklasicizma, manje se bavio
istorijom knji?evnosti
, ve? se radije trudio u sa?uvanim tekstovima prona?i ?to vi?e biografskih obave?tenja o pojedinim anti?kim piscima. Tako je upotrebio historijsku perspektivu za filolo?ka prou?avanja. Pored svojih primarnih radova (
Anti?ka gr?ka knji?evnost
,
Helenisti?ka poezija
), objavio je mnogobrojne detaljne studije o
Euripidu
,
Homeru
,
Eshilu
,
Pindaru
i
Aristotelu
. Kao nau?ni organizator, bio je odgovoran i za objavljivanje va?nih dela s materijalom iz
primarnih izvora
, kao ?to je edicija
Inscriptiones Graecae
. Takođe je strasno branio o?uvanje gr?kog i latinskog jezika u nema?kom ?kolskom sistemu.
Među njegovim studentima su
Felix Jacoby
,
Karl Mittelhaus
,
Wolfgang Schadewaldt
,
Eduard Fraenkel
,
Werner Jaeger
,
Johannes Geffcken
,
Paul Maas
,
Eduard Schwartz
,
Gilbert Murray
,
Paul Friedlander
,
Friedrich Solmsen
i
Johannes Sykutris
.
- Griechische Literatur des Altertums
- Einleitung in die griechische Tragodie
- Homerische Untersuchungen
(1884)
- Die Ilias und Homer
(1916)
- Hellenistische Dichtung
(1924)
- Erinnerungen 1848-1914
(1928, memoari)
- Michael Armstrong, Wolfgang Buchwald, William M. Calder III.:
Ulrich von Wilamowitz-Moellendorff bibliography 1867?1990
(Hildesheim, Weidmann, 1991).
- Braun, Maximilian, William M. Calder, III & Dietrich Ehlers, edd.,
"Lieber Prinz". Der Briefwechsel zwischen Hermann Diels und Ulrich von Wilamowitz-Moellendorff (1869?1921)
(Hildesheim: Weidmann, 1995).
- Calder, William M. III and Bernhard Huss (еds), '
The Wilamowitz in Me': 100 Letters between Ulrich von Wilamovitz-Moellendorff and Paul Friedlaender (1904?1931)
(Los Angeles: Charles Young Research Library, University of California, 1999).
- Candio, Antonella,
"Ein lebendiges Ganzes": la filologia come scienza e storia nelle "Coefore" di Ulrich von Wilamowitz-Moellendorff
(Amsterdam: Adolf M. Hakkert, 2008) (Supplementi di Lexis, 57).
- Norton, Robert E., "Wilamowitz at War",
International Journal of the Classical Tradition
, 15/1, (2008), str. 74?97.