Srpska akademija nauka i umetnosti
(
SANU
) je najvi?a srpska nau?na i prosvetna ustanova, sa sedi?tem u
Beogradu
.
Prete?e Srpske kraljevske akademije bili su
Dru?tvo srpske slovesnosti
i
Srpsko u?eno dru?tvo
. Dru?tvo srpske slovesnosti je osnovano
31. maja
1842
. i postojalo je sve do
27. januara
1864
. kada ga je
knez Mihailo Obrenovi?
ukinuo svojim ukazom. Zatim je
29. jula
1864. ustanovljeno Srpsko u?eno dru?tvo koje je ustvari bilo obnovljeno Dru?tvo srpske slovesnosti, svi ?lanovi DSS su mogli pismeno da se izjasne ministru da se prihvataju ?lanstva u SUD.
Sli?na sudbina je zadesila i Srpsko u?eno dru?tvo, zbog sukoba sa ministrom prosvete njegov rad je suspendovan
13. maja
1886
. Zakonom od
1. novembra
1886
. osniva se Srpska kraljevska akademija kojoj pripadaju biblioteka, arhive, zbirke i imanje SUD. Nastali su sukobi, pa se Dru?tvo ponovo otvara
25. jula
1887
. Spor je re?en predlogom ministra prosvete da se oni spoje i to je u?injeno
1892
. Tada je 8 ?lanova SUD izabrano za redovne ?lanove SKA, a svi ostali za po?asne.
Srpska akademija nauka i umetnosti je od po?etka bila najvi?a nau?na i prosvetna ustanova u
Srbiji
. Pod imenom
Srpska kraljevska akademija
postojala je od svog osnivanja
1886
. do
1947
kada je preimenovana u
Srpska akademija nauka
. Kasnije ona je ponovo promenila naziv u
Srpska akademija nauka i umetnosti
.
Akademija je ustanovljena (osnovana) zakonom od
1. novembra
1886
. koji je skup?tina izglasala a
kralj Milan Obrenovi?
obnarodovao u
Ni?u
. Ovaj zakon se zvao "Osnovni zakon Kraljevsko-srpske akademije" i njime je bilo određeno da prve akademike bira kralj, a da zatim akademici dalje sami biraju nove ?lanove.
Prve akademike, njih 16 imenovao je kralj Milan
5. aprila
1887
. Tada su postojala 4 odeljenja akademije, ili kako se to zvalo "stru?ne akademije" i svaka je na po?etku dobila po 4 redovna ?lana bili su to:
Akademija prirodnih nauka
Akademija filosofskih nauka
|
Akademija dru?tvenih nauka
Akademija umetnosti
|
Prvi predsednik bio je
Josif Pan?i?
, a sekretar
Jovan ?ujovi?
.
Posle punih 60 godina pod tim imenom
Srpska kraljevska akademija
menja ime zakonom od
30. juna
1947
. Po?to je promenjeno dr?avno uređenje i nije vi?e vladao kralj, akademija je jednostavno nazvana
Srpska akademija nauka
. Ovim zakonom promenjena je i struktura akademije, tako da umesto 4 stru?ne akademije postoje odeljenja kojih je bilo 6:
- prirodno matemati?kih nauka,
- tehni?kih nauka,
- medicinskih nauka,
- literature i jezika (kasnije: jezika i knji?evnosti),
- dru?tvenih nauka i
- likovne i muzi?ke umetnosti.
Akademija je od 1909. do 1952. bila sme?tena u Brankovoj ulici broj 15. Ova zgrada je na?alost sru?ena 1963. godine.
ANUK i VANU su raspu?teni dono?enjem novog Zakona o
SANU
u
Skup?tini Republike Srbije
, 17. jula
1992
. godine, a ?lanovima predlo?eno da se sami pojedina?no prijave kao kandidati za
SANU
. Tako nije postupljeno s akademicima VANU, oni su (32 ?lana) samo ?preregistrovani“ u SANU i formirano je Odeljenje SANU u Novom Sadu. Međutim, od ?lanova ANUK-a samo je mali broj Srba "konkurisao" u SANU, a jedino je vajar
Svetomir Arsi? Basara
primljen. Kosovski akademici nisu prihvatili takvu odluku i svoju delatnost, u okviru ANUK-a, nastavili ilegalno.
Deo istori?ara smatra kako je ukidanje ANUK-a je bio jedan od poticaja daljoj eskalaciji
sukoba na Kosovu
, s obzirom da albanski intelektualci vi?e nisu imali poverenja u to da ?e mo?i zadr?ati sopstvene kulturne institucije u srpskoj dr?avi, ?ak ni kada im je
Milo?evi?ev
re?im nudio njihovu obnovu pregovaraju?i sa
Rugovom
neposredno pred izbijanje
rata
krajem 1990-ih.
Od svoga osnivanja
1887
. do danas predsednici Srpske kraljevske akademije, Srpske akademije nauka odnosno Srpske akademije nauka i umetnosti bili su:
Pojedini srpski akademici su ponekad zloupotrebljavali nauku zarad pru?anja potpore politi?kim ciljevima srpske dr?ave.
Jovan Cviji?
, predsednik Srpske kraljevske akademije, je usled zanimanja za politi?ko napredovanje Srbije ?esto gubio svoju nau?nu objektivnost, pa se određeni segmenti njegovog rada koriste kao "nau?no opravdanje"
velikosrpske politike
.
[1]
Cviji? se zalagao za teritorijalno pro?irenje
Kraljevine Srbije
ka jugu, na
makedonske
i
albanske
oblasti, ?ije je pripajanje, prema Cviji?evom mi?ljenju, Srbiji bilo neophodno za ekonomski razvoj.
...Srbija mora zbog svoje ekonomske samostalnosti dobiti pristup na
Jadransko more
i jedan deo arbanaske obale: bilo zauzimanjem teritorija bilo dobijanjem ekonomskih i komunikacionih prava na tu oblast. To zna?i, dakle, zauzimanje istina jedne etnografski strane oblasti, ali takve koja se mora zauzeti zbog osobito va?nih privrednih interesa, upravo zbog ?ivotne potrebe.
[1]
U vreme
borbe za Makedoniju
, Cviji? je nizom publikacija i etno-geografskih mapa ubeđivao međunarodno javno mnenje kako su
makedonski Sloveni
zapravo “ju?ni Srbi”.
[2]
Između
1906
. i
1918
. je izradio seriju mapa kojima su srpske pretenzije na ovu oblast pravdane progla?avanjem Makedonaca za etno-lingivsti?ku grupu Srba.
[3]
Cviji?eve etnografske mape objavljene
1906
,
1909
i
1913
. godine međusobno se razlikuju i pratile su spoljno-politi?ke potrebe srpske dr?ave.
[2]
Na mapi iz
1909
. zna?ajno je smanjeno prisustvo Albanaca na Kosovu i zapadnoj Makedoniji u odnosu na prethodnu iz
1906
. Na mapi iz
1913
. prisutvo tzv. “Srbo-Hrvata” je znatno pomereno ka jugu u odnosu na prethodnu iz
1909
. godine. Na istoj mapi, prisustvo Albanaca je “dramati?no redukovano”, ?ak i u Severnoj Albaniji.
[2]
Po zavr?etku
Prvog svetskog rata
1918
. godine, Cviji? je objavio mapu koja je trebala da uti?e na odluke mirovne konferencije u Parizu
1919
. Na toj mapi su Srbi i Makedonci grupisani u jednu kategoriju, ?ime je Cviji? dao
legitimitet
srpskoj kontroli nad Makedonijom.
[2]
Dr
Vaso ?ubrilovi?
, srpski akademik, je
1937
. godine napisao memorandum za
Stojadinovi?evu
vladu kojim predla?e re?avanje "albanskog problema" totalnim
etni?kim ?i??enjem
Kosova
od
Albanaca
.
[4]
?ubrilovi? smatra da je "imperativna du?nost" dr?ave da ne dopusti da njeno va?no strate?ko zemlji?te u rukama dr?i "nama neprijateljski i strani elemenat".
[1]
?ubrilovi? kritikuje dosada?nju neefikasnu srpsku
kolonizaciju Kosova
i predla?e efikasnije metode nasilnih progona albanskog stanovni?tva:
Arnaute je nemogu?e suzbiti samo postupnom kolonizacijom ... Jedini na?in i jedino sredstvo to je brutalna sila jedne organizovane dr?avne vlasti, u ?emu smo mi uvek bili iznad njih.
[1]
?ubrilovi? smatra da je jedini efikasni na?in re?enja albanskog pitanja njihovo raseljavanje "
en masse
". On predla?e niz sredstava pristiska kojima bi do?lo do masovnog iseljavanja, među kojima su: stvaranje psihoze, pritisak dr?avnog aparata i policije, koji bi "?to vi?e zagor?io opstanak Arnauta kod nas", naoru?avanje srpskog stanovni?tva, slanje
?etnika
, paljenje albanskih naselja, itd.
[1]
Memorandum SANU
iz
1986
. godine izradila Srpska akademija nauka i umetnosti kao strate?ki program srpske inteligencije. Memorandum je nagla?avao te?ak polo?aj i neravnopravnost srpskog naroda u Jugoslaviji, a posebno na Kosovu, gde se, kako je navedeno, sprovodi ?fizi?ki, politi?ki, pravni i kulturni
genocid
nad srpskim stanovni?tvom“.
Demonstracije Albanaca na Kosovu 1981. godine
srpski akademici nazivaju ?neofa?isti?kom agresijom“.
[5]
Memorandum dalje kritikuje
konfederalizam
i velika ovla?tenja autonomnih pokrajina, omogu?ena
jugoslovenskim ustavom iz 1974. godine
, ocenjuju?i da su Srbi njime diskriminisani.
[6]
SANU smatra da ?srpsko pitanje“ ne?e biti re?eno pre ostvarenja punog nacionalnog i kulturnog jedinstva Srba, bez obzira gde ?ive (strane 70-73).
Memoradum je izazvao burne reakcije u tada?njoj
SFRJ
, zbog svojih pogleda na nacionalno pitanje i zahteva za temeljnom reorganizacijom dr?ave.
[7]
Dan nakon objave memoranduma, tada?nji predsednik SR Srbije Ivan Stamboli? ga je nazvao ratnim manifestom za srpske komesare. Nekoliko godina kasnije, ekspertska komisija
Ujedinjenih nacija
je ovaj Memorandum ocenila kao ?sredstvo ?irenja
anti-albanskih ose?anja
“.
[8]
Danas se među mnogima u Jugoslaviji, uklju?uju?i i Srbiju, ovaj dokument se smatra izrazom
velikosrpskog
nacionalizma
.
[9]
Smatra se da je Memorandum SANU imao klju?nu ulogu u
raspadu SFR Jugoslavije
i bitno doprineo
jugoslovenskim ratovima
.
[6]
Milo?evi?ev
prethodnik
Ivan Stamboli?
je verovao da je uklonjen sa vlasti zbog svojih sporova sa Akademijom i protivljenja ovom Memorandumu.
[10]
Vladan đorđevi?
, srpski politi?ar i ?lan SANU, je prednja?io u ?irenju
Albanofobije u Srbiji
po?etkom
20. veka
. On je prikazivao
Albance
kao divljake koji nemaju istoriju, kao "evropske crvenoko?ce" koji spavaju u drve?u "za koje su prika?eni repovima".
[11]
Srpski akademik
Dobrica ?osi?
je u javnosti vi?e puta istupao sa diskriminatorskim stavovima prema Albancima. Zbog navednog citata je protiv njega ?ak podnesena i prijava zbog ?irenja govora mr?nje.
Taj socijalni, politi?ki i moralni talog tribalnog, varvarskog Balkana, uzima za saveznika Ameriku i Evropsku uniju u borbi protiv najdemokratskijeg, najcivilizovanijeg, najprosve?enijeg balkanskog naroda - srpskog naroda.
[12]
Srpska akademija nauka se nikada nije javno ogradila od ovakvih stavova pojedinih njenih ?lanova.
Stevan Dedijer
(1911-2004), nuklerani fizi?ar i socijalni teoreti?ar, je po?etkom
2003
. godine poslao je otvoreno pismo tada?njem srpskom premijeru
Zoranu đinđi?u
, u kome je predlagao raspu?tanje i potpunu reorganizaciju
SANU
, jer se ne bavi razvitkom kreativne mo?i srpskog naroda u nauci i tehnologiji ve? ?nazadnim idejama nacionalizma, ?ovinizma, mr?nje i gluposti“.
[13]
Posebno je kritikovao srpske akademike zbog podr?avanja ideje
Velike Srbije
.
Glavna i najgora glupost rukovodilaca SAN-a je da su se bavili svime osim onim ?ime se svaka akademija nauka treba baviti: razvitkom kreativne mo?i svog naroda u nauci, tehnologiji, u izumima i inovacijama.
Dedijer je smatrao da je raspu?tanje SANU deo neophodne politike za razvitak Srbije uop?te i njene nauke i tehnologije posebno.
[13]
On je od đinđi?a o?ekivao da temeljnom reorganizacijom ove najvi?e nau?ne ustanove stavi Srbiju na put dinami?kog razvitka.
[13]
đinđi? je ubrzo nakon toga ubijen tako da njegov odgovor na ovaj predlog nikada nije stigao.
- ↑
1,0
1,1
1,2
1,3
1,4
?Međunarodni znanstveni skup "JUGOISTOCNA EUROPA 1918.-1995."”
. Arhivirano iz
originala
na datum 2016-03-05
. Pristupljeno 2010-04-17
.
- ↑
2,0
2,1
2,2
2,3
George W. White, Nationalism and territory: constructing group identity in Southeastern Europe
- ↑
Diarmait Mac Giolla Chriost, Language, identity, and conflict
- ↑
Historical dictionary of Kosova
- ↑
Memorandum SANU
[
mrtav link
]
- ↑
6,0
6,1
1986: The Memorandum
- ↑
State-society relations in Yugoslavia, 1945-1992
- ↑
?Politika stvaranja Velike Srbije (Izve?taj Ujedinjenih nacija)”
. Arhivirano iz
originala
na datum 2012-05-04
. Pristupljeno 2010-04-17
.
- ↑
Genocide after emotion: the postemotional Balkan War
- ↑
Portret: Ivan Stambolic, politicar i privrednik
- ↑
Ivo Banac, The national question in Yugoslavia - origins, history, politics
- ↑
Boris Tadi? politi?ki amnestira ?osi?a za rasizam
- ↑
13,0
13,1
13,2
Stevan Dedijer, Velika Srbija i mali glupi akademici