Saami, Sami, Laponci, Lapi

Ukupna populacija:	80,000-100,000
Zna?ajna populacija u dr?avama:	Norve?ka , ?vedska , Finska , Rusija
Jezici koje govore:	saamijski , norve?ki , ?vedski , finski , ruski
Njihove religije:	?amanizam , protestantizam pravoslavlje
Povezane etni?ke grupe:	ostali finski narodi

Saami , Laponci , Lapi , Saami , Sami su narod koji ?ivi na sjeveru Norve?ke , ?vedske , Finske i Rusije .

Njih oko 70.000, ra?trkani su na povr?ini od oko milijun i sto tisu?a ?etvornih kilometara (20 puta ve?a povr?ina od Hrvatske ). U Norve?koj ih ?ivi oko 40.000, u ?vedskoj oko 20.000, u Finskoj oko 7500 i u Rusiji (na poluotoku Koli ) oko 2500.

Narod ima dugu povijest, bogatu narodnu ba?tinu i ?ivi na specifi?an na?in. Sam narod naziva sebe Saami, dok ime Laponci smatraju malo pogrdnim. Saami su podijeljeni u desetak narodnih skup?tina koje se dosta razlikuju po kulturno-povijesnim karakteristikama, jeziku i na?inu ?ivota. Neke skupine su sa?uvale do danas narodne obi?aje svojih prednika.

Na sjevernim prostranstvma ruskog poluotoka Kole te manjim dijelom na sjeveroistoku Finske i Norve?ke ?ive tri narodne skupine Saamija. Na krajnjem sjeveroistoku Kole nalaze se terski Saami - to je malobrojna skupina koja izumire. Na Koli ?ivi najvi?e kildinskih Saamija koji su u nekoliko sela uspjeli sa?uvati stara obilje?ja i jezik. ?ak imaju i nekoliko ?kola u kojima se u?i i specifi?ni kildinski jezik . Imaj karakteriti?na narodna kola. Zapadnije od njih ?ivi skupina skoltskih Saamija . Njih je vrlo malo, ali im je o?uvana narodna ba?tina s ugro?enim jezikom koji se u?i u nekoliko ?kola (postoje ?ak i skoltski jezi?ni ud?benici).

Na sjeveru Finske, ?vedske i Norve?ke jo? ?ive tri laponske skupine. Najmalobrojniji su inarijski Saami koji odr?avaju ?ivu narodnu tradiciju (glavno sjedi?te naselje Inari). Na samom sjeveru Norve?ke, uz fjordove, ?ivi malobrojna skupina pomorskih Saamija . Na njihovu teritoriju nalazi se i znameniti sjeverni morski rt Nordkapp , a gotovo su ih asimilirali Norve?ani. U sjevernoj Finskoj i dijelom Norve?koj ?ivi jedna od najpoznatijih laponskih skupina davvijski Saami. Sa?uvana je narodna tradicija i jezik, postoje saamijske ?kole, izdaju se knjige, ?asopisi i ud?benici, djeluju posebne radijske postaje i sli?no.

U sjevernoj i srednjoj ?vedskoj i Norve?koj razlikujemo jo? najmanje ?etiri skupine Laponaca. Na sjeveru ?vedske, u kraju gromadnog gorja s velikim rudnim bogatstvima, ?ive lulejski Saami . Oni su razmjeno dobro sa?uvali svoj jezik, dobri su obrtnici (posebno drvodjelci), imaju razrađen obrazovni sustav, nakladni?ku i informativnu djelatnost i druge kulturne djelatnosti. Pitejski Saami nastanjuju izdu?eni prostor oko Botni?kog zaljeva na Balti?kom moru (i velike luke Lulea ), pa sve do norve?kih obala prema ju?nim Lofotima na Sjevernom moru . To je i dalje polunomadski narod koji polako izumire. Prema srednjoj ?vedskoj i Norve?koj ?ivi manja skupina umejskih Saamija koji su odr?ali raznoliku narodnu tradiciju, ali im je jezik ve? posve ugro?en iako neke ?kolske sate imaju na svom jeziku. Kona?no, na granici Norve?ke i ?vedske prema jugu ?ivi skupina aarjelskih Saamija koji imaju svoje ?kole na norve?koj strani, a u ?vedskoj su gotovo asimilirani. Izdaju i svoje publikacije, uz sudjelovanje u obrazovnom sustavu na vlastitom jeziku.

Saami su kao nacionalna skupina sve bolje organizirani, osobito u Norve?koj, ?vedskoj i Finskoj. U tim zemljama, bez obzira na njihov broj, imaju i posebne parlamente koji su savjetodavna tijela i bore se za o?uvanje autenti?ne laponske kulture. Ti parlamenti artikuliraju zahtjeve Saamija, osobito u o?uvanju i promicanju njihove povijesti, kulture, obi?aja, u ?emu danas imaju veliku podr?ku ve?inskih naroda s kojima ?ive. Sjedi?te parlamenta Saamija je u sjevernonorve?kom gradu Kautokeinu .

Po?etkom 1996. godine novi parlament Saamija ( Saamediggi ) konstituiran je zahvaljuju?i Parlamentarnom zakonu kao predstavni?ko tijelo Samija. Naslijedio je Saami Delegation (Delegaciju Saamija), poznatu i kao stari parlament Saamija uspostavljen 1973. godine. Izbori za parlament Saamija odr?avaju se svake ?etiri godine a posljednji su odr?ani u septembru 2003.

Uz velika ?umska bogatstva, raznolikost biljnog i ?ivotinjskog svijeta, laponsko podru?je privla?i brojne turiste. Privla?e ih, osim laponske kulture i obi?aja, predivni pejza?i s tisu?ama jezera, dugomjese?ne no?i i dani te polarna svjetlost . Narod Saami nekad je vjerovao da prelijepa zelena, plava i ljubi?asta titraju?a svjetlost na no?nom nebu nastaje zbog vatrenog repa ?arobne lisice koji ona otresa o snijeg i led, pa u atmosferu frcaju iskre.

'No? bez mraka' nazivaju magi?no - laponijsko ljeto. Sjevernije prema Sjevernom polu Sunce dulje ostaje na horizontu. Dana bez no?i u ljetnim mjesecima mo?e biti i 60-ak. Sunce nikad ne zalazi ve? samo dotakne horizont i opet se u svom sjaju izdi?e polako. Polarna no? ondje traje gotovo mjesec dana - od sredine prosinca do po?etka sije?nja. Prvi snijeg padne ve? u listopadu i zadr?ava se i do 6 mjeseci. Lumi je finska rije? za snijeg.

U mnogim se mjestima sjeverne Finske, Norve?ke i ?vedske nalaze sportske zra?ne luke, plovi se Botni?kim zaljevom, a na sjeveru oko rta Nordkappa sve do velike luke Murmansk na ruskoj Koli. Od Helsinkija se ?eljeznicom uz Botni?ki zaljev putuje do grada Bormija, od kojeg vode dobre ceste prema finskom i norve?kom sjeveru. Na rubu ju?ne Laponije u Finskoj nalazi se najve?e gradsko sredi?te sjeverne Finske i Saamija - Rovaniemi . Tu se nalazi i sveu?ili?te se pet fakulteta i oko 10.000 studenata. Gaji se i laponski kultura i jezik, posebno okolnih davvijskih Saamija.

Malo sjevernije je, samo 15-tak kilometara od Rovaniemija, malo selo Napapiiri , poznato kao sjedi?te Djeda Bo?i?njaka , a godi?nje ga posjeti vi?e od pola milijuna turista. Dalje na sjeveru Finske poznato je laponsko sjedi?te Inari , a na norve?koj strani Karasjok , Lakselv , Porsanger i velika sjeverna zra?na luka Alta .

Uz ostala prirodna bogatstva , osobito valja naglasiti va?nost rudarstva, posebno u starom gorju srednje i sjeverne ?vedske. Upravo kroz laponsku zemlju, od ?vedske luke Lulea u Botni?kom zaljevu, pa sve do norve?ke luke Narvik u Sjevernome moru, sagrađena je transverzalna nordijska ?eljezni?ka pruga. Njezina osnovna namjena bila je prijevoz elikih koli?ina ?eljezne (i drugih) rude iz brojnih sjeverno?vedskih rudnika. Tu se razvila golema rudarska djelatnost, pra?ena i razvojem metalurgije i proizvodnjom vrsnog ?vedskog ?elika. Glavna sredi?ta su u starima laponskim naseljima Gallivare i Kiruna te u njihovoj okolici. U najnovije vrijeme va?nost tih rudokopa i metalurgije znatno je opala.

Psi i sobovi vrlo su korisni u sjevernim predjelima, gdje mogu vu?i sanjke s ljudima ili teretom, a također su popularne utrke sobovskih i haskijskih zaprega. Sobovi mogu biti bijeli, tamnosivi ili ?areni i napola su pripitomljene ?ivotinje. Rogovi im slu?e kako bi se obranili od grabe?ljivaca ili u međusobnoj borbi za ?enke.

Pe?eni sob u pivu 'kralj' je mesa u Laponiji. Zatim je poznati 'poroburger', zapravo hamburger od sobovog mesa.

Haskiji su psi posebno uzgojeni za pre?ivljavanje u polarnim uvjetima. Zahvaljuju?i dvostrukom gustom krznu, najbolje se osje?aju na - 20 Celzijeva stupnja, no bez problema izdr?e i -50 Celzijeva stupnja. Nervozni su samo kad im je dosadno, kad se ne kre?u dovoljno. Iznimno su inteligentni, samostalni, ali i samovoljni. Haskiji obo?avaju snijeg i tr?anje u zaprezi. Postoje dvije vrste haskija - krupniji sibirski i malo manji, aljaski. I jedni i drugi imaju plave ili smeđe o?i, a 20 posto ih ima jedno plavo, a drugo smeđe oko. Neki pretpostavljaju da je ta pasmina vu?je krvi. Farma haskija u mjestu Kapalamaki , nedaleko od Rovaniemija , ima cca 160 sibirskih i aljaskih haskija.

Koliko je stara pisana laponska kultura dovoljno govori i podatak da se najstariji sa?uvani rje?nik Saamija o?uvao iz 1557 ., a prva knjiga tiskana na laponskom jeziku potje?e iz 1619 . godine. Danas se razvila specifi?na knji?evnost na dijalektima laponskog jezika, posebno u Finskoj, sjevernoj ?vedskoj i Norve?koj te pone?to na ruskoj Koli.

Svi krajevi u kojima ?ive Laponci bilje?e opadanje gospodarskih aktivnosti, iseljavanje i starenje stanovni?tva. Pripadnika naroda polarnog svjetla sve je manje.

Sami su se oduvijek naseljavali na velika podru?ja i bavili su se prete?no lovom i ribolovom . Obitelji su imale veliko podru?je za lov oko svoje naseobine. Veze s drugim ljudima bile su rijetke iako su imali smisla za dru?tveni na?in razmi?ljanja kada se radilo o podjeli podru?ja za lov među obiteljima. Ta ra?trkanost Sama vjerojatno je najve?i razlog ?to ne postoji jedna Sami kultura i jedan jezik ve? vi?e njih. Kulture su bile formirane kako pod utjecajem razli?ite okoline i ?ivotnih uvjeta, tako i zbog utjecaja ostalih kultura. U ?vedskoj i Norve?koj to je bila germanska kultura , u Finskoj finska , a na poluotoku Kola ruska i karelska kultura. Tako danas razlikujemo sljede?e osnovne kulture Sama.

Ovoj skupini pripada ve?ina ?vedskih i finskih Sama. Oni ?ive u ?umi prete?no od ribolova, iako je i lov va?an. Obitelji su formirale laponska sela ('siida') naj?e??e uz neku veliku rijeku. Veli?ina siida varirala je od par do 20-30 obitelji. Slivovi rijeka su bili prirodne granice tih sela. Bilo je uobi?ajeno imati i par sjevernih jelena zbog prijevoza i krzna , koje je va?an materijal za obla?enje.

Posebna skupina ?umskih Sama su Sami sjeverno od jezera Inari, jer se njihov jezik bitno razlikuje od jezika ostalih ?umskih Sama. To je najzapadniji dijalekt isto?nih sami jezika.

?ive u planinama između ?vedske i Norve?ke i u brdovitim krajevima sjeverno od toga, gdje ?uvaju svoja stada.Sjeverni jeleni su najva?niji dio njihove ekonomije. Taj na?in nomadske kulture je jedinstven u Europi. Iako je star samo 100-tinjak godina, to je najtipi?niji oblik Sami kulture. Oni se također bave i ribolovom. Va?nost sjevernih jelena u Sami kulturi o?ituje se u ?injenici da postoji oko 400 rije?i za njih ovisno o dobi, spolu, boji, obliku...

Jedna posebna skupina planinskih Sama su rije?ni Sami koji ?ive oko rijeke Tana. Nekada su ?ivjeli samo od ulova lososa , no danas se bave i agrikulturom i uzgajanjem doma?ih ?ivotinja, pa imaju stalne nastambe.

Morski Sami ?ive na sjeveru Norve?ke, kod Arkti?kog mora . Na njih su sna?no utjecali stanovnici Norve?ke i Finske. Ta polunomadska kultura ?ivi od lova zimi i ribolova ljeti.

Sami koji ?ive na poluotoku Kola su autohtono stanovni?tvo tog podru?ja. Ima ih oko 2000. ?ive od uzgoja sjevernih jelena i ribolova.

Kako postoji vi?e Sami naroda, tako postoji i vi?e Sami jezika. Međutim, svi Sami jezici spadaju pod ugro-finsku skupinu jezika , a najbli?i su im balto-finski ( finski i estonski ).

Sami jezici naj?e??e se dijele na 9 dijalekata: ju?no samski, ume, pite, lule, sjeverno samski, enare, skolt, kildin i ter.

Isto?ni Sami:

• Ter Sami: jako mala skupina - 500-tinjak govornika, na granici izumiranja
• Kildin Sami: kulturno jaki, oko 100 govornika
• Skolt Sami: mala skupina ? 500-tinjak govornika, ugro?eni status jezika

Sjeverni Sami:

• Enare Sami: mala ali kulturno jaka skupina, 400-ak govornika
• Sjeverni ili Davvi Sami: najve?a sami skupina, 30 000 govornika, jaka kultura
• Lule Sami: lokalno jak jezik, 2 000 govornika
• Pite Sami: jako malo govornika, na pragu izumiranja

Ju?ni Sami:

• Ume Sami: također na pragu izumiranja
• Ju?ni Sami ili Aarjel Sami: 500-tinjak govornika, dijalekt jak posebno u Norve?koj

Tradicija usmene predaje ve?inom se odnosila na religiozne pri?e. Pismena djela na sami jeziku potje?u iz 1619 . Sami narodne pjesme su objavljene ve? 1673. godine u Schefferusovom djelu 'Lapponia'. 20. stolje?e je stolje?e rođenja sami literature na sami jeziku. Djelo J. Turija, 'Muittalus samid birra' ( 'Turi's book of Lappland') iz 1920. godine je vrlo poznato i sadr?i pregr?t tradicionalnog znanja. Danas se puno sami literature objavljuje u malim tiskarama u Norve?koj iako su mnogi autori rođenjem Finci, npr. Pedar Jalvi, H. A. Guttorm, P. Lukkari, Nils Aslak Valkeapaa i Kirsti Paltto.

Postoji par vrsta tradicionalnog sami stila pjevanja: najpoznatiji je joik (jojk, juoigan). Joikanjem se pjeva? duboko identificira s nekim ili ne?im. Ovaj na?in pjevanja je jako osoban i dodiruje temu sami produhovljenosti. Zatim jo? postoje lavlu/laavloe stil i vuelie. Rije? joik ?esto se nepravilno koristi za ova dva tipa pjevanja. Lavlu se pjeva sa rije?ima , a vuelie je prepri?avanje pri?e o nekoj osobi ili događaju. Sva tri stila pjevanja jo? postoje u sami dru?tvu, a u zadnje vrijeme obnovio se interes među mladima i neki umjetnici su nanovo unijeli tradicionalni bubanj u pjesme. Sami su koristili jedan instrument koji se susre?e u jo? nekim urođeni?kim narodima: posebno oblikovano drvo ili rog, spojen na jednu ?icu, tako zvani bullroarer . Zvuk se proizvodio vrte?i ga oko glave. Također su koristili i frulu , a mogu?e je da su ju izmislili neovisno od drugih naroda. Sami glazbenici danas joikaju s pratnjom instrumenata, a ?esto je njihovo sviranje za?injeno zapadnim utjecajem.

Najpoznatije primjere iz sjeverno samske glazbe na?alost mo?emo ?uti od stranih izvođa?a. (npr. Enigma, Jan Garbarek...) Zatim su poznati izvođa?i: Ailohas, Catarina Utsi, Annel Neiddat, i Marie Boine, koja je vrlo popularna lokalno, te Wimme Saari, bez kojeg ovaj popis ne bi bio potpun.

Neki od poznatijih albuma ju?nih sama su: Aarjeden Laavloeh 'Songs from the southern edge', Frode Fjellheimov album Mijjieh Vuelieh "Our songs" i Almetjh Tjoongkemeov album Vaajesh "The narratives".

Ljudi, priroda, vjerovanja, obi?aji i u?enja su bili u sredi?tu pa?nje kada govorimo o joiku, pri?ama i pripovijetkama od daleke pro?losti pa sve do danas. Tradicionalne sami vizualne umjetnosti , povezane su sa starim crte?ima na stijenama. Sami ornamenti, odje?a i zanati kombinirani su od tradicije i starih vjerovanja skandinavskih i isto?no-europskih naroda iz doba vikinga , na taj na?in stvaraju?i jedinstvenu sami tradiciju. Kulturno nasljedstvo odr?ano je jer su sami uvijek unosili originalnost u literaturu, umjetnost, zanate, glazbu i kazali?te. Tradicionalne sami narodne no?nje povezane su s određenim podru?jima. Nacionalna himna zove se 'Pjesma sami obitelji' , napisao ju je Isak Saba 1906. Od 1986. sami imaju i vlastitu zastavu, koja ima boje narodnih no?nji a krugovi na njoj predstavljaju mjesec i sunce . Nacionalni dan sama je 6. velja?e .

Sami religija rodila se iz odnosa lovca, plijena i prirode koja ih je oboje okru?ivala. Vjerovali su da svaki predmet u prirodi ima du?u. Zbog toga se od svih o?ekuje da se mirno i tiho kre?u po divljini, a vikanje je bilo zabranjeno.

Sami su vjerovali da osim materijalnog svijeta postoji i svijet podzemlja, gdje je sve potpunije nego u materijalnom svijetu i gdje mrtvi nastavljaju svoj ?ivot.

Svaka sila prirode imala je svog boga, a izvori pre?ivljavanja bili su ?uvani od bi?a iz spiritualnog svijeta koja su se mogla nagovoriti da im budu vi?e sklona. Bogovi su se zvali u vrijeme gladi , bolesti ili lova, a njihovi glasnici bili su Noaidi ( ?amani ). U svakodnevnom ?ivotu, Noaidi su bili kao i svi ostali ?lanovi skupine, ali zbog njihove mogu?nosti da dođu u trans i preuzmu duh ?ivotinja, bili su oslobođeni vremena i mjesta. Ljudi su im se obra?ali za savjete jer su oni mogli predvidjeti budu?nost. Ponekad su koristili 'magi?ne bubnjeve'.

U svim sami kulturama poznate su pri?e o Stallu-u. Stallu je bio veliko, sa?no, ?ovjekoliko stvorenje, koje ?ivi u ?umi i putuje s psom rahkkaom. Ponekad je ukrao mladu sami djevojku i njome se ?enio. Vjeruje se da su pri?e o Stalluu povezane s prvim susretima s Vikinzima.

Sieidde su bila drve?a koja su imala ljudski oblik. Mogla su se napraviti ili na?i u ?umi i bila su ?tovana. To je također moglo biti i ?udno oblikovano kamenje.

Kr??anski misionari nisu to razumjeli i smatrali su to sotonisti?kim. Sa sobom su donijeli stav da ljudska savjest mo?e biti vođena samo jednim bogom. Sami su bili pokr?teni na silu, a ?amanizam je bio zabranjen.

Lars Levi Laestadius imao je sna?an religiozni utjecaj na sami narod. Njegove misli su se ra?irile preko cijele sami regije iako ima dokaza prakticiranju originalne sami religije u kasnim 1940-ima. Karakteristi?nost za Laestadiusove ideje bila je centralna va?nost ?upe. To je pomoglo u o?uvanju sami kulture.

Velika ve?ina sama danas pripada luteranskoj crkvi , dok Skolt sami pripadaju ortodoksnoj crkvi. U sami regiji luteranske ceremonije kao kr?tenje , vjen?anje i pogrebi mogu se izvoditi na sami jeziku. Također postoji i sami sve?enik koji dr?i mise na sami jeziku.

Sami jezici, tradicionalne narodne no?nje, zanati i glazba su prepoznatljivo razli?iti od svih ostalih etni?kih skupina Skandinavije .

Ideja umjetnosti nije originalno nađena kod sami naroda, ve? je posuđena od europskih kultura u 19. stolje?u . Iako su sami dekorirali oruđe i predmete koje su koristili u svakodnevnom ?ivotu, slike i kipovi su druga?ija stvar s obzirom da su to predmeti koji postoje samo zbog svoje ljepote ili vrijednosti. No to ne zna?i da je sami umjetnost samo kopija europskih umjetnosti, naprotiv, dosta umjetnosti se razvilo iz uzoraka i ideja sami kulture.

Svi sami obrtnici koriste se materijalima kao ?to su rogovi , drvo , ko?a , kosti, vezova od konca i perla, ?ipke i ostalih tekstilnih radova.

Sami obrtni?ka tradicija temelji se na kretanju lovaca po raznim lova?kim podru?jima. Oruđe i oru?je trebalo je biti lagano za nositi. Neobrađeni materijali uzimani su direktno iz prirodne okoline: ko?a sjevernog jelena, rogovi jelena, drvo i korijenje. Ko?a sjevernih jelena koristila se i obrađena i neobrađena. Od drva se naj?e??e upotrebljavala arkti?ka breza koja je jako ?vrsta.

Kutije su naj?e??e bile kori?tene za pospremanje ku?nih potrep?tina, a danas se koriste ve?inom za ukras. Posude su se ?esto izrađivale od rogova sjevernih jelena. No?evi su se izrađivali od rogova i ko?e. O?trice su ponekad od kovanog ?eljeza. ?tapovi su se također izrađivali od rogova i ko?e. Mogli su se koristiti za hodanje ili za kormilarenje sjevernim jelenima u vo?nji na saonicama. Bubnjevi su se koristili kao ritam instrument na ceremonijama za kontaktiranje sa svijetom du?a. Danas se slike ovakvih bubnjeva mogu vidjeti i kod djela modernih umjetnika.

Tokom 20. stolje?a pojavilo se mnogo vje?tih umjetnika od kojih su neki razvili neki tradicionalni zanat, a neki se posvetili modernijim umjetni?kim izra?ajima. John Savio i Nils Nilsson Skum poznati su po svojim istaknutim crte?ima. Od suvremenih umjetnika vrijedi spomenuti Larsa Piraka koji se posvetio ru?nim radovima.

Jedinstven na?in ?ivota, kultura i jezik koji su se uspjeli odr?ati u sami regiji sve do danas dokazuju da su sami jedan jak narod koji ne podlije?e lako utjecajima sa strane i sna?no se bori da zadr?i svoj stil ?ivota povezan s prirodom.