Rusko-japanski rat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Rusko-japanski rat
Datum 8. februar 1904 . – 5. septembar 1905 .
Lokacija Mand?urija , ?uto more
Ishod Japanska pobeda
Sukobljene strane

Rusija

Japan
Snage
500.000 vojnika (?) 300.000 vojnika (?)
?rtve i gubici
45.000-70.000 vojnika 75.000 vojnika
Boji?ta rusko-japanskog rata
Velika Mand?urija, Ruska ili vanjska Mand?urija je obojana svetlocrvenom

Rusko-japanski rat ( 10. februar 1904 ? 5. septembar 1905 ) je bio rat između carske Rusije i Japanskog carstva za prevlast nad Mand?urijom i Korejom . Najve?e popri?te rata je bila ju?na Mand?urija , ta?nije poluostrva Ljaotung i Mukden u Kini . Pomorski rat se odvijao u ?utom moru i morima oko Koreje i Japana. Rat je zapo?eo Japan zbog njegove namere da anektira Koreju. U financijskom smislu ovo je bio svetski rat po?to je Rusko Carstvo nakon ?to je potro?ilo zalihe novca bilo financirano od Francuske , dok je s druge strane Japan koji nije imao nikakve nov?ane rezerve bio od prvog do zadnjeg dana financiran od Velike Britanije i SADa .

U ratu sa Japanom koji je usledio ruska vojska je do?ivela te?ak poraz. Izgubila je pacifi?ku i balti?ku flotu. Na taj na?in izmenio se balans snaga u Isto?noj Aziji. Japan je postao nova svetska sila. Porazi su u Rusiji izazvali veliko narodno nezadovoljstvo neefikasnom carskom i autokratskom vla??u. Ti događaji doveli su do ruske revolucije 1905.

Uzroci rusko-japanskog rata

[ uredi | uredi kod ]

Nakon Mejđi restauracije 1868 . u Japanu je nova vlast prekinula sa nekoliko vekova dugom izolacijom Japana. Odlu?ili su da prihvate zapadne ideje, tehnolo?ke novosti i obi?aje. Do kraja 19. veka Japan je za relativno kratko vreme iza?ao iz izolacije i transformisao se u modernu industrijsku dr?avu. Japan je nastojao da ga priznaju jednakim zapadnim silama.

Rusija je bila velika sila i imala je imperijalne ambicije na Istoku. Do kraja 19. veka Rusija je pro?irila svoju imperiju du? centralne Azije sve do Avganistana i apsorbovala je pri tome lokalne dr?ave. Rusija se protezala od Poljske na zapadu do poluostrva Kam?atke na istoku. Sa izgradnjom Transsibirske ?eleznice do Vladivostoka Rusija se nadala da ?e osigurati i oja?ati svoj uticaj i prisustvo u tom podru?ju.

Kinesko-japanski rat

[ uredi | uredi kod ]

Kina je izgubila u ratu sa Japanom, pa je 1895 . po sporazumu iz ?imonisekija predala Japanu

Na to su intervenisale tri zapadne sile Rusija , Nema?ka i Francuska i prisilile Japan da se odrekne poluostrva Ljaotung. Rusi su 1898 . prisilili Kinu da sa njima potpi?e ugovor o iznajmljivanju pomorske baze Port Artur na 25 godina. Port Artur je bio jedina ruska luka na toplim morima na obali Pacifika i imala je ogromnu strate?ku vrednost. Japan je u međuvremenu poku?ao da preuzme Koreju, ?to dovodi do pakta sa Kinom i Rusijom. Rusija je tada zauzela ve?inu Mand?urije i severne delove Koreje.

Ito Horibumi je zapo?eo pregovore sa Rusijom. Verovao je da je Japan preslab da joj se suprostavi, tako da je predlo?io da Rusija uzme Mand?uriju , a da Japanu preda severnu Koreju. Međutim umesto toga Japan je sklopio savez sa Velikom Britanijom 1902 . Nameravali su da blokiraju upotrebu ruskih luka Vladivostok i Port Artur , kao ?to je to Britanija ranije radila tokom Krimskog rata , kada je blokirala luku Sevastopolj . Japan je uz podr?ku Britanije bio mnogo slobodniji da tra?i od Rusije ?to vi?e.

Nakon propasti pregovora sa Rusijom Japan je 31. decembra 1903 . poslao Rusiji ultimatum . Japan je Rusiji objavio rat 8. februara 1904 . godine. Japan je napao luku Port Artur tri sata pre zvani?ne objave rata.

Pohod 1904.

[ uredi | uredi kod ]

Port Artur na jugu Mand?urije bio je utvrđen u najve?u rusku pomorsku bazu. Po?to su Japanci nameravali da ratuju protiv Rusa na kopnu najpre su morali da neutrali?u rusku flotu u Port Arturu. Po no?i 8. februara 1904 . japanska flota pod komandom admirala Heja?iro Togoa zapo?ela je rat iznenadnim napadom torpednih ?amaca na ruske brodove. Te?ko su o?tetili dva ruska broda. Taj napad se pretvorio u bitku kod Port Artura , koja je obuhvatala niz neodlu?enih okr?aja. Admiral Togo nije mogao da napadne rusku flotu jer je bila za?ti?ena obalskom artiljerijom, a ruska flota s druge strane nije izlazila iz luke, posebno nakon pogibije admirala Makarova.

Ta bitka omogu?ila je da se Japanci neometano iskrcaju kraj In?ona u Koreji. Japanci su posle toga zauzeli Seul i ostatak Koreje. Ve? krajem aprila japanska vojska je bila na reci Jalu spremna da pređe u Mand?uriju. Japanska strategija je bila da brzo zauzmu ?to je mogu?e vi?e. Rusi su odlagali akcije da bi dobili dovoljno vremena da im stignu poja?anja transibirskom ?eleznicom. Bitka na reci Jalu 1. maja 1904 . bila je prva velika kopnena bitka toga rata. Japanci su nakon neometanog prelaska reke lako savladali ruske snage. S druge strane iskrcali su se i na nekoliko ta?aka na mand?urskoj obali i potisnuli rusku vojsku do Port Artura. U tim bitkama Japanci su imali ogromne gubitke napadaju?i Ruse u dobro utvrđenim rovovima. Rusi, međutim, i pored toga nisu kretali u kontranapade, nego su se bazirali samo na obranu.

Nakon po?etka rata Japanci su poku?ali da spre?e Ruse da koriste luku Port Artur. Tako su 13. februara potopili nekoliko parobroda da bi spre?ili ulaz u luku. Međutim potopili su ih preduboko. Na sli?an na?in su poku?ali isto da u?ine i po?etkom maja. Obe strane su postavljale mine na moru. Dotada su mine uglavnom bile odbrambeno sredstvo. Japanska taktika postavljanja mina pokazala se veoma efikasnom kada su 12. aprila potopili dva ruska bojna broda Petropavlovsk i Pobeda . Petropavlovsk je potonuo i na njemu admiral Makarov, koji je bio najefikasniji ruski strateg pomorskog ratovanja. Rusi su brzo nau?ili japansku taktiku ofanzivnog polaganja mina, pa su dva japanska bojna broda stradala 14. maja 1904 . Na brodu Ja?imi stradalo je i 450 mornara.

Rusi su u junu bezuspe?no poku?ali da razbiju japansku blokadu. Japanci su zapo?eli dugu opsadu Port Artura, koji je bio jako dobro utvrđen. Rusi su poku?ali proboj 10. avgusta u odlu?noj bici u ?utom moru . Japanci su znali da Rusima dolazi u pomo? jo? jedna flota, a oni su imali samo jednu flotu. U toj bici ruski komandni brod Carevi? je direktno pogođen i na njemu admiral Vitgeft. Rusi su se posle toga vratili u luku. Ruska flota je bila ugro?ena i od japanske artiljerije oko Port Artura, pa su poku?ali da oslabe opsadu, ali nisu uspeli. Posle kopnene bitke kod Ljaojanga u avgustu ruske snage su se povukle do Mukdena ( ?enjang ). Port Artur je pao 2. januara 1905 .

Na moru Rusi su slali balti?ku flotu oko Afrike do Azije. Zamalo su izazvali rat sa Velikom Britanijom 21. oktobra 1904 . Dok su prolazili kraj Doger benka pucali su na britanske ribarske brodove, jer su smatrali da su to torpedni ?amci. Taj događaj je poznatiji kao ? Halski incident “.

Bitka kod Mukdena

[ uredi | uredi kod ]

Nakon pada Port Artura japanska vojska je napredovala severno i oja?avala je polo?aje ju?no od Mukdena, koji su dr?ali Rusi. Sa nastupom o?tre mand?urijske zime nije bilo okr?aja. Obe vojske su kampovale na 100 kilometara fronta.

Ruska Druga armija pod zapovedni?tvom Oskara Gripenberga je između 25 i 29. januara napala japansko levo krilo i gotovo ga probila. Iznenadili su Japance, ali po?to nije bilo podr?ke od drugih ruskih jedinica napad je obustavljen. Japanci su znali da moraju uni?titi rusku vojsku u Mand?uriji, pre nego ?to stalna poja?anja, koja su stizala transsibirskom ?eleznicom ne obezbede rusku broj?anu nadmo?.

Bitka kod Mukdena zapo?ela je 20. februara 1905 . Japanci su napadali i levo i desno krilo ruskih snaga oko Mukdena du? 50 milja fronta. Obe strane su bile dobro u?an?ene i potpomognute stotinama topova. Nakon određenog vremena ruska odbrambena linija se po?ela povijati unatrag. Postalo je o?ito da Japanci nameravaju da okru?e Mukden. Rusi su zapo?eli povla?enje, ali brzo je usledio kolaps ruskih redova i povla?enje u neredu. Ruski general Kuropatkin je 10. marta morao da se povu?e severno od Mukdena. Ruske jedinice su se raspale kao vojne formacije pri povla?enju ali Japanci to nisu iskoristili da ih potpuno uni?te. Japanci su sami imali veliki broj gubitaka pa nisu bili u stanju da progone pora?enu rusku vojsku.

Pomorske bitke i te?ki ruski porazi

[ uredi | uredi kod ]

Bitka kod Cu?ime

[ uredi | uredi kod ]
Glavni ?lanak: Bitka kod Cu?ime

Ruska balti?ka flota, prozvana Druga pacifi?ka eskadra, je plovila 18.000 milja da bi saznali da je Port Artur pao. To je demoralisalo mornare. Nadali su se da ?e do?i do Vladivostoka . Postojala su tri puta do Vladivostoka, ali prolaz Cu?ima između Koreje i Japana je bio najkra?i.

Japanski admiral Togo je znao da ?e Balti?ka flota nastojati da stigne do Vladivostoka. Japanska flota je pred po?etak rata imala ?est bojnih brodova, a tada je imala samo ?etiri. Ipak imala je brojne krsta?e , razara?e i torpedne ?amce. Ruska Druga pacifi?ka eskadra imala je osam bojnih brodova, brojne krsta?e, razara?e, sve ukupno 38 brodova.

Japanci su na vreme uo?ili rusku flotu i u?li sa njom u okr?aj u Cu?ima prolazu 27. maja do 28. maja 1905 . Potpuno su uni?tili rusku flotu. Potopili su joj svih osam bojnih brodova i brojne manje brodove. Rusi su izgubili 5.000 moranara. Japanci su izgubili samo tri torpedna ?amca i 116 ljudi. Samo su tri ruska broda doplovila do Vladivostoka.

Bitka u ?utom moru

[ uredi | uredi kod ]
Glavni ?lanak: Bitka u ?utom moru

Pomorske bitke za Port Artur i Korejsko poluostrvo

[ uredi | uredi kod ]

Dejstva u Japanskom moru i bitka u Korejskim vratima

[ uredi | uredi kod ]

Halski incident

[ uredi | uredi kod ]
Glavni ?lanak: Halski incident

Mirovni sporazum

[ uredi | uredi kod ]

Poraz je uzdrmao poverenje cara u Rusiji. U Rusiji je 1905 . izbila revolucija , dok je s druge strane "maleni" Japan financijski izmoren tro?kovima rata bez ikakve mogu?nosti za potpunu pobedu.

Rusija se odlu?ila na mirovne pregovore. Pregovore je vodio ameri?ki predsednik Teodor Ruzvelt , koji je zbog toga dobio Nobelovu nagradu za mir. Postignut je Sporazum u Portsmutu 1905 . u kome je stajalo:

  • Rusija priznaje Japanu da je Koreja u japanskoj sferi interesa
  • Rusija pristaje da napusti Mand?uriju
  • Rusija je prestala iznajmljivati Port Artur
  • ju?ni deo Sahalina Rusija je predala Japanu

Japan je 1910. anektirao Koreju. Rusija je 1952 . povratila Sahalin pod svoj suverenitet Sporazumom u San Francisku.

Kasniji sporazumi

[ uredi | uredi kod ]
  • juli 1905. - Obnova saveza Japana i Velike Britanije koji je pro?iren tako prvi drugome potvrđuje vlast u Indiji,a drugi prvome vlast u Koreji.
  • 29.7.1905. - SAD i Japan su postigli tajni i nikada potpisani dogovor po kojemu Japan prihva?a vlast SAD nad Filipinima,a s druge strane SAD prihva?a vlast Japana nad Korejom.
  • 17.11.1905. - U skladu s dva ranije navedena sporazuma Japan je preuzeo protektorat nad do tada nezavisnom Korejom koju ?e anektirati 1910. godine.
  • 1907. - Rusko Carstvo i Velika Britanije su potpisali sporazum kojim nastaje Antanta.
  • 1908. - Koriste?i slabost Rusije, Austro-Ugarska je anektirala Bosnu i Hercegovinu.

U?e??e Crne Gore u ratu

[ uredi | uredi kod ]

Crna Gora je bila u prijateljskim odnosima sa Rusijom , a Rusija je izjavila da je Crna Gora istinski i jedini prijatelj Rusije. Nekoliko dana ?to je Rusija objavila rat Japanu Crna Gora je takođe objavila rat Japanu. Crna Gora je poslala jedan odred vojske na ?elu sa Jovanom Lipovcem . U odredu crnogorske vojske najvi?e se istakao Lekso Sai?i? koji je ubio najubojitijeg samuraja zbog ?ega je odlikovan sa nekoliko ruskih odlikovanja.

U?e??e Srbije u ratu

[ uredi | uredi kod ]

Srbija je takođe poslala odred na ?elu sa Arsenom Karađor?evi?em .

Posledice

[ uredi | uredi kod ]

Bio je to prvi veliki poraz jedne zapadne sile. Rusija je izgubila dve flote i presti? u svetu, a ruski poraz na Pacifiku zna?ajno je uticalo i na budu?nost Nema?ke, koja je planiraju?i rat sa Francuskom imala veoma oslabljenog saveznika. Rusija je zbog toga poraza zapo?ela reformu vojske. Međutim nezadovoljstvo naroda izazvalo je revoluciju 1905. i posejalo seme revolucije 1917 .

Japan se nakon ove pobede uvrstio među velike svetske sile i zapo?eo proces japanske dominacije u Kini.

Napomene

[ uredi | uredi kod ]

Literatura

[ uredi | uredi kod ]
  • Aleksei Novikov-Priboy . "Tsushima." (An account from a seaman aboard the Ironclad (Battleship) Orel (which was captured at Tsushima). London: George Allen & Unwin Ltd. (1936).
  • Pleshakov, Constantine. "The Tsar's Last Armada: The Epic Voyage to the Battle of Tsushima." ISBN 0-465-05792-6 . (2002).
  • Semenov, Vladimir, Capt. "Rasplata (The Reckoning)." London: John Murray, (1910).
  • Semenov, Vladimir, Capt. "The Battle of Tsushima." New York, E.P. Dutton & Co. (1912).
  • Grant, R., Captain, D.S.O. "Before Port Arthur In A Destroyer." (The Personal Diary Of A Japanese Naval Officer-Translated from the Spanish Edition by Captain R. Grant, D.S.O. Rifle Brigade). London: John Murray, Albemarle St. W. (1907).
  • Kowner, Rotem (2006). Historical Dictionary of the Russo-Japanese War . Scarecrow. ISBN 0-8108-4927-5
  • Nish, Ian (1985). The Origins of the Russo-Japanese War . Longman. ISBN 0-582-49114-2
  • Morris, Edmund (2002). Theodore Rex . The Modern Library . ISBN 0-8129-6600-7
  • Saaler, Sven und Inaba Chiharu (Hg.) - Der Russisch-Japanische Krieg 1904/05 im Spiegel deutscher Bilderbogen , Deutsches Institut fur Japanstudien Tokyo, (2005).
  • Warner, Denis & Peggy. "The Tide at Sunrise, A History of the Russo-Japanese War 1904-1905." (1975). ISBN 0-7146-5256-3
  • Tomitch, V. M. "Warships of the Imperial Russian Navy." Volume 1, Battleships. (1968).
  • Jukes, Geoffry. "The Russo-Japanese War 1904-1905." Osprey Essential Histories. (2002). ISBN 978-1-84176-446-7
  • Hough, Richard A. "The Fleet That Had To Die." New York, Ballantine Books. (1960).
  • Corbett, Sir Julian. "Maritime Operations In The Russo-Japanese War 1904-1905." (1994) Originally classified, and in two volumnes, ISBN 1-55750-129-7
  • Seager, Robert. "Alfred Thayer Mahan: The Man And His Letters." (1977) ISBN 0-87021-359-8

Spolja?nje veze

[ uredi | uredi kod ]