Radio prijemnik je elektronski uređaj sastavljen od niza elektroni?kih sklopova s pomo?u kojih se iz elektri?nog signala , ?to ga u anteni inducira modulirani radioval , izdvaja (demodulira) i poja?ava dio signala , odnosno informacijski signal koji sadr?i ?eljenu informaciju ( radio oda?ilja? ). Elektri?ni signal koji iz antene sti?e u prijemnik izrazito je male elektri?ne snage pa ga treba poja?ati i do nekoliko stotina tisu?a puta kako bi se dobila snaga dovoljna za njegovu daljnju obradu. ^[1]

Kako na antenu prijemnog aparata dolaze u isto vrijeme modulirani elektromagnetski valovi svih stanica koje u to vrijeme rade, moramo imati mogu?nost da mijenjanjem induktiviteta i elektri?nog kapaciteta titrajnog kruga postignemo rezonanciju na?eg radio prijemnika sa stanicom koju ?elimo slu?ati. Kad smo to postigli, onda stanice druge frekvencije vrlo slabo djeluju na na? titrajni krug. Međutim, primljene visokofrekventne titraje ne mo?emo direktno dovesti u telefon , odnosno zvu?nik . Telefon sa svojim velikim brojem zavoja i ?eljeznom jezgrom predstavlja skoro beskona?an otpor za ovakvu visokofrekventnu struju. Kad bi ta visokofrekventna struja i tekla kroz zavoje telefona, odnosno zvu?nika, membrana ne bi mogla zbog svoje mehani?ke tromosti slijediti tako visoke vibracije. No kad bi membrana mogla tako brzo titrati, ona ne bi proizvodila akusti?ni ton , jer je na?e uho osjetljivo samo za valove zvuka niskih frekvencija. Zato se ta visokofrekventna struja prije ulaza u zvu?nik mora ispraviti ili rektificirati pomo?u detektora .

Rektifikacija ( ispravljanje ) se sastoji u tome, da se od visokofrekventne izmjeni?ne struje propusti samo jedna polovina, naime onaj njezin dio koji te?e samo u jednom smjeru, dok se drugi dio potpuno izostavi. Na taj se na?in dobije pulziraju?a modulirana struja visoke frekvencije koja ide u onaj dio aparata u kojem se vr?i odjeljivanje struje niske frekvencije od struje visoke frekvencije, to jest demodulacija . Nakon toga se vr?i poja?anje struje niske frekvencije i kona?no se odvodi u zvu?nik gdje proizvodi iste akusti?ne titraje kakvi su bili proizvedeni u emisionoj stanici.

Najjednostavniji tip prijemnog aparata je detektorski radio prijemnik. On nema cijevi za poja?anje, niti mu treba bilo kakav izvor struje . Sastoji se od antene , titrajnog kruga , detektora i slu?alice . Antena, koja je uzemljena, induktivno je vezana s titrajnim krugom, a ovaj preko detektora sa slu?alicom. Detektor se sastoji od jednog metalnog ?iljka i kristala koji on dodiruje. Kao kristal obi?no slu?i galenit , pirit , halkopirit , cinkit i tako dalje. Budu?i da detektor propu?ta struju samo u smjeru ?iljak - kristal, na taj na?in dobijemo ispravljenu moduliranu struju. Kako za visokofrekventni dio te modulirane struje zavojnica slu?alice prestavlja veliki otpor, to ?e taj visokofrekventni dio pro?i kroz elektri?ni kondenzator . Niskofrekventni dio ?e pro?i kroz slu?alicu, koja ?e onda reproducirati govor ili glazbu . Odatle vidimo da je najjednostavnija demodulacija ispravljanje modulirane struje.

Kod ve?ih daljina između oda?ilja?a i prijemnika detektorski aparat je odvi?e slab. Mnogo je ja?i prijem s elektronskim poja?alom . Antena je induktivno vezana s elektri?nim titrajnim krugom kojemu mo?emo mijenjati frekvenciju pomo?u kondenzatora promjenjivog elektri?nog kapaciteta , te tako postignuti elektri?nu rezonanciju s tra?enom stanicom. Dobivena struja vodi se na tranzistor radi poja?anja. Kad bismo tu rezonantnu struju samo poja?ali, dobili bismo u anodnom krugu opet struju visoke frekvencije koja ne bi mogla djelovati na membranu zvu?nika , odnosno slu?alice. Stoga tranzistor (ranije elektronska cijev ) mora izvr?iti poja?anje i demodulaciju. To se posti?e pomo?u baterije kojoj je pozitivni pol spojen s katodom, a negativni pol preko zavojnice s tranzistorom. Na taj na?in tranzistor dobiva negativni prednapon koji se uzima ba? toliko da sprje?ava prolaz anodnoj struji. Kad na tranzistor stignu modulirane oscilacije, ona ?e biti ?as vi?e a ?as manje negativna s obzirom na napon koju prima od baterije. U anodnom ?e krugu struja te?i samo onda kada mre?ica bude manje negativna, te ?e se tako poja?avati samo gornja polovina moduliranih titraja. Ti ?e elektri?ni titraji djelovati na membranu zvu?nika koja ?e proizvesti zvu?ne frekvencija. ^[2]

Radio prijemnici se mogu podijeliti na izravne i na superheterodinske, a razlikuju se po na?inu obrade primljenoga signala.

Izravni prijemnik sastoji se od ulaznoga kruga, spregnutoga s prijemnom antenom, od jednoga ili vi?e stupnjeva za poja?avanje primljenoga signala, od demodulatora, u kojem se iz moduliranoga signala izdvaja informacijski signal, te ponekad i od sklopova za poja?avanje informacijskoga signala do potrebne snage. Kako bi se istim prijemnikom mogli izdvojiti signali razli?itih oda?ilja?a, jedan od dijelova titrajnih krugova treba biti promjenljiv, a obi?no je to elektri?ni kondenzator . Vrsta i na?in rada demodulatora ovisi o vrsti primijenjenoga modulacijskoga postupka. Dobiveni informacijski signal, nakon mogu?eg poja?avanja, pretvara se u zvuk u slu?alicama ili zvu?niku , u sliku na zaslonu televizijskoga prijemnika, u podatak u ra?unalu i sli?no.

Superheterodinski prijemnik razlikuje se od izravnoga po tome ?to se modulirani signal prije demodulacije privodi u takozvano mije?alo, to jest u elektroni?ki sklop koji ima dio s nelinearnom karakteristikom (na primjer tranzistor ). U mije?alo istodobno dolaze i titraji iz posebnoga, takozvanog lokalnoga oscilatora u samom prijemniku. Zbrajanjem tih signala razli?itih frekvencija na nelinearnom elementu (mije?anjem) dobiva se signal koji odgovara takozvanom međufrekvencijskomu signalu. Njegova je frekvencija (takozvana međufrekvencija) ni?a od frekvencije moduliranoga signala na ulazu u mije?alo, ali je jednakih modulacijskih svojstava kao i signal koji ulazi u prijemnik. Mijenjanjem frekvencije lokalnoga oscilatora mijenja se frekvencija signala koji se prima, jer međufrekvencija ostaje uvijek jednaka. Nakon poja?avanja međufrekvencijski se signal demodulira i obrađuje kao i u izravnom prijemniku.

• Radiodifuzija
• Radio oda?ilja? (radio predajnik)

Radio prijemnik na Wikimedijinoj ostavi