Pu? 18. Brumairea je bio dr?avni udar u Prvoj Republici koji se desio 9. studenog 1799. godine, a koji je tada mladog generala Napoleona Bonapartea doveo na ?elo dr?ave kao Prvog konzula te, prema mi?ljenju ve?ine historiografa, zavr?io Francusku revoluciju . Dr?avnim udarom je svrgnut Direktorij , a kao novo tijelo izvr?ne vlasti uspostavljen je Konzulat . Pu? je ime dobio po 18. brumaireu godine VIII. revolucionarnog kalendara .

Nakon ?to su termidorci u pu?u svrgnuli Komitet javnoga spasa i formirali Direktorij , situacija u zemlji nije se pobolj?ala kao ?to se o?ekivalo. Umjesto da dovede stvari u red, Direktorij je ubrzo pokazao sve svoje slabosti te u kratkom vremenu postao sinonim za politi?ku nesposobnost i oportunizam koji je izdao revolucionarne ideale koje je trebao zastupati. Novi val nezadovoljstva ?irio se Francuskom. Kada je opat Sieyes ostao izoliran kao dominantna li?nost unutar Direktorija, isti je po?eo planirati dr?avni udar. Kao idealnog vođu udara vidio je Napoleona Bonapartea, koji je zbog svojih vojnih uspjeha u?ivao reputaciju nacionalnog junaka. Ipak, ono ?to Sieyes nije znao jest da je Napoleon cijelo vrijeme planirao pu? unutar pu?a kako bi prigrabio vlast za sebe, a ne ju osigurao njemu.

Glavni Napoleonov problem bila je vojska, koja je jo? uvijek sadr?avala one koji su bili uvjereni republikanci, kao i one koji su smatrali da upravo oni mogu voditi Francusku. Napoleon je u tom periodu uspje?no balansirao između njihovih interesa, dr?e?i svoje potpuno tajnima. Prije samog pu?a, trupe su prikladno raspoređene po Parizu . Tokom jutra 18. brumairea, Napoleonov mlađi brat Lucien Bonaparte la?no je uvjerio parlamanterne domove, Savjet drevnih i Savjet pet stotina , kako se u Parizu sprema jakobinski pu? te ih nagovorio da se presele u Chateau de Saint-Cloud u pari?kom predgrađu. Napoleon je bio zadu?en za sigurnost dvaju Savjeta te je dobio potpunu komandu nad vojnim jedinicama. Kasnije istoga jutra, Roger Ducos i opat Sieyes podnose ostavku na mjestu direktora. Biv?i ministar vanjskih poslova Charles Talleyrand , ina?e blizak Napoleonov saveznik, uvjerio je direktora Paula Barrasa da u?ini isto. Ostav?i bez trojice ?lanova, Direktorij nije imao kvorum te je tako, efektivno, prestao djelovati, mada dvojica jakobinskih direktora, Louis Gohier i Jean-Francois-Auguste Moulin nisu htjeli napustiti svoje pozicije. Obojica su ubrzo uhap?eni od strane Napoleonovih saveznika te su nedugo zatim podnijeli ostavku. No, za razliku od Direktorija, Savjeti nisu bili tako laka meta te su odlu?iti nastaviti s radom.

Sljede?ega dana, zastupnicima je bilo jasno kako su suo?eni s dr?avnim udarom, a ne za?titom od mogu?eg jakobinskog udara. Djeluju?i brzo, Napoleon je sa skupnim ?asnika upao u dvorac pred zastupnike i tako, iako neplanski, izvr?io svoj pu? unutar pu?a - od tog je trena sve bilo pod kontrolom vojske. Napoleon je nai?ao na otpor u oba doma. Savjet drevnih je preispitivao legalnost cjelokupnih događanja, vi?e se brine?i oko tehni?kih stvari nego same prirode događanja. S druge strane, Savjet pet stotina je Napoleona do?ekao jo? hostilnije, toliko da je u sukobu koji je izbio Napoleon uspio pobje?i tek uz pomo? vojske. Nakon ?to je Lucien Bonaparte, predsjednik Savjeta, naredio Muratovim trupama da interveniraju, Savjet je raspr?en, a Direktorij je efektivno ukinut. Savjet drevnih nakratko se sastao kako bi imenovao Napoleona, Sieyesa i Ducosa privremenim konzulima te kako bi formirao Legislativnu komisiju. Preostali ?lanovi Savjeta pet stotina sazvani su kako bi potvrdili odluku, ?isto simboli?an ?in koji je ozna?io slu?beni kraj Direktorija i dvaju Savjeta. Francuska revolucija slu?beno je zavr?ena.

Napoleon se ubrzo obra?unao i s ostalim oponentima te je formirao Konzulat sa sobom kao Prvim konzulom. Isti ?e trajati sve do 1804. godine, kada se Napoleon proglasio carem, ?in koji je doveo do osnivanja Prvog Carstva .

V. također [ uredi | uredi kod ]

• 18. brumaire Louisa Napoleona