Navodnjavanje
ili
irigacija
je hidrotehni?ki i
melioracijski
postupak kojim se na poljoprivredno zemlji?te umjetnim putem dovodi voda kako bi se u tlu postigla koli?ina vlage nu?na za normalnu ishranu bilja i time pove?ao urod.
Praksa navodnjavanja je stara koliko i sama
civilizacija
. Neke od najstarijih civilizacija (
Mezopotamija
,
Egipat
,
Maya
,
Inka
,
Kina
) su svoje bogatstvo i razvoj dugovali navodnjavanju, a dr?i se da je nastojanje da se postigne ?to efikasnije navodnjavanje dovelo do prvih mehanizama
dr?ave
, zbog ?ega se takve civilizacije ?esto nazivaju
hidrauli?kim imperijima
.
Navodnjavanje se obi?no dijeli na:
- povr?insko;
- ki?enje;
- podzemno.
Tradicionalno navodnjavanje
[
uredi
|
uredi kod
]
Ova vrsta navodnjavanja koristi isklju?ivo
gravitaciju
i ru?no izrađene konstrukcije kao ?to su kanali i rovovi za distribuciju vode iz prirodnih slivnih mjesta (izvori, vodeni tokovi i
gle?eri
) do polja.
Preusmjeravanje vode ili kraj sezone obavlja se u određene dane i periode, naj?e??e pra?eno dru?tvenim okupljanjima i sve?anostima. Tradicionalno navodnjavanje zahteva duboko razumevanje prirodnog pejza?a, protoka vode i vremenskih uslova. Potrebna je i bliska saradnja između onih koji koriste vodu (sto?ari i zemljoradnici) i onih uklju?enih u odr?avanje kanala i rovova.
Nematerijalna svjetska ba?tina
[
uredi
|
uredi kod
]
Tradicionalno navodnjavanje se nalazi na
UNESCO
-voj Reprezentativnoj
listi
nematerijalnog svjetskog naslijeđa
?ovje?anstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa u
Austriji
,
Belgiji
,
Njema?koj
,
Italiji
,
Luksemburgu
,
Nizozemskoj
i
?vicarskoj
.
[1]
Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za o?uvanje nematerijalnog kulturnog naslijeđa na zasjedanju koje je odr?ano od 5. do 8. decembra 2023. u
Cresta Mowani
u
Bocvani
[2]