Maj 1968.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Maj 1968. u Francuskoj
Dio Protesta 1968.

Barikade u Bordeauxu
Datum 2. svibnja ? 23. lipnja 1968.
Lokacija   Francuska
Metode Barikade , ?trajkovi , protesti
Ishod Izvanredni parlamentarni izbori
Strane u građanskom sukobu
Studenti
Sindikati

Komunisti?ka partija Francuske
Situacionisti?ka internacionala
Savez demokratske i socijalisti?ke ljevice

Vlada Francuske
Vođe
Necentralizirano vodstvo
Charles de Gaulle
Georges Pompidou
Christian Fouchet
Raymond Marcellin

U svibnju 1968. godine, Francuskoj je do?lo do serije građanskih nemira koji su se manifestirali kao demonstracije i op?i ?trajkovi , odnosno okupacija tvornica i sveu?ili?ta. Na svom vrhuncu, prosvjedi su prakti?ki blokirali cjelokupno napredno kapitalisti?ko gospodarstvo Francuske . Prosvjedi su u jednom trenutku dosegli takvu fazu da su se politi?ki lideri bojali građanskog rata ili revolucije, a nacionalna vlada je u jednom trenutku prestala funkcionirati nakon ?to je predsjednik de Gaulle tajno napustio zemlju na nekoliko sati. Iako ponekad nasilni, događaji tokom demonstracija su imali svoj artisti?ki i festivalski aspekt s cijelom serijom kvaziimproviziranih debata i skupova, pjesama, grafita, postera i slogana.

Svibanj '68. ?e izvr?iti sna?an utjecaj na francusko dru?tvo, utjecaj koji ?e se osje?ati tokom nekoliko narednih desetlje?a. Danas se on smatra kulturnom, socijalnom i moralnom to?kom zaokreta u historiji te zemlje . Kako je Alain Geismar , jedan od onda?njih vođa, naglasio kako je pokret uspio "kao socijalna, a ne politi?ka revolucija".

Cijeli događaj zapo?eo je valom studentskih prosvjeda protiv kapitalizma , konzumerizma i tradicionalnih instirucija, vrijednosti i poretka. Prosvjedi su se ubrzo pro?irili na tvornice tako da je u jednom trenutku 11,000,000 ljudi #tada vi?e od 22% ukupne populacije Francuske# bilo u ?trajku koji je kontinuirao trajao dva tjedna. Pokret je bio izrazito decentraliziran i spontan, ?to je ?esto dovodilo do kontradiktornih situacija i oblika organiziranja. Bio je to najve?i ikad poku?ani ?trajk u historiji Francuske te prvi "divlji" op?i ?trajk u toj zemlji.

Studentski i radni?ki prosvjedi diljem zemlje su do?ekani s velikim otporom od strane uprava sveu?ili?ta, ali i policije. Poku?aj de Gaulleove vlade da prosvjede ugu?i silom samo je izazvao suprotni u?inak, ?to je dovelo do uli?nih borbi studenata i policije u Latinskoj ?etvrti , nakon kojih je uslijedilo ?irenje ?trajkova i prosvjeda na cijelu zemlju. De Gaulle je kratko napustio zemlju i oti?ao u francusku vojnu bazu u Njema?koj , a nakon povratka je raspustio Narodnu skup?tinu i sazvao nove izbore u lipnju. Nasilje je isparilo gotovo jednako brzo kako je i nastalo. Radnici su se vratili svojim poslovima, a kada su izbori kona?no odr?ani, golisti su samo u?vrstili svoj polo?aj u francuskoj politici.

Protestni grafit posve?en Karlu Marxu na zidu sveu?ili?ne predavaonice u Lyonu . Grafiti su bili popularan na?in studentskog izri?aja tokom prosvjeda.
Grafit " Vive de Gaulle " na fasadi zgrade Pravnog fakulteta u Lyonu tokom prosvjeda 1968. godine.