Doma?i magarac
(
Equus africanus asinus
), neparnoprsta? iz porodice
konja
(
Equidae
). Njihov izvorni oblik je
afri?ki divlji magarac
(
Equus asinus
), dok
azijski magarac
(
Equus hemionus
) nikad nije
domesticiran
.
Za razliku od
doma?ih konja
,
kopita
magarca prilagođena su kamenoj, neravnoj podlozi. Daju im siguran oslonac, ali nisu pogodni za brzo tr?anje. No, magarci svejedno mogu, u iznimnim slu?ajevima, posti?i brzinu do 50
km/h
. Magarci vode porijeklo iz suhih podru?ja. Radi toga, kopita te?ko podnose vla?nu klimu
Srednje Europe
i sklona su pucanju i stvaranju dubokih pukotina u kopitu gdje mo?e do?i do
truljenja
. Dobra i redovna kontrola kopita je zbog toga od ?ivotne va?nosti za magarce. Boja
krzna
im je siva ili smeđa do crne, ponekad crvenkasta. Pored toga, magarci mogu biti i ?areni. Potpuno bijeli magarci su vrlo rijetki (otok Asinara pored
Sicilije
, austrougarski
albino
ili
barokni
magarac). Noge su im ponekad
zebrasto
prugaste, a trbuh bijel, kao i podru?ja oko
o?iju
i gubice. Ve?ina magaraca imaju uspravne
grive
i rep koji zavr?ava velikom ki?ankom. U?ke su im puno ve?e nego kod konja.
Ovisno o
rasi
, visina u ramenima im je između 90 i 160 cm, a spolno zreli su u dobi od 2 do 2,5 godine. Parenje je mogu?e tijekom cijele godine, no u pravilu se odvija u prolje?e. Nakon
gestacije
od 12 do 14 mjeseci, dolazi na svijet obi?no jedno mladun?e, no ponekad se rađaju blizanci.
Si?u
oko 6 do 9 mjeseci. Magarci su u pravilu dugovje?niji od konja i mogu biti i stariji od 40 godina.
Pored vanjskih razlika između doma?ih magaraca i konja, razlikuju se i osobinama koje na prvi pogled nisu vidljive. U lumbalnom dijelu kralje?nice imaju 5 a ne 6 kralje?aka kao konji. Magarci imaju 31 par
kromosoma
, konji ih imaju 32. Tjelesna temperatura magaraca je ne?to ni?a, prosje?no je 37 °C, a kod konja je između 37,5 do 38,2 °C. Vrijeme gestacije je kod magaraca du?e nego kod konja i u prosjeku traje 365 do 370 dana, dok je to kod konja 330 dana.
Divlji magarci i podivljali doma?i magarci
[
uredi
|
uredi kod
]
Kao i kod konja, i kod magaraca treba razlikovati divlje magarce od podivljalih doma?ih magaraca. Ranije je
afri?ki magarac
u vi?e podvrsta nastanjivao podru?ja od
Sjeverne Afrike
sve do
Prednje Azije
, danas ?ivi jo? samo nekoliko stotina jedinki na sjeveroistoku Afrike (
Etiopija
,
Eritreja
,
Somalija
i
Sudan
).
Podivljali magarci ?ive u mnogim podru?jima svijeta. ?ive i u podru?jima koja nastanjuju i pravi divlji magarci koje se smatra kriti?no ugro?enim. To daje razloga za brigu da ?e se ove skupine pomije?ati, i uni?titi
genetsku
?isto?u divljih magaraca. U unutra?njosti
Australije
?ivi oko milijun i pol podivljanih doma?ih magaraca, na jugozapadu
SADa
ih je oko 6.000 koji se tu nazivaju
burros
(
?panjolski
magarac). Kao povijesni simbol, tamo su za?ti?eni, no to rje?enje je sporno, jer se vjeruje da za?tita magaraca dovodi do smanjivanja broja
ameri?kih muflona
zbog međusobne konkurencije hrane i vode. Jedna od rijetkih
populacija
podivljanih magaraca u Europi ?ivi na sjeveru
Cipra
. Obojeni su tamnosmeđe do crno, i ?esto imaju zebrasto prugaste noge. Zna?ajno su ve?i od drugih tek nedugo podivljalih magaraca.
Novija
DNK
istra?ivanja potvrđuju ranije teorije o
filogenezi
magaraca, da svi dana?nji doma?i magarci potje?u od
afri?kog magarca
. Magarac je
domesticiran
puno prije
konja
i bio je prva ?ivotinja koju je ?ovjek imao za no?enje tereta. Ve? 4000 godina pr. Kr. u
dolini Nila
u
Egiptu
je
nubijski
divlji magarac bio odoma?en. Ubrzo nakon toga, uslijedilo je odoma?ivanje magarca i u
Mezopotamiji
. Ve? u vrijeme klasi?nog
starog vijeka
magarci sti?u u
Europu
.
Etru??ani
su imali doma?eg magarca, koji je do njih stigao, vjerojatno, iz
Male Azije
. U
Gr?ku
je stigao oko 1000 godina pr. Kr..
Magarce se u po?etku koristilo kao jaha?u i teretnu ?ivotinju. Kasnije ih zamjenjuju konji koji su br?i i sna?niji. Nakon toga, magarci se gotovo gube iz predaje starih kultura. Njegovo kasnije kori?tenje prije svega za prijenos tereta rezultat je njegove ve?e izdr?ljivosti. Magarac mo?e izdr?ati bez
vode
i
hrane
puno du?e nego konj. Sjeverno od
Alpi
doma?i magarac se pojavljuje tek u rimsko vrijeme.
Pored navedenog, ljudi su doma?e magarce koristili i za prehranu, kori?teno je i mlijeko magarica, a kori?tena je i njihova
ko?a
. U
srednjem vijeku
smatralo se, da je ko?a magaraca naro?ito dobra za dobivanje
pergamenta
.
Simboli?no i mitolo?ko zna?enje
[
uredi
|
uredi kod
]
U
basnama
i
bajkama
magarac je tvrdoglava, ?esto i glupa ?ivotinja. Tu je porijeklo i danas kori?tene rije?i "magarac" u pogrdnom smislu. U
alegoriji
o Buridanovom magarcu magarac ugiba od gladi, jer se ispred dva jednako dobra stoga sijena ne mo?e odlu?iti, iz kojeg bi jeo.
U podru?jima Sjeverne Afrike i Mezopotamije magarci, i divlji i odoma?eni, bili su ?tovani kao bo?anstva.
-
Mladun?e magarca spava
-
Doma?i magarac na otvorenom
-
Poitouov magarac
-
Podivljali doma?i magarac u Ju?noj Dakoti (SAD)
-
Barokni magarac u Schonbrunnskom zoolo?kom vrtu
-
Znati?eljni magarac
-
-
Majka s mladuncem