Za ostala zna?enja, vidi Legija (razvrstavanje) .

Ovaj ?lanak je dio serije: Oru?ane snage Drevnog Rima 800. pne. ? 476. n.e.

Strukturna historija

Rimska vojska ( Tipovi jedinica i ?inovi , legije , pomo?ne snage , Generali , Limitanei , Comitatenses )

Rimska mornarica ( Flote , Admirali )

Historija pohoda

Popis ratova i bitaka

Odlikovanja i kazne

Tehnolo?ka historija

Vojno in?enjerstvo ( castra , Opsadne sprave , Lukovi , Ceste/putevi )

Osobna oprema

Politi?ka historija

Strategija i taktika

Pje?adijske taktike

Granice i fortifikacije ( limes , Hadrijanov zid )

Rimska legija (od lat. legio , prema glagolu legere , "dr?ati se skupa") bila je osnovna jedinica rimske kopnene vojske. Legionar je bio vojnik - pripadnik legije.

Savremeni ekvivalent legije kao vojne jedinice po veli?ini, odnosnu broju pripadnika, bi otprilike bila jedna brigada . Jedna legija se obi?no teritorijalno vezivala za jednu rimsku provinciju u kojoj se brinula za njenu bezbjednost i vojnu odbranu, no zna?ajan je broj i primjera mobilnosti legija ?to je bilo naro?ito izra?eno tokom rimskih vojnih kampanja i ratova . Tako je npr. legija pod nazivom Legio VI Ferrata pratila Cezara (100-44. godine pne.) od Galije, preko Hispanije i Balkana do Egipta , a nakon njegovog ubistva slu?ila je i u podru?jima koja danas nose ime Mala Azija i Bliski istok . Rimska vojska je brojala oko 60 legija u vremenu uspona i oko 18 legija u vrijeme kriza. S prelaskom Rimske Republike u Rimsku Imperiju , rimska vojska je profesionalizovana a struktura legije je pretrpjela velike promjene.

Zbog velikog vojnog uspjeha koje su postigle Rimska Republika i kasnije, Rimska Imperija , legija je dugo vremena bila smatrana kao uzor vojne efikasnosti i sposobnosti.

Veli?ina jedne legije varirala je tokom historije anti?kog Rima od 4.200 legionara (30 manipola od po 120) i 300 konjanika ( equites ) vremenu Republike do 5.200 vojnika plus pomo?ne trupe u imperijalnom dobu (10 kohorti , od toga njih 9 po 480 legionara dok je prva kohorta brojala gotovo dvostruko vi?e - 800 legionara).

Smatra se da je Rim ukupno formirao nekoliko stotina legija a do danas je identifikano njih oko 50, sa njihovim nazivima, datumima formiranja i raspu?tanja, simbolima, bitkama u kojima su u?estvovale i podru?jima gdje su bile raspoređene.

U po?etku su sastav legija ?inili isklju?ivo neo?enjeni građani Rima stari od 17 do 46 godina koji su mogli priu?titi tro?kove naoru?avanja. Legije su se formirale s po?etkom godi?njih vojnih kampanja i u sastavu su imale oko 3.000 pje?aka i 300 konjanika ^[1] . koji su bili podijeljeni u grupe od po 1000 pje?aka i 100 konjanika. Pojedina?ne formacije pje?aka i konjanika imale su svoje komandire ; tribunus militum za pje?ake i tribuni celerum za konjanike. Basileus ( kralj na gr?kom jeziku ) je bio komandant legije i između ostalog, odgovoran za njeno raspu?tanje nakon vojne kampanje u datoj godini. Legije su se tada borile uglavnom u zbijenoj formaciji falange ^[2] . Ovakva je formacija bila uspje?na na ravnom terenu ali ne i na brdovito-planinskom, pa je zbog toga rimska vojska trpjela poraze u borbama protiv Samnita ^[3] na terenu dana?nje centralne Italije ). Zna?ajne takti?ko-formacijske promjene su morale biti primijenjene kako bi legija bila vojno efikasna i na takvim terenima. Rim je brzo uviđao svoje slabosti i ?urno nalazio rje?enja ne ustru?avaju?i se ni od preuzimanja taktike, modela i inovacija svojih protivnnika.

U doba monarhije , pod Servijem Tulijom kao ?estim kraljem Rima, sprovedena je reforma kojom je stanovni?tvo na osnovu popisa podijeljeno u 5 klasa prema prihodima koji su ostvarivali i prema tome, sposobnosti vojnog opremanja:

1. prva klasa, classici s godi?njim prihodima od vi?e od 100.000 sesteraca ; 80 centurija pje?aka, od toga: 40 centurija mu?karaca starosti od 45 godina i vi?e iz ?ijih redova se bira gradska policija i 40 centurija mu?karaca starosti 17-45 godina, budu?ih vojnika.
2. druga klasa, 20 centurija, s prihodima između 100.000 i 75.000 asa (10 centurija starijih mu?karaca i deset mlađih);
3. tre?a klasa, 20 centurija lake pje?adije s prihodima između 75.000 i 50.000 sesteraca (10 centurija starijih mu?karaca i deset mlađih);
4. ?etvrta klasa, jo? 20 centurija lake pje?adije s prihodima između 50.000 i 25.000 sesteraca (10 centurija starijih mu?karaca i deset mlađih);
5. peta klasa, 30 centurija ?iji su pripadnici imali prihode od samo 11.000-25.000 sesteraca (zanatlije, od toga 3 centurije stolara);
6. ?esta klasa, proletarii , bez prihoda, jedna centurija.

Osim pje?adijskih centurija, klasa konjanika-vitezova (s prihodima od najmanje 400.000) obezbjeđivala je 18 centurija konjanika dok su proleteri davali 5 centurija tehni?ko-intendantskih slu?bi.

U vrijeme Republike, prvobitno su legionari bili razvrstavani po tipu u tri glavne grupe i tri pomo?ne.

Glavne:

• hastati ,
• principes i
• triarii

Pomo?ne:

• rorarii ,
• leves i
• accensi

Kasnije su leves i rorarii prerasli u velites . Svaka legija sastojala se, između ostalog, od 30 manipola : 10 hastata + 10 principes + 10 triarii, a leves i velites su bili raspoređeni po manipolama.

Grupe su se razlikovale prema ratni?kom iskustvu njihovih pripadnika i prema ekonomskoj mo?i. U Rimskoj Republici, barem u po?etku, svaki vojnik morao je sam nabavljati svoju opremu. U pje?adiji su triarii bili najbolje opremljeni a accensi, budu?i iz pete klase građana, najslabije.

Leves (kasnije prerasli u velites ), iz ?etvrte klase, bili su lagano naoru?ani lukom i strijelom ili kopljima i pra?kama. Njihova oprema nije bila kvalitetna i nisu imali gotovo nikakvu za?titu. Nisu bili organizovani u posebne jedinice ve? integrisani po manipolama.

Ni velites nisu imali oklop ali su raspolagali donekle boljom opremom; imali su drvene okrugle ?titove, promjera oko 90 cm ^[4] , manja koplja, kratak ma? i bode?. Bili su prepoznatljivi po vu?joj ko?i koju su nosili na leđima i vu?jom glavom na vrhu ?ljema.

Formacije te?ke pje?adije:

• U prvoj liniji su bili hastati , najmlađi i najneiskusniji borci. Bili su naoru?ani Hastati kratkim kopljima za bacanje i te?kim kopljem ^[5] . Nosili su lagani oklop (od ko?e ili sa metalnim plo?ama na prsima), ?tit koji je dosezao do pojasa, kratak ma? i bode?.
• Iza njih su bili principes , obu?eni i vje?ti legionari, te?e oklopljeni, sa ?titom sli?nim hastatima, dva te?a koplja i jednim lakim te kratkim ma?em i bode?om. Prvobitno su zauzimali prvi borbeni red ali kasnije su to mjesto prepustili mlađim hastatima.
• Zadnju, tre?u liniju, formirali su triarii , veterani koji bili rezervna snaga legije. Oni su bili najvje?tiji borci, prekaljeni u borbama i slu?ili su kao rezerva. Birani su među najboljima iz prve klase, među veteranima koji su sebi mogli priu?titi najbolji oklop i opremu. Naj?e??e su nosili oklop od bronze , imali su dugo koplje, veliki ?tit, kratki ma? i bode?. Njihov ?ljem je imao duge ?titnike za obraze i peru?ke na vrhu.

Pored njih, tu su bili i rorarii i accensi ; ovi prvi su bili mladi i neiskusni vojnici, lo?e opremljeni, bili su rezerva i popunjavali su eventualne praznine u formacijama nastalim tokom borbi. Accensi su bili jo? siroma?niji i, ako su u?estvovali u borbi, koristili su pra?ke i kamenje. Ipak, naj?e??e su slu?ili oficirima kao posilni. Zapravo, oni su bili vojno-historijski ostaci nekada?nje ?etvrte i pete linije kod hoplita . Triarii , rorarii i accensi su bili organizovani u 3 manipole od po 180 vojnika.

Pomo?ne trupe su imale okrugli ?tit za razliku od prethodno opisanih trupa koje su imale ?etvrtaste. Imali su drugorazednu ulogu u vojskama starih Rimljana.

U ?vrstoj, ?eljeznoj disciplini i hrabrosti vojnika le?ala je prava snaga rimskih legija. U borbi su vojnici bili poredani u tri linije: u prvoj liniji su bili hastati i oni su morali podnijeti prvi udarac neprijatelja; u drugoj liniji su bili principes ; a u tre?oj triarii , najiskusniji i najja?i veterani koji su ulazili u borbu u kriti?nim momentima ili da odbiju napad neprijateljske konjice. Equites , rimska konjica, je bila raspoređena na krilima kako bi mogla za?i iza neprijateljskih redova ili uni?titi neprijatelja kad su mu razbijene formacije. Leves i velites su ometali neprijatelja na po?etku bitke, ispituju?i njegovu mo? ili da ga primoraju na blisku borbu.

Za vrijeme Republike, legije su bile podijeljene ne manipole (parove centurija). Za vrijeme Imperije uvode se kohorte .

Velites iz prve linije, brzo su se kretali jer nisu imali oklop koji ih je sputavao, izazivali su neprijatelja bacanjem lakih kopalja i sl. a zatim bi se povla?ili među redove oklopljenih klasa ili davali podr?ku konjanicima.

Hastati su zatim popunjavali prostor koji su prethodno dr?ali velites . Imali su koplja koja su bacali na neprijatelja sa udaljenosti od 10 do 30 metara prije upu?tanja u borbu prsa u prsa. Ako hastati ne bi napravili proboj, postupak se ponavljao sa principes ^[6] . Rijetko se de?avalo da i triarii moraju u?estvovati u boju, onda su koristili probojna koplja duga oko 3 metra i nastupali u redovima poput falange .

Tako je nastala latinska izreka Res ad Triarios rediit , ?to zna?i "stvar je povjerena triarijima", jer su stvari postale ozbiljne i igra se zadnjim adutom na raspolaganju.

Konjicu su formirali equites i pomo?ne jedinice Italika koji jo? ?inili i laku pje?adiju i strijelce. Konjica je bila opremljena lagano, s okruglim ?titom, dugim ma?em i nekim od kopalja. U vrijeme Republike, legije su imale po 4200 legionara, podijeljenih u manipole od po 120-150 ljudi (hastati i principes) i po 60 triarija; konjica je bila podijeljena u turmae od po 30 konjanika kojima su komandovali decurioni .

Svakim je manipolom komandovao centurion izabran iz svoje jedinice - centurije. Bili su prepoznatljivi po ve?oj peru?ki na ?ljemu i "komandnim ?tapom". Najva?niji je bio komandant trijaria ? primus vilus i jedan je od rijetkih koji je jahao konja tokom mar?a. Biran je kao najhrabriji i najvje?tiji vojnik. ?tab je ?inilo 6 vojnih tribuna; jedan tribunus laticlavius i pet tribuni angusticlavi , a glavnokomanduju?i je bio legatus legionis .

Gaj Marije je sproveo vojnu reformu kojom je profesionalizovao rimsku vojsku i zaveo regrutaciju za sve građane dobrovoljce, kako Rimljane tako i Italike i nije pravio podjelu na klase i prihode. Iako Italici nisu imali posjede, njihovo prisustvo u vojsci Rima omogu?ilo je postizanje broj?ane superiornosti u usporedbi sa skoro svim vojskama tog vremena. Naravno, brojnost nije bila jedina snaga rimske vojske; odli?na obuka i neuni?tiva disciplina izazivali su strah i zavist tada?njih civilizacija.

Gaius Marius je uveo i standardizaciju opreme (dr?ava je obezbjeđivala opremu za legionare) i pove?ao je broj vojnika u legiji na 4800 i uveo podjelu na kohorte . Nakon reforme, hastati , principes i triari postali su samo nazivi i ubrzo iz?ezli iz upotrebe. Sada su svi legionari nosili majicu/ko?ulju ispletenu od ?eljezne ?ice odnosno ?eljeznih prstenova uvezanih u gustu mre?u, po dva piluma (koplja za proboj neprijateljskih ?titova), kratki ma? gladius (dug oko 70 cm, o?trog vrha, namijenjen probadanju neprijatelja), scutum (visoki ?tit koji je pokrivao tijelo od ?lanaka do brade) i tradicionalni bode? - pugio .

Dakle, s reformom su velites , hastati , principes i triarii postali zastarjeli ^[7] . Bitna inovacija bila je podjela legije na 10 kohorti sa po 6 centurija. Ovako je bilo lak?e komandovati legijom a jedinice su bile kompaktnije.

Legionari su postali profesionalci kojima je dr?ava davala potrebnu opremu a uz nju su imali i torbu od ko?e u kojoj su nosili zalihe hrane za nekoliko dana (?to im je davalo određenu autonomiju tokom mar?a) i alate za izgradnju logora , popravke, poljoprivredu (tokom ratova legija je mogla biti izolovana na neprijateljskoj teritoriji te sama obezbijediti hranu) I sl. Osam legionara (koji su ?inili najmanju jedinicu u rimskoj vojsci, tzv. contumbernium ) dijelilo je jedan ?ator od ko?e i bio je prevo?en na muli . Iako su ovako imali ve?u autonomiju, legionari su se kretali sporije zbog optere?enja mnogom opremom.

Oktavijan Avgust je uveo reformu kojom je promijenio strukturu legije i promijenio ukupan broj vojnika na 5.500, uglavnom pje?aka, i po 120 konjanika. Imperijalna legija je bila podijeljena na 10 kohorti sa po 6 centurija. Prva kohorta je brojila 960 legionara (ostalih 9 po 480) i nosila je simbol Orao legije (aquila - aquilifer).

Hijerarhija je ostala ista kao u vrijeme Gaja Julija Cezara . Sada su pojedina?ne kohorte nosile Signifer , ukra?eni ?tap presvu?en u ko?u lava i medvjeda, i po tome se raspoznavale. Oficiri su sada imali slijede?e ?inove:

• 59 centuriona, najvi?i po ?inu bio je Primus Pilus ;
• 1 tribun kao komandant konjice na period od 6 mjeseci;
• 5 tribuna angusticlavii , iz konjice, svaki komanduje dvjema kohortama;
• 1 praefectus castrorum , upravnik logora;
• 1 tribun laticlavio , iz aristokracije rimskog Senata;
• 1 legatus legionis iz reda senatora i kome je povjerena komanda nad jednom legijom u provincijama sa vi?e legija. U provincijama sa jednom legijom komandu je imao guverner, tzv. legatus Augusti pro praetore .
• 1 praefectus legionis iz konjice, za svaku legiju u Egiptu . Nakon II stolje?a i za legije u Mezopotamiji .
• 1 praefectus legionis , od 197. godine, na ?elu Legio II Parthica .

Od drugih novina tu su i 9 kohorti koje su ?uvale imperatora i njegovu porodicu (?uvena Pretorijanska garda ) i stalne pomo?ne trupe regrutovane u provincijama.

Neke od promjena u kasnom imperijalnom periodu uklju?ivale su regrutovanje građana iz provincija van Italije (omogu?eno im je i posjedovanje oficirskog statusa), mogli su se ?eniti, broj konjanika se uve?ao sa 120 na 750 itd.

I na?in ratovanja se promijenio, ponajvi?e zbog germanske prijetnje. Germani su u po?etku bili samo pje?adijska vojska ali su kasnije savladali i konjani?ke vje?tine. Tada?nje rimske legije nisu mogle adekvatno reagovati na brze upade i povla?enje grupa konjanika.

S novim reformama sr? legija se smanjila na 1500 ljudi. Ovo je dodu?e oslabilo njenu strukturu ali joj je dalo ve?u elasti?nost i brzinu. Konstantin je pove?ao ukupan broj legija ali je smanjio broj legionara u njima radi pomenute fleksibilnosti i ograni?enja mogu?nosti za pobunu ^[8] .

Comitatus su smje?tani u centar provincije, spremni na intervenciju u slu?aju potrebe. U grani?nim podru?jima bili su limitanei , lake trupe ?iji je zadatak bio usporavanje neprijatelja dok ne stignu poja?anja.

Legije vi?e nisu bile elitne jedinice koje su Rim u?inile velikim, ali je nova situacija zahtijevala adaptaciju a Rim je uvijek brzo u?io i prilagođavao se prilikama.

Svo oru?je i oprema koje su rimski legionari koristili u borbi neprestano su se usavr?avali.

Oprema za odbranu:

• Lorica , oklop, imao je vi?e varijanti: lorica hamata , lorica squamata , lorica segmentata , lorica musculata i sve su bile fleksibilne ali i otporne.
• Scutum , ?tit, bio je ukra?en u zavisnosti od jedinice u kojoj je kori?ten.
• Balteus , vojni?ki opasa?, cingulum militaris , slu?io je za no?enje oru?ja i kao ukras.
• Cassis , ?ljem, ?titio je glavu, vrat i u?i. Mogao je imati i peru?ku, ali samo za oficire i podoficire.
• Caligae , sandale za mar? i crvena tunika bili su zajedni?ki svim legionarima.

Naj?e??e ofanzivno oru?je koje su legionari koristili:

• Gladius , ma? sa o?tricom dugom oko 50-55 cm (i do 70 cm), vrhunsko oru?je legionara, no?eno je sa desne strane opasa?a.
• Pilum , koplje kojim se onesposobljavao ?tit neprijatelja i protivnik primoravao na blisku borbu.
• Pugio , bode? no?en za opasa?em.

Legionari nisu bili samo jedna od najboljih vojni?kih struktura u starom vijeku, bili su anga?ovani i na gradnji puteva, akvadukta , rudarstvu i izgradnji drugih civilnih i vojnih objekata. Ovakva politika njihovog stalnog anga?ovanja sprije?avala je i eventualne socijalne probleme prilikom raspu?tanja jedinica.

Postojale su dvije kategorije legionara:

• Immunes su bili majstori zidari, bolni?ari, kova?i i sl. Bili su izuzeti od borbe.
• Munifex ?inili su veliku ve?inu i uglavnom su bili samo ratnici.

Ovdje je dat raspored ?inova koji su postojali u periodu od I stolje?a pne. do III stolje?a. Osnovna vojni?ka plata bila je 10 asa dnevno, tj. oko 225 denarii godi?nje.

Vi?i ?inovi

• Dux , Vođa, odnosi se na generala koji je komandovao dvjema ili vi?e vojnih jedinica u određenoj provinciji.
• Legatus legionis , komandant legije. Obi?no je sam imperator postavljao legate na period od 3-4 godine, ponekad i du?e. U provincijama sa samo jednom legijom obi?no je guverner provincije bio i njen legatus ^[9] .
• Tribunus laticlavius . Senat ili imperator su na ovu poziciju su postavljali mlađe i neiskusnije ljude nego ?to su to bili tribuni angusticlavii i njima je to bio jedan od mogu?ih puteva za uspon u karijeri senatora. ^[10] Oni nisu u stvarnosti bili drugokomanduju?i u bitkama ali u slu?aju smrti ili pogibije legatusa oni bi preuzimali komandu nad legijom ^[9] .
• Praefectus castrorum - (komandant logora, baze, kasarne). Tre?ekomanduju?i. Veteran mnogih bitaka ali ni?eg dru?tvenog statusa od tribunii . Prethodno je morao biti primus pilus i provesti 25 godina na slu?bi u legijama ^[9] .
• Tribuni angusticlavii . U svakoj legiji bilo je pet mlađih tribuna, plemi?kog roda, sa ili bez ratni?kog iskustva. Vi?i ?in je bio tribunus laticlavius i onaj ko ga je imao nadzirao je ostale tribune ^[9] .

Centurioni

Centurioni u prvoj kohorti bili su najvi?i u svom rangu. U ostalim kohortama najvi?i je bio onaj koji je zapovijedao centurijom koja je zauzimala prvu borbenu liniju i tako redom.

U obi?noj kohorti centurije su prema prvenstvu bile ovako raspoređene:

1. Prednji hastati (prednji kopljanici)
2. Sta?nji hastati (stra?nji kopljanici)
3. Prednji principes (prednja linija)
4. Stra?nji principes (stra?nja linija)
5. Prednji triarii (prednja tre?a linija)
6. Stra?nji triarii (stra?nja tre?a linija)

Centurioni su dakle, svoje titule zauzimali prema starom rasporedu jedinica u legiji u tri linije. Svaka od tri linije bila dalje podijeljena na prednju i stra?nju.

• Primus pilus , (bukvalno prvi red ^[11] ) - Primus pilus je bio komanduju?i centurion u prvoj kohorti i najstariji centurion u cijeloj legiji. Primus pilus je kasnije mogao postati Praefectus Castrorum . Nakon povla?enja sa svoje funkcije primus pilus bi se vjerovatno pridru?io konjici - postao vitez. Primao je 60 osnovnih plata.
• Primi ordines - Ovaj ?in je imalo pet centuriona iz prve kohorte. Oni su primali po 30 osnovnih plata. Ovaj ?in je bio vi?i od svih centurionskih osim ?inova primus pilus i pilus prior .
• Pilus prior - "Prednje koplje". Ovi su centurioni bili glavni centurioni u kohorti. Pilus prior je komandovao borbenom formacijom cijele legije. Primus pilus je bio i pilus prior i najvi?i od svih u legiji. Ove pozicije su zauzimali najiskusniji veterani koji su napredovali u karijeri.
• Ostali Centurioni - Svaka legija je imala 59-60 centuriona, i svaki je komandovao po jednom centurijom. Oni su bili okosnica profesionalne vojske, karijerni vojnici koji su davali dnevna zadu?enja svojim podređenim i izdavali im komande na bojnom polju. ^[12] Obi?no su napredovali ?in po ?in ali de?avalo se da ih imperator ili vi?i oficir vanredno unaprijede.

Kohorte su bile raspoređene po starje?instvu od 1. do 10. a centurije unutar njih od 1. do 6. (ukupno 59 centuriona plus primus pilus). Ovakav raspored određivao je i rang pojedinog centuriona; centurion prve centurije u prvoj kohorti bio je najvi?i a centurion ?este centurije u desetoj kohorti ? najni?i. Plata im je bila 10 osnovnih. Obi?ni centurion iz tog vremena ekvivalent je dana?njem ?inu kapetan .

Posebne du?nosti

• Aquilifer . Nosilac zastave ? Orla legije. Veoma va?na i presti?na du?nost. Gubitak zastave zna?io je veliku sramotu za cijelu legiju. Nosioci su bili iskusni i hrabri vojnici. Primali su dvostruku osnovnu platu.
• Signifer . Svaka centurija je imala po jednog. Odgovarao je za vojni?ke plate i u?teđevine. Nosio je centurial signum , dugo dekorisano koplje sa otvorenom ?akom na vrhu koja je simbolizirala vojni?ku zakletvu. Također je imao dvostruku platu.
• Cornicen . Truba?. Blisko je sarađivao sa signiferom. Prenosio je zvu?ne komande puhanjem u rog ^[13] .
• Imaginifer . Nosio je zastavu sa likom Imperatora kao podsjetnik na vojni?ku lojalnost.

Plata

Legionari su u po?etku primali oko 225 denarii godi?nje, zatim 300 i 500, u zavisnosti od historijskog perioda. Ipak, nisu dobijali svu platu "na ruke". Određena suma se odbijala za tro?kove opremanja i ishrane. Nakon zavr?etka "vojnog roka" svim legionarima je ispla?ivano po 3000 denarii u vremenu Avgusta i/ili davan komad plodne zemlje. Kasnije su premije pove?ane na 5000 denarii.

Od 104. godine pne. kod svih legija je u upotrebi aquila (orao) kao standardni simbol. Za no?enje ovog simbola bio je određen poseban vojnik ? aquilifer . Bila je velika ?ast i odgovornost brinuti se i nositi orla legije a njegov gubitak zna?io je stra?nu sramotu a ?esto i ka?njavanje i raspu?tanje legije.

Julije Cezar je u knjizi Galski ratovi opisao događaj na samom po?etku rimske invazije na britanska ostrva koji dobro ilustruje brigu legionara o sigurnosti orla legije. Naime, u strahu od bitke protiv grubih Britanaca, vojska je oklijevala pri iskrcavanju i nije htjela napustiti brodove. Cezar dalje navodi kako je aqulifer desete legije sam sko?io s broda nose?i orla legije i juri?aju?i na neprijatelja. Njegove kolege, boje?i se da ?e legija izgubiti svoj simbol, odmah su svi sko?ili za njim a zatim i legionari sa ostalih brodova.

U vrijeme Rimske Imperije, legije su stvarale i ?vrstu vezu sa svojim vrhovnim vođom, Imperatorom. Svaka legija imala je jo? jedno posebno zadu?enje ? no?enje simboli?nog ?tapa na ?ijem vrhu se nalazio imago , mala skulptura sa likom imperatora, pontifex maximusa . Legionar koji je imao ovo zadu?enje zvao se imaginifer .

Legije su imale i svoja imena i ambleme koji su bili istaknuti na predmetima koje su zvali vexillum or signum . Legionar zadu?en za njeno no?enje zvao se vexilifer . Nisu bile rijetke situacije kada se dio legije trebao odvojiti i pridru?iti nekoj drugoj jedinici. Tada ti dijelovi legije nisu nosili orla legije ve? samo vexillum pa su prema tome takve odvojene jedinice zvane vexillationes . Minijaturni vexillumi postavljeni na srebrnom postolju dodijeljivani su zaslu?nim legionarima po odlasku u neku drugu jedinicu ili penziju.

Za zasluge u vojsci dodjeljivana su razli?ita odlikovanja pod nazivom Coronae (vijenci) jer su imala oblik vijenaca napravljenih od gran?ica sa li??em lovora ili izrađena od metala.

Slijedi pregled tih odlikovanja:

• 1. Corona castrensis - dobijali su ga vojnici koji su se posebno istakli prilikom opsade logora.
• 2. Corona civica - ovaj vijenac dodijeljivao se onome ko spasi ?ivot rimskoga građanina. Ovakvo odlikovanje Cezar je dobio kod opsade Mitilene.
• 3. Corona muralis - ovim vijencem su bili ovjen?ani legionari koji osvoje neprijateljske zidine.
• 4. Corona navalis - ovo odli?je zaslu?ivali su pobjednici u pomorskim bitkama.
• 5. Corona obsidionalis je bila simboli?no odlikovanje za onoga koji druge oslobodi od opsade.
• 6. Corona vallaris je bilo odlikovanje koje je dobijao legionar koji je prvi u?ao u neprijateljski rov.
• 7. Corona triumphalis je bilo najve?e odlikovanje koje je Senat dodjeljivao nekom vojskovođi kada bi izvojevao zna?ajnu pobjedu u ratu. Ovaj vijenac od lovora vrli vojskovođa nosio je u trijumfalnoj povorci voze?i se na Kapitol u ko?iji koju su vukli bijeli konji. Pobjednik je bio obu?en u ?arenu togu ( toga picta ) i tuniku sa palmovim gran?icama ( tunica palmata ). Ovu ?ast je Cezar kasnije trajno prisvojio, pa je ovakvu odje?u nosio i kada nije dobijao trijumfalna odli?ja.

Polibije pi?e da su generali vr?ili smotru trupa nakon bitaka tokom kojih su se pojedini legionari posebno istakli svojom hrabro??u, po?rtvovanjem i vje?tinom te takve legionare pozivali da istupe ispred svih i onda bi im se obra?ali sve?anim govorom u kome su veoma pohvalno isticali njihove zasluge te bi im se nakon toga uru?ivale nagrade i priznanja:

• Torc - zlatni privjesak.
• Armillae - zlatne narukvice.
• Phalerae - zlatni, srebrni ili bronzani ukra?eni diskovi koji su no?eni na prsima tokom parada.
• Hasta pura - srebrno ceremonijalno koplje kojim se nagrađivao "onaj koji je ranio neprijatelja"
• Mala srebrna replika vexilluma .
• Pehar - ovu nagradu dobijao je pje?adinac "koji je ubio neprijatelja i zarobio njegovu opremu" i to ne u obi?noj borbi ve? u samostalnoj i opasnoj akciji.
• "Konjska orma" - davana je konjaniku "koji je ubio neprijatelja i zarobio njegovu opremu" i to ne u obi?noj borbi ve? u samostalnoj i opasnoj akciji.

Materijalne nagrade

• Nov?ani bonusi (povi?ice na platu ili jednokratne nagrade).
• Dio ratnog plijena nakon osvajanja, uklju?uju?i i robove.

Imperijalne parade

• Ovacije - manja proslava neke rimske pobjede. Ovacije su se priređivale kada rat nije bio objavljen između sukobljenih strana, kada je neprijatelj bio inferioran (robovi, pirati) i kada je sukob razrije?en bez velikog krvoproli?a ili opasnosti po vojsku.
• Trijumf - građanska ceremonija i religiozni ritual u starom Rimu tokom kojeg se javno odavalo priznanje i slava vojnom komandantu (dux) za pobjede u ratu i istovremeno vr?ila smotra nepobjedive rimske vojske.

Vojna disciplina u rimskim legijama bila je prili?no okrutna i striktno sprovođena. Postojale su brojne vrste kazni, i te?ko onom legionaru koji bi se ogrije?io o pravila. Neki legionari su ?ak obo?avali boginju Disciplinu , a njene vrline kao ?to su skromnost, ozbiljnost i lojalnost su bile dio legionarskog kodeksa i na?ina ?ivota.

• Castigatio - udarci ?tapom koji je nosio centurion.
• Umanjenje obroka - ka?njeni legioanri su morali jesti je?am umjesto uobi?ajene porcije p?enice .
• Pecuniaria multa - "mandatna kazna" ili odbitak od plate.
• Javno ?ibanje ispred postrojene centurije, kohorte ili legije.
• Bi?evanje kratkim bi?em, mnogo okrutnija kazna od ?ibanja.
• Gradus deiectio - ra?alovanje, oduzimanje ?ina, degradiranje.
• Missio ignominiosa - ne?asan otpust iz slu?be.
• Umanjenje vremena provedenog u slu?bi.
• Militiae mutatio - obavljanje manje va?nih ili poni?avaju?ih zadataka.
• Munerum indictio - obavljanje dodatnih zadu?enja.

• Fustuarium ? kazna koja se određivala za dezerterstvo ili ve?e povrede slu?bene du?nosti. Ka?njeni legionari su bili kamenovani ili batinani do smrti od strane svojih kolega ?iji su ?ivoti bili ugro?eni, i to javno, ispred postrojenih trupa. Vojnici koji bi pobjegli od ovakve kazne nisu bili proganjani ali bi im bio određen izgon iz Rima.
• Decimation ? ova kazna se izvr?avala nad cijelom jedinicom koja se pobunila, dezertirala i sl. Svaki deseti legionar bio je tu?en do smrti.

• Montesquieu je zapisao "Nek' se zna da je jedan od glavnih razloga rimske vladavine nad tada?njom svijetom bio taj ?to su uvijek odbacivali staru taktiku ?im bi nau?ili novu ^[14] ". (i to ?esto od sopstvenih neprijatelja: ma? gladius su preuzeli od stanovnika Iberijskog poluostrva , ratne brodove od Kartaginjana a te?ku konjicu i strijelce na konjima od Perzijanaca .)
• Rimska organizacija bila je mnogo fleksibilnija od ve?ine njihovih protivnika. Tokom vremena legije su se prilogođavale kako bi se uspje?no borile protiv novih izazova poput brze konjice, gerilskog na?ina ratovanja i opsada.
• Rimska disciplina, organizacija i sistematizacija odr?ala je borbenu efikasnost du?e od ostalih. Svi ovi elementi primijenjivani su u obuci legija, logisti?koj podr?ci, utvrđivanju polo?aja i sl.
• Rimljani su bili uporniji, postojaniji i spremniji da prihvate i nadoknade gubitke od svojih protivnika. Primjere nalazimo u njihovim ratovima protiv Kartage, barbara i sl.
• Rimsko vođstvo bilo je mije?ano ali to se pokazalo kao efikasno sredstvo u obezbjeđivanju vojnog uspjeha.
• Uticaj rimske vojne doktrine i građanskog dru?tva otjelotvorenog naro?ito u formaciji te?ke pje?adijske legije davao je rimskoj vojsci konstantnu motivaciju i koheziju.
• Striktna i svugdje jednako primjenjivana disciplina u?inila je lak?im i potpunijim stalni zadatak komandovanja, snabdijevanja, odr?avanja i popunjavanja jedinica legionarima. Veliki broj neprijatelja Rima bili su tek plemenski narodi koji nisu poznavali a kamoli primjenjivali vojnu nauku.
• Rimska vojna oprema, naro?ito oklop, bili su na raspolaganju svim legionarima, posebno u periodu kasne Republike i rane Imperije. U to vrijeme to je zna?ilo ogromnu prednost nad ve?inom tada?njih protivnika. Legionari su formacijski bili opremljeni ?titovima, ?ljemovima i veoma efikasnom oklopom za razliku od drugih ratnika koji su imali uglavnom samo ?tit. U dugim bitkama i vojnim pohodima ovakva oprema je zna?ila sigurnu pobjedu i to na du?i period.
• Rimska in?injerija nije imala premca u cijelom svijetu, posebno u gradnji utvrda. Osim toga Rimljani su savr?eno vladali i ofanzivnim i defanzivnim taktikama, vojnim spravama i oruđem.

Rimska vojska uvijek je bila usko povezana sa rimskim politi?kim sistemom. Ekonomski status Rimljana imao je zna?ajan uticaj na njihov politi?ki i vojni status. U vladaju?oj klasi oduvijek je postojalo nadmetanje, senatori su nastojali biti izabrani kao konzuli koje se biralo svake godine i to samo po dvojica. Konzuli su vodili dr?avu i vojne kampanje u podru?jima koja bi im bila dodijeljena. Na raspolaganju im je bila vojska i ?esto su je koristili za ostvarivanje svojih politi?kih ambicija. Vrijeme kasne Republike i rane Imperije bilo je posebno burno, vlast u Rimu se osvajala ili gubila uz podr?ku vojske.

Mladi Rimski plemi?i koji su imali politi?kih ambicija provodili bi određeno vrijeme na slu?bi u rimskoj vojsci ?ime su dokazivali svoju lojalnost i ispunjavali svoju du?nost prema dr?avi a to im je olak?avalo uspon u vlasti. Krajnji efekat bio je taj ?to je vojni?ko iskustvo postalo najva?niji adut u usponu ka vrhu vlasti a legije postale sredstvo za postizanje politi?kih ciljeva unutar dr?ave umjesto njenog ja?anja, odbrane i daljih osvajanja.

U vrijeme Prvog Trijumvirata , zajedni?ke vladavine Cezara, Pompeja i Krasusa , svaki od njih je vojnim uspjesima ja?ao svoj politi?ki uticaj i status u dru?tvu. Krasus je bio izuzetno bogat i sam je finansirao ?est legija. Pompej je s druge strane bio skromnog porijekla ali je postigao nevjerovatne vojne pobjede. Nakon raspada trijumvirata Cezar je poveo svoje legije na Rim iz sasvim li?nih razloga, slijede?i svog generala legije su i?le protiv svoje dr?ave!

Pompej je dao do znanja da ?e kazniti Cezara na povratku u Rim i cijeli je Senat bio na Pompejevoj strani. Iz ovoga je jasno da su Cezarovi postupci bili shva?eni kao napad na dr?avu a ne na Pompeja. Dalje, Cezar je svoju mo? bazirao na lojalnim legijama koje su sa njime u?estvovale u vi?e uspje?nih vojnih pohoda. Nakon ?to je porazio Pompeja, Cezar nije vratio mo? dr?avi, ve? je uzurpirao postav?i diktator i imenovav?i svog rođaka Oktavijana za nasljednika - potpuno ne ustavno i tako ozna?io kraj Republike. Oktavijan ?e kasnije postati prvi imperator .

Vojno uplitanje u politiku eskaliralo je 193. godine kada je bilo ?ak pet imperatora; armije su svoje generale progla?avale imperatorima; nakon smrti Pertinaksa ubili su imperatora a Imperiju prodali onome ko je dao najbolju ponudu. Od 211. do 293. godine od 28 imperatora samo su dvojica umrla prirodnom smr?u (od kuge ). Bilo je ?ak 38 uzurpatora koji su potakli pobune ?irom Imperije. Uzurpatori su bili uspje?ni guverneri provincija, komandanti ve?ih grupa legija ili prefekti Pretorijanske garde (koja je kontrolirala Rim u kojem bila i imperijalna palata .

Sve ovo je u III stolje?u proizvelo duboke posljedice na vojnu i dr?avnu organizaciju Rima; provincije su podijeljene na vi?e manjih kako bi se umanjila mo? u rukama pojedinih guvernera. Na kraju, Imperija je i uni?tena zbog lojalnosti trupa njihovim komandantima umjesto dr?avi: 476. godine Odoakar je postavljen za zapovjednika trupa stranaca ( foederati ) u Rimu, uklonio je imperatora a sebe proglasio Kraljem Italije.

Tokom građanskog rata koji su vodili Oktavijan i Marko Antonije a nakon kojeg je Oktavijan iza?ao kao pobjednik, generali su sami formirali svoje legije i davali im oznake prema svom nahođenju. Nakon zavr?etka ovog rata, u novoj Rimskoj Imperiji bilo je oko 50 legija. Neke od njih su imale isti broj (npr. X).

1. Legio IX Hispana : Eburacum ( York )
2. Legio XX Valeria Victrix : Viroconium ( Wroxeter )
3. Legio II Adiutrix : ( Chester ) /hist. Deva /
4. Legio II Augusta : Isca Silurum ( Caerleon )
5. Legio X Gemina : Noviomagus Batavorum ( Nijmegen )
6. Legio XXII Primigenia : Vetera ( Xanten )
7. Legio VI Victrix : Novaesium ( Neuss )
8. Legio XXI Rapax : Bonna ( Bonn )
9. Legio XIV Gemina i Legio I Adiutrix : Mogontiacum ( Mainz )
10. Legio VIII Augusta : Argentoratae ( Strasbourg )
11. Legio XI Claudia : Vindonissa ( Windisch )
12. Legio XV Apollinaris : Carnuntum ( Altenburg-Petronell )
13. Legio XIII Gemina : Poetovio ( Ptuj )
14. Legio VII Claudia : Viminacium ( Kostolac )
15. Legio V Alaudae : Ratiaria ( Archar )
16. Legio V Macedonica : Oescus ( Gigen )
17. Legio I Italica : Novae ( Svi?tov , Bugarska )
18. Legio IV Flavia Felix : Burnum ( Kistanje )
19. Legio XVI Flavia Firma : Satala ( Sadagh )
20. Legio XII Fulminata : Melitene ( Melitene )
21. Legio VI Ferrata : Samosata ( Samsat )
22. Legio IV Scythica : Zeugma ( Belkis )
23. Legio III Gallica : Raphanaea
24. Legio X Fretensis : Aelia Capitolina ( Jerusalem )
25. Legio XXII Deiotariana i Legio III Cyrenaica : Nicopolis ( Aleksandrija ), sa odjeljenjima u Coptos ( Qift ) i ( Teba , / Luxor /)
26. Legio III Augusta : Theveste ( Tebessa )
27. Legio VII Gemina : Legio ( Leon )

Teritorije dana?nje Bosne i Hercegovine u vrijeme postojanja Anti?kog Rima naseljavali su Iliri . Ilirska plemena su obitavala otprilike na podru?ju biv?e Socijalisti?ke Federativne Republike Jugoslavije i dana?nje Republike Albanije . Ilirsko pleme Dalmati , od kojeg je i dana?nje geografsko podru?je Dalmacija dobilo svoje ime, naseljavali su ve?i dio dana?nje zapadne Bosne i Hercegovine. Drugo pleme, Scordisci , zapravo mije?ana ilirsko- keltska grupa, naseljavali su podru?je dana?nje sjeveroisto?ne Bosne i Hercegovine. Autarijati , Andizeti , Dalmati , Daorsi , Dezitijati i Narensi su naseljavali ostale dijelove Bosne i Hercegovine. Pripadnici ilirskih plemena bavili se rudarstvom , obradom metala, trgovinom , uzgojem stoke, plovidbom (bili su vje?ti brodograditelji, moreplovci i omra?eni pirati u Jadranskom i Jonskom moru itd.

Rimljani su do?li na granice podru?ja Ilirije u III-II stolje?u pne. i postepeno prodirali dalje ^[16] , u unutra?njost teritorija naseljenim ilirskim plemenima. 167. godine pne. ju?na Ilirija postaje autonomni rimski protektorat. Prvo pominjanje provincije Ilirikum nalazimo 27. godine pne. kada potpada pod imperijalnu kontrolu. Ipak, Iliri ne miruju i 6. godine pne. podi?u ustanak i vode rat protiv Rima koji kona?no gube 9. godine ( Batonov ustanak ). Tada se Ilirikum dijeli na dvije provincije: Dalmaciju i Panoniju. Ve?i dio teritorije dana?nje BiH postalo je dijelom rimske provincije Dalmacije. Sjeverni dio BiH nalazio se u provinciji Panonija koja je tada pokrivala i sjeveroisto?nu teritoriju dana?nje Republike Hrvatske i ju?ni dio teritorije dana?nje Republike Mađarske .

U rimskoj provinciji Dalmaciji naselili su se kolonizatori iz Italije, Afrike , ?panije , Galije , Njema?ke , Gr?ke , Male Azije , Sirije , Palestine i Egipta . Svoja naselja izgradili su uglavnom na priobalnom podru?ju, uz Jadransko more , ali pronađeni su tragovi njihovog prisustva i u kontinentalnom dijelu zapadnog Balkana .

Polovinom II stolje?a, na ovom podru?ju naselili su se i brojni veterani rimske vojske. Naime, nakon slu?enja u rimskoj vojsci, legionari su imali pravo na penziju koje je mogla biti ispla?ena u novci ili u vidu dodjele plodne zemlje (za kojom je tada postojala velika potra?nja) u nekoj od rimskih kolonija/provincija.

S vremenom, i nakon vojnih reformi, legionari su mogli postati i stanovnici osvojenih zemalja, ne samo građani Rima i stanovnici Apeninskog poluostrva. Iliri su bili hrabri i vje?ti ratnici i mnogi od njih su napredovali do visokih du?nosti u rimskim legijama. Zanimljiv je podatak da je 193. godine Lucius Septimius Severus raspustio cijelu Pretorijansku gardu i postavio svoju, snage oko 50.000 lojalnih vojnika, prete?no Ilira, koji su svoju bazu imali u Albanumu, u blizini Rima. U vrijeme njegove vladavine broj legija je porastao sa 25-30 na 33. Također je pove?ao i broj pomo?nih trupa ?iji su pripadnici uglavnom regutovani na podru?ju isto?nih granica Rimske Imperije.

I nekoliko rimskih imperatora imali su ilirsko porijeklo: Gaius Messius Quintus Decius rođen u Budalia , sada?nji Martinci , Srbija , u blizini Sirmiuma ( Sremska Mitrovica ); Lucius Domitius Aurelianus , iz Sirmiuma; Gaius Aurelius Valerius Diocletianus , iz Salone ( Solin kod Splita , Hrvatska); Marcus Aurelius Valerius Maximianus Herculius (Sirmium); Flavius Valerius Aurelius Constantinus ( Naissus ? Ni? ); Flavius Iovianus ( Singidunum ? Beograd ), Flavius Gratianus ( Sirmium ) ^[16] .

Legio VII Claudia bila je smje?tena na podru?ju dana?njeg grada Kostolac , u Srbiji. Legio IV Flavia Felix je bila smje?tena u Burnumu , Dalmacija (dana?nje Kistanje , Hrvatska), gdje je zamijenila Legio XI Claudia . Kasnije je pre?la u Singidunum. Legio XX Valeria Victrix jedno vrijeme je bila razmje?tena u Iliriji.

Imeđu 6. i 9. godine ne manje od 15 rimskih legija sa pomo?nim trupama i saveznicima iz Trakije , ukupno oko 200.000 vojnika, bilo je razmje?teno radi gu?enja ustanka nekoliko udru?enih ilirskih plemena ( Batonov ustanak ). Te?ak gerilski rat vođen je u bosanskim planinama i ju?noj Panoniji. Rimljanima je trebalo tri godine da ugu?e ilirski ustanak i njihov histori?ar Svetonije (oko 70-130. godine) ovaj konflikt je opisao kao najte?i od punskih Ratova , oko dva stolje?a ranije.

Legio I Illyricorum , Legio V Iovia i Legio VI Herculia bile su popunjene Ilirima. (Od ove dvije posljednje, Dioklecijan ?e na?initi sopstvenu gardu).

• Rimska Republika
• Rimsko Carstvo

• Muzej rimske vojske sa drevnom vojnom opremom ( (en) )
• United Nations of Roma Victrix ( (en) )
• Rimske Legije ( (it) )
• Legio III Italica ( (it) )
• Bosna: od Rimljana do Turaka ( (it) ) + ( (en) )
• Rimska legija na encyclopedia.com ( (en) )
• Historija Rima na Znanje.org