Kraljevina Kambod?a ????????????????????? Pre?h Reacheanachak Kamp?chea ←    1953. ? 1970.    → Zastava Kraljevski grb Himna : " Nokor Reach " Glavni grad Phnom Penh Jezik/ci kmerski jezik Vlada Ustavna monarhija s dominantnom strankom Kralj  - 1953. ? 1955. Norodom Sihanouk  - 1955. ? 1960. Norodom Suramarit  - 1960. ? 1970. Sisowath Kossamak Premijer  - 1953. Penn Nouth (prvi)  - 1969. ? 1970. Lon Nol (zadnji) Legislatura Parlament Historija Hladni rat  -  Nezavisnost 9. studenog 1953.  -  ?enevski sporazum 21. srpnja 1954.  -  Osnivanje Sangkuma 22. o?ujka 1955.  - Pristup UN-u 14. prosinca 1955.  -  Dr?avni udar 18. o?ujka 1970.  -  Progla?ena republika 9. listopada 1970. Povr?ina  - 1962. [1] 181.035 km² (69.898 mi² ) Stanovni?tvo  - 1962. [1] (procjena) 5.728.771       Gusto?a 31,6 /km²  (82 /mi² ) Valuta riel Pozivni broj +855 Danas dio   Kambod?a

Prva Kraljevina Kambod?a ( kmerski : ??????????????????????? ?) ili Sangkum Reastr Niyum period ( kmerski : ????????????????????) su neformalni nazivi za period u historiji Kraljevine Kambod?e od progla?enja nezavisnosti od Francuske 1953. godine pa do dr?avnog udara iz 1970. godine, nakon kojega je uspostavljena Kmerska Republika . Period je bio obilje?en vladavinom Norodoma Sihanouka , koji jo? uvijek ostaje jedna od najkontroverznijih li?nosti u historiji Jugoisto?ne Azije , ali i postepenim ja?anjem komunisti?kog pokreta u zemlji.

Konsolidacija nezavisnosti [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanak: ?enevska konferencija (1954)

Norodom Sihanouk je 9. studenog 1953. godine slu?beno proglasio nezavisnost Kambod?e, ?ime je gotovo stoljetni francuski protektorat i slu?beno prestao postojati. No, iako je politi?ka situacija bila jasna, vojno je Indokina i dalje bila krizno ?ari?te, pri ?emu su prednja?ili Vijetnam i Kambod?a . Nedugo nakon nezavisnosti, nekomunisti?ke frakcije pokreta Khmer Issarak podr?ale su vlast, međutim komunisti?ka frakcija pokreta, Samakhum Khmer Issarak , udru?ila se s vijetnamskim komunisti?kim pokretom, Vi?t Minhom , te zna?ajno poja?ala svoju aktivnost na podru?ju Indokine tokom 1954. godine. Po?etkom travnja, nekoliko bataljuna Vi?t Minha prelazi granicu i ulazi u Kambod?u, ?to je djelomi?no bio poku?aj da komunisti oja?aju svoju pregovara?ku poziciju na ?enevskoj konferenciji , ?iji je po?etak zakazan za kraj travnja.

U ?enevi su se sastali predstavnici Kambod?e ( Sam Sary ), Sjevernog i Ju?nog Vijetnama , Kambod?e , Laosa , NR Kine , Sovjetskog Saveza , Francuske , Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Dr?ava , a sve s ciljem uspostave mira na podru?ju Indokine . Nakon otprilike dva mjeseca pregovora, kona?ni sporazum postignut je 21. srpnja 1954. godine. Po pitanju Kambod?e, dogovoreno je da ?e snage Vi?t Minha napustiti teritorij dr?ave u roku od 90 dana, unutar kojega su i snage pokreta otpora također trebale biti razoru?ane; u zasebnom sporazumu, Sam Sary je s Francuzima i Vi?t Minhom dogovorio povla?enje svih trupa do listopada 1954. godine, ?to je i realizirano.

Predstavnici Vi?t Minha su, u zamjenu za povla?enje svojih trupa, zahtijevali potpunu neutralnost za Kambod?u i Laos, kako bi sprije?ili stacioniranje ameri?ke vojske u tim zemljama; kambod?anski predstavnik je rekao da bi Kambod?a, koja je ve? ranije bila zatra?ila ameri?ku pomo?, u slu?aju da bi joj se priznala potpuna nezavisnost, trebala imati slobodu izbora pri tra?enju vojne pomo?i. Komisija je prihvatila takvo tuma?enje, a Kambod?a je dobila "razvodnjenu neutralnost", obe?avaju?i da se ne?e pridru?ivati nikakvim vojnim savezima koji bi bili protivni Povelji UN-a te da ne?e dozvoljavati stacioniranje stranih trupa na svom teritoriju, osim u slu?aju direktne ugro?enosti. Kambod?a je 14. prosinca 1955. godine primljena u Ujedinjene nacije .

Doma?a zbivanja i nesvrstana vanjska politika [ uredi | uredi kod ]

Sporazum iz ?eneve stipulirao je i organiziranje izbora u Kambod?i tokom 1955. godine. Kako bi porazio tada dominantnu i radikalnu Demokratsku stranku , koja je pod novim vodstvom skretala ulijevo, Sihanouk je inicijalno poku?ao promijeniti ustav, ali kada mu je to propalo, abdicirao je u korist svog oca, Norodoma Suramarita , uzev?i titulu princa ( samdech ). Bio je to nu?an potez koji mu je omogu?io ulazak u politiku, a koji je kulminirao osnivanjem pokreta Sangkum Reastr Niyum ( sh. Narodna socijalisti?ka zajednica). Unato? svom nazivu, Sangkum je u su?tini bio antikomunisti?ki pokret koji je okupljao velik dio kambod?anske desnice, uklju?uju?i i biv?u Liberalnu stranku , koja je postala dio pokreta. Okupljen oko Sihanouka, Sangkum je s 83% glasova i svim mjestima u Narodnoj skup?tini uvjerljivo pobijedio na izborima, ostaviv?i iza sebe Demokrate, Thanhovu Stranku nezavisnosti te ljevi?arski pokret Pracheachon . Unato? ?injenici da je postojao međunarodni nadzor, rezultati izbora zapravo su bili posljedica izborne prevare i zastra?ivanja bira?a, koji su morali glasovati direktno ispred Sihanouku odanih ?inovnika, vojnika i policajaca. Nakon izbora, Sihanouk je preuzeo kontrolu u zemlji kao premijer te se, iako je odstupio ve? 1956. godine, zadr?ao kao dominantni i neosporivi autoritet sve do 1970. godine.

U kolovozu 1957. godine, Sihanouk je pozvao vođe Demokratske stranke na "prijateljsku debatu" u Kraljevsku pala?u. Ista se pretvorila u petosatno javno sramo?enje, nakon kojega su Sihanoukovi gosti pretu?eni od strane vojske i policije. Istovremeno dok se razra?unavao s politi?kom opozicijom, Sihanouk je na međunarodnom planu provodio politiku nesvrstanosti, pridru?iv?i se Pokretu nesvrstanih 1961. godine. Također, pou?en osobnom historijom s Francuskom, Sihanouk je jo? ranije, na Bandun?koj konferenciji 1955. godine, odr?ao privatne razgovore s kineskim premijerom Zhouom Enlaijem i njegovim sjevernovijetnamskim kolegom, Ph?mom V?nom đ?ngom , na kojima je dobio potvrdu da ?e te zemlje po?tovati nezavisnost i teritorijalni integritet Kambod?e.

Uni?tiv?i Demokrate jo? ranije, Sihanouk je na izborima 1958. godine imao samo jednog ozbiljnog protukandidata, ljevi?arsku stranku Pracheachon . Nakon ?to je stranka kandidirala pet kandidata, Sihanouk je zapo?eo agresivnu kampanju protiv svojih politi?kih oponenata diljem zemlje, prisiliv?i ?etvoricu od njih da se povuku prije izbora. Jedinom preostalom kandidatu, Keu Measu , koji se natjecao u Phnom Penhu , dr?ava je priznala samo 396 (od oko 14,000) glasova, iako je bilo op?epoznato da Pracheachon u tom dijelu u?iva zna?ajnu podr?ku. Sangkum je odnijela novu uvjerljivu pobjedu, osojiv?i sve mandate u Narodnoj skup?tini.

Do po?etka 60-ih godina, politi?ka opozicija Sangkumu bila je prakti?ki eliminirana, a ono ?to je preostalo od otpora potjerano je u podzemlje. Glavna meta politi?ke represije vi?e nisu bili ljevi?ari, pogotovo jer je i Sangkum među svojim ?lanovima imao (kasnije) prominentne ljevi?are poput Hua Nima , Houa Youna i Khieua Samphana , ve? nezavisne stranke koje su naginjale ljevici. Dr?ava je postala represivna, a ve?inu spornih slu?ajeva vodio je vojni sud na ?ije odluke nije bila dozvoljena ?alba; bilo je na?iroko poznato da je odluke suda određivao osobno Sihanouk. Od 1959. do 1963. godine, dr?ava je osobno vr?ila represiju nad brojnim ljevi?arima, a koja je za cilj imala protjerati sve nezavisne ljevi?are iz gradova u ruralna podru?ja. Primjeri ovog nasilja su ubojstvo Pracheachonovog urednika, Nopa Bophanna , od strane dr?avne policije ( 9. listopada 1959. ), javna otmica te kasnije mu?enje i ubojstvo uglednog ljevi?ara Toua Samoutha od strane policije ( srpanj 1962. ) i javno denunciranje popisa od 34 ljevi?ara, ?to ga je sastavio Sihanouk, nakon ?ega su isti bili prisiljeni potpisati dokument u kojem je pisalo da smatraju kako je Sihanouk jedina osoba sposobna voditi dr?avu; nakon ovoga su svi navedeni bili pod stalnim policijskim nadzorom ( o?ujak 1963. ).

Istovremeno dok se razra?unavao s politi?kom opozicijom, Sihanouk je na vanjskopoliti?kom planu rje?avao problem sa Sjedinjenim Dr?avama , ?iji su politi?ari pre?esto potcjenjivali kambod?anskog princa, smatraju?i ga nestabilnim likom koji ima minimalnu percepciju o prijetnji koju predstavlja azijski komunizam. S druge strane, Sihanouk je bio jednako nepovjerljiv prema slu?benom Washingtonu i njegovim namjerama po pitanju Kambod?e, vjeruju?i kako bi ameri?ke obavje?tajne slu?be preferirale prozapadnijeg ?ovjeka na njegovoj poziciji. Nakon tri va?na događaja ? sve intenzivnije uplitanje Sjedinjenih Dr?ava u kambod?ansku vojsku, opetovana prelijetanja vojnih ameri?kih i ju?novijetnamskih preko teritorija Kambod?e i uvjerenje kako su Sjedinjene Dr?ave potajno upletene u Bangko?ku zavjeru ? Sihanouk je zapo?eo s postepenim raskidom odnosa s Washingtonom, a kona?ni krah uslijedio je u svibnju 1965. godine. Istovremeno, Sihanouk se sve sna?nije okretao prema Kini i Sjevernom Vijetnamu ; nakon ?to je 1965. godine potpisan sporazum o vojnoj suradnji s tim dvama zemljama, Kambod?a je 1969. godine postala prva zemlja koja je priznala Nacionalni front za oslobođenje Ju?nog Vijetnama , a Sihanouk je tokom iste godine bio jedini strani ?ef dr?ave na pogrebu sjevernovijetnamskog vođe H? Chi Minha .

Ironi?no, dok je na vanjskopoliti?kom planu sklapao prijateljstvo s komunistima, Sihanouk je u zemlji skretao sve vi?e prema desnici, nastavljaju?i s represijom ljevice, koja je zapo?ela jo? krajem 50-ih godina. Njegov stav prema ljevici u Kambod?i je pre?esto bio nagla?eno cini?an; svjestan kako bi u slu?aju izra?enije pobjede bilo desnice, bilo ljevice njegova politi?ka karijera bila zavr?ena, princ je tokom godina (vje?to) manevrirao između afiniteta desnice i prava ljevice, ?esto koketiraju?i i s jednom i s drugom stranom radi vlastite koristi. I dok je s jedne strane progonio ljevi?are i favorizirao desnicu, proveo je niz mjera ( nacionalizacija banaka, uspostava dr?avne kontrole nad vanjskom trgovinom, dr?avni monopol) koje su dovele do nestanka stranih investicjia i razvoja tzv. "orta?kog socijalizma", sli?nog " orta?kom kapitalizmu ", koji se javio na Filipinima pod predsjednikom Marcosom .

Ipak, a mo?da ba? zbog takvog stava, Sihanouk je sredinom 60-ih godina sigurno i?ao prema otvorenom sukobu s desnicom. Kako bi to sprije?io, objavio je da ?e se za izbore 1966. godine odre?i osobnog odabira kandidata i dozvoliti ve?em broju kandidata Sangkuma da se kandidiraju na izborima; posljedica toga bila je uvjerljiva pobjeda desni?ara u odnosu na umjerenjake i ljevi?are, mada su prominentni lijevi ?lanovi Sangkuma (Hou, Hu i Khieu) ponovo osvojili svoje mandate. Premijer je nakon izbora postao Lon Nol . Ovi događaji imali su utjecaj i na vanjsku politiku, s obzirom da je, odr?avaju?i i dalje dobre odnose s Kinom i Sjevernim Vijetnamom, Sihanouk pristao na kompromis prema Zapadu, a posebice Sjedinjenim Dr?avama. Iako je cijelo vrijeme deklarirao neutralnost, Sihanouk je svojom politikom prema Kini i Sjevernom Vijetnamu de facto uvukao Kambod?u u Vijetnamski rat , a dr?ava je uz to servisirala i ju?ni dio H? Chi Minhovovog puta . Istovremeno, Kambod?a je zbog raskida odnosa s Washingtonom izgubila izda?nu nov?anu potporu, koja je u periodu od osam godina iznosila ?ak $400,000,000. S druge strane, Sihanouk je zadr?ao svoje nepovjerenje prema Zapadu te je, vjeruju?i da bi oja?ana desnica uz pomo? zapadnih obavje?tajnih slu?bi mogla izvesti pu? poput onog Suhartovog u Indoneziji , organizirao "kontravladu" sastavljenu od njemu najodanijih sljedbenika i ljevi?ara, kako bi vr?io pritisak na vladu i dr?ao Lon Nola pod kontrolom. Nakon ?to je do?ivio prometnu nesre?u, Lon Nol je 1967. godine podnio ostavku, a na njegovo mjesto je imenovan pouzdani centrist, Son Sann .

Krajem iste i po?etkom sljede?e godine, Sihanouk je dao do znanja da se ne?e buniti ukoliko ju?novijetnamske i ameri?ke trupe krenu u progon komunista na teritoriju Kambod?e. Washington, u međuvremenu, donosi odluku o bombardiranju Kambod?e u sklopu Operacije Menu ; mete su bile lokacije koje su trupe Sjevernog Vijetnama i Vi?t C?nga koristile kao uto?i?ta. Nixonova administracija je tvrdila da je Sihanouk odobrio pa ?ak i poticao bombardiranje, međutim takve insinuacije je odbacio britanski novinar William Shawcross ; neovisno o tome koja je verija pri?e istinita, Sihanoukovo odobravanje bombardiranja bilo bi konzistentno s njegovom vanjskom politikom, a uz to bi bila idealna protute?a njegovim ranijim odlukama, koje su dovele do raskida odnosa između Kambod?e i Sjedinjenih Dr?ava. Bombardiranje, u svakom slu?aju, nije usporilo pobolj?avanje diplomatskih odnosa. Nixon je u travnju 1969. godine poslao pismo Sihanouku u kojemu je potvrdio kako Sjedinjene Dr?ave priznaju i po?tuju suverenitet Kambod?e, a samo dva mjeseca kasnije do?lo je do obnove punih diplomatskih odnosa između Phnom Penha i Washingtona.

Ja?anje ljevice i građanski rat [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanci: Crveni Kmeri i Kambod?anski građanski rat

Povijest komunisti?kog pokreta u Kambod?i usko je povezana uz osnivanje Indokineske komunisti?ke partije 1930. godine te se mo?e podijeliti u ?est faza. Prije po?etka revolucionarne borne 1967. godine, pokret se dugo vremena formirao prije nego su u Parizu ?kolovani komunisti 1960. godine preuzeli vlast u Radni?koj partiji Kampu?ije . Ti ?elnici, neki od njih i s doktoratom, bili su mo?da i najobrazovaniji ?elnici u historiji azijskog komunizma, a među iste su spadali Pol Pot , Ieng Sary , Khieu Samphan , Hou Yuon , Son Sen i Hu Nim .

Suo?eni s dr?avnim terorom tokom 60-ih godina, Pol Pot i njegovi sljedbenici su se u srpnju 1963. povukli u provinciju, a nakon ?to je ovaj netom prije naveden na popisu 34 ljevi?ara koje je Norodom Sihanouk pozvao na "sastanak"; Pol Pot i njegov suradnik, Chou Chet , bili su jedini među njima koji su uspjeli pobje?i, dok su ostali zavr?ili pod cjelodnevnim policijskim nadzorom. Podru?je na sjeveroistoku zemlje na koje su Pol Pot i njegovi sljedbenici pobjegli bilo je uglavnom nastanjeno manjinama, Planinskim Kmerima , koji su zbog ranijeg lo?eg tretmana od strane dr?ave bili izrazito pogodni kandidati za gerilsku vojsku. Pol Pot je tokom 1965. godine nekoliko mjeseci boravio u Sjevernom Vijetnamu i NR Kini , gdje je vjerojatno bio na obuci, ali je posjet dr?an u strogoj tajnosti, unato? dobrim odnosima između Kambod?e i Kine.

Situacije je kulminirala 1967. godine. Lon Nol , koji je u to vrijeme jo? uvijek bio premijer, odlu?io je stati na kraj ilegalnoj prodaji ri?e komunistima, a sve s ciljem obnove dr?avnog gospodarstva. Dr?ava je poslala naoru?ane vojnike da prikupljaju ri?i, za koju su pla?ali samo minimalnu cijenu koju je odredila dr?ava, ?to je, dakako, dovelo do pobune među uzgajiva?ima ri?e. Dana 11. o?ujka 1967. , dok je Sihanouk bio izvan zemlje, do?lo je do pobune uzgajiva?a ri?e u bogatoj provinciji Battambang , kada je grupa seljaka napala dr?avne sakuplja?e; uz podr?ku komunisti?kog kadra, pobuna se ubrzo pro?irila diljem cijele regije, ^[2] na ?to je Lon Nol proglasio izvanredno stanje . U subsekventnoj reakciji dr?ave pobijeno je na stotine seljaka, a cijela sela su u potpunosti opusto?ena. ^[3] Po povratku u zemlju, Sihanouk je odbacio svoju raniju ideju o ljevi?arskoj "kontravladi" te je naredio hap?enje njezinih ?elnika Khieua Samphana, Houa Yuona i Hua Nima, koji su pobjegli i pridru?ili se Pol Potovim gerilcima. Iako je kriza inicijalno smirena, imala je dvije ozbiljne posljedice za dr?avu ? tisu?e novih dobrovoljaca pridru?ilo se gerilskoj vojsci KP Kampu?ije, a ime Lon Nola je među selja?tvom postalo sinonim za dr?avnu represiju. ^[4]

Unato? privremenom smirivanju tenzija, zemlja je bila u građanskom ratu u kojemu su s jedne strane bile vladine snage, a s druge strane Pol Potovi komunisti?ki gerilci. Ono ?to je Pol Potu i?lo na ruku jest ?injenica da se Sihanouk ve? ranije obra?unao s ljevi?arima i urbanim komunistima, tako da njegov pokret zapravo nije imao nikakve unutarnje opozicije. ^[5] Nakon pobune seljaka, koja je ipak bila neplanirana, komunisti su se povukli i odlu?ili regrupirati kako bi, s tada?njim ?lanstvom od oko ?etiri do pet tisu?a ljudi, ^{[6] [7]} ?to efikasnije realizirali svoj cilj. Prva otvorena komunisti?ka ofenziva lansirana je u sije?nju 1968. godine, međutim njezini glavni ciljevi bili su prikupljanje oru?ja i ?irenje propagande, a ne teritorijalna ekspanzija, s obzirom da za takav pothvat nisu imali dovoljno ljudstva. Sljede?eg mjeseca dolazi do osnivanja Revolucionarne vojske Kampu?ije, ?ime je Pol Potov pokret pokrenuo otvoreni rat protiv dr?ave.

Dr?avni udar i krah monarhije [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanci: Dr?avni udar u Kambod?i 1970. i Kmerska Republika

Istovremeno dok Sihanouk zapo?inje preispitivati svoje prijateljstvo sa susjednim komunisti?kim zemljama, u vladu se (studeni 1968. ) vra?a Lon Nol , inicijalno kao ministar obrane, a od 1969. godine i kao njezin predsjednik. Kada se vratio na premijersko mjesto, Lon Nol je za svog zamjenika imenovao proameri?kog antisihanukovca, Sisowatha Sirika Mataka . Upravo je Lon Nol nagovorio Sihanouka da 1969. godine obnovi diplomatske odnose sa Sjedinjenim Dr?avama , ?to je uvelike utjecalo na budu?a zbivanja. ^[8]

I dok se Sihanouk suo?avao s građanskim ratom i borio protiv komunista, Lon Nol i njegovi suradnici su planirali pu?. Postoje indicije da je Nol jo? 1969. godine stupio u kontakt s ameri?kom vojskom oko dobivanja pod?ke za svrgavanje Sihanouka, međutim stupanj upletenosti CIA -je u naredna događanja u Kambod?i ostaje i danas nejasan; Henry Kissinger je, s jedne strane, izjavio kako su ih zbivanja u Kambod?i prili?no iznenadila, dok je s druge strane izvjesno da je postojala barem minimalna involviranost ameri?kih obavje?tajaca. Svakako, unato? inicijalnim kontaktima, konkretan plan za svrgavanje Norodoma Sihanouka nije postojao; Sirik Matak dodu?e jest predlo?io da se na princa izvr?i atentat , međutim Lon Nol je to kategori?ki odbio.

U o?ujku 1970. godine, Sihanouk je napustio zemlju i oti?ao na turneju po Europi, Sovjetskom Savezu i Kini. Nedugo zatim u Phnom Penhu dolazi do velikih antivijetnamskih demonstracija, ^{[9] [10]} koje ubrzo bje?e izvan vladine kontrole i pretvaraju se u otvoreno nasilje prema Vijetnamcima i njihovom prisustvu u Kambod?i. Lon Nolova vlada je vijetnamskim trupama dala nemogu?i ultimatum, nakon ?ijeg su neispunjenja demonstracije jo? dodatno eskalirale. Sihanouk, koji je jo? uvijek boravio izvan zemlje, u?ivao je podr?ku svog biv?eg bliskog suradnika, Lon Nola, no ?ini se kako je Sirik Matak uspio uvjeriti premijera da se odrekne princa negdje oko 16. / 17. o?ujka . Lon Nol je 18. o?ujka 1970. godine pred Narodnu skup?tinu iznio pitanje povjerenja princu Sihanouku; jednoglasnom odlukom (92:0), Narodna skup?tina je skinula sve ovlasti Sihanouku i tako ga izvlastila. ^[11] Lon Nol je dobio izvanredne ovlasti, a monarhija je postepeno kora?ala prema svome kraju. Istovremeno s ovim turbulentnim zbivanjima, Sjedinjene Dr?ave su bombardirale istok zemlje u sklopu operacija Menu i Freedom Deal , koje su bile dio napada na vojsku Sjevernog Vijetnama .

Monarhija je formalno opstala u kratkom prijelaznom periodu od svrgavanja Sihanouka pa do progla?enja republike u listopadu 1970. godine. Vojni sud u Kambod?i je u međuvremenu osudio Sihanouka na smrt in absentia , dok je ovaj u Pekingu formirao vladu u egzilu, GRUNK . Istovremeno, Crveni Kmeri su nastavili svoj sukob protiv dr?ave u sklopu građanskog rata, s tim da su sada za oponenta imali Lon Nolov republikanski re?im.

Reference [ uredi | uredi kod ]

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• Chandler, David P. (1991). The Tragedy of Cambodian History . New Haven CT: Yale University Press. ISBN   0-300-04919-6 .  
• Soizick Crochet (23. svibnja 1997.). Le Cambodge . Karthala Editions. ISBN   9782865377220 . Crochet1997.  
• Deac, Wilfred P. (2000). Road to the Killing Fields: the Cambodian War of 1970?1975 . College Station TX: Texas A&M University Press.  
• Isaacs, Arnold; Hardy, Gordon (1988). Pawns of War: Cambodia and Laos . Boston: Boston Publishing Company. ISBN   0-939526-24-7 .  
• Donald M. Seekins; Robert K. Headley, Jr.; Tuyet L. Cosslett; Rinn-Sup Shinn; Frank Tatu (1990). A country Study: Cambodia . Library of Congress . Cambodgia . Pristupljeno 3. srpnja 2010 .  
• Lipsman, Samuel; Doyle, Edward (1983). Fighting for Time: 1969?1970 . Boston: Boston Publishing Company. ISBN   0-939526-07-7 .  
• Shawcross, William (1979). Sideshow: Kissinger, Nixon and the Destruction of Cambodia . University of Michigan. ISBN   0-671-23070-0 .  
• Philip Short (2004). Pol Pot: The History of a Nightmare . John Murray, London. ISBN   978-0719565694 .  
• Sutsakhan, gen. Sak, The Khmer Republic at War and the Final Collapse . Washington DC: Centar za vojnu historiju Vojske Sjedinjenih Dr?ava , 1987.