Karlo I. Austrijski

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
car i kralj Karl I

Karlo I. Austrijski ( 17. avgust 1887 ? 1. april 1922 ) je bio poslednji car Austro-Ugarske . Vladao je kao Karlo I. od Austrije ili kao Karlo IV. od Ugarske od 1916 . do 1918 ., kada je Austrija postala republika. Karl nije abdicirao. Ostatak ?ivota, sve do smrti 1922 . proveo je nastoje?i da obnovi monarhiju.

?ivot

[ uredi | uredi kod ]

Karlo je sin nadvojvode Ota Franca od Austrije (1865.-1906.) i Marije Jozefe od Saksonije (1867.-1944.). Karl je bio o?enjen Zitom od Parme . Kada je ubijen njegov stric Nadvojvoda Franjo Ferdinand Karl je postao prestolonaslednik. Nasledio je 1916. staroga cara Franjo Josip . Preuzeo je vrhovnu komandu nad austrijskom vojskom 2. decembra 1916. Tokom 1917. vodio je tajne mirovne pregovore sa Francuskom. Austrijski ministar vanjskih poslova je bio zainteresiran samo za op?ti mir. Karlo je pokazivao spremnost da sklopi separatni mirovni sporazum. Kada su 1918 . procurile vesti da poku?ava da sklopi separatni mirovni sporazum Karlo je sve odlu?no negirao. Francuski predsednik vlade je objavio njegova pisma, koja su pokazala namere sklapanja separatnoga mira. ministar vanjskih poslova je zbog toga dao ostavku, a Austro-Ugarska je jo? vi?e postala ovisna o Nema?koj. Austro-Ugarska je bila u stanju rasula u poslednjim godinama rata. Predsednik SAD Vudro Vilson je kao deo svojih 14 ta?aka zahtevao od Evrope da dopusti samoopredelenje naroda. Kao odgovor na takvu mogu?nost Karlo se slo?io da se sazove parlament i da se stvori konfederacija, po kojoj bi svaka etni?ka grupa imala pravo autonomije. Međutim stvari su brzo izmicale kontrole i usledilo je progla?avanje nezavisnosti u svim delovima Austro-Ugarske. Karlova politi?ka budu?nost je postala neizvesna. Izgledalo je da ?e mo?i vladati bar Austrijom, ali Austrija je postala republika.

carica i kraljica Zita

?ivot u egzilu

[ uredi | uredi kod ]

Do 11. novembra 1918 . sve nacije Austro-Ugarske su proklamovale svoje te?nje da se odvoje od Austro-Ugarske. Karlo nije abdicirao, nego je pobegao u ?vajcarsku, odakle je nastojao da povrati vlast. Bio je ohrabren od strane mađarskih nacionalista, pa je dva puta tokom 1921 . poku?ao da se vrati na tron Mađarske. Mađarska je ostala kraljevina, ali bez kralja. U poku?aju da se vrati na tron bar Mađarske nije mu uspeo zbog raznih faktora uklju?uju?i i izostanak podr?ke od strane regenta Miklo?a Hortija .

Monarhisti Hortijevo odbijanje da pomogne Karlu ?esto opisuju kao "izdajni?ko". Prvi poku?aj marta 1921. da ponovo osvoji krunu Mađarske propao je kada je Hortijeva vlada zamolila Karla da napusti zemlju. Drugi put u oktobru 1921 . priklju?uje mu se 3.000 mađarskih vojnika, ali Kraljevina SHS i ?ehoslova?ka su Mađarskoj predali ultimatum prete?i ratom, ako se Karl kruni?e.

Po?to je postao opasan po međunarodni poredak (Versajski poredak) i mir u Evropi Francuska i Velika Britanija su odredile portugalsko ostrvo Madeiru kao mesto njegova izgnanstva. Na Madeiri je umro 1922 . od upale plu?a. Karlo je na Madeiru ve? do?ao bolestan i slomljen, a ?etao je po hladnom zimskom danu okolo.

Posle smrti

[ uredi | uredi kod ]

Istori?ari razli?ito ocenjuju Karla i njegov period vlasti. Jedan od najve?ih kriti?ara je Helmut Rumpler, ?ef jednoga odela austrijske akademije nauka, koji je opisao Karla kao "diletanta, preslaboga za izazove sa kojima se suo?avao" i smatra da nije bio pravi politi?ar. engleski pisac Herbert Vivian pi?e "Karl je veliki vođa, princ mira, koji je nastojao da spasi svet jedne godine rata dr?avnik sa idejama da spasi narod komplikovanih problema carstva". Papa ga je 2004 proglasio svecem.

Porodica

[ uredi | uredi kod ]

roditelji

[ uredi | uredi kod ]

supruga

[ uredi | uredi kod ]

princeza Zita od Burbon - Parme (09.05. 1892 . - 14.03. 1989 .), ven?ali su se 21.10. 1911 . godine, u zamku ?varcau ;

deca

[ uredi | uredi kod ]

Eksterni linkovi

[ uredi | uredi kod ]