Julija Volodimirivna Timo?enko
(
ukrajinski
: Юл?я Володимир?вна Тимошенко) (
27. studenog
1960.
),
ukrajinska
politi?arka se dvaput nalazila na mjestu
premijera Ukrajine
. Prvi put je obavljala tu du?nost između
24. 1.
do
8. 9.
2005
., a drugi put od
18. 12.
2007
. do
4. 3.
2010
. Trenuta?no ona stoji na ?elu stranaka Sveukrajinskog saveza ?Domovina” i Izborni blok Julije Timo?enko, ali se istovremeno nalazi i u zatvoru po kontroverznoj presudi suda vezanoj za rusko-ukrajinski plinski rat. Između po?etka svoje politi?ke karijere i raspada Sovjetskog Saveza Julija Timo?enko je postala jedan od najmo?nijih ukrajinskih oligarha tako da je od svojih skromnih po?etaka 1990. godine postala jedna ili mo?da ?ak najbogatija ?ena Ukrajine do 2000. godine zbog svojih poslova u
plinskoj
.
Prije nego ?to je postala prva ?ena na mjestu premijera Ukrajine, bila je glavni saveznik tada?njeg oporbenog vođe, dana?njeg ukrajinskog predsjednika
Viktora Ju??enka
(bila je njegova zamjenica kada je on bio premijer).
Također je jedna od klju?nih vođa
Naran?aste revolucije
nastale nakon predsjedni?kih izbora
2004.
koja je Ju??enka i dovela na vlast. U tom su je razdoblju neki mediji nazivali ?
Ivanom Orleanskom
Naran?aste revolucije“.
28. srpnja
2005.
?asopis
Forbes
proglasio ju je tre?om najmo?nijom ?enom na svijetu, ispred nje na?le su se jedino
Condoleezza Rice
i
Wu Yi
.
Od
18. prosinca
2007
. je ponovno bila predsjednica Vlade Ukrajine. Nakon poraza na predsjedni?kim izborima je smijenjena od Rade, a na ?elo nove vlade je do?ao
Mikola Azarov
.
Julija Timo?enko je rođena u
Dnjepropetrovsku
. Njeno porijeklo je dosta upitno. Sama za sebe ka?e da je napola
Letonka
s o?eve strane i napola
Ukrajinka
po majci. O?evo prezime, Grigyan, mo?e se također pogre?no tuma?iti kao
armenijsko
. Kad?to se djevoja?ko prezime njene majke Telegina dovodi u vezu s
ruskim
korijenima. Udala se
1979.
za Oleksandra Timo?enka, sina
sovjetskog
komunisti?kog aparat?ika nakon ?ega se po?ela uspinjati po polo?ajima tada?njeg sovjetskog sustava. Diplomirala je na dnjipropetrovskomu Ekonomskom fakultetu stekav?i doktorsko zvanje. Otada je objavila oko 50 znanstvenih radova.
Tijekom
1989.
, osnovala je lanac videoteka koji je sasvim uspje?no poslovao. Julija Timo?enko se probijala kroz mnoge polo?aje u sovjetskom sustavu, ali se tek nakon sloma Sovjetskog Saveza domogla istaknute pozicije kada je upravljala s nekoliko energetskih kompanija. Tijekom privatizacije u
Ukrajini
koja se kao i u
Rusiji
odvijala u uvjetima korupcije i pogre?nog poslovanja, njen mu? je postao jedan od najbogatijih ukrajinskih tajkuna, obogativ?i se izvozom
metala
. U razdoblju
1995.
?
1997.
, Julija Timo?enko je predsjedavala “Ujedinjenim energetskim sustavima Ukrajine”, privatnom tvrtkom koja je
1996.
postala glavni uvoznik ruskog
plina
. U to vrijeme nazivali su je “plinskom princezom” pod optu?bom da je u inozemstvo prodala enormne koli?ine ukradenog ruskog plina.
Timo?enko je u?la u politiku
1996
. kada je izabrana za zastupnicu
Kirovogradske oblasti
u
Verhovnoj Radi
osvojiv?i rekordnih 92.3% glasova u svojoj oblasti. Ponovno je izabrana
1998
. i
2002
. 1998. je stala na ?elo Odbora za financije i dr?avni prora?un
Verhovne Rade
. U razdoblju
1999
-
2001
, Timo?enko je zamjenica ministra za gorivo u energetskom sektoru pri Vladi
Viktora Ju??enka
.
Tada?nji predsjednik
Leonid Ku?ma
otpu?ta je u sije?nju
2001
. pod optu?bom krivotvorenja carinskih dokumenata i krijum?arenja ruskog plina za vrijeme kada je predsjedavala Ujedinjenim energetskim sustavima Ukrajine
1995
-
1997
. Uhi?ena je u velja?i
2001
, ali je nekoliko tjedana kasnije pu?tena i oslobođena svih optu?bi. Kako navodi Julija Timo?enko, optu?be su joj podmetnute od strane Ku?mina re?ima i lobija industrije ugljena kojemu je Timo?enko prijetila da ?e iskorijeniti korupciju i uvesti neke trgovinske reforme. Nakon ?to su protiv nje odba?ene sve optu?be, zapo?ela je s kampanjom protiv tada?njeg predsjednika Ku?me i njegove navodne upletenosti u ubojstvo novinara
Georgija Gongadzea
. Naredne je godine sudjelovala u neobi?noj automobilskoj nesre?i gdje je umalo poginula ? slu?aj za koji neki vjeruju da se radi o Vladinom poku?aju ubojstva, ne bi li se na taj na?in s politi?ke scene uklonilo Timo?enkovu.
Kriti?ari Juliji Timo?enko najvi?e zamjeraju sumnjive putove kojima je stekla ogromno bogatstvo u kratkom vremenskom razdoblju. Neki dr?e da je ona najpogodnija osoba koja bi mogla, kada bi to zaista htjela, suzbiti korupciju u
Ukrajini
s obzirom da je dobro upoznata s ilegalnim vođenjem poslova koji nisu novost u toj zemlji.
Njen biv?i poslovni suradnik i biv?i ukrajinski premijer Pavlo Lazarenko, uvjetno je osuđen u
Sjedinjenim Ameri?kim Dr?avama
pod optu?bom za
pranje novca
,
korupciju
i prijevaru, a njegovo izru?enje zatra?ila je Ukrajina koja ga tereti za zloupotrebu polo?aja i nepravomo?no stjecanje bogatstva. Vjeruje se da je Lazarenko iz zemlje prebacio milijarde
ameri?kih dolara
.
K tome, mu? Timo?enkove, Oleksandr, proveo je dvije godine skrivaju?i se i izbjegavaju?i zatvorsku kaznu koja se temelji, prema rije?ima bra?nog para Timo?enko, na neutemeljenima i politi?kim optu?bama biv?eg predsjednika Ku?me.
Odmah nakon
Naran?aste revolucije
,
28. sije?nja
2005
, ukrajinsko tu?iteljstvo je zatvorilo slu?aj protiv tada?nje premijerke Julije Timo?enko i njenih ?lanova obitelji zbog nedostatka dokaza. Konkretno radilo se o optu?bama protiv njenog mu?a Oleksandra i njegovog oca, Genadija Timo?enka. Ubrzo nakon odbacivanja optu?nica, Oleksandr Timo?enko vratio se u Ukrajinu.
Unato? sumnjivoj pro?losti, mnogi vjeruju da je njena promjena od tajkuna do reformatora iskrena i u?inkovita. Kao zamjenica ministra goriva i energetike, ona je zaista prekinula mnoge korupcijske i ilegalne dogovore u energetskom sektoru. Za vrijeme njenog upravljanja, prihod od ukrajinske energetike pove?ao se nekoliko tisu?a posto. Ukinula je pla?anje trampom odnosno razmjenom, zahtijevaju?i od plati?a da pla?aju gotovinom. Isto tako povukla je odluku o oslobađanju pla?anja mnogim organizacijama koje su bile izuzete od isklju?enja energije. Njene su reforme napunile fondove iz kojih su se pla?ali dr?avni slu?benici a i pove?ali su se dohodci.
Međutim, nekoliko mjeseci kako je bila ukrajinska premijerka, pote?ko?e u ispunjavanju danih obe?anja za vrijeme Naran?aste revolucije polako su po?ele ?tetiti Vladi Julije Timo?enko. Dana
8. rujna
2005
, nakon ostavki nekoliko visokih du?nosnika uklju?uju?i Petra Poro?enka koji je bio na ?elu Vije?a nacionalne sigurnosti i obrane i zamjenika premijera Mikole Tomenka, Vlada Julije Timo?enko je pala odlukom predsjednika Ju??enka. Naslijedio ju je
Jurij Jehanurov
, dotada?nji gubernator
Dnjipropetrovske oblasti
.
Bila je nakratko uhi?ena u velja?i
2001
. Upravo je u to vrijeme postala najgorljivija protivnica tada?njeg predsjednika
Leonida Ku?me
, i ve?ina analiti?ara dr?i da je pozornost
Rusije
koju je Timo?enko navukla na sebe bila zapravo poku?aj Rusije da za?titi Ku?mu u kojem je imala saveznika. Ruske optu?be protiv Timo?enko nikad nisu bilo jasno obrazlo?ene, a odba?ene su tek kada je si?la s mjesta ukrajinske premijerke.
Kada je bila na ?elu oporbe protiv Ku?me od
2001
?
2004
, Timo?enko ga je optu?ivala za korupciju i nejasnu smrt novinara
Georgija Gongadzea
, oporbenog novinara koji je otet i brutalno ubijen krajem
2001
. godine. U to je vrijeme i osnovala Blok Julije Timo?enko (ukr. Блок Юл?? Тимошенко), politi?ki blok koji je na parlamentarnim izborima
2002
. osvojio 7.2% glasova. Također je predsjednica politi?ke stranke ?Domovina“ (Bat'kiv??yna/Батьк?вщина).
24. sije?nja
2005.
imenovana je ukrajinskim premijerom pod Ju??enkovim predsjedavanjem, postav?i tako prva ?ena premijer u ukrajinskoj povijesti. Nakon dugotrajnih pregovora o sastavljanju Kabineta ministara, Juliju Timo?enko kao premijerku priznala je i
Verhovna Rada
4. velja?e
2005
. s golemom ve?inom od 373 glasova (226 je bilo potrebno za potvrdu). Nakon nekoliko minuta, premijerka Julija Timo?enko pro?itala je imena svojih ministara dok je predsjednik Viktor Ju??enko potpisivao njihova imenovanja u parlamentu.
Na mjestu premijerke zadr?ala se sve do
8. rujna
2005
, kada je Ju??enko raspustio Vladu. Kasnije ju je kritizirao kao premijerku, nagla?avaju?i da je usporila
ekonomski
rast. Nakon ?to je razrije?ena du?nosti, krenula je na turneju po
Ukrajini
odlu?na u svom naumu da osvoji predsjedni?ke izbore
2006
. Iz svega je jasno da ?eli natrag pod svaku cijenu mjesto ukrajinske premijerke.
Julija Timo?enko oja?ala je svoj Blok i u?la na parlamentarne izbore u o?ujku
2006
. kao njegov vođa i osvojila, procjenjuje se, pribli?no 130 mjesta, ?to je dovelo do spekulacija o koaliranju Ju??enkove stranke ?Na?a Ukrajina“ i Bloka Julije Timo?enko zajedno s ukrajinskim socijalistima ako ?ele sprije?iti da na vlast dođe proruski
Viktor Janukovi?
i njegova Stranka Regiona. Međutim, umjesto toga su vladaju?u koaliciju stvorili Ju??enko i Janukovi?. Ona se godine 2007. raspala, a na novim parlamentarnim izborima je tijesnu pobjedu ostvario prozapadni blok, pa je Julija Timo?enko ponovno postala premijer.
Dana
3. 9.
2008
. se koalicija raspala nakon optu?bi Viktora Ju??enka da je Timo?enko u zamjenu za obe?anu podr?ku
Kremlja
na predstoje?im predsjedni?kim izborima stala na rusku stranu u
ratu oko Abhazije i Ju?ne Osetije
.
Godine 2010. je izgubila na predsjedni?kim izborima od Viktora Janukovi?a, a ubrzo nakon toga i ve?inu u Radi, zbog ?ega ju je na ?elu vlade 11. marta 2010. smijenio
Mikola Azarov
. Tijekom slede?ih nekoliko meseci protiv nje kao i njenih ministara ekonomije, policije i za?tite okoli?a su podignute optu?be zbog po?injenja raznih navodnih krivi?nih djela koje ona smatra politi?ki progonom, ali od kojih je minimalno jedna postala op?e prihva?ena kada je njen ministar ekonomije uhap?en na podru?ju Evropske Unije, to jest u gradu
Pragu
.
[5]
Na kraju biv?a premijerka popularna na zapadu, ali protiv koje se vode policijsko-sudski postupci zbog rusko-ukrajinske plinske krize 2009. kada su ukrajinski proizvođa?i bili o?te?eni za vi?e od milijardu dolara
[6]
i zbog navodne ne isporu?ene, a pla?ene robe u visini od 405 miliona dolara jo? 1996. godine.
5. 8.
2011
. Julija Timo?enko je uhap?ena zbog ismijavanja suda tokom sudskog procesa po prvoj od ranije navedenih optu?ba, tako da je presudu koja je donesena
11. 10.
2011. do?ekala u zatvoru bez obzira na zahtjeve predsednika Evropske Unije i ministra vanjskih poslova SAD pored mnogobrojnih drugih zapadnih politi?ara da bude pu?tena na slobodu i sudski oslobođena od svih optu?bi. Ta presuda napadnuta na zapadu i u Rusiji je bila kazna zatvora u du?inu od 7 godina zbog "previsoke cene plina koju je ugovorila s Rusijom ?ime je o?te?ena ukrajinska industrija", a dva dana nakon te presude dignuta je i slu?bena tu?ba radi slu?aju iz 1996. godine po kojemu je ona u dogovoru s tada?njim premijerom (optu?en za krađu 200 miliona dolara od
Ujedinjenih Naroda
) koji slu?i kaznu zatvora u
SAD-u
sudjelovala u krađi tog novca kao vlasnik plinske kompanije.
[7]