Ibadizam
(
arap
.
????????
al-Ib??iyyah
) je ogranak
Islama
odvojen od
?iitskog
i
sunitskog
u?enja sa kojima ?ini tri ogranka islamskog u?enja. Dominantan je u
Omanu
. Pripadnici se nazivaju ibadije ili ibaditi. Pripadnika ovog u?enja ima i u
Al?iru
kao i u
Libiji
.
[1]
Veruje se da je jedna od najstarijih frakcija, ka?e se da je nastala manje od 50 godina po smrti
proroka
Muhameda
. Nastale je iz islamske
sekte
harid?ija
ili harid?ita. Jedina je aktivna zajednica proiza?la iz harid?itske. Ipak, ibadije vide sebe kao bitno druga?ije od harid?ija.
Po istorijskim izvorima ime ove ?kole poti?e od
Abdulah ibn Ibad
at-Tamimi
. Sledbenici ove grane, ipak, tvrde da je njihov osniva? D?abir ibn Zaid al-'Azdi iz
Nizve
u
Omanu
.
Ibadi zajednice se generalno smatraju konzervativnim. Ibadije odbijaju praktikovanje
kunuta
ili dodatnih molbi tokom stoje?eg polo?aja tokom
salata
. Suniti tradicionalno nazivaju ibadije
harid?ijama
. Ibadije odbacuju ovakvo poimanje. Ibadije ne nazivaju druge muslimane nevernicima kao ?to su to radili harid?ije u ve?ini ve? formulacijom
kuffar an-nima
("oni koji odbacuju (pori?u) Bo?ju milost). U dana?nje doba je ovaj stav veoma liberalizovan te se ?e??e ostali muslimani prepoznaju kao muwehhidunima tj. onima koji prepoznaju
Jedinstvo Boga
. Veruju da se pravi vernik o?ituje ispunjavanjem triju obaveza:
- wal?yah
(valaja): prijateljstvo i solidarnost za drugim ?lanovima zajednice kao i sa ibadi
imamima
.
- bar?'ah
(bar'a): odbojnost i negostoljubivost prema nevernim i gre?nicima kao i onima koji idu u Pakao.
- wuq?f
: (vukuf) : rezervisanost prema onima koji su neodređeni, tj. koji se ne mogu prepoznati u prethodne dve stavke.
Za razliku od harid?ita, ibadije su napustili praksu nekomuniciranja sa ostalim muslimanima.
[2]
Razlike i slaganja u doktrini sa sunitskim i ?iitskim Islamom
[
uredi
|
uredi kod
]
Ibadije imaju nekoliko bitnih razlika sa zvani?nom teorijom Sunitskog islama, diferencijalne su:
- Muslimani ne?e ugledati Boga u vreme
Sudnjeg dana
. Oni osnovu za ovakvo u?enje pronalaze u delu
Kurana
kada
Musa (Mojsije)
na ?elju da vidi Boga dobija odgovor: "Ne?e? me videti." Ovaj stav je suprotan vladaju?em stavu u Sunita po kojem ?e muslimani videti Boga kada nastupi Sudnji Dan.
[3]
. Ovaj se stav, opet, sla?e sa vladaju?im shvatanjem
?iitskog Islama
.
Aliju
se pripisuju re?i "O?i Ga ne mogu videti, ali On mo?e biti viđen verom"
Nahj al-Balagha
.
- Ko god oseti vatre
D?ehennema
tj. Pakao, osta?e tamo zauvek. U Sunitskom Islamu, nasuprot, smatra se da ?e gre?ne du?e ostati u Paklu određeni vremenski period, tj. do pro?i??enja. Nakon toga ih ?eka
D?ennet
tj. Raj. Suniti veruju da ve?ni Pakao ?eka samo nevernike.
- Kuran je stvoren od Boga u određenom trenutku. Sunitska zajednica ne prihvata da je Kuran stvoren ve? da je postojao oduvek. Ve?i deo ?iitske zajednice prihvata da je Kuran stvoren.
Vidi:
Pogledi na islamsku istoriju i kalifate
[
uredi
|
uredi kod
]
Ibadije se sla?u sa sunitima oko
kalifa
Ebu Bakra
and
Umar ibn al-Khataba
, koje smatraju pravim naslednicima Muhameda u svetovnoj i duhovnoj vlasti nad muslimanima (razlog raskola sa ?iitima). Smatraju
Uthman ibn Affana
za uzurpatora islama i opravdavaju revolt prema njemu koji ga je svrgnuo sa vlasti. Takođe podr?avaju prvi period
Alijevog
kalifata, te kao i ?iiti, ne opravdavaju
Aj?inu
pobunu protiv njega kao i
Muvijin
revolt. Ipak, smatraju Alijevo prihvatanje arbitra?e nad
Sifinskom bitkom
protiv Muavijinih pobunjenika ne-islamskom i da ge je time pokazao nedoraslost da bude kalif, takođe ga okrivljuju za ubijanje ranih harid?iti u
Nahravanskoj bici
.
Po njihovom verovanju, peti punopravni
kalif
bio je
Abdulah ibn Vahb al-Rasibi
. Svi kalifi posle Muvije smatraju se tiranima osim
Umar ibn Abdul Aziza
, o kojem se stavovi razlikuju.
Ibadi muslimani ?ine ve?inu (oko 55%) populaciju u Omanu
[1]
Arhivirano
2019-01-04 na
Wayback Machine-u
. Zajednice takođe postoje u
D?abal Nafusi
u
Libiji
, u
Mzabu
Al?iru
,
isto?noj Africi
(naro?ito na
Zanzibaru
) i
Ostrvu đerba
u
Tunisu
. Rana srednjevekovna dinastija
Rustamida
u
Al?iru
pripadala je ibadijama. Izbeglice iz njihove prestonice
Taherta
osnovali su
severno-afri?ke
ibadijske zajednice koje i danas postoje.