Ibadizam

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Ibadizam ( arap . ???????? al-Ib??iyyah ) je ogranak Islama odvojen od ?iitskog i sunitskog u?enja sa kojima ?ini tri ogranka islamskog u?enja. Dominantan je u Omanu . Pripadnici se nazivaju ibadije ili ibaditi. Pripadnika ovog u?enja ima i u Al?iru kao i u Libiji . [1] Veruje se da je jedna od najstarijih frakcija, ka?e se da je nastala manje od 50 godina po smrti proroka Muhameda . Nastale je iz islamske sekte harid?ija ili harid?ita. Jedina je aktivna zajednica proiza?la iz harid?itske. Ipak, ibadije vide sebe kao bitno druga?ije od harid?ija.

Nastanak [ uredi | uredi kod ]

Po istorijskim izvorima ime ove ?kole poti?e od Abdulah ibn Ibad at-Tamimi . Sledbenici ove grane, ipak, tvrde da je njihov osniva? D?abir ibn Zaid al-'Azdi iz Nizve u Omanu .

Specifi?nosti [ uredi | uredi kod ]

Ibadi zajednice se generalno smatraju konzervativnim. Ibadije odbijaju praktikovanje kunuta ili dodatnih molbi tokom stoje?eg polo?aja tokom salata . Suniti tradicionalno nazivaju ibadije harid?ijama . Ibadije odbacuju ovakvo poimanje. Ibadije ne nazivaju druge muslimane nevernicima kao ?to su to radili harid?ije u ve?ini ve? formulacijom kuffar an-nima ("oni koji odbacuju (pori?u) Bo?ju milost). U dana?nje doba je ovaj stav veoma liberalizovan te se ?e??e ostali muslimani prepoznaju kao muwehhidunima tj. onima koji prepoznaju Jedinstvo Boga . Veruju da se pravi vernik o?ituje ispunjavanjem triju obaveza:

  • wal?yah (valaja): prijateljstvo i solidarnost za drugim ?lanovima zajednice kao i sa ibadi imamima .
  • bar?'ah (bar'a): odbojnost i negostoljubivost prema nevernim i gre?nicima kao i onima koji idu u Pakao.
  • wuq?f : (vukuf) : rezervisanost prema onima koji su neodređeni, tj. koji se ne mogu prepoznati u prethodne dve stavke.

Za razliku od harid?ita, ibadije su napustili praksu nekomuniciranja sa ostalim muslimanima. [2]

Razlike i slaganja u doktrini sa sunitskim i ?iitskim Islamom [ uredi | uredi kod ]

Ibadije imaju nekoliko bitnih razlika sa zvani?nom teorijom Sunitskog islama, diferencijalne su:

  • Muslimani ne?e ugledati Boga u vreme Sudnjeg dana . Oni osnovu za ovakvo u?enje pronalaze u delu Kurana kada Musa (Mojsije) na ?elju da vidi Boga dobija odgovor: "Ne?e? me videti." Ovaj stav je suprotan vladaju?em stavu u Sunita po kojem ?e muslimani videti Boga kada nastupi Sudnji Dan. [3] . Ovaj se stav, opet, sla?e sa vladaju?im shvatanjem ?iitskog Islama . Aliju se pripisuju re?i "O?i Ga ne mogu videti, ali On mo?e biti viđen verom" Nahj al-Balagha .
  • Ko god oseti vatre D?ehennema tj. Pakao, osta?e tamo zauvek. U Sunitskom Islamu, nasuprot, smatra se da ?e gre?ne du?e ostati u Paklu određeni vremenski period, tj. do pro?i??enja. Nakon toga ih ?eka D?ennet tj. Raj. Suniti veruju da ve?ni Pakao ?eka samo nevernike.
  • Kuran je stvoren od Boga u određenom trenutku. Sunitska zajednica ne prihvata da je Kuran stvoren ve? da je postojao oduvek. Ve?i deo ?iitske zajednice prihvata da je Kuran stvoren.

Vidi:

Pogledi na islamsku istoriju i kalifate [ uredi | uredi kod ]

Ibadije se sla?u sa sunitima oko kalifa Ebu Bakra and Umar ibn al-Khataba , koje smatraju pravim naslednicima Muhameda u svetovnoj i duhovnoj vlasti nad muslimanima (razlog raskola sa ?iitima). Smatraju Uthman ibn Affana za uzurpatora islama i opravdavaju revolt prema njemu koji ga je svrgnuo sa vlasti. Takođe podr?avaju prvi period Alijevog kalifata, te kao i ?iiti, ne opravdavaju Aj?inu pobunu protiv njega kao i Muvijin revolt. Ipak, smatraju Alijevo prihvatanje arbitra?e nad Sifinskom bitkom protiv Muavijinih pobunjenika ne-islamskom i da ge je time pokazao nedoraslost da bude kalif, takođe ga okrivljuju za ubijanje ranih harid?iti u Nahravanskoj bici .

Po njihovom verovanju, peti punopravni kalif bio je Abdulah ibn Vahb al-Rasibi . Svi kalifi posle Muvije smatraju se tiranima osim Umar ibn Abdul Aziza , o kojem se stavovi razlikuju.

Demografija [ uredi | uredi kod ]

Ibadi muslimani ?ine ve?inu (oko 55%) populaciju u Omanu [1] Arhivirano 2019-01-04 na Wayback Machine-u . Zajednice takođe postoje u D?abal Nafusi u Libiji , u Mzabu Al?iru , isto?noj Africi (naro?ito na Zanzibaru ) i Ostrvu đerba u Tunisu . Rana srednjevekovna dinastija Rustamida u Al?iru pripadala je ibadijama. Izbeglice iz njihove prestonice Taherta osnovali su severno-afri?ke ibadijske zajednice koje i danas postoje.

Reference [ uredi | uredi kod ]

  1. Valerie J. Hoffman. ?IBADI ISLAM: AN INTRODUCTION” .  
  2. Mortimer, Edward, Faith and Power , Vintage (1982), p.42
  3. Muhammad ibn Adam al-Kawthari. ?Seeing God in dreams, waking, and the afterlife.” . Arhivirano iz originala na datum 2012-02-18 . Pristupljeno 2008-09-29 .  

Eksterni linkovi [ uredi | uredi kod ]