Zastava Habsbur?ke Monarhije koja se uglavnom koristila do
1867.
godine
Habsbur?ka Monarhija
(
njem.
Habsburgermonarchie
), nekad i
Austrijska Monarhija
(
njem.
Osterreichische Monarchie
) ili
Dunavska Monarhija
(
njem.
Donaumonarchie
), naziv je koji se odnosi na podru?ja kojima je vladala
austrijska
grana dinastije
Habsburg
, a potom, od
1745.
do
1918.
, i nasljednici iz dinastije
Habsburg-Lothringen
. Glavni grad bio je
Be?
(od
1583.
do
1611.
Prag
). Monarhija se od
1804.
do
1867.
nazivala
Austrijsko Carstvo
, a od 1867. do 1918.
Austro-Ugarska
. U prethodnim razdobljima nije imala slu?benog zajedni?kog naziva, nego je bila rije? o ve?em broju zemalja koje je ujedinjavala osoba vladara.
Habsbur?ka Monarhija svoje po?etke nalazila je oko dvorca Habsburg u dana?njoj
?vicarskoj
, a kasnije se razvila oko
habsbur?kih nasljednih zemalja
(uglavnom dana?nja
Austrija
i
Slovenija
), koje su Habsburzi stekli od
1278.
Monarhija je narasla uz pomo? ?enidbi i ratova, a osobito je polet do?ivjela nakon
Maksimilijana I
,
Karla V
i
Ferdinanda I
koji je izabran i kraljem
?e?ke
i
Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva
. Od tog trenutka vladari Habsbur?ke Monarhije ponekad su izravno vladali i polovicom
Europe
.
Razli?iti habsbur?ki posjedi nikad nisu ?inili jedinstvenu zemlju, nego se svakom pojedinom zemljom vladalo prema njezinim vlastitim obi?ajima. Do sredine
17. stolje?a
nisu svim tim zemljama uvijek vladale ni iste osobe, nego su mlađi ?lanovi obitelji vladali nekim od nasljednih zemalja. Ozbiljna nastojanja oko
centralizacije
zapo?ela su u vrijeme
Marije Terezije
i posebice za njezina sina
Josipa II.
od sredine do konca
18. stolje?a
, no mnoga su napu?tena zbog sna?na otpora Josipovim poku?ajima reforme. Ipak, obzirnija nastojanja oko centralizacije nastavljena su i u doba
revolucije 1848.-1849.
kao i u duga?kom razdoblju
Metternichova
sna?na utjecaja.
Nakon
1849.
sredi?nja je uprava poku?ala preoblikovati Monarhiju u centraliziranu birokratsku dr?avu kojom se vlada iz
Be?a
. Prestalo je postojati Ugarsko Kraljevstvo kao posebna jedinica, a pojedinim se njegovim zemljama, kasnije poznatim kao
Zemlje Krune sv. Stjepana
, vladalo izravno iz Be?a. Nakon austrijskih ratnih poraza
1859.
i
1866.
ova je politika napu?tena, a pregovori su kona?no doveli do
Austro-ugarske nagodbe
1867.
, ?to je Habsbur?ku Monarhiju pretvorilo u dvojnu monarhiju pod nazivom
Austro-Ugarska
. Ugarsko Kraljevstvo dobilo je
suverenitet
s vladom i saborom, dok su zajedni?ke ostala vanjska politika, vojska i financije. Ostale zemlje Monarhije, odnosno
nasljedne zemlje
, imale su zajedni?ko
Carevinsko vije?e
(
Reichsrat
). Kad je
Bosna i Hercegovina
priklju?ena Monarhiji, ona nije priklju?ena
Trojednoj kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji
, kako je to tra?io
hrvatski Sabor
, niti ugarskom dijelu Monarhije, ve? je ostala pod zajedni?kom upravom ministarstva financija.
Habsbur?ka Monarhija raspala se pod pritiskom nerije?enih nacionalnih pitanja i kao posljedica poraza u
Prvom svjetskom ratu
. Na njezinu teritoriju nastalo je vi?e novih zemalja, a u sredi?njem dijelu
Republika Austrija
.