Gelsenkirchen
je grad njema?ke savezne dr?ave
Sjeverna Rajna-Vestfalija
. Nalazi se u sjevernom dijelu Rurske oblasti. Ukupan broj stanovnika je oko 274.926, po podacima od
31. prosinca
2002
. godine.
Prvi dokumentirani podaci u kojima se spominje Gelsenkirchen datiraju iz
1150
. godine. Kao malo selo spominje se u
19. vijeku
, kada je cijelu regiju zahvatila
Industrijska revolucija
.
1840
. godine, kada se po?elo sa eksploatacijom
ugljena
u obli?njem rudniku, 6000 stanovnika je ?ivjelo u Gelsenkirchenu. Godine
1900
. broj stanovnika je porastao na 138.000.
Po?etkom
20. vijeka
, Gelsenkirchen je bio najzna?ajniji industrijski grad po iskopavanju ugljena u
Europi
. Nazivan je "Gradom tisu?u vatri" (
Stadt der 1000 Feuer
), zbog dimova koji su zamra?ivali grad.
1928
. godine Gelsenkirchen se spojio sa susjednim gradovima - Buerom i Horstom. Grad je od tada nosio ime
Gelsenkirchen-Buer
. Tako je bilo sve do
1930
. godine kada je grad vratio svoj prvobitni naziv - Gelsenkirchen. Tijekom
nacisti?ke
ere Gelsenkirchen je ponovo postao centar proizvodnje ugljena i rafinerije
nafte
, pa je zbog toga ?esto bombardiran od saveznika u
Drugom svjetskom ratu
. Danas u Gelsenkirchenu nema vi?e ugljenokopa. To je grad koji stalno poku?ava promjeniti svoj izgled. U gradu je desetlje?ima bila najve?a nezaposlenost u
Njema?koj
. Danas se u gradu nalazi najve?a solarna elektrana. U Gelsenkirchen-Scholvenu se nalazi termoelektrana na ugljen sa najve?im dimnjakom u Njema?koj (?ak 302 metra).
U Gelsenkirchenu je smje?ten
bundesliga?ki
nogometni
klub
Schalke 04
. Stadion Schalkea, Veltins-Arena, je okarakteriziran kao najinovativniji stadion sagrađen poslijednjih godina. Na njemu ?e biti organizirano nekoliko utakmica
SP u nogometu 2006.
Premda se dana?nji dio grada, koji se zove Buer, prvi put spominje u spisu zvanom
Buira
Heriberta Prvog
1003
. godine, na ovom podru?ju su ljudi lovili na brdu sjeverno od Emschera jo? prije
Bron?anog doba
, dakle prije 1000. godine pne. Tada ljudi nisu ?ivjeli u ku?ama kakve se danas viđaju, nego na malim radili?tima koja su se nalazila neposredno jedna pored drugih, zavise?i jedno od drugog. Kasnije,
Rimljani
dolaze na ove prostore, a oko 700. godine, naselili su ga Saksonci. Nekoliko dijelova grada koji se danas nalaze u sjevernom Gelsenkirchen, spominju se u dokumentima ranog
srednjeg vijeka
. Neki od primjera su: Raedese (danas Rese (Resse), Middelvic, Middelich, (danas dio Resea), Sutheim, Sutum; danas dio Beckhausen i Sculven (danas (Scholven)).
Sve do sredine 19. stolje?a, podru?je i okolina Gelsenkirchena je bila jako slabo naseljena, a stanovni?tvo se isklju?ivo bavilo agrarnom kulturom.
1815
. godine, poslije privremene vlasti Velikog Vojvodstva Berg, Gelsenkirchen je pripao
Prusiji
, odnosno pruskoj provinciji Vestfalija. Gelsenkirchen (ne uklju?uju?i dana?nja sjeverna naselja, među kojima je i Buer) pripao je amt-u Wattenscheid u distriktu Bochum (vladin distrikt Arnsberg). Buer, koji je bio amt sa vlastitim pravima, je sa obli?njim Horstom postao dio distrikta Recklinghausen u vladinom distriktu Munster. Ovako je bilo do
1928
. godine.
Poslije pronalaska ugljena u Rurskoj oblasti
1840
. godine (?to je izazvalo industrijalizaciju) i izgradnju ?eljezni?ke pruge
Koln
-
Minden
), Gelsenkirchen je dobio svoju ?eljezni?ku stanicu.
1868
. godine Gelsenkirchen postaje sjedi?te amt-a u okviru bochumskog distrikta kog su ?inili Gelsenkirchen, Braubauerschaft (od 1900. Bismarck), Schalke, Heßler, Bulmke i Hullen.
Friedrich Grillo
je osnovao korporaciju kemijske industrije (Aktiengesellschaft fur Chemische Industrie) u Schalkeu
1872
. godine, a kasnije i poduze?e Schalker Gruben- und Huttenverein. Godinu dana kasnije osnovao je tvornicu stakla i zrcala (Glas- und Spiegel-Manufaktur AG), opet u Schalkeu. Nakon ?to je postao zna?ajano sjedi?te te?ke industrije, Gelsenkirchen je
1875
. prerastao u grad.
1885
. godine, nakon ?to se bochumski distrikt razdvojio, Gelsenkirchen je postao sjedi?te vlastitog distrikta (
Kreis-a
) koji je trajao do
1926
. godine. Gradovi Gelsenkirchen i Wattenscheid, kao i Amteri Braubauerschaft (od 1900, Bismarck), Schalke, Uckendorf, Wanne i Wattenscheid su pripadali gelsenkirchenskom distriktu.
Nekoliko godina poslije,
1896
. godine, Gelsenkirchen je odvojen od distrikta Gelsenkirchen kako bi postao nezavisan grad (
kreisfreie Stadt
).
189
. godine, Horst se odvojio od amt-a Buer, koji je također prerastao u grad
1911
. godine, a u nezavisan godinu dana kasnije. U međuvremenu, Horst postaje sjedi?te vlastitog amta.
1924
. godine, ruralna zajednica Rotthausen, koja je do tada pripadala distriktu
Essen
, postaje dio distrikta Gelsenkirchen.
1. travnja 1928. godine, u vrijeme pruske reforme lokalnih samouprava, gradovi Gelsenkirchen i Buer zajedno sa amtom Horst transformiraju se u nezavisan grad nazvan Gelsenkirchen-Buer. Od tada, cijelo podru?je grada pripada distriktu Munster. 21. svibnja 1930. godine, na prijedlog lokalnih vlasti, grad mijenja ime u Gelsenkirchen. U to vrijeme, grad je imao 340.000 stanovnika.
Za vrijeme dok su
nacisti
vladali Njema?kom, Gelsenkirchen, nalaziv?i se u sredi?tu Rurske oblasti, bio je centar ratne industrije. Ni u jedno drugo vrijeme gelsenkirchenska industrija nije imala ve?u proizvodnju. Ovo je s jedne strane, poslije masovnih otkaza dvadesetih godina, napravilo mnogo novih radnih mjesta u te?koj industriji. S druge strane, grad je prirodno postao meta bombardiranja saveznika u
Drugom svjetskom ratu
, koja su uni?tila tri ?etvrtine Gelsenkirchena. ?ak i danas, mnoga skloni?ta se mogu na?i u gradu. Neke od gradskih slu?benih zgrada kao ?to su Hans-Sachs-Haus u centru grada i gradska dvorana u Bueru, imaju skloni?ta koja se nalaze u skoro istom stanju kao i za vrijeme rata.
Dvije
sinagoge
u Gelsenkirchenu su uni?tene za vrijeme anti?idovskih nereda Kristalne no?i u novembru
1938
. godine, dok je jedna relativno o?te?ena. U Bueru je također zapaljena jedna sinagoga.
Za vrijeme
Hitlerove
vladavine (1933-1945.), gradona?elnik je bio Carl Engelbert Bohmer, ?lan
NSDAP
-a.
Kada su uvedeni po?tanski brojevi, Gelsenkirchen je bio jedan od prvih gradova u
Zapadnoj Njema?koj
koji je dobio dva broja: Bueru je dodeljen broj 466, dok je Gelsenkirchenu pripao 465. Ovi brojevi su bili u upotrebi do 1. srpnja
1993
. Prva sveobuhvatna ?kola u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji je otvorena 1969.godine.
1987
. godine papa
Ivan Pavao II.
je odr?ao misu pred 85.000 ljudi u gelsenkirchenskom Parkstadionu. Papa je također postao i po?asni ?lan nogometnog kluba Schalke 04.
28.4.
2000
. godine, zatvoren je Ewald-Hugo ugljenokop ?- poslijednji gelsenkirchenski ugljenokop. Tri tisu?e ugljenokopa?a su izgubili svoj posao.
2003
. godine, Buer je proslavio tisu?ugodi?njicu od svog prvog dokumentiranog spominjanja, a FK Schalke 04 je 4.5. 2004. proslavio stogodi?njicu od osnivanja.
Danas, Gelsenkirchen je znanstveni, uslu?ni i proizvođa?ki centar sa dobrom infrastrukturom.
Navedeni podaci su predpostavke, podaci sa popisa ili istra?ivanja broja stanovnika Gelsenkirchena u pro?losti.
¹ Podaci sa popisa
Gelsenkirchen poku?ava sebe predstaviti centrom solarne tehnologije.
Shell Solar Deutschland GmbH
proizvodi solarne ?elije u Rotthausenu. Scheuten Solar Technology također proizvodi proizvode bazirane na ovoj tehnologiji. Prema istra?ivanjima Bertelsmann fonadacije, Gelsenkirchen je, poslije
Leipziga
,
Karlsruhea
i
Bremena
, njema?ki najprijateljski poslovni grad.
Gelsenkirchenle?i na saveznim autoputevima A 2, A 40, A 42 i A 52, kao i na saveznim putevima 224, B 226 i B 227. Gelsenkirchenska glavna ?eljezni?ka stanica se nalazi na kri?anjima linija
Oberhausen
-Gelsenkirchen-
Herne
-
Dortmund
i
Essen
-Gelsenkirchen-
Recklinghausen
-
Munster
.
Vodenim putem, do Gelsenkirchena se mo?e do?i preko kanala
Rajna
-Herne, gdje se nalazi privredno-trgova?ka luka. Kroz luku godi?nje prođe 2.000.000 tona robe, sa povr?inom vode od oko 120 hektara. To je jedna od najve?ih i najzna?ajnih njema?kih kanalskih luka. Povezana je sa ?eljezni?kim sustavom "
Deutsche Bahn
".
Lokalni prijevoz Gelsenkirchena je oslonjen na tramvajski i autobuski promet kojim rukovodi Bochum-Gelsenkirchener Straßenbahn AG (BOGESTRA). Vestische Straßenbahnen GmbH rukovodi samo autobusnim prometom u sjevernom dijelu grada, iako ime poduze?a ukazuje da se radi i o tramvajskom. U gradu postoji i laki metro sustav, vi?e poznat kao
Gradski vlak
(Stadtbahn). Postoje tri tramvajske linije, jedna gradskog vlaka i oko 50 autobusnih.
Gelsenkirchen je sjedi?te udruge lokalnih radija Sjeverne Rajne-Vestfalije (Verband Lokaler Rundfunk in Nordrhein-Westfalen e.V. (VLR)). REL (Radio Emscher-Lippe) se također nalazi u Gelsenkirchenu.
Pored svih novina
Buersche Zeitung
su dnevne. Dortmunske novine Ruhr-Nachrichten ima lokalnu rubriku. Također, novine
Westdeutsche Allgemeine Zeitung
i lokalna radio stanica REL izvje?tavaju o događanjima na lokalnoj razini.
Tu su i besplatne nedjeljne novine
Stadtspiegel Gelsenkirchen
.
U gradu se događaju zna?ajne promjene u prometnoj infrastrukturi uo?i SP u nogometu.
Elektrana Westerholt ima najvi?i dimnjak u Njema?koj (337
metara
).
Gelsenkirchen ima 51 osnovnu ?kolu (36 "dr?avnu" ?kolu, 12 katoli?kih, 3 evangelisti?ke), 8 glavnih, 6 realnih, 7 gimnazija i 4 op?e, od kojih je Op?a ?kola Bismarck jedina op?a ?kola kojom upravlja vestfalski ogranak Evangelisti?ke crkve.
Gradska knji?nica sa ograncima u Horstu, Bueru i Erlu ima vi?e od 100.000
knjiga
, filmova i CD-a.
- Berger, Dieter (1999).
Geographische Namen in Deutschland
. Bibliographisches Institut.
ISBN
3411062525
.
- Fulbrook, Mary (1991).
A Concise History of Germany
. Cambridge University Press.
ISBN
978-0-521-36836-0
.
- Gareth, Shaw (2011).
Urban Historical Geography: Recent Progress in Britain and Germany (Cambridge Studies in Historical Geography)
(Reprint edition izd.). Cambridge University Press.
ISBN
0521189748
.
- Home, William R.; Pavlovic, Zoran (2007).
Germany (Modern World Nations)
(2 ed. izd.). Chelsea House Pub.
ISBN
0791095126
.
- Hamm, Ingrid; Werding, Martin; Seitz, Helmut (3540681353).
Demographic Change in Germany
(8. izd.). New York: Springer-Verlag.
ISBN
2007
.
- Berghahn, V. R. (2004).
Modern Germany: Society, Economy and Politics in the Twentieth Century
(2. izd.). Cambridge University Press.
ISBN
0521347483
.
- Jahnig, Bernhart; Biewer, Ludwig (1991).
Kleiner Atlas zur deutschen Territorialgeschichte
(2. izd.). Bonn: Kulturstiftung der Deutschen Vertriebenen.
ISBN
3885570963
.
- Dornbusch, Joachim; Aner, Ekkehard (1997).
Grosser Atlas zur Weltgeschichte
. Braunschweig: Westermann.
ISBN
3075095206
.