Fizika
(
gr?.
φ?σι?
,
phisis
: priroda
[1]
[2]
) je osnovna fundamentalna
prirodna nauka
koja prou?ava osnovna ili su?tinska svojstva prirodnih pojava i tela.
[3]
Fizi?ari prou?avaju osnovna svojstva, strukturu i kretanje
materije
u
prostoru
i
vremenu
.
[4]
Fizi?ke teorije se naj?e??e izra?avaju kao
matemati?ke
relacije. Najutemeljenije pojave se nazivaju
fizi?kim zakonima
ili
zakonima fizike
, međutim, i oni su kao i sve druge
nau?ne teorije
, podlo?ni promenama. Pri tome, novi fizi?ki zakoni obi?no ne isklju?uju stare, nego samo ograni?avaju domen njihovog va?enja.
[5]
[6]
Fizika je usko povezana sa drugim
prirodnim naukama
, kao i matematikom (zbog matemati?kog opisivanja prirode), posebno
hemijom
, naukom koja se bavi
atomima
-hemijskim elementima i
molekulima
-hemijskim jedinjenjima.
Hemija
se u mnogome bazira na fizici, pogotovo na
kvantnoj mehanici
,
termodinamici
i
elektromagnetizmu
. Ipak, hemijske pojave su dovoljno razli?ite i kompleksne tako da je hemija zasebna disciplina.
Fizika se bavi ?irokim spektrom fenomena, od fizike
subatomskih ?estica
, do fizike
galaksija
. U ovo spadaju najosnovniji objekti od kojih su sa?injeni svi ostali objekti i zato se za fiziku ponekad ka?e da je fundamentalna nauka.
Cilj fizike je da opi?e razli?ite fenomene koji se de?avaju u prirodi putem prostijih fenomena. Stoga je zadatak fizike da pove?e stvari koje se mogu videti sa njihovim uzrocima, a zatim da pove?e ove uzroke zajedno kako bi se na?ao ultimativni razlog za?to je priorda takva kakva je. Na primer,
drevni Kinezi
su prometili da se neka vrsta kamenja (
magnetit
) privla?e ili odbijaju međusobno dejstvom neke nevidljive sile. Ovaj efekat je kasnije nazvan
magnetizam
i prvi put je ozbiljno prou?avan u 17. veku. Malo ranije nego Kinezi,
Stari Grci
su znali da drugi predmeti, kao ?to je
?ilibar
protrljan krznom, izazivaju sli?no privla?enje ili odbijanje. Ovo je takođe prvi put ozbiljno prou?avano u 17. veku i nazvano je
elektricitetom
. Dalja istra?ivanja u 19. veku su pokazala da su ove dve sile samo dva razli?ita aspekta jedne sile -
elektromagnetizma
. Proces ?ujedinjavanja sila“ se
nastavlja i danas
.
Fizika koristi
nau?ni metod
da proveri ispravnost neke fizi?ke teorije, koriste?i metodi?an pristup da uporedi implikacije te teorije sa zaklju?cima dobijenim iz sprovedenih eksperimenata i posmatranja. Eksperimenti i posmatranja se sakupljaju i porede sa predviđanjima i hipotezama koje tvrdi teorija i tako poma?u u određivanju istinitosti ili neistinitosti teorije.
Teorije koje su dobro pokrivene podacima i nisu nikada pale na nekom empirijskom testu se ?esto nazivaju
nau?ni zakoni
ili zakoni prirode. Sve teorije, uklju?uju?i one koje se nazivaju zakonima prirode, se mogu uvek zameniti preciznijim, uop?tenijim definicijama ako se pronađe neko neslaganje teorije sa prikupljenim podacima. Neki principi, poput
Njutnovih zakona kretanja
se jo? uvek nazivaju zakonima, iako se danas zna za neke slu?ajeve u kojima oni ne va?e.
Teorija i eksperiment
[
uredi
|
uredi kod
]
Teoreti?ari te?e da razviju
matemati?ki model
koji se i sla?e sa postoje?im eksperimentima i koji mo?e uspe?no da predvidi budu?e rezultate, dok eksperimentalisti smi?ljaju i izvode eksperimente da bi proverili teorijska predviđanja i istra?ili nove fenomene. Iako se teorija i eksperimenti razvijaju posebno, oni jako zavise jedan od drugog. Napredak u fizici ?esto nastaje kada eksperimentalisti otkriju ne?to novo ?to postoje?e teorije ne mogu da otkriju, ili kada nove teorije izvode zaklju?ke koje se mogu proveritu eskperimentalno, ?to inspiri?e nove eksperimente. U odsustvu eksperimenta, teorijska istra?ivanja mogu da odu u pogre?nom pravcu; postoje kritike protiv
M-teorije
, popularne teorije u fizici velikih energija, za koju nijedan prakti?ni eksperiment nije ikada osmi?ljen. Fizi?ari koji rade na i na polju teorije i na polju eksperimenta se ?esto nazivaju
fenomenologi?ari
.
Teorijska fizika je blisko povezana sa
matematikom
, koja obezbeđuje jezik fizi?kih teorija, a veliki delovi matematike, kao ?to je
matemati?ka analiza
, su specijalno osmi?ljeni da bi se re?ili problemi u fizici. Teoreti?ari mogu takođe da se oslone na
numeri?ku analizu
i
ra?unarske simulacije
. Polja
matemati?ke fizike
i
ra?unarske fizike
su aktivna polja u istra?ivanjima. Teorijska fizika se u svojoj istoriji oslanjala na
filozofiju
i
metafiziku
; na ovaj na?in su spojene teorije elektriciteta i magnetizma u elektromagnetizam. Izvan poznatog univerzuma, polje teorijske fizike se takođe bavi hipoteti?kim pitanjima kao ?to su
paralelni univerzumi
ili
vi?e dimenzije
. Fizi?ari spekuli?u o ovim mogu?nostima i iz njih postavljaju teorije. Koncept onoga ?ta se mo?e smatrati hipoteti?nim se mo?e promeniti tokom vremena. Na primer, neki fizi?ari iz 19. veka su ismevali postojanje
atoma
. Do kraja
Drugog svetskog rata
, atomi nisu vi?e bili hipoteti?ka stvar.
Glavni ?lanak:
Istorija fizike
Od davnina su ljudi poku?avali da shvate pona?anje i osobine materije; za?to objekti padaju na zemlju kada izgube oslonac, za?to razli?iti materijali imaju razli?ite osobine, i sli?no. Tajnovita je bila i priroda
svemira
, kao na primer oblik
Zemlje
, pona?anje i kretanje
Sunca
i
Meseca
. Mno?tvo teorija je poku?avalo da objasni te pojave, ali ve?ina od njih na pogre?an na?in, jer nikada nisu bile potvrđene ogledom. Ipak postojalo je nekoliko izuzetaka, kao na primer
Arhimed
koji je izveo nekoliko zna?ajnih i ta?nih zakona
mehanike
i
hidrostatike
.
Tokom kasnog
16. veka
,
Galilej
je uveo oglede kao na?in proveravanja fizi?kih teorija i on je uspe?no formulisao i ogledima potvrdio nekoliko zakona
dinamike
, kao ?to je
zakon inercije
.
1687
,
Njutn
je objavio
Matemati?ke principe filozofije prirode
, (
Principia Mathematica Philosophia Naturalis
), njegovo ?uveno delo u kojem su detaljno izlo?eni
Njutnovi zakoni kretanja
, na kojima po?iva
klasi?na mehanika
; i
Njutnov zakon gravitacije
, koji opisuje jednu od ?etiri
osnovne sile u prirodi
,
gravitaciju
. Obe ove teorije su se slagale sa izvr?enim ogledima. Klasi?noj mehanici su takođe zna?ajno doprineli
Lagran?
,
Hamilton
, i drugi, koji su otkrili nove formulacije, principe i rezultate. Zakon gravitacije je podstakao i razvoj
astrofizike
, koji opisuje
astronomske
pojave fizi?kim teorijama.
Od
18. veka
pa nadalje,
termodinamika
je do?ivela zna?ajna otkri?a koja su imali
Bojl
,
Jang
, i mnogi drugi.
1733
,
Bernuli
je koristio statisti?ke metode sa klasi?nom mehanikom da bi izveo termodinami?ke rezultate, iniciraju?i time razvoj
statisti?ke mehanike
.
1798
,
Tompson
je demonstrirao pretvaranje mehani?kog rada u toplotu, a
1847
D?ul
je formulisao zakon o odr?anju energije, bilo u obliku toplote ili mehani?ke energije.
Elektricitet
i
magnetizam
su prou?avali
Faradej
,
Om
, i drugi.
1855
,
Maksvel
je ujedinio ove dve pojave u jedinstvenu teoriju
elektromagnetizma
, i opisao ih je
Maksvelovim jedna?inama
. Ova teorija je pretpostavila da je
svetlost
elektromagnetni talas
.
1895
,
Rentgen
(
nem.
Wilhelm Conrad Roentgen
) je otkrio
X-zrake
, koji predstavljaju elektromagnetno zra?enje visoke frekvencije.
Radioaktivnost
je otkrio
1896
Henri Bekerel
, a dalje su je prou?avali
Pjer Kiri
,
Marija Kiri
i drugi. Ovo je postavilo temelje novom polju
nuklearne fizike
.
1897
,
Tomson
je otkrio
elektron
, jednu od osnovnih ?estica nosioca naelektrisanja.
1904
, predlo?io je prvi model atoma. (Postojanje atoma je poznato jo? od
1808
, kada ga je predvideo
Dalton
.
1905
,
Ajn?tajn
je uobli?io teoriju relativnosti (specijalnu i op?tu), ujedinjavaju?i prostor i vreme u jedinstven entitet i stvorio novu, relativisti?ku, teoriju gravitacije. Bio je jedan od nekolicine nau?nika koji su postavili temelje kvantnoj fizici.
1911
,
Raderford
je iz
ogleda sa rasejanjem
alfa ?estica na atomima zlata izveo postojanje kompaktnog atomskog jezgra, sa pozitivno naelektrisanim jedinicama
protonima
. Neutralno naelektrisane ?estice,
neutrone
, je otkrio
?edvik
,
1932
.
Po?etkom
1900
,
Plank
,
Ajn?tajn
,
Bor
, i drugi su razvili
kvantnu
teoriju, da bi objasnili anomalije u eksperimentalnim rezultatima, te su tada uveli pojam diskretnih energetskih nivoa.
1925
,
Hajzenberg
i
?redinger
su formulisali
kvantnu mehaniku
, koja je objedinila dotada ste?ena saznanja o kvantnom-mikrosvetu i objasnila rezultate mnogobrojnih eksperimenata. U kvantnoj mehanici, ishodi fizi?kog merenja podle?u
zakonima verovatno?e
; teorija je propisala na?ine i pravila za izra?unavanje ovih verovatno?a.
Kvantna mehanika je takođe razvila teoretske alate za
fiziku ?vrstog stanja
, koja izu?ava fizi?ka svojstva ?vrstih tela i
fiziku fluida
koja prou?ava supstancije u te?nom stanju, uklju?uju?i pojave kao ?to su
kristalna struktura
,
poluprovodnost
i
superprovodnost
, kao i
superfluidnost
ili
te?ne kristale
. Među pionire ove oblasti fizike spada
Bloh
, koji je opisao pona?anje elektrona u kristalnim strukturama
1928
.
Tokom
Drugog svetskog rata
, sve zara?ene strane su istra?ivale
nuklearnu fiziku
, ?ele?i da naprave
atomsku bombu
. Nema?ki napori nisu uspeli, ali je savezni?ki
Projekat Menhetn
ostvario cilj. U Americi, tim predvođen
Fermijem
je ostvario prvu ve?ta?ki proizvedenu
nuklearnu lan?anu reakciju
1942
, a
1945
prva nuklearna eksplozija je izvedena u
Alamagordu
, u
Nju Meksiku
.
Kvantna teorija polja
je formulisana da bi obezbedila konzistentnost kvantne mehanike i
Specijalne teorije relativnosti
. Svoj moderni oblik je dostigla u kasnim
1940
-tim radovima
Fejnmana
,
?vingera
,
Tomonage
i
Dajsona
. Oni su formulisali teoriju
kvantne elektrodinamike
, koja, kvantnim metodama, opisuje elektromagnetne interakcije.
Kvantna teorija polja je obezbedila okvir za modernu
teoriju ?estica
, koja izu?ava
osnovne sile prirode
i osnovne ?estice.
1954
,
Jang
i
Mils
su postavili temelje koji su doveli do
standardnog modela
, koji je upotpunjen
1970
, i uspe?no opisuje sve do sada poznate ?estice.
Glavna polja i osnove fizike
[
uredi
|
uredi kod
]
- Materija
--
Antimaterija
--
?estica
--
Bozon
--
Fermion
- Vrijeme
--
Prostor
--
Dimenzija
--
Du?ina
--
Brzina
- Val
--
Valna funkcija
--
Harmonijski oscilator
--
Elektromagnetno zra?enje
- Osnovne sile
:
Gravitacija
--
Elektromagnetska sila
--
Slaba sila
--
Jaka sila
- Teorija ?estica
--
Atom
--
Proton
--
Neutron
--
Elektron
--
Kvark
--
Foton
--
Gluon
--
W bozon
--
Z bozon
--
Graviton
--
Neutrino
--
Radijacija
--
Fermioni
- ↑
?physics”
. Online Etymology Dictionary.
- ↑
?physic”
. Online Etymology Dictionary.
- ↑
At the start of
The Feynman Lectures on Physics
, Richard Feynman offers the atomic hypothesis as the single most prolific scientific concept: "If, in some cataclysm, all [] scientific knowledge were to be destroyed [save] one sentence [...] what statement would contain the most information in the fewest words? I believe it is [...] that
all things are made up of atoms ? little particles that move around in perpetual motion, attracting each other when they are a little distance apart, but repelling upon being squeezed into one another
..." (
Feynman, Leighton & Sands 1963
, p. I-2)
- ↑
"Physical science is that department of knowledge which relates to the order of nature, or, in other words, to the regular succession of events." (
Maxwell 1878
, p. 9)
- ↑
Young & Freedman 2014
: str. 9
- ↑
"Physics is the study of your world and the world and universe around you." (
Holzner 2006
, p. 7)
- Aaboe, A. (1991). ?Mesopotamian Mathematics, Astronomy, and Astrology”.
The Cambridge Ancient History
.
Volume III
(2nd izd.). Cambridge University Press.
ISBN
978-0-521-22717-9
.
- Allen, D. (10 April 1997).
?Calculus”
. Texas A&M University. Arhivirano iz
originala
na datum 2021-03-23
. Pristupljeno 1 April 2014
.
- Ben-Chaim, M. (2004).
Experimental Philosophy and the Birth of Empirical Science: Boyle, Locke and Newton
. Aldershot:
Ashgate Publishing
.
ISBN
0-7546-4091-4
.
OCLC
57202497 53887772 57202497
.
- Burchard, H. (2002).
Applied Turbulence Modelling in Marine Waters
. Springer.
ISBN
3-540-43795-9
.
- Cho, A. (13 July 2012). ?Higgs Boson Makes Its Debut After Decades-Long Search”.
Science
337
(6091): 141?143.
DOI
:
10.1126/science.337.6091.141
.
PMID
22798574
.
- Clagett, M. (1995).
Ancient Egyptian Science
.
Volume 2
. Philadelphia: American Philosophical Society.
- Cohen, M.L. (2008).
?Fifty Years of Condensed Matter Physics”
.
Physical Review Letters
101
(5): 25001?25006.
Bibcode
2008PhRvL.101y0001C
.
DOI
:
10.1103/PhysRevLett.101.250001
.
- DØ Collaboration, 584 co-authors (12 June 2007). ?Direct observation of the strange 'b' baryon
”.
arXiv
:
0706.1690v2
[
hep-ex
]
.
- Dijksterhuis, E.J. (1986).
The mechanization of the world picture: Pythagoras to Newton
. Princeton, New Jersey: Princeton University Press.
ISBN
978-0-691-08403-9
. Arhivirano iz
originala
na datum 2011-08-05
. Pristupljeno 2015-04-23
.
- DONUT (29 June 2001).
?The Standard Model”
. Fermilab
. Pristupljeno 1 April 2014
.
- Feynman, R.P.; Leighton, R.B.; Sands, M. (1963).
The Feynman Lectures on Physics
.
1
.
ISBN
0-201-02116-1
.
- Feynman, R.P. (1965).
The Character of Physical Law
.
ISBN
0-262-56003-8
.
- Godfrey-Smith, P. (2003).
Theory and Reality: An Introduction to the Philosophy of Science
.
ISBN
0-226-30063-3
.
- Goldstein, S. (1969). ?Fluid Mechanics in the First Half of this Century”.
Annual Reviews in Fluid Mechanics
1
: 1?28.
Bibcode
1969AnRFM...1....1G
.
DOI
:
10.1146/annurev.fl.01.010169.000245
.
- Gribbin, J.R.; Gribbin, M.; Gribbin, J. (1998).
Q is for Quantum: An Encyclopedia of Particle Physics
. Free Press.
ISBN
978-0-684-85578-3
.
- Grupen, Klaus (10 Jul 1999). ?Instrumentation in Elementary Particle Physics: VIII ICFA School”.
AIP Conference Proceedings
536
: 3?34.
arXiv
:
physics/9906063
.
DOI
:
10.1063/1.1361756
.
- Guicciardini, N. (1999).
Reading the Principia: The Debate on Newton's Methods for Natural Philosophy from 1687 to 1736
. New York: Cambridge University Press.
- Halpern, P. (2010).
Collider: The Search for the World's Smallest Particles
. John Wiley & Sons.
ISBN
978-0-470-64391-4
.
- Hawking, S.; Penrose, R. (1996).
The Nature of Space and Time
.
ISBN
0-691-05084-8
.
- Holzner, S. (2006).
Physics for Dummies
. John Wiley & Sons.
ISBN
0-470-61841-8
. ≫Physics is the study of your world and the world and universe around you.≪
- Honderich, T. (editor) (1995).
The Oxford Companion to Philosophy
(1 izd.). Oxford: Oxford University Press. str.
474
?476.
ISBN
0-19-866132-0
.
- Kellert, S.H. (1993).
In the Wake of Chaos: Unpredictable Order in Dynamical Systems
. University of Chicago Press.
ISBN
0-226-42976-8
.
- Kerr, R.A. (16 October 2009).
?Tying Up the Solar System With a Ribbon of Charged Particles”
.
Science
326
(5951): str. 350?351
. Pristupljeno 27 November 2009
.
- Krupp, E.C. (2003).
Echoes of the Ancient Skies: The Astronomy of Lost Civilizations
. Dover Publications.
ISBN
0-486-42882-6
. Pristupljeno 31 March 2014
.
- Laplace, P.S. (1951).
A Philosophical Essay on Probabilities
. Translated from the 6th French edition by Truscott, F.W. and Emory, F.L.. New York: Dover Publications.
- Leggett, A.J. (1999). ?Superfluidity”.
Reviews of Modern Physics
71
(2): S318?S323.
Bibcode
1999RvMPS..71..318L
.
DOI
:
10.1103/RevModPhys.71.S318
.
- Levy, B.G. (December 2001).
?Cornell, Ketterle, and Wieman Share Nobel Prize for Bose-Einstein Condensates”
.
Physics Today
54
(12): 14.
Bibcode
2001PhT....54l..14L
.
DOI
:
10.1063/1.1445529
. Arhivirano iz
originala
na datum 2016-05-15
. Pristupljeno 2015-04-23
.
- Lloyd, G.E.R. (1970).
Early Greek Science: Thales to Aristotle
. London; New York: Chatto and Windus; W. W. Norton & Company.
ISBN
0-393-00583-6
.
- Mastin, L. (2010).
?Greek Mathematics - Plato”
.
The Story of Mathematics
. Pristupljeno 31 March 2014
.
- Mattis, D.C. (2006).
The Theory of Magnetism Made Simple
. World Scientific.
ISBN
978-981-238-579-6
.
- Maxwell, J.C. (1878).
Matter and Motion
. D. Van Nostrand.
ISBN
0-486-66895-9
.
- Moore, J.T. (2011).
Chemistry For Dummies
(2 izd.). John Wiley & Sons.
ISBN
978-1-118-00730-3
.
- National Research Council; Committee on Technology for Future Naval Forces (1997).
Technology for the United States Navy and Marine Corps, 2000-2035 Becoming a 21st-Century Force: Volume 9: Modeling and Simulation
. Washington, DC: The National Academies Press.
ISBN
978-0-309-05928-2
.
- O'Connor, J.J.; Robertson, E.F. (February 1996a).
?Special Relativity”
.
MacTutor History of Mathematics archive
. University of St Andrews
. Pristupljeno 1 April 2014
.
- O'Connor, J.J.; Robertson, E.F. (May 1996b).
?A History of Quantum Mechanics”
.
MacTutor History of Mathematics archive
. University of St Andrews. Arhivirano iz
originala
na datum 2019-10-28
. Pristupljeno 1 April 2014
.
- Oerter, R. (2006).
The Theory of Almost Everything: The Standard Model, the Unsung Triumph of Modern Physics
. Pi Press.
ISBN
978-0-13-236678-6
.
- Penrose, R.; Shimony, A.; Cartwright, N.; Hawking, S. (1997).
The Large, the Small and the Human Mind
. Cambridge University Press.
ISBN
0-521-78572-3
.
- Penrose, R. (2004).
The Road to Reality
.
ISBN
0-679-45443-8
.
- Rosenberg, Alex (2006).
Philosophy of Science
. Routledge.
ISBN
0-415-34317-8
.
- Schrodinger, E. (1983).
My View of the World
. Ox Bow Press.
ISBN
0-918024-30-7
.
- Schrodinger, E. (1995).
The Interpretation of Quantum Mechanics
. Ox Bow Press.
ISBN
1-881987-09-4
.
- Singer, C. (2008).
A Short History of Science to the 19th Century
. Streeter Press.
- Stajic, Jelena; Coontz, R.; Osborne, I. (8 April 2011).
?Happy 100th, Superconductivity!”
.
Science
332
(6026): 189.
Bibcode
2011Sci...332..189S
.
DOI
:
10.1126/science.332.6026.189
.
- Taylor, P.L.; Heinonen, O. (2002).
A Quantum Approach to Condensed Matter Physics
. Cambridge University Press.
ISBN
978-0-521-77827-5
.
- Thurston, H. (1994).
Early Astronomy
. Springer.
- Toraldo Di Francia, G. (1976).
The Investigation of the Physical World
.
ISBN
0-521-29925-X
.
- Walsh, K.M. (1 June 2012).
?Plotting the Future for Computing in High-Energy and Nuclear Physics”
. Brookhaven National Laboratory
. Pristupljeno 18 October 2012
.
- Young, H.D.; Freedman, R.A. (2014).
Sears and Zemansky's University Physics with Modern Physics Technology Update
(13th izd.). Pearson Education.
ISBN
978-1-29202-063-1
.