Drugi balkanski rat
(
29.6.
?
10.8.
1913
.) je vođen između
Bugarske
i saveza
Gr?ke
i
Srbije
, kojima su se priklju?ili i
Crna Gora
,
Rumunjska
i
Turska
zbog nezadovoljstva podjelom osvojenih teritorija iz
Prvog balkanskog rata
.
Nakon protjerivanja Turaka iz
Makedonije
, Srbija, Gr?ka i Bugarska su nastojale zadr?ati osvojena podru?ja pod svojom vlasti. Dok je pitanje osvojenih teritorija u Makedoniji između Srbije i Bugarske bilo rije?eno
Tajnim dodatkom uz Ugovor o prijateljstvu i savezu
, pitanje Makedonije između Gr?ke i Bugarske ostalo je otvoreno, pri ?emu su iznevjerene ?elje makedonskog naroda.
Nakon
Londonskog
mirovnog ugovora od
30. svibnja
1913., Srbija je ovladala zapadnom i sredi?njom Makedonijom,
Kosovom
, Metohijom i
Sand?akom
, Gr?ka je dobila ju?nu Makedoniju zajedno sa
Solunom
, Crna Gora je dobila dio Sand?aka i Metohije, a Bugarska podru?je Trakije do crte
Enos ? Midija
i isto?ni dio Makedonije.
Nakon gubitka teritorija u
Albaniji
, time i izlaza na more, Srbija je tra?ila obnavljanje ugovora s Bugarskom, zbog pomo?i na
Jedrenima
ra?unaju?i na ustupke Bugarske u Makedoniji, tkz.
spornoj zoni
. Bugarska je smatrala da Srbiji, po ugovoru, pripada samo jedan dio Makedonije, dok je Srbija smatrala da joj pripada cijela Makedonija.
Razdor između Gr?ke i Bugarske datira jo? s po?etka Prvog balkanskog rata, a posebice nakon gr?kog osvajanja Soluna. Gr?ka je u nekoliko navrata poku?avala rije?iti pitanje granica s Bugarskom koje je Bugarska odbila bez protuprijedloga.
Jo? tijekom Prvog balkanskog rata između Bugarske i Srbije je uspostavljena privremena crta razgrani?enja teritorija, na koju su Bugari ve?
16. svibnja
otpo?eli dovla?iti svoje snage iz Trakije, a istovremeno je otpo?ela koncentrirati svoje snage i prema Gr?koj. Ti pokreti bugarskih snaga prinudili su uspostavljanje saveza između Gr?ke i Srbije protiv Bugarske, kojim je ujedno i rije?eno pitanje i granica između te dvije zemlje u Makedoniji, pri ?emu je Srbija dobila i pravo kori?tenja i luke Solun u slijede?ih pedeset godina. Srbija i Gr?ka su odmah poku?ale uklju?iti i druge zemlje u svoj savez, prije svega Rumunjsku, jer je i ona imala nerije?ena grani?na pitanja s Bugarskom. Iako je Rumunjska odbila stupiti u savez, objavila je da u slu?aju sukoba ne?e ostati neutralna. Naime, Rumunjska je tra?ila tvrđavu Silistriju na Dunavu - kao cijenu za neutralnost u Prvom balkanskom ratu; ovu cijenu Bugari nisu bili spremni platiti.
Rusiji
, kojoj nije bilu u interesu razbijanje balkanskog saveza koji je predstavljao zapreku ?irenju
Austro-Ugarske
ka istoku, poku?ala je bezuspje?no u nekoliko navrata diplomatskim putom smanjiti napetosti između sukobljenih dr?ava. Tijekom diplomatskih aktivnosti, na crti razgrani?enja je sve u?estalije dolazilo do manjih sukoba i incidenata. ?ele?i staviti Rusiju pred svr?en ?in, bugarska je vojna klika odlu?ila spor rije?iti oru?anim sukobom. General
S. Kova?ev
je
20. lipnja
izdao zapovijed za pripremu za napad, pa je u no?i
30. lipnja
1913. godine bugarska 4. armija izvr?ila napad na srpske snage na rijeci
Bregalnici
, a 2. armija napala gr?ke snage u podru?ju Soluna.
Ratni i po?etni planovi
[
uredi
|
uredi kod
]
Bugari su namjeravali iznenada, bez objave rata, brzim prodorom 4. i 2. armije odbaciti srpske snage prema Skopju a gr?ke ju?no od Soluna. Dalje su namjeravali nastaviti nastupanje prema jugu 1. i 3. armijom i na Vardarskoj boji?nici odlu?iti rat. Plan sam po sebi je bio vrlo lo?. Pogre?no je procijenjena uloga Rumunjske, podcijenjene su srpske i gr?ke snage a precijenjene svoje snage, razvu?ena boji?nica, od
Dunava
do
Egejskog mora
, bez mogu?nosti koncentracije snaga na
Vardarskoj
boji?nici.
Pod pritiskom Rusije na arbitra?u i neprijateljskim dr?anjem Austro-Ugarske, kao i izjavom Rumunjske da ?e se pridru?iti napadnutom, Srbija je svoj ratni plan gradila na ?ekanju. Plan je bio obrambenog svojstva - u?vr??ivanje polo?aja prema Bugarskoj i obrana teritorija iz
1912
. godine. Nakon obrane bugarskog napada na Bregalnici, 3. armija je trebala u sudjelovanju s gr?kim snagama prije?i u protunapad u podru?ju
?tipa
i opkoliti bugarske snage u dolini Strumice.
Gr?ki plan je bio obrana teritorija iz 1912. godine na polo?ajima sjeverno i sjeveroisto?no od Soluna a zatim prelazak u protunapad i u sudjelovanju sa srpskom vojskom opkoljavanje bugarskih snaga u dolini Strumice.
Operacije na srpskoj boji?nici u Makedoniji
[
uredi
|
uredi kod
]
Glavni ?lanak
:
Bitka na rijeci Bregalnici
U no?i između
29
./
30. lipnja
1913. godine, bugarska je 4. armija iznenada napala srpske snage na rijeci Bregalnici. Zahvaljuju?i sna?nom otporu srpskih stra?a na Bregalnici, srpske snage su uspjele zaposjesti polo?aje i zadr?ati prodor bugarskih snaga. 1. srpska armija je pre?la u protunapad i povratila dan ranije izgubljene teritorije. Zbog izgubljenog u?inka iznenađenja i neuspjelog napada, Bugarska je poku?ala sa svojim izaslanicima uspostaviti prekid neprijateljstva, ?to je sa srpske strane bilo odbijeno. Srbi su izvr?ili op?i napad
9. srpnja
, ali nisu do?li u dodir s bugarskim snagama, koje su se ve?
7. srpnja
povukle zbog nadiranja gr?kih snaga s juga.
Operacije na gr?koj boji?nici u Makedoniji
[
uredi
|
uredi kod
]
Nakon brzog i iznenadnog napada na gr?ke snage,
30. lipnja
1913. godine, bugarska 2. armija je zaposjela teritorije iza crte razgrani?enja, rastjerala gr?ke i srpske snage ali pri tome nije uspjela se sjediniti sa snagama 4. bugarske armije koja je zaustavljena na srpskoj boji?nici. Budu?i da je 2. armija bila slaba, ona nije bila u mogu?nosti odr?ati zauzete teritorije, pa su gr?ke snage
2. srpnja
izvr?ile protunapad nakon ?ega se 2. bugarska armija povukla na polazne polo?aje. U slijede?a dva dana su Grci nastavili s napredovanjem i uvjetovali povla?enje bugarske 2. armije prema Strumici.
9. srpnja
1913. godine, gr?ke snage su napale bugarske snage na planini
Belasici
i uspjele ih odbaciti preko rijeke Strumice i zaplijeniti bugarsko topni?tvo. Bugarske snage su se
11. srpnja
povukle prema Stumu, a Gr?ka je zaustavila privremeno svoje napredovanje zbog reorganiziranja snaga i dotura ratnog materijala.
Operacije na staroj srpsko-bugarskoj granici
[
uredi
|
uredi kod
]
Poslije poraza na Bregalnici, general
Savov
, kao pomo?nik vrhovnog zapovjednika i jedan od glavnih ratnih hu?ka?a, je smijenjen i a njegovo mjesto postavljen general
Dimitrijev
, koji je, kako bi olak?ao novonastalu situaciju u Makedoniji,
4. srpnja
1913. godine zapovjedio prodor 1. i 3. bugarske armije prema
Timoku
i zauzimanje grada Knja?evca i napad na
Pirot
.
Sa brojnijim snagama, bugarska armija je
5. srpnja
izvr?ila napad na srpske snage i vrlo brzo ih protjerala prema Knja?evcu i
7. srpnja
u?la u nebranjeni Knja?evac. Međutim, daljnje operacije bugarske vojske su morale biti prekinute zbog opasnosti napada rumunjskih snaga preko Dunava u pozadinu 1. bugarske armije, pa su se
9. srpnja
snage povukle preko granice. Srpske snage su odmah zauzele napu?tene polo?aje bugarskih snaga i tu se u?vrstile.
Istovremeno su bugarske snage
5. srpnja
i napale preko prevoja
Sv. Nikola
i ugrozile Pirot sa sjevera. Nakon te?kih borbi srpske snage su odba?ene i
8. srpnja
kad su Bugari ve? bili pred skoro Pirotom, a srpske snage se pripremale na povla?enje iz Pirota, bugarsko vrhovno zapovjedni?tvo zapovjedilo povla?enje bugarskih snaga zbog prelaska rumunjskih snaga preko Dunava.
Ulazak Rumunjske u rat
[
uredi
|
uredi kod
]
Usprkos zahtjeva Austro-Ugarske da se ne mije?a u rat, Rumunjska je ve?
3. srpnja
pristupila mobilizaciji svojih snaga i
10. srpnja
objavila rat Bugarskoj. Zbog svoje zauzetosti u ratu sa Srbima, bugarske snage su bile slabe tako da su rumunjske snage vrlo brzo pre?le Dunav i nastupile prema
Sofiji
bez otpora bugarskih snaga i
25. srpnja
izbile 5 kilometara isto?no od Sofije. Pad Sofije je zaustavljen intervencijom njema?kog cara.
Turska je uvidjela mogu?nost u sukobu saveznika povratka izgubljenih teritorija tijekom Prvog balkanskog rata, pa su
13. srpnja
turske snage pod zapovjedni?tvom
Enver-pa?e
pre?le crtu
Enos ? Midija
i rastjerale slabe bugarske snage a
22. srpnja
zauzele Jedrene.
Pred napadima srpske i gr?ke vojske, a sa sjevera ugro?ena nastupanjem Rumunjske i s juga nastupanjem Turske, Bugarska je bila prinuđena zatra?iti primirje. Sve vojne operacije su zaustavljene
31. srpnja
u podne, a mirovni ugovor je potpisan
10. kolovoza
u
Bukure?tu
, po kojem se Bugarska odrekla svih spornih teritorija u korist Srbije i Gr?ke. Turska je dobila Jedrene a Rumunjska podru?je Dobru?e. Mirovni ugovori s Turskom su uspostavljeni: Bugarska
24. rujna
1913. u
Carigradu
; Gr?ka
14. rujna
1913. u
Ateni
i Srbija
14. o?ujka
1914
. u Carigradu.
Drugim balkanskim ratom je razbijen
Balkanski savez
i oja?an utjecaj Velikih sila na balkanske dr?ave. Makedonija je bila podijeljena između Srbije i Gr?ke.
-
Balkan nakon Drugog Balkanskog rata
-
Srbija nakon Drugog Balkanskog rata
-
Bugarska nakon Drugog Balkanskog rata
-
Gr?ka nakon Drugog Balkanskog rata