D?ohar Dudajev D?oxar Dudayev Джохар Мусаевич Дудаев
1. predsjednik neovisne ?e?enije
Prethodnik	(?e?enija tek uspostavljena)
Nasljednik	Aslan Mashadov (privremeno: Zelimhan Jandarbijev)
Rođenje	15. velja?e 1944. Jalhori , ?e?enija
Smrt	21. travnja 1996. Gehi ?u, ?e?enija

D?ohar Musajevi? Dudajev ( ?e?enski : D?oxar Dudayev ; Дудин Муса кант Жовхар , ruski : Джохар Мусаевич Дудаев) bio je ?e?enski politi?ar i biv?i sovjetski vojskovođa, poznat kao osniva? i prvi predsjednik samoprogla?ene ?e?enske Republike I?kerije .

Rani ?ivot [ uredi | uredi kod ]

Rodio se u selu Jalhoroj u tada?njoj ?e?ensko-Ingu?koj ASSR , samo nekoliko dana prije njene likvidacije i po?etka prisilne deportacije ?e?ena i Ingu?a sa Kavkaza koje su, pod vodstvom Staljina sprovele tada?nje sovjetske vlasti. Zbog toga je prvi trinaest godina proveo u egzilu u sovjetskom Kazahstanu . U domovinu se vratio tek 1957. kada je, tokom procesa destaljinizacije ?e?ensko-Ingu?ka ASSR obnovljena, a ?e?enima i Ingu?ima dozvoljena repatrijacija .

Nakon povratka se prvo ?kolovao za elektri?ara, a potom studirao elektroniku u Vladikavkazu . Godine 1962. je primljen u Vi?u vojnu ?kolu za pilote u Tambovu , nakon ?ijeg zavr?etka se 1966. priklju?io Sovjetskom ratnom zrakoplovstvu . Godine 1968. se priklju?io Komunisti?koj partiji . Relativno je brzo napredovao u slu?bi, te 1974. zavr?io elitnu Gagarinovu zrakoplovnu akademiju, a iste godine se o?enio za rusku pjesnikinju Alu Kulikovu , k?er jednog od svojih pretpostavljenih. Bio je postavljen u strate?ke bombarderske jedinice sa sjedi?tem u Sibiru i Ukrajini . 1980-ih je sudjelovao u ratu u Afganistanu za ?to je primio niz odlikovanja; njegovi protivnici su kasnije tvrdili da je pod njegovom komandom izvr?eno godine 1986/87. tzv. tepih bombardiranje na zapadu Afganistanu pri ?emu je stradao ogroman broj civila, a ?to je Dudajev do kraja ?estoko opovrgavao. Godine 1987. je dobio ?in general-majora i postavljen za komandanta 326. divizije te?kih bombardera sa sjedi?tem u Tartuu u Estoniji, gdje je, između ostalog u svojoj nadle?nosti imao i nuklearno oru?je .

Za vrijeme boravka u Estoniji, koji je koincidirao sa po?etkom estonske borbe za obnovu nezavisnosti, Dudajev je nau?io estonski i po?eo iskazivati simpatije za tamo?nji separatizam . Kada je njegova jedinica povu?ena iz Tartua u maju 1990. godine, Dudajev je podnio ostavku na sve vojne du?nosti te se kao civil vratio u ?e?eniju.

Uspostava nezavisne ?e?enije [ uredi | uredi kod ]

U domovini se Dudajev istupio iz KPSS te se umjesto toga povezao sa ?e?enskim nacionalistima i njihovom novoformiranom strankom Svenacionalni kongres ?e?enskog naroda . Ona je predstavljala opoziciju dotada?njim komunisti?kim vlastima te se ispo?etka zalagala da ?e?enija stekne status konstitutivne republike SSSR-a umjesto dotada?nje autonomije u sastavu Ruske SFSR . Kako se SSSR po?eo raspadati , tako su zahtjevi nacionalista, na ?ije se ?elo stavio Dudajev postali sve radikalniji i uklju?ivali potpunu nezavisnost ?e?enije.

Prilika za ispunjenje tih zahtjeva je pru?io pu? sovjetskih konzervativaca protiv Gorba?ova u augustu 1991. godine. Pu? nije uspio, ali Doku Zavgajev , komunisti?ki vođa ?e?ensko-Ingu?ke ASSR, se od njega nije na vrijeme distancirao. Dudajev i njegovi prista?e, organizirani u tzv. Nacionalnu gardu, su to iskoristili kao izgovor da 6. septembra iste godine sa oru?jem provale u Vrhovni sovjet u Groznom prilikom sjednice; tada je smrtno stradalo lokalni partijski vođa Vitalij Kucenko, a Nacionalna garda zauzela zgradu televizije i sve lokalne televizije, uspostaviv?i tako de facto vlast separatista u ?e?eniji.

Dudajev je u oktobru iste godine organizirao referendum na kome je potvrđen za predsjednika novoprogla?ene ?e?enske Republike I?kerije koja je jednostrano proglasila nezavisnost od Rusije , tada formalno jo? uvijek dijela SSSR-a. Ruski predsjednik Boris Jeljcin je mjesec dana kasnije na to reagirao slanjem kontingenta sebi vjernih trupa u Grozni, ali su one bile prisiljene na povla?enje nakon blokade na aerodromu . Tako je ?e?enija pod vodstvom Dudajeva postala de facto nezavisna.

Vođa nezavisne ?e?enije [ uredi | uredi kod ]

Novi entitet, međutim, nije dobio međunarodno priznanje nezavisnosti. Jedini izuzetak je bila susjedna Gruzija pod vodstvom radikalnog nacionalisti?kog predsjednika Zvijada Gamsahurdije ; ona je, međutim, povu?ena nakon ?to je Gamsahurdija po?etkom 1992. svrgnut u pu?u . Gamshaurdija je uto?i?te prona?ao upravo u ?e?eniji gdje mu je Dudajev formalno dao azil .

Dudajeva dr?ava se, pak, ni sama nije pokazala previ?e stabilnom. U junu 1992. su se od nje otcijepila podru?ja naseljena Ingu?ima te formirala Republiku Ingu?etiju koja je na kraju pristala na Jeljcinov prijedlog tzv. Federalnog sporazuma te se kao zasebni federalni subjekt priklju?ila Rusiji. Nastoje?i se ?to vi?e udaljiti od Rusije, Dudajev je donio niz ukaza sa ciljem da naglasi ?e?enski identitet, kao ?to je bila upotreba ?e?enskog kao slu?benog jezika , latinice umjesto ?irilice te ?tampanje vlastite valute i po?tanskih maraka .

U međuvremenu je ?e?eniju ubrzo po?elo napu?tati ne-?e?ensko, a prije svega rusko stanovni?tvo, a sama ?e?enija po?ela trpiti negativne ekonomske posljedice post-komunisti?ke tranzicije, kao i problem nasilja i organiziranog kriminala koji je postao jo? akutniji nego u ostatku Rusije. Dudajev se po?eo razilaziti sa drugim ?e?enskim vođama, uklju?uju?i biv?e suborce poput Ruslana Labazanova , pri ?emu je novostvorena opozicija, okupljena u ?e?enskom parlamentu predsjednika optu?ivala za autokraciju . To je dovelo do događaja sli?nih onima u Rusiji , odnosno spora između izvr?ne i zakonodavne vlasti - parlament je u oktobru 1993. godine poku?ao organizirati referendum o opozivu predsjednika, a Dudajev na to reagirao njihovim raspu?tanjem. Opozicionari su na to reagirali osnivanjem paralelnih organa vlasti poznatih kao Privremeni sovjet ?e?enske Republike .

U ljeto 1994. su ?e?enske opozicionare po?ele potajno podr?avati ruske vlasti sa oru?jem, opremom, a na kraju i "dobrovoljcima". Uz njihovu pomo? su u jesen 1994. godine anti-dudajevske snage nekoliko puta poku?ale zauzeti Grozni i svrgnuti Dudajeva. To je krajem novembra kulminiralo spektakularnim , ali neuspjelim upadom kolone tenkova ?ije je razbijanje, ali i zarobljavanje velikog broja aktivnih ruskih zarobljenika natjeralo Jeljcina da Dudajevu uputi ultimatum za "razoru?avanje paravojnih formacija". Dudajev je taj zahtjev odbio prihvatiti, a ?to Jeljcin iskoristio kao povod za po?etak vojne invazije na ?e?eniju .

Ratni vođa [ uredi | uredi kod ]

Glavni ?lanak: Prvi ?e?enski rat

Otvorena neprijateljstva su otpo?ela 1. decembra kada je rusko ratno zrakoplovstvo bombardiralo aerodrom Grozni i uni?tilo nekoliko biv?ih sovjetskih trena?nih aviona koje je Dudajev koristio kao vlastito zrakoplovstvo. Dudajev je taj ?in iskoristio da formalno objavi rat Rusiji, ali je do kopnene invazije do?lo tek kada su ruske snage pre?le granicu 10. decembra. Rusko napredovanje je bilo sporo, da bi kulminiralo u iznenadnom, ali katastrofalnom napadu na Grozni na Staru godinu 1994. pri ?emu je jedan od ciljeva bila predsjedni?ka pala?a. Dudajev i njegove prista?e su pru?ale izuzetno ?ilav i uspje?an otpor, te su se iz grada povukle tek nakon ?to je grad potpuno razoren.

Dudajev je, kao i drugi ?e?enski vođe, nastavio rat voditi koriste?i gerilsku strategiju, pri ?emu mu je, prema razli?itim navodima, kao glavno upori?te slu?io nekada?nji nuklearni silos kraj mjesta Vedeno na nepristupa?nom planinskom jugu zemlje. Usprkos toga ?to je bio prisiljen na skrivanje od ruskih snaga, zadr?ao je veliki autoritet među ?e?enima te 1995. godine kao glavnog muftiju imenovao Ahmada Kadirova koji je, pak kao islamski vjerski vođa proglasio d?ihad protiv Rusije, ?ime je otvoren put da se redovi separatisti?kih gerilaca popunjavaju dobrovoljcima iz drugih muslimanskih zemalja, a ?to ?e imati zna?ajne posljedice na budu?e događaje u ?e?eniji. Dudajev je također pre?utno odobrio strategiju teroristi?kih napada na civilne ciljeve u samoj Rusiji, uklju?uju?i napad na bolnicu u Budjonovsku u ljeto 1995. godine, ?ijeg je izvr?itelja ?amila Basajeva nakon tog ?ina odlikovao.

Smrt [ uredi | uredi kod ]

21. aprila 1996. godine je Dudajev preko satelitskog telefona razgovarao sa Konstantinom Borovojem , liberalnim zastupnikom ruske Dr?avne dume. Razgovor su prislu?kivale ruske tajne slu?be koje su pomo?u signala locirale Dudajeva, koji se tada krio u selu Gehi-?u , oko 30 km od Groznog. Odmah su u zrak poslana dva aviona Suhoj Su-24 , koji su na mjesto sa kojeg je Dudajev koristio telefon ispalila dva projektila zemlja-zrak. Tada je Dudajev poginuo.

Nakon smrti ga je kao v.d. predsjednika ?e?enske Republike naslijedio Zelimhan Jandarbijev , koji je 27. maja 1996. sa Jeljcinom potpisao sporazum o primirju . Dudajeva smrt je tako predstavljala simboli?nu pobjedu za Jeljcina, koji ju je koristio kao argument za tvrdnje da je sve nepopularniji rat zavr?en te u kampanji za izbore koje je tijesno dobio u ljeto. ?e?enski gerilci su, međutim, u augustu 1996. godine iznenada napali i zauzeli najve?i dio Groznog, prisiliv?i Jeljcina da Hasavjurtskim sporazum de facto prizna nezavisnost ?e?enije na sljede?ih pet godina. Na prvim poratnim izborima 1997. godine je novi predsjednik postao Aslan Mashadov , koji se smatrao ne samo Dudajevljevim nasljednikom, nego i nastavlja?em njegove politike koja je vi?e naglaska stavljala na nacionalizam nego islamizam.

Mjesta nazvana u ?ast D?ohara Dudajeva [ uredi | uredi kod ]

• Nakon njegove smrti, razne lokacije u Turskoj nazvane su po njemu, na primjer Cevher Dudayev Meydanı (Trg D?ohara Dudajeva) u Ankari .

• Od 1996. u Rigi se nalazi Avenija D?ohara Dudajeva ( D?ohara Dudajeva gatve ).

• Godine 1996. u Ukrajini je ulica u Lavovu nazvana po njemu ( вулиця Джохара Дуда?ва ), a kasnije i u Ivano-Frankivsku i Kijevu .

• Trg D?ohara Dudajeva ( Dzocharo Dudajevo skveras ) u Vilniusu .

• Od 17. o?ujka , 2005 kru?ni tok u Var?avi nazvan je Rondo D?ochara Dudajewa . [1]

• U Gora?du postoji Ulica Generala D?ohara Dudajeva