Za ostala zna?enja, vidi Caravaggio (razvrstavanje) .

Caravaggio
barok
Ottavio Leoni : Portret Caravaggia, cca. 1621.
Biografske informacije
Rođenje	Michelangelo Merisi ( 1571-09-29 ) 29. 9. 1571. Milan
Smrt	Porto Ercole, kraj Grossetoa u Toskani
Nacionalnost	italijanska
Opus
Polje	slikanje
Znamenita djela
vidi Kronologija Caravaggiovih djela
Influencija
Od Rafael , Tizian , Michelangelo
Na Jusepe de Ribera , Rembrandt , Georges de La Tour , itd.

Michelangelo Merisi da Caravaggio , poznatiji samo i kao Caravaggio , bio je talijanski slikar koji je radio u Rimu , Napulju , na Malti i na Siciliji između 1593. i 1610. godine. Bio je za?etnik baroknog slikarstva i prvi pravi slikar ovog pravca.

Jo? za njegova ?ivota smatrali su ga tajanstvenom, za?uđuju?om, buntovnom i opasnom osobom. Na umjetni?ku scenu Rima stupio je 1600. godine i otada je uvijek imao naru?itelja i za?titnika te dobro prodavao svoja djela, ali se i pona?ao kao razma?ena zvijezda. Podaci iz 1604. godine govore kakvog je bio karaktera: "Nakon dvotjednog rada on bi se vucarao mjesec dana od bala do bala s ma?em za pasom i slugom uz sebe, uvijek spreman za svađu ili tu?u i veoma je te?ko bilo biti s njime u dru?tvu". ^[1] Godine 1606. ubio je mladi?a u dvoboju i pobjegao iz Rima s ucjenjenom glavom. Na Malti je 1608. godine ponovno sudjelovao u jo? jednoj kavgi, te 1609. u Napulju; vjerojatno namjerno isprovociran kako bi mu se neprijatelji osvetili. Ve? sljede?e godine umro je, nakon samo desetogodi?nje karijere.

Koncem 16-tog i po?etkom 17-tog stolje?a u gradu Rimu nastajale su velike nove crkve i pala?e , te se javila potreba za velikim slikama kako bi se one ispunile. Crkvena protureformacija je vapila za autenti?nom religijskom umjetno??u kao otporom Protestantizmu , za ?to su se umjetne odrednice aktualnog pravca manirizma pokazale neodgovaraju?e. Caravaggiova novina bio je radikalan naturalizam koji je kombinirao s pa?ljivim psiholo?kim zapa?anjima i dramati?nim, skoro teatralnim pristupom kjaroskurom ? uporabom svjetla i sjene.

Za ?ivota izrazito slavan i utjecajan, Caravaggio je skoro bio potpuno zaboravljen stolje?ima nakon smrti. Tek je u 20-tom stolje?u prepoznat njegov utjecaj na razvoj zapadne umjetnosti . O njegovom utjecaju na barok , tajnik Paula Valerya, Andre Berne-Joffroy, je rekao: "Ono ?to zapo?inje s Caravaggiovim djelima je jednostavno ? moderno slikarstvo". ^[2]

Caravaggio je rođen u selu Caravaggio pored Milana ^[3] , gdje je njegov otac, Fermo Merisi, bio upravitelj doma te arhitekt-dekorator vojvodstva Caravaggio. Njegova majka, Lucia Aratori, poti?e iz ugledne obitelji iz iste pokrajine. Obitelj se 1576. godine preselila iz Milana natrag u Caravaggio u bijegu od kuge gdje je Caravaggiov otac umro 1577. godine, a maleni Caravaggio je odrastao pod za?titom njegovih prijatelja, obitelji Sforza i Colonna . Godine 1584. pristupio je naukovanju kod lombardijskog umjetnika Simonea Peterzana , Tizianovog u?enika. Caravaggio je posjetio Veneciju i upoznao se s djelima Tiziana i Giorgionea , za koga je kasnije optu?en da ga kopira. Također je poznavao slike iz Milana, kao ?to je Leonardova Posljednja ve?era , ili lokalni lombardijski stil koji je bio karakteristi?an "jednostavno??u i pa?njom prema naturalisti?kim detaljima" ^[4] , i bio je bli?i njema?kom naturalizmu nego stiliziranom formalizmu i ukra?avanju rimskog manirizma .

Sredinom 1592. godine Caravaggio je bez novaca stigao u Rim, te je bio primoran nekoliko mjeseci raditi za tada uspje?nog slikara Giuseppea Cesarija , najdra?eg slikara pape Klementa VIII. , slikaju?i vo?e i cvije?e u njegovom studiju koji je bio nalik tvorni?kom pogonu. Njegova djela pod nazivom "Dje?ak s korpom" ili "Dje?ak koji guli vo?ku", te njegov autoportret "Bolesni mladi Bakus", potje?u iz tog vremena. Sva tri djela odi?u fizi?kim realizmom po kojemu je Caravaggio postao poznat.

Caravaggio se odlu?io osamostaliti i napustio je Cesarija u sije?nju 1594. godine. U tomu mu je pomoglo njegovo prijateljstvo sa slikarom Prosperom Orsijem koji ga upoznaje s kolekcionarima, arhitektom Onorio Longhijem koji ga upoznaje s uli?nim ?ivotom, i ?esnaestogodi?njim sicilijancem Mariem Minnitijem koji mu je dugo bio modelom, a kasnije posrednikom na Siciliji. ^[5] Proro?ica , njegova prva grupna kompozicija, prikazuje kako ciganka vara Maria. Tema potpuno nova u Rimu pokazala se kao izrazito utjecajna u kasnijoj umjetnosti, ali je tada Caravaggio bio primoran prodati u bescijenje. Njegova slika Karta?i , prva prava psiholo?ka studija i rano remek-djelo, je privukla kardinala Del Monte , vode?eg otkupitelja u Rimu tog vremena. Za njega i njegov krug Caravaggio je naslikao nekoliko slika na kojima su Minniti i drugi dje?aci. Vjerojatno?a homoseksualne erotike na ovim slikama je dugo bila temom znanstvenika i biografa u 20-tom stolje?u. ^[6]

Caravaggio se vratio realizmu u svojim prvim religijskim slikama iznimne duhovnosti. Prva takva bila je Magdalena pokajnica koja je prikazivala Mariju Magdalenu u trenutku kada se odrekla promiskuitetnog ?ivota, te pla?e s biserima razasutim na podu. Uslijedile su brojne sli?ne slike kojima je u?vrstio svoju slavu i kod naru?itelja, ali i kod kolega slikara.

Godine 1599. kardinal Del Monte je utjecao na odluku da se Caravaggio-u dodijeli ukra?avanje kapela Contarelli u crkvi svetog Ljudevita francuskog. Dva velika njegova djela, Mu?enje sv. Mateja i Pozivanje Svetog Mateja , isporu?ena 1600., bila su trenutna senzacija. Caravaggiov tenebrizam (poja?ani kjaroskuro ) posti?e sna?nu dramu njegovih likova, dok je njegov precizni realizam doveo do novog nivoa emocionalne napetosti. Opet, mi?ljenja njegovih nadređenih su bila podijeljena: jedni su mu spo?itavali slikanje po modelima bez prethodnih crte?a, ali drugi su ga nazivali spasiteljem umjetnosti. ^[7]

Caravaggio je nastavio slikati prema presti?nim narud?bama vjerske slike prepune nasilja, grotesknih obezglavljenja, mu?enja i smrti. Svakom novom slikom uve?avao je svoju slavu, ali nekoliko slika su naru?itelji odbili primiti bez velikih prepravki, a neke su morale na?i i druge kupce. Glavni problem je bio u tomu ?to je Caravaggiov dramati?ni realizam smatran neumjesnim i vulgarnim. ^[8] Njegova prva verzije slike Sveti Matej s anđelom prikazivala je sveca kao ?elavog seljaka prljavih nogu osvjetljenog svije?om kojega posje?uje isuvi?e prepoznatljiv dje?ak-anđeo, odbijena je i morao je naslikati Inspiraciju sv Mateja .

Na isti na?in, Obra?enje Svetog Pavla je odbijena i slikar je morao naslikati drugu sli?ne tematike: Obra?enje na putu za Damask . Na toj slici sve?ev konj ispunjava ve?i dio slike, ve?i od samoga sveca, te je isprovocirani slu?benik crkve Santa Maria del Popolo upitao: ?Za?to ste stavili konja u sredinu, a Svetog Pavla na tlu?” “Eto, zato!” “Je li konj Bog?” “Ne, ali stoji u bo?jem svjetlu!” ^[9]

Uslijedile su slike Spu?tanje u grob i nekoliko verzija Bogorodica . Njegova slika ?Gospa s Djetetom i sv Anom“ poznata i kao ?Gospa dei palafrenieri“ ostala je na svom mjestu u malenom oltaru crkve Sv Petra u Rimu samo dva dana prije no ?to je bila skinuta. Tajnik kardinala je napisao: ?Na ovoj slici nema ni?ta osim vulgarnosti, svetogrđa i odbojnosti … Reklo bi se kako ju je naslikao izvrstan slikar, ali tamnog duha, i dugo odsutan od Boga, od njegova obo?avanja i od dobrih misli uop?e …“

Slika Smrt Bogorodice iz 1601., naslikana za karmeli?anski samostan, odbijena je jer je Caravaggio koristio poznatu prostitutku kao model za Gospu. Drugi ka?u da je odbijena jer je naslikao Gospu trudnu i ogoljene noge, a tre?i opet da je bilo teolo?ko pitanje jer je doktrina tog vremena prihva?ala doktrinu da je Gospa uza?la na Nebesa s korom anđela, a ne umrla kao obi?na osoba. Samo ?to je skinuta iz crkve, ovu sliku je Rubens kupio za vojvodu od Mantove , a kasnije Karlo I. engleski prije no ?to je postala dijelom francuske Kraljevske kolekcije 1671.

Caravaggio je vodio buran ?ivot, zloglasan po svađama, te o njima postoje brojni policijski izvje?taji i sudske zabilje?ke. 29. svibnja 1606 . godine ubio je mladi?a Ranuccia Tomassonija. ^[10]

Prije toga uvijek je u zakonu imao za?titu i podr?ku svojih patrona, ali ovaj put mu ni oni nisu mogli pomo?i. Bjegunac od zakona, Caravaggio, pobjegao je u Napulj . Tamo je, izvan rimske jurisdikcije, i pod za?titom obitelji Colonna, najpoznatiji slikar Rima postao i najpoznatijim slikarom Napulja. Zahvaljuju?i vezama s obitelji Colonna, uspio je dobiti brojne narud?be za crkve, ulju?uju?i: Gospa od Ru?arija i Sedam milostivih djela .

Usprkos uspjehu u Napulju, Caravaggio se uputio na Maltu , sjedi?te malte?kih vitezova , vjerojatno u nadi da ?e mu Veliki vite?ki vojvoda Alof de Wignacourt uspjeti osigurati oprost kod pape za ubojstvo Tomassonija. De Wignacourt je bio toliko zadovoljan Caravaggiovim umije?em da je slavni slikar postao slu?beni slikar malte?kog reda te ga je i samog proglasio jednim od malte?kih vitezova. Na Malti je Caravaggio naslikao veliku sliku Pogubljenje svetog Ivana Krstitelja (jedina njegova potpisana slika), Portret Alofa de Wignacourta i njegova pa?a , kao i portrete vode?ih malte?kih vitezova. Koncem kolovoza 1608. godine Caravaggio je iznenada do?ao u nemilost malte?kih vitezova te je na Malti uhi?en i zatvoren. Saznanja o tome događaju govore o jo? jednoj kavgi u kojoj su vrata ku?e sru?ena, a jedan vitez ozbiljno ranjen. ^[11] U prosincu je ve? bio izba?en iz reda kao "budala i truli ?lan" ? uobi?ajen izraz za nepodobne ?lanove. ^[12]

Prije izgona Caravaggio je pobjegao na Siciliju u pratnji starog prijatelja Maria Minnitija, koji je tada bio o?enjen i ?ivio u Sirakuzi . Na svojoj turneji od Sirakuze, preko Messine do glavnog grada Palerma , Caravaggio je nastavio slikati presti?ne narud?be. Na slikama kao ?to su Pogreb svete Lucije , Lazarovo Uskrnu?e i Poklonstvo pastira , njegov stil je evoluirao te je sada prikazivao frizove likova nasuprot velikih praznih i tamnih pozadina. "Njegove siclijanske oltarne slike isti?u se sjenovitim i jadnim figurama u velikoj praznoj tami; nagovje?tavaju o?ajne ljudske strahove i u isto vrijeme sadr?e jednu novu nje?nost, ljepotu skru?enosti i pokornih, koji ?e naslijediti zemlju." ^[13] Bilje?ke iz tog doba govore da je bio iznimno bizarnog pona?anja, da je spavao naoru?an i u odje?i, te da je znao pokidati sliku kao odgovor na najmanju kritiku, uvijek se rugaju?i lokalnim slikarima.

Nakon samo devet mjeseci na Siciliji Caravaggio se vratio u Napulj. Navodno progonjen od neidentificiranih neprijatelja, osje?ao se sigurniji pod za?titom obitelji Colonna, do trenutka kada se odlu?io uputiti novom papi Pavlu V. u Rim po oprost. U Napulju je na njega poku?an atentat u kojemu mu je ozbiljno ozlijeđeno lice. Na sljede?oj slici: Saloma s glavom Ivana Krstitelja naslikao je svoju glavu na pladnju, a sliku poslao Wignacourtu kao zalog za oprost. Vjerojatno je u ovo vrijeme naslikao i Davida s Golijatovom glavom na kojoj mladoliki David prepun tuge gleda odsje?enu divovu glavu koja je jo? jedan Caravaggiov autoportret.

Sna?nim kjaroskurom ?ena upire dva prsta u Petra dok vojnik upire tre?i. Caravaggio na ovaj na?in pri?a pri?u o Petrovoj izdaji na jedan simboli?an na?in.

U ljeto 1610. godine uputio se brodom prema Rimu po oprost od pape koji mu je bio obe?an zahvaljuju?i brojnim rimskim prijateljima. Sa sobom je ponio svoje posljednje tri slike kao poklon kardinalu Scipioniju: Zataja Petrova , posljednji Ivan Krstitelj i zadnja slika koju je naslikao Mu?eni?tvo svete Ur?ule .

Ono ?to je uslijedilo je i dan danas temom mnogih rasprava i podijeljenih mi?ljenja. ?injenica je da je 28. srpnja anonimni avviso (privatni po?tono?a) iz Rima dojavio vojvodskom dvoru u Urbinu da je Caravaggio mrtav. Tri dana kasnije, drugi je javio da je umro od groznice i da tijelo nije pronađeno. Nikada i nije. To su najraniji zapisi o njegovoj smrti. Njegov prijatelj pjesnik je kasnije izjavio da je Caravaggio umro 18. srpnja , ?to je potvrđeno skorijim istra?ivanjem, te je i pronađena smrtovnica koja navodi da je umjetnik umro od groznice u Porto Ercole, ^[14] u blizini Grosseta u Toskani .

• Kronologija Caravaggiovih djela
• Pozivanje Svetog Mateja

• Giulio Mancini, komentari o Caravaggio-u u Considerazioni sulla pittura , oko 1617.-1621.
• Giovanni Baglione, Le vite de' pittori , 1642.
• Giovanni Pietro Bellori, Le Vite de' pittori, scultori et architetti moderni , 1672.
• Gilles Lambert, Caravaggio , Taschen, (2000.) ISBN 978-3-8228-6305-3
• Pietro Koch, Caravaggio ? Slikar krvi i tame , Gunther Edition, (Rome ? 2004.)
• John Gash, Caravaggio , Chaucer Press, (2004.) ISBN 1-904449-22-0 )
• Rosa Giorgi, Caravaggio: Majstor svjetla i sjene ? njegov ?ivot kroz slike , Dorling Kindersley (1999.) ISBN 978-0-7894-4138-6
• Howard Hibbard, Caravaggio (1983.) ISBN 978-0-06-433322-1
• Helen Langdon, Caravaggio: ?ivot , Farrar, Straus and Giroux, 1999. ISBN 978-0-374-11894-5
• Catherine Puglisi, Caravaggio , Phaidon (1998.) ISBN 978-0-7148-3966-0
• Maurizio Calvesi, Caravaggio , Art Dossier 1986., Giunti Editori (1986)