Giotto: Svadba u Kani. Jedan od događaja koji se slavi o blagdanu Bogojavljenja.
Bogojavljenje
(
gr?.
επιφ?νεια ?pojavak“, ?objava“) je kr??anski blagdan kojim se slavi objava Boga ?ovje?anstvu u ljudskom liku, u osobi
Isusovoj
, a obilje?ava se
6. sije?nja
.
Slavlje ovog blagdana ima svoje po?etke u isto?nim
kr??anskim
crkvama, a uklju?ivalo Isusovo rođenje (koje ?e se kasnije po?eti slaviti kao
Bo?i?
), pohod trojice mudraca (gr?. μ?γοι ?magi“; vidi
Sveta tri kralja
) koji su do?li u
Betlehem
pokloniti se novorođenom kralju, te sve događaje Isusova djetinjstva do njegova
kr?tenja na Jordanu
. Blagdan se od po?etka slavi
6. sije?nja
. Drevne
liturgije
u ovom blagdanu prepoznaju
Illuminatio
(prosvjetljenje),
Manifestatio
(Objava) i
Declaratio
(Progla?enje). Ubrzo se, kao osobiti ?in Isusove bo?anske objave, po?elo slaviti i njegov prvi ?udesni znak na svadbi u Kani Galilejskoj (usp.
Evanđelje po Ivanu
2,1-11). Kr??anske su crkve uz ovaj blagdan govorile i o ?objavi poganima“ (gdje pogani ozna?uju ne-?idove), budu?i da su trojica Mudraca prepoznati kao pripadnici poganskih naroda.
Bogojavljenje se slavi kako na Istoku tako i na Zapadu, no pojedinosti ovoga slavlja u pokojoj se stvari razlikuju.
Na Zapadu, u
Rimokatoli?koj Crkvi
, Bo?i? se po?eo slaviti prije Bogojavljenja, a datum Bo?i?a bio je
25. prosinca
. Kad je s Istoka krajem 4. stolje?a uvedeno slavlje Bogojavljenja 6. sije?nja, Bo?i? je ostao blagdan Isusova rođenja, a Bogojavljenje je nagla?avalo spomen pohoda triju Mudraca i Isusovo kr?tenje. Usto, razdoblje između ova dva blagdana po?elo se profilirati kao bo?i?no vrijeme u
liturgijskoj godini
, koje ?e kasnije biti produ?eno sve do
2. velja?e
.
Relikvije Trojice kraljeva u goti?koj katedrali u
Kolnu
U
srednjem vijeku
uz ovaj je blagdan osobiti naglasak stavljen na poklonstvo
trojice kraljeva
. Trojica Mudraca iz
Evanđelja po Mateju
(2,1-12), vrlo su rano po?eli biti ?tovani kao ≫kraljevi≪, na ?to je utjecao tekst
proroka Izaije
, gdje se ka?e: ?K tvojoj svjetlosti kora?aju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja“ (60,3). Usto, u
frana?koj
dr?avi, u
Kolnu
, uspostavljeno je sveti?te u kojem su se ?uvale relikvije Svetih triju kraljeva. Ovo je sveti?te postalo sredi?tem hodo?a??a naroda iz mnogih dijelova sredi?nje, zapadne i sjeverne
Europe
(postoje podaci i o
hrvatskim
hodo?asnicima. Posljedica takvog velikog pokreta hodo?asnika bilo je gotovo potpuno poistovje?ivanje blagdana Bogojavljenja s isklju?ivim spomenom ovih kraljeva, kojima je tradicija nadjenula imena Melkior, Ga?par i Baltazar.
Nakon
Drugog vatikanskog sabora
bo?i?no vrijeme zavr?ava prvom nedjeljom nakon Bogojavljenja, a na tu se nedjelju slavi
Kr?tenje Gospodinovo
. Samo Bogojavljenje ostaje i dalje svetkovina Bo?je objave u kojoj se spominje pohod trojice Mudraca, Isusovo kr?tenje i Isusovo ?udo na svadbi u Kani Galilejskoj, gdje se Isus, na po?etku svoga javnog djelovanja, objavljuje kao onaj koji ima mo? pretvoriti vodu u vino, ?ime posredno navije?ta i ustanovljenje
euharistije
.
Bogojavljenje se u istom zna?enju kao i u Rimokatoli?koj Crkvi slavi i u
Anglikanskoj zajednici
, te u
luteranskoj Evangeli?koj Crkvi
.
Kr?tenje Gospodinovo, Ikona
Prvi spomen Bogojavljenja na Istoku susre?e se u tekstu
Klementa Aleksandrijskog
na prelasku iz 2. u 3. st. On ka?e: ?
Ima nekih koji su odredili ne samo godinu Gospodinova rođenja, nego i to?an dan... A Bazilidovi sljedbenici dr?e dan njegova kr?tenja kao blagdan, te ka?u da je to bilo petnaeste godine cara
Tiberija
, petnaestoga dana mjeseca Tubi, dok drugi misle da je to bilo jedanaestog dana istog mjeseca
“ (
Stromateis
, I, xxi, 45). 11. i 15. Tubi, prema
julijanskom kalendaru
bili bi 6. i 10. sije?nja.
Prvo spominjanje Bogojavljenja kao slu?benog crkvenog blagdana susre?e se sredinom 4. stolje?a. Krajem 4. stolje?a (oko
380
. u
carigradskoj Crkvi
) na Istoku se sa Zapada uvodi blagdan
Bo?i?a
, pa Bogojavljenje gubi zna?enje blagdana u kojem se slave svi događaji vezani uz Isusovo rođenje i skroviti ?ivot do kr?tenja.
Danas se u
pravoslavnim crkvama
prilikom ovog blagdana naglasak stavlja na
Isusovo kr?tenje
, u kojem je Isus objavljen kao druga osoba
Presvetog Trojstva
, pri ?emu je prisutna i prva osoba,
Bog Otac
?iji se glas ?uje iz oblaka, i druga osoba,
Duh Sveti
koji silazi nad Isusa u obliku goluba. U gr?kom se ovaj blagdan stoga ?esto naziva i
teofanija
(gr?. Θεοφ?νεια), iz ?ega je izveden i naziv u
slavenskim jezicima
, pa i hrvatski naziv ≫Bogojavljenje.≪
U pravoslavnim crkvama na ovaj se blagdan odr?ava i obred blagoslova voda i to uz najbli?u vodenu povr?inu (
jezero
,
more
,
rijeku
ili bazen). Pritom se u vodu baca kri? kojega potom ljudi nastoje izroniti. Tko uspije na?i kri?, dobija poseban blagoslov.
U
isto?nim pravoslavnim crkvama
, posebice u
Koptskoj pravoslavnoj Crkvi
i
Armenskoj apostolskoj Crkvi
, nikad nije ni do?lo do uvođenja blagdana Bo?i?a, pa se Bogojavljenje do danas slavi u svom izvornom zna?enju.
Pod utjecajem isto?nog kr??anstva, među
hrvatskim
rimokatolicima razvio se obi?aj blagoslivljanja vode na blagdan Bogojavljenja, premda je u zapadnoj liturgiji takav obred prvotno vezan uz
Uskrs
. Ovom blagoslovljenom vodom vr?i se blagoslov ku?a i obitelji.
Prilikom blagoslova ku?a, nadvratnici se ozna?uju slovima ?G“, ?M“ i ?B“ koja ozna?avaju
inicijale
trojice kraljeva, Ga?para, Melkiora i Baltazara. Izvorno su se ovi inicijali zapisivali na
latinskom
, pa je umjesto po?etnoga ?G“ stajalo ?C“ (Casparus). Tako su inicijali, osim imena kraljeva, ozna?avali i
akronim
blagoslovne formule:
Christus mansionem benedicat
, ?to na hrvatskom zna?i: ?Krist prebivali?te blagoslivlja.“ Između inicijala stavljaju se kri?i?i, kao znak blagoslova, a oko inicijala upisuju se brojke koje ozna?avaju teku?u godinu. Ranije su se ovi znakovi upisivali kredom, dok se u novije vrijeme ?e??e koriste posebne naljepnice. Kona?an izgled natpisa ima oblik
20 G+M+B XX
(gdje XX ozna?ava zadnje dvije brojke teku?e godine).
Sli?an obi?aj postoji i u ostalim krajevima
Srednje Europe
.