Bog
je jedan od termina kojim se opisuje savr?eno, nadljudsko bi?e, za koje mnogi ljudi vjeruju da je tvorac univerzuma. Koncept vjerovanja u jednog Boga je princip
monoteizma
.
Neke religije, mogu uklju?ivati i antropomorfne osobine Boga, dok druge smatraju da je nemogu?e i uvredljivo zami?ljati Boga u fizi?koj formi. Neki smatraju da je Bog oli?enje apsolutnog dobra, dok drugi smiraju da je Bog iznad ljudskog shva?anja moralnosti.
Bogovi kod anti?kih Grka
[
uredi
|
uredi kod
]
Grci
su bili umjetnici da zaodjenu istinu i stvarnost u ruho legende, a bogatstvom ma?te i ljepotom re?i, boja i oblika oni su besmrtne bogove spustili među smrtnike, dok su ljudima u isto reme, kroz apoteozu, otvorili put do vrhova
Olimpa
i bo?anskog ?ivota. Grci su jedini anti?ki narod koji se nije pla?io da sa finom i diskretnom ironijom poka?e da su ljudi stvorili bogove, a ne bogovi ljude i da bogovi postoje ljudi radi, a ne ljudi radi bogova. U toj slobodi da kroz
kozmogonije
,
teogonije
i
gigantomahije
ru?e, kad im ustreba ili kad im se prohtje, stvaraju i dovode nova
bo?anstva
, le?i snaga gr?kog duha, hrabrost celog jednog etnosa, slobodnog i podjednako nezavisnog i prema nebu i prema zemlji. (domatrios)
Bog u pravoslavnom u?enju
[
uredi
|
uredi kod
]
Bog ili Bo?anstvo
[α 1]
, tvorac neba i zemlje, svega vidljivog i nevidljivog ? Tvorac svekolike Vaseljene (
Univerzuma
). Pravoslavna teologija, daju?i apofati?ko tuma?enje bo?anske su?tine, vi?e voli kategoriju tajne i slavoslovnih pojmova kad govori o Bogu, jer je to ime koje je iznad svakog imena (Filip. 2,9). U areopagitskom spisu "O bo?anskim imenima" pokazuje se da se Bog ne mo?e ?ak ni definisati, niti ograni?iti stvorenim predstavama, te da je sam pojam Boga relativan zato ?to se on odnosi na Njegov odnos sa tvorevinom, a ne na tajnu Njegove transcendentne su?tine, odnosno na "nadsu?tastvenu su?tinu" (up. Nebeska jerarhija, XV, 2).
Predstavu o Bogu dao je sami Bog u svojim delima prijavljivanja u tvorevini i u Svome dolasku Ovaplo?enjem Sina u istoriji. Sa svim teofanijama (bogojavljanjima) kojih je Stari Zavjet pun, ipak se u njima podvla?i sveop?ta transendentnost Boga. "Ja sam onaj koji jesam" (Izl. 3,14). Bog ima egzistenciju u sebi; nema drugo na?elo ili cilj. Ovu ideju preuzeo je
Novi Zavet
, postapostolski spisi i prvi simboli hri??anske vere, u kojima se Bog naziva Θεοτη?, na?elo egzistencije. On je Tvorac svojom voljom, ali tvorevina nije od njegove su?tine.
Kao i
Stari Zavjet
(Is. 40; Ps. 104; Dan. 6,20), Novi Zavjet također upotrebljava samo ipostasnu kategoriju onda kad se odnosi na Boga (Djela 14,15). Teofanije (Bogojavljenja) Staroga Zavjeta koncentri?u se u velikoj epifaniji ili bo?anskom "snishođenju" (συγκαταωασι?), ili Ovaplo?enju Sina Bo?jeg, preko kojeg je omogu?ena ne samo religija nego i obvo?enje, jer Ovaplo?eni Logos uzima ljudsku prirodu u svoju ipostas. Ovaplo?enje razotkriva ipostasni i epifanijski karakter Boga punog sa?aljenja i ljubavi prema ?ovjeku, Boga koji "silazi" da cjeliva i zagrli svoj lik metnut u tvorevinu (Luka 7,11,15,10; 19,1; Jovan 5,2).
Za razliku od Starog Zavjeta, Novi Zavjet govori jasno o Bogu-Svetoj Trojici: Ocu, Sinu i Svetome Duhu. Hri??anski trinitarni monoteizam jeste struktura najvi?e ljubavi. Troji?nost je odnos koji prevazilazi dualizam (dvojnost) na kojem je konstruirana starozavjetna teologija.
Bog u pravoslavnim spisima
[
uredi
|
uredi kod
]
Crkveni Oci prave razliku između:
- Bo?anstva, su?tine ili zajedni?ke prirode Boga
- Onoga ?to postoji oko su?tine ili svojstava Bo?jih.
Oni govore o apsolutnoj transcedentnosti same su?tine, o njenom apofati?kom karakteru. Ono ?to je su?tina Bo?ja jeste van svakog afirmativnog ili negativnog poređenja sa svetom. Bo?anstvo (Θεοτη?) ne mo?e biti poistovje?eno ni sa jednim svojstvom ili djelanjem Boga. Termini teologije posmatraju, dakle, odnos između nas i Boga, a ne između nas i njegove su?tine. Također, patristi?ka teolo?ka tradicija razlikuje:
- Zajedni?ku prirodu
- Ipostas Trojice
Ipostasi su ne?to drugo od njihove zajedni?ke su?tine ili njihovih zajedni?kih djelanja. Otac nije ime prirode ili djelanja ili zajedni?kog svojstva, nego ipostasi. Zato ipostasna, li?na, svojstva ne treba da se mek?aju sa zajedni?kim identi?nim svojstvima bo?anstva (poistovje?uju?i prirodu Bo?ju sa nerađanjem, koje je svojstvo Oca, Evnomije pogre?no zaklju?uje da Sin nema bo?ansku prirodu).
Jedan misti?ki isto?ni pokret vi?e je volio da naglasi apofati?ka svojstva Boga, na primjer:
- Transcedentnost - budu?i jedan po su?tini, van odnosa, Bog ne zavisi od neke druge egzistencije, nije jednak sa bilo ?ime drugim; On se ne mo?e definirati kroz odnos, jer ima apsolutni, transcendentni karakter
- Beskrajnost - odsustvo granice ili kraja, mjesta u vremenu ili neprostornost, odsustvo po?etka i svr?etka vremena
- Nepokretivost ili stalnost odsustva razvoja: budu?i puno?a u Njemu samome, Bog se ne kre?e ka vi?em cilju od Njega
- Vje?nost - Bog je iznad svakog vremenskog ograni?enja ili određenosti
To ne zna?i da je Bog stati?ka, bezli?na, nepokretna priroda. Bog kao bi?e uzima oblik "da bi postojao", ulazi u poredak egzistencije, ulazi u proces postojanja. Ali, u tom kretanju postojanja, priroda Boga se ne transformi?e, On ne prima oblik koji pre nije imao, jer Bog ne potpada pod kategoriju ograni?ene egzistencije, odnosno nije podlo?an vremenu i prostoru. Su?tina i egzistencija Boga jesu neulovljene, po?to se na Njega ne mogu pri?eniti pitanja kako? kad? i gde? On ne prima oblik koji nije imao, jer je On sam "bi?e" u apsolutnom smislu. On sam dr?i kretanje bi?a (su?tine) i ograni?ava egzistenciju u vremenu i prostoru. Zato osim Boga i tvorevine ne postoji ni?ta drugo, jer je On beskona?an. Neegzistencija ili ni?tavilo, kao sam od sebe postoje?i entitet, nema postojanje u Njemu. Stvorena tvar i ?ovjek ne mogu biti li?eni egzistencije, sem od Boga.
?to se ti?e strukture religioznog ?ina, Bog kao ipostas ne mek?a se sa ?ovjekom, kao ?to ni du?a nije istovjetna sa Bogom, nego su oni dva subjekta, sjedinjena u ljubavi i blagodati.
Islamsko shva?anje boga
[
uredi
|
uredi kod
]
Osnovni koncept
islama
je jedinstvenost Boga (?tawhid“). Ovaj monoteizam je apsolutan, ne relativan ili pluralisti?ki u bilo kom smislu. Bog je opisan u Suri El-Ihlas (poglavlje 112), na sljede?i na?in:
Reci
Allah
je jedan, on je uto?i?te svakom. Nije rodio niti je rođen i niko mu ravan nije.
Na
arapskom
, Bog se naziva
Allah
, ?to je spojeno od ?el-ilah“ ili ?jedini Bog“. Allah se prema tome prevodi kao Bog. Iako koriste drugo ime za Boga, muslimani potvrđuju da vjeruju u istog Boga u kojeg vjeruju i pripadnici ?idovsko-kr??anskih religija. Ipak, muslimani se ne sla?u sa kr??anskom teologijom po pitanju jednozna?nosti Boga (u?enje o Svetoj Trojici i da je
Hrist
vje?ni Sin Bo?ji).
Ne postoje muslimanske slike ili opisi Boga, jer se smatra da takve umjetni?ke tvorevine vode ka idolatriji a i zabranjeno je zami?ljati Boga jer On ne li?i onome ?to razum mo?e zamisliti jer je nadnaravan, te su stoga zabranjene. Umjesto toga, muslimani opisuju Boga mnogim Bo?anskim atributima koji su pometnuti u Kur-anu, i sa 99 imena Allaha. Ali, samo jedna od Sura (jedno poglavlje) u Kuranu po?inje frazom ?U ime Alaha, , Milostivog,i Samilosnog“. Ovo su posljedi?no najva?nije bo?anske osobine u smislu toga ?to ih muslimani naj?e??e ponavljaju tokom svojih ritualnih molitvi (zvanih salah na arapskom, ili namaz na perzijskom).
?injenica je da Allah ne li?i ni?emu, ali se u Kur-anu donekle opisao, kao na primjer;
Oni govore; Allahova ruka je stisnuta (?krta). Naprotiv! Njegove dvije ruke su ?irom otvorene.
zatim u govoru poslanika Muhammeda kao kada ka?e
Muhammed
da ?e se
D?ehennem
puniti dok se ne napuni, a onda ?e ga Allah pritisnuti Svojim stopalom. Ili kada ka?e da ?e nebesa i Zemlju u Svojoj ruci kao papir smotati (zgnje?iti), ili kada ka?e; "Kunem se Onim u ?ijoj ruci je moja du?a", ili da ?e muslimani u D?ennetu (raju) biti najsretniji kada ugledaju lice svoga Gospodara ispunjeno nurom (svjetlo??u) i ne samo to, ve? da ?e Ga prethodno vidjeti u drugom liku, pa ?e im re?i: "Ja sam va? gospodar" a stanovnici D?enneta ?e re?i: "Ne, ti nisi na? gospodar, mi znamo svoga Gospodara" (od dana kada su sve du?e prije stvaranja Adama dale zavjet i prihvatile odgovornost slobodnog izbora) pa ?e se pojaviti pred njima u svom stvarnom liku i oni ?e re?i: "Ti si na? Gospodar!" i past ?e licem na tle, a On ?e im re?i: "Ustanite, uveo sam vas u D?ennet da vje?no u?ivate!".
Međutim, iako imamo ovdje neke pojmove kao ?to su ruka, stopalo, lice, to ne mo?emo porediti s na?im rukama ili na?im licima jer Allah ne li?i ni?emu, a ako uzmemo u obzir da se arapski pojam "jedun" (ruka) upotrebljava u nazivima za ruke ?ovjeka, prednje ili nekada zadnje noge ?ivotinje, dr?ku na koferu ili sli?nom, kvaku na vratima ili prozoru, vidje?emo da među njima nema sli?nosti ali nose isti naziv (u arapskome jeziku), tada nema potrebe da zami?ljamo Allahove dvije ruke kao na?e dvije ruke. Neki muslimani smatraju da Allah ne govori i da je Njegov govor stvoren i da je Musa (Mojsije) na Sinaju ?uo stvoren glas a ne pravi Bo?iji iako Allah u Kur-anu ka?e: "I s Musaom je jasnim glasom razgovarao", te ka?u da je zami?ljanje Allaha da govori upoređivanje Njega s ?ivim stvorenjima. Odgovor drugih je da su Allahove rije?i u Kur-anu potpuno jasne, te da oni koji Ga ne?e "uporediti" s ?ivim bi?ima koji govore, porede Ga s predmetima koji ne govore.
Buda
(Gautama Sidarta) je odbijao odgovore na pitanja o postojanju Boga, i predlagao je da se ne prave mrtve koncepcije, nego da se razvija duhovna snaga, kojom se mo?e do?i do odgovora na sva pitanja.
Bog u
zoroastrizmu
, tj. anti?koj religiji koju je u 7 veku pne. osnovao
Zaratustra
, je daleko kompreksniji pojam negoli u ostalim velikim religijama. Naime,Perzijci su u Bogu uvek videli princip borbe Dobra i Zla, ?as je nadvladao jedan, a ?as drugi princip. Zbog toga se i ka?e da je zoroastrizam dualisti?ka religija.
Gre?ka u referenci: Oznake
<ref>
postoje za skupinu imenovanu kao "α", ali nema pripadaju?e oznake
<references group="α"/>