Baranja ( mađarski Baranya [?b?r???] ), geografska regija između rijeka Drave i Dunava ; obuhva?a 5688 km ² , od ?ega 4541 km ² u Republici Mađarskoj i 1147 km ² u Republici Hrvatskoj .

Rijeke Dunav i Drava tvore među prema Ba?koj i Slavoniji , a hrvatska dr?avna granica prema Mađarskoj povu?ena je kroz ravni?arski kraj bez reljefne ili hidrografske prepreke. Taj prostor dio je ?ire, historijske ?upanije Baranje .

Administrativno Baranja danas pripada Osje?ko-baranjskoj ?upaniji , dok je za vrijeme Jugoslavije pripadala regiji zvanoj Slavonija i Baranja , odn. Zajednica op?ina Osijek .

Najstarija naselja spominju se ve? u XII. stolje?u ( Branjin Vrh ); ostala su zasnovana tokom XIII. i XIV. stolje?a. Do podjele ?upanije Baranje do?lo je Trijanonskim mirom 1920. godine. Manji, tada jugoslovenski , a sada hrvatski dio Baranje obuhva?a 1147 kvadratnih kilometara, dok mađarski dio obuhva?a 4541 kvadratni kilometar.

Glavna veza Baranje s ostalim podru?jima Hrvatske jeste ?eljezni?ka i cestovna prometnica Beli Manastir - Osijek . Izgradnja Batinskog mosta preko Dunava kod Batine (1974) pridonijela je boljem povezivanju sa susjednom Ba?kom, a izgradnja cestovnog mosta preko Drave kod Beli??a boljem povezivanju sa Slavonijom . Veza s Mađarskom ostvaruje se preko grani?nog prelaza Dubo?evica - Udvar (ranije: Kne?evo -Udvar) cestom Beli Manastir - Moha? (od 0-24 sata) ili preko grani?nog prelaza Baranjsko Petrovo Selo - Beremend (0-24 sati) ili ?eljezni?kom prugom Beli Manastir - Mađarboja ( Magyarboly ).

Baranja je prete?no nizinski kraj (najvi?i vrh Kamenjak ima 243 m, na Banskom brdu ) s vrlo mladim reljefom. U sastavu i građi prevladavaju holocenski i pleistocenski sedimenti ( les i lesolike naslage, pijesci i dr.). Isti?u se ove morfolo?ke cjeline: mlađe naplavne ravni, starija holocenska terasa Drave , mlađa i starija virmska terasa Drave, mlađa virmska terasa Dunava , lesne zaravni i Bansko brdo .

Vrlo vla?ne naplavne ravni (osobito u podru?ju Kopa?kog rita ) zauzimaju 63 % podru?ja Baranje. Ocjedita podru?ja (rije?ne terase i lesne zaravni) najpogodnija su za naseljavanje i poljoprivredu ( ?ernozjomi i smeđe tlo). Problemi poplavnih podru?ja Drave, Dunava i Kara?ice rje?avaju se ve? gotovo dva stolje?a. Do sada je u Baranji meliorirano oko 100.000 ha. Izgrađeno je oko 135 km nasipa i preko 1000 km kanala, a radi lak?e plovidbe presje?eni su i neki meandri Dunava i Drave. Najzna?ajniji vodeni tok je Dunav, koji je plovan ?itave godine.

Baranja ima umjereno kontinentalnu klimu . Po prosje?noj godi?njoj koli?ini oborina (642 mm) ubraja se među najsuvlje dijelove Hrvatske. Prosje?na je godi?nja temperatura 10,7 °C. Na podru?ju Baranje naj?e??e piri sjeverozapadni vjetar.

Od nekada?njeg prirodnog vegetacijskog pokrova (hrastove ?ume i dr.) samo su u naplavnim ravnima mjestimi?no jo? sa?uvani ve?i kompleksi hrasta lu?njaka, vrbe i johe . Osnovna vegetacija Kopa?kog rita jesta ?a? , trstika i sl. Vi?i, ocjediti dijelovi terasa, zaravni i Banskog brda pretvoreni su u otvorene agrarne prostore. Manje povr?ine pod ?umom sekundarnog su porijekla.

Najstariji su tragovi o naseljenosti Baranje iz neolitika . Kad su do?li Mađari (potkraj IX. st.), oni su uglavnom asimilirali Slavene . Srednjovjekovna Baranja bila je gusto naseljena. U tursko doba (1526-1687) naseljavaju se u Baranji Srbi . Kad su se Turci poslije oslobođenja povukli, opustjelu Baranju naseljavaju Hrvati ( ?okci ) iz okolice Srebrenice u Bosni (1689-1713), a za seobe Crnojevi?a ( ?arnojevi?a ) doseljava se i mnogo Srba. Od 1720. naseljavaju se Nijemci , ponajvi?e iz Austrije , Porajnja i Bavarske . Mađari su se zadr?ali uz Dunav i na Banskom brdu .

Prema podacima iz 1720 . godine Baranja je imala 6.900 stanovnika. Otada pa do raspada Jugoslavije (1991), osim u razdoblju Prvog svjetskog rata i 1948 - 1953 . kada se (zbog ratnih stradanja i iseljavanja Nijemaca) stanovni?tvo prorijedilo, ono je bilo u stalnom u porastu. Od 1991 . godine stanovni?tvo se smanjuje, prvo zbog ratnih zbivanja, a nakon rata zbog iseljavanja srpskog i nevra?anja u punoj mjeri uglavnom hrvatskog stanovni?tva koje je izbjeglo na po?etku i tokom rata. Kasnije se broj stanovnika smanjuje i zbog ekonomskog iseljavanja, uzrokovanog dugotrajnom ekonomskom krizom.

U Baranji je slo?ena nacionalna struktura. Baranju su potkraj Drugog svjetskog rata napustili Nijemci, a kolonizirali 1945-1948. Hrvati i Srbi iz Hrvatskog zagorja , Međimurja , odn. Banije i Dalmacije .

• "Enciklopedija Jugoslavije" (1 A-Biz), JLZ, Zagreb, 1980.

Abecedni popis svih naseljenih mjesta u Baranji koja imaju status samostalnog naselja (s linkovima na popise ulica u tim naseljima).