Gaj Julije Cezar August Gaius Julius Caesar Augustus
Car Rimskog Carstva
Vladavina	16. januar 27. pne. ? 19. august 14 .
Nasljednik	Tiberije
Potomstvo	Julija Starija ; Gaius Caesar (usvojenje); Lucius Caesar (usvojenje); Tiberije (usvojenje)
Puno ime	Gaius Octavius Thurinus (od rođenja do usvajanja od Julija Cezara 44. pne.); Gaj Julije Cezar (od 44. pne. do 27. pne.); Gaius Julius Caesar Augustus (od 27. pne. do smrti 14. n.e.)
Otac	biolo?ki: Gaius Octavius ; usvojitelj: Julije Cezar (44. pne.)
Majka	Atia Balba Caesonia
Rođen/a	23. septembar 63. pne. ( rimski kalendar ) Rim , Rimsko Carstvo
Umro/la	19. august 14. n.e. ( julijanski kalendar ) (starost: 75) Nola , Italija , Rimsko Carstvo

August ili Cezar August ( lat. IMP·CAESAR·DIVI·F·AVGVSTVS , 23.9. 63. pne. ? 19.8. 14 . n.e.), u ranom ?ivotu poznat kao Gaj Oktavije , a nakon posvojenja od strane Gaja Julija Cezara koji mu je bio praujak (unuk Cezarove sestre Julije) i kao Gaj Julije Cezar Oktavijan bio je rimski vojskovođa i dr?avnik koji je postao prvi rimski car. Nakon njega su se svi rimski carevi nazivali "Cezar August".

Bezpogovorno historijski ocijenjen kao jedan od najve?ih rimskih careva. Premda su njegovim dolaskom na vlast o?uvane dotada?nje forme Rimske Republike , vladao je autokratski preko 40 godina kao jedini i nikom odgovorni gospodar mo?nog Rima. U zasluge mu se, između ostalog, ubraja to ?to je priveo kraju gotovo stogodi?nje razdoblje građanskih ratova i donio Rimu mir ( Pax Romana ), razvoj i prosperitet, te udario temelje rimskoj imperijalnoj veli?ini. Imenom Oktavijan, u povijesti je ostao poznat pod imenom August, ?to je ustvari titula koju mu je dodijelio Senat 27. pne. , a zna?i Uzvi?eni , pa se u historiji uvrije?ilo da se tim ?inom, ta godina ra?una i kao po?etak Rimskog Carstva .

Glavni ?lanak: Rimski građanski rat

August je rođen u Rimu , pravim imenom Gaj Oktavije Turin ^[1] (lat. Gaius Octavius Thurinus). Njegov otac, također Gaj Oktavije, potje?e iz ?estite, iako ne previ?e istaknute obitelji, a bio je na funkciji namjesnika Makedonije ^{[2] [3]} prije smrti 59. pne. ^[4] Njegova majka Acija bila je ne?akinja tada rimskog vojskovođe, a kasnije i diktatora , Gaja Julija Cezara , k?er njegove sestre Julije.

Nakon o?eve smrti njegova majka se udala za Lucija Marcija Filipa ^[5] , koji ?e gotovo odmah nakon vjen?anja postati konzul . O svom "novom" ocu budu?em caru ?e ostati samo lijepe uspomene ?to nam je potvrđeno od njegovih raznih darovnica i poklona ostarjelom o?uhu nakon ?to je Oktavijan preuzeo vlast u Rimu. Kada je imao 12 godina umrla mu je baka Julija i budu?i August je imao ?ast odr?ati govor. ^[6] To je izvr?io tako dobro da ga je zamijetio bakin brat Julije Cezar koji je tada bio bez djece. Kada se 49. godine prije nove ere Cezar pobunio i osvojio Rim on poziva Augusta i daje mu prve dr?avne du?nosti iako on ima samo 15 godina. Dvije godine potom (46. pne.) Cezar ga poziva da mu se pridru?i na vojnoj kampanji u Hispaniji . Tijekom puta Oktavijanov brod je potonuo, a on sam, s malenim brojem pre?ivjelih, dospio je na neprijateljsko podru?je. Njegov uspje?an proboj do Cezara je iznenadio rimskog diktatora u ?ijim je o?ima August naglo porastao. ^[7] Nakon tamo?nje pobjede i povratka u Rim, Julije Cezar shva?aju?i nu?nost daljnjeg ?kolovanja svog potencijalnog nasljednika ?alje ga zajedno s politi?kim talentiranim Gajom Mecenom i vojno talentiranim Agripom na podru?je dana?nje Albanije . Tamo Oktavijan dobiva posljednji poklon od praujaka Julija Cezara kada ga ovaj 44 godine pne. progla?ava drugim ?ovjekom u dr?avi (glavni pomo?nik rimskog diktatora). Nedugo potomu Oktavijanov dobro?initelj biva ubijen.

Protivno savjetima majke i tamo prisutnih vojnih ?asnika August na vijest o Cezarovoj smrti ide u Italiju kako bi preuzeo "o?evo" nasljedstvo po?to ga je ovaj proglasio svojim glavnim nasljednikom. ^[8] Njegov dolazak je bio pozdravljen od Senata koji se nadao ovog mladi?a, "sina" i nasljednika u vojsci popularnog Cezara upotrijebiti protiv vojski cezarovih ubojica i Antonija. Na op?e iznenađenje senatora August ?e tijekom sljede?ih 14 godina najprije izigrati njih, potom cezarove ubojice Kasija i Bruta, vlastite suradnike Seksta Pompeja i Lepida , a na kraju i samog proslavljenog generala Marka Antonija .

Dok je tijekom građanskog rata Oktavijan bio nemilosrdan prema protivnicima ?to je dovelo do stvaranja mr?nje obi?nog stanovni?tva prema okrutnom vođi nakon pobjede on postaje milostiv davaju?i oproste gotovo svima ( Cezarion je bio izuzetak). Kao veliki politi?ar on tada zna da treba pridobiti srca stanovni?tva kako bi mogao nastaviti vladati.

Prve tri godine nakon rata Oktavijan, koji se jo? od doba svoga testamentarnog usvajanja voli nazivati Cezar (zbog propagandne snage ovog imena), nastavlja vladati kao tijekom rata s minimalnim obzirom na kr?enje zakona. Tada 27. godine prije nove ere na iznenađenje stanovni?tva on vra?a Senatu kontrolu nad vojskom i provincijama . To davanje ipak nije bilo bez garancija po?to je te, kao i prethodnih godina, Oktavijan bio konzul , ?to ga je ?inilo prakti?ki nedodirljivim. Također njegova politi?ka baza se i dalje nalazila među bespogovorno vjernim vojnicima kao i svima onima koji su imali ekonomske ili politi?ke koristi od njega tijekom građanskog rata.

Da bi se rije?ila ova situacija tijekom sije?nja 27. pne. Senat Oktavijanu daruje titule Augustus i Princeps . U prijevodu zna?enje prve je uzvi?eni, a druge prvak. Prije Oktavijana titulu Princeps su dobivali stariji, veoma po?tovani senatori ?ija imena su se uvijek pisala prva u popisima ?lanova Senata. Također se ova titula davala osobama koje su se iskazale u slu?enju dr?ave. Zbog ta dva razloga on je zavolio te titule kao i tre?u, onu imperatora, koja se do tada koristila samo za vojne pobjednike, a koju je Oktavijan zaslu?io tijekom građanskog rata. Kako je na kraju trebao ipak izabrati u slu?benim dokumentima izdanim nakon 27. pne. kao njegovo ime se uvijek navodi Imperator Caesar August .

Nakon smrti pontifexa maximusa (vrhovnog sve?enika) Marka Lepida 13. pne. Oktavijan dobiva i ovu titulu koja ?e se dodjeljivati svim rimskim carevima do 376. godine kada prelazi u ruke papa koji je imaju sve do dana?njih dana.

Vidi ?lanak: Principat

Kada je 27. pne. August prepustio sve polo?aje koje je dr?ao od doba građanskog rata ^[9] (osim onog konzula) Senat se na?ao u nedoumici ?to u?initi, tako da jedina njegova konkretna odluka postaje vra?anje svom vladaru svih njegovih polo?aja. Bez obzira na potpunu kontrolu dr?ave Oktavijan August u potpunosti shva?a da ga niti narod niti Senat ne?e prihvatiti kao nekog isto?nog apsolutisti?kog monarha nego da postoji nu?nost stvaranja dogovora o podjeli vlasti kako bi se sa?uvao privid opstanka republike.

U dogovoru koji ?e uslijediti August priznaje Senat kao najvi?i dr?avni organ od kojeg potje?e sva vlast u Rimu . Da to ne bi ostale samo prazne rije?i, princeps (u ovom slu?aju August) ?e dobivati vremenski ograni?en mandat vladanja. Nakon isteka perioda za koji je bio izabran Senat ima ovlast izglasati novi mandat dotada?njem princepsu ili postaviti nekog drugog na tu du?nost. Također u slu?aju smrti princepsa , bez obzira na njegov testament, on ne?e dobiti svog nasljednika do trenutka kada ga Senat izabere. Posljednja to?ka ovih Augustovih ustupaka postaje mogu?nost Senata da bilo kada opozove princepsa . Tu mogu?nost ?e kasnije iskoristiti rimski Senat kako bi opozvao mandat dan Neronu i Maksiminu

Senat ?e s druge strane tijekom ovog dogovora iz 27. i potom 23. pne. ^[10] prepustiti polo?aje princepsa , de facto tribuna i rimskog cenzora, vojnog zapovjednika grada Rima, vrhovnog vojnog zapovjednika i glavnog prokonzula . ^{[10] [11] [12] [13]} Osim potpuno jasne kontrole nad rimskom vojskom ostale titule su davale Augustu mogu?nost veta u Senatu, dopu?tenje da sjedi između dva konzula i nosi fasces ^[14] , saziva Senat, kontrolira izbore i mogu?nost da govori prvi na sjednicama. ^{[15] [16]} Nakon nekoliko godina mira Senat je sa zadovoljstvom dao te sve titule Oktavijanu iz ?istog straha od mogu?eg budu?eg građanskog rata ako bi ga se oborilo. Augustova mo? ?e do?i do svog vrhunca kada on 23. pne. le?i te?ko bolestan u o?ekivanju smrti. Na op?e iznenađenje svih koji su mislili da je njegov osobni cilj uspostava monarhije on na svojoj samrtnoj postelji dr?avne dokumente dava svom konzulskom kolegi, dok prsten daruje generalu Agripi. ^{[11] [17]} Tim potezom on se bio odrekao svoga zeta zbog ?ega dobiva gotovo mitske karakteristike u tada?njoj dr?avnoj propagandi. Kada nakon ozdravljenja on odbija ponovno biti konzul za sljede?u godinu u Rimu dolazi do građanskih nemira kojima je tamo?nje stanovni?tvo sprije?ilo bilo koga drugog da postane konzul na Augustovom mjestu. Ako ne ranije, tada su i najvatreniji republikanci u Senatu shvatili narodnu ljubav prema princepsu i ?injenicu da se nalaze u njegovoj potpunoj mo?i. Kao znak po?tovanja, August je 5. velja?e 2. pne. progla?en za patris patriae ( oca domovine ). ^{[18] [19]}

Rimski narod je istinski volio svoga Augusta. Za tu ljubav mo?emo na?i vi?e nego dovoljno razloga koje je ovaj politi?ki spretan vladar stvarao. Te manipulacije mo?emo vidjeti jo? tijekom građanskog rata kada 32 godine pr. n. e. August protuzakonita dolazi do testamenta Marka Antonija kako bi dobio narodno podr?ku za svoj rat. Kako je u testamentu pisalo da rimski heroj i general Marko Antonije ?eli biti pokopan uz egipatsku kraljicu Kleopatru narod ga je u afektu proglasio izdajnikom i zakunuo se na vjernost Augustu (a ne rimskoj dr?avi !!) Nakon pobjede u ratu i dolaska mira malo iz straha zbog njegovih okrutnosti tijekom rata, malo iz zahvalnosti za ponovni dolazak mira prvi put nakon 20 godina Senat i narod mu je dodjeljivao bezbroj titula. Neke od njih je prihva?ao nakon prvobitno ?estokog odbijanja, dok je druge definitivno odbio ?ime uspijeva stvoriti sliku sebe kao skromne osobe koja se ?rtvuje za dr?avu.

Tu sliku on je htio uvijek zadr?ati znaju?u veoma dobro da mu daje popularnost u narodu. U skladu s tom politikom nakon obje drasti?ne ustavne promjene u njegovu korist 27 i 23. pne. on bi napustio Italiju i krenuo u inspekciju provincija dok se stvari ne slegnu.

Osim tih ?isto politi?ko-manipulativnih igara August je stvarno radio za boljitak svog stanovni?tva. Nakon ?to mu je Senat dao upravljanje dostavom hrane za Rim glavni grad vi?e nije imao nikakve probleme po tom pitanju. Gradnja velikog broja cesta, vodovoda i termi tijekom njegove vladavine je također svima upadala u o?i. Tu du?nost kao i mnoge sli?ne on je prihvatio "protivno svojim ?eljama" tek kada mu ih je Senat uvalio zbog nedostatka novca. August s druge strane je veoma rijetko patio od toga po?to ima potpunu politi?ku i ekonomsku kontrolu nad Pirinejskim poluotokom , Bliski Istokom , Egiptom i Galijom . O svim tim va?nijim radovima koje financira iz "vlastitog d?epa" on izdaje malene novine kako bi stanovni?tvo za njih znalo. Sli?nu sudbinu do?ivljavaju i financijske krize kada dr?avi zatreba novca o ?emu su nam i ostali zapisi. S druge strane nigdje se ni?ta ne navodi o trenucima kada on posuđuje novac od dr?ave...

U usporedbi s republikanskim dobom tijekom njegove vladavine provincije do?ivljavaju ekonomski procvjet prakti?kim nestankom korupcije. Tijekom Rimske republike guverneri koji upravljaju provincijama znaju da tijekom svog mandata od nekoliko godina moraju skupiti dovoljno novca za nastavak politi?ke karijere u Rimu . Sada je s tom tradicijom u potpunosti prekinuto po?to guverneri ovise u Augustu. U slu?aju njihovog naglog boga?enja dok se nalaze u provinciji njima prijeti istraga i mogu?e pogubljenje.

Svi ti razlozi zajedno dovode postepeno među obi?nim pukom do mistifikacije Augusta kojemu se kasnije i dodjeljuje titula oca domovine. S druge strane zbog mira i naglog ekonomskog procvata tijekom njegove vladavine za epohu 30 pr. n. e. - 14 n.e. se zna upotrijebiti i pojam Pax Augusta.

Bez obzira na velike politi?ke sposobnosti, August je bio nepotist . U njegovom pogledu na svijet nakon Cezara uvijek mora biti Cezar . Ta sklonost se po?ela ukazivati jo? po?etkom njegove vladavine kada on 25. pne. udaje svoju jedinu k?er Juliju za Marcela ^[20] , sina svoje sestre Oktavije, koji tako uskoro postaje njegov nasljednik. Nakon njegove smrti tu du?nost preuzima general Marko Vipsanije Agripa , veliki Augustov prijatelj iz doba građanskog rata. ^[21] Kada su nakon Marcelove smrti nove generacije iz njegovog obiteljskog kruga postale punoljetne one dobivaju sve najpopularnije dr?avne du?nosti kako bi postali poznati. Jedina po njih negativna pojava tog Augustovog razmi?ljanja je nu?nost ?enidbe unutar obiteljskog kruga. Tako 20. pne. Agripa i budu?i car Tiberije (sin Augustove ?ene Livije) dobivaju zadatak i?i u isto?ne provincije kako bi prisilili Parte da vrate obilje?ja rimske vojske osvojena tijekom Krasovog debakla 53. pne. Nakon uspje?no obavljenog posla Tiberije se morao o?eniti za Agripinu k?er poslije ?ega postaje slavni general koji osvaja Alpe zajedno sa svojim bratom Druzom (koji je o?enio k?er Augustove sestre) ^[22] . Augustov o?ekivani nasljednik Gaj Cezar je također bio prisiljen o?eniti se za potomkinju careve sestre Oktavije. Neupitna ?injenica za posljednjih 30 godina vladavine ovog cara postaje da nitko ne mo?e dr?ati popularne dr?avne du?nosti ako ne spada u njegov obiteljski krug.

Jedini konkretni debakl ove politike postaje politi?ar i general Var, unuk Augustove sestre Oktavije, koji je također o?enio unuku od Oktavije. Ovaj general ?e 9 . biti potpuno potu?en od Arminija tijekom bitke u Teutobur?koj ?umi kada ?e izginuti 3 rimske legije ^[23] .

Po?ev?i od Augusta uvedena je jo? jedna novina, koja je ranije bila nezamisliva i potpuno strana republikanskom uređenju, naime prijelaz na nasledni oblik vlasti. August je pobjedu izvojevao dijelom i zato ?to je bio Cezarov nasljednik, pa je i sam pokazivao znatnu brigu oko vlastitoga nasljednika. ?lanovi carske obitelji su bili u privilegiranom polo?aju i dodjeljivane su im raznovrsne politi?ke i vojne du?nosti. August nije imao mu?kih potomaka, a unutarnje intrige, naro?ito oko njegovog nasljednika, u kojima je glavnu ulogu imala njegova tre?a ?ena Livija , bile su daleko od slu?beno proklamiranih eti?kih vrednosti.

Za neprocjenjivi dar mira mnogi pojedinci, pa ?ak i cijele zajednice, u Italiji i drugde, spontano su izra?avali svoju zahvalnost obo?avaju?i Augusta i njegovu obitelj kao bo?anstva. Međutim, i zvani?no je ohrabrivan kult cara kao fokusa zajedni?ke lojalnosti u ?arolikom carstvu. Da bi se naglasila prevlast Italije, u provincijama je zvani?ni kult bio posvje?en Romi i Augustu ( Roma et Augustus ). Kada je trebalo slaviti taj kult, predstavnici provincijskih zajednica sastajali bi se na skup?tini ( consilium provinciae ) i odande ponekad, pored poruka zahvalnosti, caru upu?ivali i ?albe. Ovaj je sistem nastao u isto?nim oblastima, gdje je odavno postojao obi?aj da se vladari obasipaju bo?anskim po?astima. Na zapad se ?irio veoma sporo, ali je 12. godine st.e. u galskom gradu Lugdunu postojala skup?tina za tri carske provincije u Galiji. U Italiji je zvani?ni kult bio posvje?en Augustovom geniju ( genius Augusti ), a u samom je Rimu bio spojen sa kultom duha predaka ( Lares compit?les ). Njegovi glavni sve?tenici ( sev?ri August?les ) bili su obi?no oslobođenici. I senat i car imali su vrhovnu kontrolu nad tom ustanovom: senat je mogao odbiti posthumnu deifikaciju cara (njegovo progla?enje za bo?anstvo), a car je mogao prihvatiti ili odbiti prijedlog iz neke provincije da se ustanovi kult cara ili da se izgradi hram za taj kult, te predloge oko obrednih detalja.

August se oku?ao i u knji?evnosti: prema anti?kim svjedo?anstvima, napisao je jednu manju pjesmu, zbirku epigrama i druga manja djela, ali nam se ni?ta od toga nije sa?uvalo. Za istoriju rimske knji?evnosti od velike je va?nosti njegov autobiografski spis u kojem je opisao svoja politi?ka i vojna djela. Taj je spis bio uklesan pred carevim mauzolejem u Rimu, odakle je prepisivan i postavljan po mnogim gradovima Carstva. Jedan takav prepis otkriven je 1555. godine u Ankari , pa mu odatle i naziv Spomenik iz Ankare ( Monumentum Ancyranum ). Za njegovo je otkri?e bio zaslu?an i hrvatski humanist Antun Vran?i? . Drugi mu je naziv, po samoj sadr?ini, Djela bo?anskog Augusta ( Res gestae divi Augusti ).

Dugotrajno razdoblje mira u doba Augustove vladavine veoma se povoljno odrazilo na razvoj kulture i umjetnosti. U to doba svoj najve?i procvat do?ivljava rimska knji?evnost , napose poezija. Jedan od bliskih Augustovih prijatelja bio je bogati vitez Gaj Cilnije Mecenat , koji je kao veliki ljubitelj umjetnosti uviđao i njenu propagandnu snagu u slavljenju careve politike. On je oko sebe okupio i materijalno pomagao krug pjesnika, među kojima su bila imena iz samog vrha cijele rimske knji?evnosti: Vergilije , Horacije i dr. U to vrijeme stvaraju Tibul , Propercije i Ovidije , te istori?ar Tit Livije . Nastavljaju?i se s jedne strane na sopstvenu tradiciju, a s druge strane prihvataju?i utjecaje gr?ke umjetnosti, knji?evnost toga doba se u spokoju ≫augustovskoga mira≪ ( pax Augusta ) razvila do svoga vrhunca, pa se to razdoblje obi?no i naziva ≫zlatnim vijekom≪ rimske knji?evnosti. Autori u svojim delima ?esto veli?aju Augusta i njegovu vladavinu slave?i stare ideale koje je August ?eleo obnoviti svojim politi?kim programom.

Osim knji?evnosti veliki procvat u Augustovo doba do?ivljavaju arhitektura i likovne umjetnosti. Prema re?ima starih pisaca, Rim je iz grada od opeke prerastao u grad od mramora. Podi?u se pozori?ta, vodovodi, terme, hramovi. Mnoge građevine financirao je Augustov vojskovođa i zet Marko Vipsanije Agripa , koji je dao sagraditi i velelepni hram svih bogova ― Panteon . I Forum je obnovljen i ukra?en novim zgradama. Posebno je mjesto zauzeo ≫?rtvenik mira≪ ( Ara Pacis ), bogato ukra?en ornamentima i bareljefima. Na njemu je blagostanje i plodnost italskog tla prikazivala je personifikacija Italije kao ?ene-hraniteljke. Drugi sa?uvani reljef prikazuje Augustovu obitelj u verskoj povorci. Sva ova djela trebalo je da odra?avaju snagu Rima i uzvise julijevsku obitelj i samog Augusta.

Velika ve?ina tada?njih politi?ara nije shva?ala pouku rimskih građanskih ratova iz 1. vijeka p. n. e - mo? iz Senata je nakon Marijanskih reformi pre?la u ruke vojske. Za razliku od njih August je toga bio potpuno svjestan pa je po?eo uvoditi reforme kako bi lojalnost rimskih legija vezao uz svoju li?nost. Osnovni problem ovog razdoblja je ?to u?initi s vojnicima nakon ?to postanu prestari za vojsku. Tijekom građanskih ratova pobjednik bi naj?e??e oduzeo zemlju pora?enima i potom je dodijelio svojim veteranima .

Ta efikasna politika tijekom rata se nije mogla provoditi bez građanskih ratova po?to su svi veterani tra?ili zemlju u Italiji , a ne nekoj "zaba?enoj" provinciji. Kako bi se to rije?ilo August osniva prvi mirovinski fond u povjesti. ^[24] Po njemu vojnici su trebali slu?iti između 16 i 20 godina nakon ?ega bi im se iz carevog mirovinskog fonda kupilo zemlji?te. Tim potezom lojalnost svih vojnika je vezana uz cara po?to su znali da ih za lojalno slu?enje na kraju ?eka nagrada.

Ipak niti s tim "poklonom" August nije mogao biti potpuno siguran tako da se osnovna vojna politika cijele njegove vladavine svela na smanjivanje vojnih snaga na najmanju mogu?u mjeru. Nigdje se to nije bolje prikazalo nego u trenutku zavr?etka građanskog rata. Jednim potezom pera on smanjuje broj rimskih legija s 60 na 28 ^[25] smanjuju?i tako istovremeno financijski pritisak na dr?avni bud?et .

S tako smanjenim vojnim snagama Augustu neki veliki budu?i ratovi vi?e nisu bili interesantni. To je najbolje prikazano 4 . godine kada njegov unuk i prestolonasljednik Gaj Cezar umire od rane koju mu je izdajni?ki nanio partski oficir tijekom mirovnih pregovora. Bez obzira na to August potvrđuje mirovni sporazum. ^[26] S takvom vojnom situacijom on u vanjskoj politici vodi samo "nu?ne" ratove ?iji cilj postaje zaokru?ivanje rimskog teritorija. U skladu s takvom politikom rimska vojska osvaja posljednja nezavisna brdovita podru?ja Pirineje , Alpe , obalni dijelovi Afri?ke obale Sredozemnog mora , dio Male Azije nakon ?ega je Sirija dobila kopnenu vezu s Dardanelima . ^[27] Jedina dva "ozbiljnija" projekta ove vladavine ?to traje 45 godina su osvajanje onoga ?to ?e postati rimska provincija Dalmacija (?ime se Italija kopnenim putem povezala s Gr?kom) i poku?aj pomicanja granice s rijeke Rajne na Elbu . Nakon Varove katastrofe taj projekt ?e do kraja Augustove vladavine biti stavljen na ?ekanje.

Kako bi nadoknadio nedostatak vlastitih vojnika u za?titi Rimskih granica Oktavijan je izmislio posebni okvir vanjske politike. Malena vazalna kraljevstva tijekom njegove vladavine ne?e biti anektirana nego zadr?avaju ograni?enu samostalnost. Cilj te politike je bila podjela obrambenog tereta s tim dr?avicama. Takvih dr?avica je bilo mnogo ali kao najpoznatiji primjeri u povjest su u?li Mauritanija, Judeja i Tracija koji su ?uvali sjeverno-afri?ku, azijsku i balkansku granicu Carstva.

Gledaju?i iz dana?nje perspektive, August je otac dana?nje europske civilizacije (kao ?to je ?in ?i Huangdi za kinesku). Prije njegove vladavine, rimska dr?ava se nalazila gotovo 100 godina u socijalnim nemirima, građanskim ratovima i pod vla??u raznih diktatora ( Gaj Marije , Sula , Cezar ). Toj politi?ki oronuloj tvorevini on je svojim reformama dao jo? mnogo godina ?ivota. U dana?njem politi?kom smislu najva?nija posljedica njegovih reformi je pre?ivljavanje ideje da vlast potje?e od naroda ( republikanska ideja) po?to je ona bila osnova njegovog politi?kog sustava. Ako gledamo utjecaj njegovih reformi na svakodnevni ?ivot ljudi, njegova ostav?tina su policija , vatrogasci i mirovinsko osiguranje po?to su oni osnovani tek tijekom njegove vladavine. ^[24]

Gledaju?i iz Augustove perspektive nasljednici nisu shva?ali potrebu de jure politi?ke ravnote?e između autokratske vladavine i stare republike. On je samostalno vladao 41 godinu ( 27. pne. - 14 .), a svi njegovi potomci ?e biti likvidirani u sljede?ih 54. Princepsi koji dolaze nakon njega su postepeno uni?tavali njegov politi?ki program svojim neshva?anjem situacije. Tiberije odustaje od nu?nosti stalnog reizbora kako bi se zadr?ao republikanski privid, Kaligula ?eli postati i de facto apsolutisti?ki vladar, a Klaudija izabire vojska namjesto Senata , dok Neron toliko tro?i dr?avno blagajnu i uni?tava dr?avu da je nakon njega zavr?ila vladavina cijele Julijevsko-Klaudijevske dinastije. Također svojim reformama budu?i carevi uve?avaju rimsku vojsku naru?avaju?i tako ravnote?u civilne i vojne administracije ?to ?e rezultirati generalima koji se bore za carsku krunu (kriza 3 vijeka). Bez obzira na koji na?in ?e budu?i carevi dolaziti na vlast oni ?e kao svoju titulu uvijek uzimati Augustovo ime.

Osje?aju?i da mu se bli?i kraj ?ivota August je tijekom prolje?a 14. godine donio odluku o nasljeđivanju. No, ta odluka trebala je biti donesena suptilno tako da se narod ne prepadne autokracije monarhije. ^[28] Narod je htio da on za svog nasljednika proglasi popularnog Germanika (sin Tiberijevog brata Druza), ali on je to djelomi?no odbio smatraju?i da je on s manje od 40 godina premlad za najvi?u dr?avnu du?nost. Istovremeno ?elje?i urediti nasljeđivanje dr?ave na du?e razdoblje on za svog nasljednika progla?ava Tiberija koji bi potom, prema dogovoru s Augustom, trebao postaviti Germanika za svog nasljednika. ^[29] Tijekom kolovoza 14. godine Augustovo zdrastveno stanje se drasti?no pogor?alo pa je pozvan Tiberije kako bi kao nasljednik bio uz njega tijekom posljednjih dana ?ivota. August je umro 19. kolovoza 14 . godine, a njegovo posljednje rije?i su bile:

Da li vam se svidjela moja predstava?

To je rekao jer je i u tom trenutku veoma dobro znao da je svojom glumom uspio prodati apsolutisti?ku diktaturu republikanskom Rimu .

Nakon smrti August je bio kremiran, a njegovi posmrtni ostaci su stavljeni u Augustov mauzolej , a sam August je uvr?ten među bogove u panteon . ^[30] Oni su se tamo nalazili sve do 410 . godine kada su ih Goti tijekom plja?ke grada razasuli.

Kako Rim tada bez obzira na dana?nje ra?irene pretpostavke i historijske interpretacije nije bio monarhija pro?i ?e gotovo mjesec dana prije nego ?to ?e Senat izglasati rezoluciju kojom Tiberije 18.9. 14 . godine postaje novi car.

• Julijevci-Klaudijevci

• Res Gestae Divi Augusti
• Svetonijeva biografija
• Rimska povijest Kasija Dija
• Augustov ?ivot iz pera Nikole od Damaska
• The Via Iulia Augusta Arhivirano 2006-11-17 na Wayback Machine-u
• Galerija anti?ke umjetnosti: August
• Augustov humor Arhivirano 2007-09-27 na Wayback Machine-u

	U Wikimedijinoj ostavi nalazi se ?lanak na temu: Gaj Julije Cezar Oktavijan August
	U Wikimedijinoj ostavi ima jo? materijala vezanih za: August

Prethodnik:	Rimski car 27. pne. ? 14. n.e.	Nasljednik:
nema		Tiberije 14. n.e. ? 37 n.e.