Alexander Graham Bell
Portret Alexandera Grahama Bella ca. 1914?1919
Rođenje	3. mart 1847 Edinburgh , ?kotska, UK
Smrt	2. 8. 1922 . (dob: 75) Beinn Bhreagh , Nova Scotia, Kanada
Uzrok smrti	komplikacije od dijabetesa
Prebivali?te	UK, Kanada, SAD
Dr?avljanstvo	US, UK, Kanada ( de facto , 1870?1871)
Alma mater	University of Edinburgh University College London
Zanimanje	pronalaza?, nau?nik, in?enjer, nastavnik (Boston University), nastavnik gluhih
Poznat/a po	izumu telefona
Suprug/a	Mabel Hubbard (vj. 1877?1922)
Djeca	(4) dva sina koja su umrla u djetinjstvu i dvije k?eri
Roditelji	Alexander Melville Bell Eliza Grace Symonds Bell
Rodbina	Gardiner Greene Hubbard (tast) Gilbert Hovey Grosvenor (zet) David Fairchild (zet) Melville Bell Grosvenor (unuk) Mabel Harlakenden Grosvenor (unuka) Alexander Graham Bell Fairchild (unuk) Gilbert Melville Grosvenor (praunuk) Edwin S. Grosvenor (praunuk) Chichester Bell (rođak)
Potpis

Alexander Graham Bell [æl???z?ːnd? ???e??m b?l] ( Edinburgh , 3. marta 1847. ? Beinn Bhreagh kraj Baddecka , 2. augusta 1922.), ameri?ki nau?nik , izumitelj , i osniva? Bell telefonske kompanije. Pored svog rada na polju tehnologije telekomunikacija , zaslu?an je i za va?na otkri?a u avijaciji i pomorstvu.

?ivot i djelo [ uredi | uredi kod ]

Rođen je kao Alexander Bell u Edinburghu , ?kotska (kasnije je usvojio i ime Graham kao znak po?tovanja prema Alexanderu Grahamu, porodi?nom prijatelju). Njegova porodica bila je upoznata sa u?enjima govorni?tva : njegov pradjed u Londonu , ujak u Dublinu , te otac, Alexander Melville Bell , u Edinburghu, bili su poznati govornici. ^[1] Posljednji je objavio veliki broj djela na tu temu, od kojih su neka dobro poznata, posebno traktat o Vizualnom govoru , koji se pojavio u Edinburghu 1868 . godine. U njemu je objasnio svoj metod u pou?avanju gluhonijemih, koriste?i njihovo ?ulo vida, da artikuli?u rije?i, te također da ?itaju ono ?to drugi govore prate?i pokrete usana.

Graham Bell, njegov istaknuti sin, ?kolovao se na Royal High School u Edinburghu, koju je zavr?io sa 13 godina. Sa 16 dobio je mjesto kao u?enik-u?itelj govorni?tva i muzike na Weston House Academy, u Elgin , Morayshire . Narednu godinu proveo je na Univerzitetu u Edinburghu. Od 1866 . do 1867 . godine radi kao u?itelj na Somersetshire Collegeu u Bathu, Engleska . Prema nekim izvorima jo? u ?kotskoj je razvio interes za akustiku; ?elio je prona?i na?in da pomogne majci koja je bila gluha.

1870 . godine sa porodicom seli u Kanadu , gdje se nastanjuju u Brantfordu , Ontario . Prije odlaska iz ?kotske, Bell se posvetio telefoniji, a u Kanadi je razvio interes za uređaje pomo?u kojih je mogu?a komunikacija na daljinu. Dizajnirao je klavir koji je pomo?u elektri?ne struje mogao emitovati svoju muziku na daljinu. 1873 . godine sa ocem odlazi u Montreal , Quebec , gdje je radio na podu?avanju vizualnom govoru. Stariji Bell pozvan je da uvede svoj sistem u veliku ?kolu za nijeme u Bostonu, Massachusetts , ali je odbio mjesto u korist sina, koji je postao profesor vokalne fiziologije i govorni?tva na Univerzitetu u Bostonu. ^[1]

U Bostonu je nastavio istra?ivanja na istom polju i poku?ao da napravi telefon koji bi prenosio ne samo muziku, ve? i govor. Sredstvima svog ameri?kog punca uspio je 7. marta 1876 . ^[1] godine kod U.S. Patent Office (Ameri?ki ured za patente) registrovati patent broj 174,465, koji je pokrivao "metod i aparat za preno?enje vokalnog ili drugih vrsta zvuka telegrafski…, putem elektri?nih valova, sli?nih vibracijama zraka koje prate pomenute vokalne ili druge vrste zvukova.”, telefon . (Treba napomenuti da se jo? uvijek vodi debata o tome ko je izumitelj telefona. Jasno je da je nekoliko ljudi istra?ivalo sli?ne uređaje. Oni na strani Bella tvrde da je ipak on osmislio prvi potpuno funkcionalan model. ^[2] )

Nakon ?to je uspio patentirati telefon, Bell je nastavio svoje eksperimente sa komunikacijom, koji su kulminirali izumom fotofonskog emitovanja zvuka, pomo?u svjetla ? prete?e dana?njih fiber-opti?kih sistema. Također se bavio istra?ivanjem u medicini, te je izmislio nekoliko tehnika za podu?avanje gluhih govoru. O rasponu Bellove genijalnosti mo?e se suditi po 18 patenata koji se ve?u isklju?ivo za njegovo ime, te 12 drugih koje potpisuje sa svojim saradnicima. Od toga ih je 14 vezao za telefon i telegraf , 4 za fotofon , 1 za fonograf , 5 za zra?na vozila, 4 za hidroplane, i 2 za foto ?eliju od selena .

1882 . godine postaje naturalizovani građanin SAD. 1888 . godine jedan je od osniva?a ameri?kog National Geographic Society (Nacionalno udru?enje za geografiju), a postao je i njegov drugi predsjednik. Dobitnik je brojnih priznanja. Francuska vlada odlikovala ga je sa Legion d'honneur (Legijom ?asti), a Academie francaise (Akademija znanosti Francuske) dodijelila mu je nagradu Volta od 50,000 Franaka, Royal Society of Arts (Kraljevsko znanstveno udru?enje) iz Londona dodijelilo mu je Albert medalju 1902 . godine, a Univerzitet u Wurzburgu , Bavaria , po?asni doktorat.

Bell je o?enio Mabel Hubbard, jednu od svojih u?enica na Bostonskom univerzitetu, 11. jula 1877 . godine. Umro je na svom imanju, Beinn Bhreagh, u Baddecku, Nova Scotia , 1922 . godine i sahranjen je pored svoje supruge na vrhu planine Beinn Bhreagh iznad jezera Bras d'Or .

Iako je izmislio telefon, nikad nije mogao nazvati svoju suprugu i majku, jer su obje bile gluhe.

Reference [ uredi | uredi kod ]

1. ↑ ^{1,0 1,1 1,2} ?Alexander Graham Bell Laboratory Notebook, 1875-1876” . World Digital Library . 1875-1876 . Pristupljeno 2013-07-24 .  
2. ↑ Bell "nije izumio telefon"

Alexander Graham Bell na Wikimedijinoj ostavi