9. vijek
je period koje je trajao od
801
. do
900
. godine. U Evropi se tradicionalno smatra dijelom
ranog srednjeg vijeka
.
Za 9. vijek na isto?noj hemisferi je karakteristi?na politi?ka partikularizacija, odnosno ogromne pote?ko?e i neuspjesi tada?njih carstava i velesila da o?uvaju svoje politi?ko jedinstvo, a ?to su obi?no koristili nove politi?ke sile i entiteti na dotada?njoj periferiji.
U formalnom smislu se najotpornijim na takve procese pokazala
Kina
, gdje je
dinastija Tang
, usprkos velikog ustanka
Huang Chaoa
, uspjela o?uvati svoju vlast i jedinstvo zemlje. Međutim, autoritet centralne vlasti je bio zna?ajno oslabljen, dijelom i zbog sve ve?eg oslanjanja na regionalne
jiedushije
. Ti su se trendovi po?eli odra?avati i na susjedne dr?ave, kao
Japan
koji je pred kraj vijeka po?eo prekidati redovne diplomatske i trgova?ke kontakte s Kinom.
Na zapadu je po?etkom vijeka
Abasidski Kalifat
ponovno pokrenuo teritorijalnu ekspanziju, pri ?emu se kao prva meta na?lo susjedno
Bizantsko Carstvo
; po?etni uspjesi Abasida su, međutim, bili vi?e posljedica unutra?nje bizantske slabosti izazvane novim izbijanjem
ikonoklasti?kih
sukoba nego abasidske snage; Abasidi te uspjehe, postignute uglavnom na
mediteranskim
otocima, nisu mogli dugoro?no iskoristiti, niti su mogli povratiti vlast nad odmetnutim
al-Andalusom
pod vla??u biv?e dinastije
Omejada
; s vremenom je vlast kalifa zna?ajno oslabila, kako u Sjevernoj Africi gdje su stvorene nove odmetni?ke dr?ave, tako i u Iranu i Centralnoj Aziji gdje su lokalni guverneri po?eli stvarati
de facto
nezavisne dinastije. Politi?ke podjele su, međutim, umjesto negativnih imale pozitivne efekte na razvoj kulture i nauke u
islamskom svijetu
jer su se suparni?ki vladari i u svojoj prosvije?enosti nastojali natjecati sa abasidskim
Bagdadom
.
U međuvremenu se Bizant osim abasidske prijetnje i ikonoklazma se morao nositi i sa sve ve?im ja?anjem nove
bugarske
dr?ave koja je postala velikom silom na
Balkanu
; opasnost od Bugara nije previ?e otklonilo ni njihovo prihva?anje
kr??anstva
. Na samom po?etku vijeku Bizantu je ozbiljan problem predstavljao i
frana?ki
kralj
Karlo Veliki
koji je, preuzev?i formalnu titulu
rimskog cara
, osporio jedan od osnova za bizantsku dominaciju nad
Zapadnom Evropom
, odnosno
kr??anskim svijetom
. Karlova nastojanja da svoju dr?avu kao stvori alternativu bizantskom Rimu su, međutim, naru?ila nesposobnost njegovih nasljednika
Karolinga
da o?uvaju njeno politi?ko jedinstvo; dinastijski sporovi su se rje?avali podjelama teritorija, od kojih je
Verdunski sporazum
843. stvorio temelj za budu?e nacionalne dr?ave
Francusku
,
Njema?ku
i
Italiju
. Do kraja vijeka ?e trajno slabljenje centralne vlasti, a s njim povezan endemski
građanski rat
i nasilje, dovesti do stvaranja novog dru?tvenog poretka kasnije poznatog kao
feudalizam
. Osim unutra?njih sukoba Evropu su sve vi?e po?eli ugro?avati i napada?i sa istoka i sjevera; isto?ne granice Njema?ke su po?eli sve vi?e ugro?avati
Slaveni
?iji je vođa
Mojmir
stvorio prvi zna?ajniji entitet zvan
Velikomoravska kne?evina
, a pred sam kraj vijeka i
Mađari
sa svojim prodorom u Centralnu Evropu. Ipak, od svih napada?a su najve?i dugoro?ni efekt imali
Nordijci
, odnosno
Vikinzi
, koji su uspjeli prodrijeti, pa ?ak i stvoriti zna?ajne politi?ke enitete u mnogim dijelovima Evrope kao ?to je
Engleska
ili
Normandija
, odnosno
Kijevska Rusija
.
Glavni događaji i razvoji
[
uredi
|
uredi kod
]