?anr-scena ili genre ( francuski za "rod, vrsta, na?in" preko latinskog genus ) je likovni motiv ; tema iz svakida?njeg ?ivota, naj?e??e likovi u interijeru . Naj?e??i su prikazi tr?nica, intimnost doma?instava, interijera, zabava i uli?nih događaja. Oni su naj?e??e realisti?ni , ali i imaginarni i ?esto romantizirani .

Dakle, tema ?anr-scena je ?ovjek u spontanim i nenamje?tenim ?ivotnim manifestacijama koje daju umjetni dah istinite i prisne slike ?ivota. U ?irem smislu genre obuhva?a i sve ono ?to sa?injava dio ?ovjekove okoline, a s obzirom na tematiku razlikujemo: seoski, gradski, dvorski , a mitolo?ki i religijski svrstavamo u vjerske motive .

U pojedinim razdobljima razvijaju se osobiti tipovi ?anr-scena, tako je u holandskom slikarstvu 16. stolje?a ?est seoski motiv, u 17. stolje?u tip vojni?kog genrea, u 18. st. prevladava galantni genre, a u 19. se uz mnoge ostale javlja i tip enigmatskoga genrea.

Karakteristi?na "obi?nost" prizora ipak redovito sadr?i diskretnu poantu u smislu dramatike , satire , didaktike , romati?nom ili sentimentalnom. Radovi J. Steena , H. Daumiera i Th. Rowladson prete?no su satiri?ni, W. Hogartha moralizatorski, a J.-H. Fragonarda i J.-F. Milleta sentimentalni ili romanti?ni.

Pojava ?anr-scena, ali opadanje interesa za ?anr-scene, ovise o op?im dru?tveno- psiholo?kim faktorima koji određuju karakter određenog umjetni?kog razdoblja . U onima u kojim prevladavaju idealizacija oblika i sloboda ma?te ( antika , Bizant , gotika , renesansa ), genre je obi?no smatran manje vrijednom umjetni?kom vrstom. Dok se u onim razdobljima u povijesti umjetnosti , koja su te?ila realisti?kom oblikovanju ( Egipat , Helenizam , goti?ki rukopisi , barok , itd.) javlja te?nja ?istog ?anr-slikarstva.

Prve ?anr-scene se javljaju u svezi s ostvarenjima koja nemaju reprezentativni karakter. Takve su npr. zidne slike u egipatskim, etru??anskim ili kretskim grobnicama koje prikazuju poljske radove, lov, ribbolov, ples, gradnju, toalete i dr., ili srednjovjekovni iluminirani rukopisi ). Tu umjetnik nije bio obvezatan po?tivati stroga ikonografska pravila, ?to je sikama davalo svje?inu i dra? neposrednog opa?anja ?ivota.

Najbrojniji primjeri ?anr-scena u helenisti?ko - rimskoj umjetnosti su sa?uvani u pompejanskim freskama i mozaicima (pa ?ak i mitolo?ki događaji prikazani kao zbivanja iz realnoga ?ivota). U ranoj renesansi kr??anski prizori su ?esto smje?teni u pejza? s vedutom grada u pozadini, dok visoka renesansa njeguje religiozni genre s preciznim opsom scenarija i kostima svoga vremena, a ?esto i portretima suvremenika koji prisustvuju događaju (B. Gonzzoli, Domenico Ghirlandaio , Vittore Carpaccio , Paolo Veronese ). Njza?ajniji predstavnici ?anr-scena u Njema?koj je Albrecht Durer , a u Francuskoj Jean Fouquet .

U Holandiji i Flandriji se u 16. i 17. stolje?u ?anr-slikarstvo javlja kao dominantna vrsta koja dose?e visoku umjetni?ku razinu. Predstavnici su: Pieter Brueghel stariji , J. Jordaens , Jan Vermeer , Peter de Hooch , Peter Aertsen , Rembrandt i Jacob Steen . У деветнаестом веку у Итали?и се?а посебно од на?ве?их носилаца жанра сликарства Антонио Ротта и Винцензо Петроцелли .

Kraj ?anr slikarstva u ovom smislu ozna?it ?e pojava impresionizma , prvog modernog pravca u likovnoj umjetnosti.

?anr-scena na Wikimedijinoj ostavi