?e?ka
?e?ki: ?echy
Zastava Grb
Glavni grad	Prag
Broj stanovnika	6,25 mil. ( 2001 .)
Povr?ina	52.750 km 2

?e?ka , ponekad i Bohemija ( ?e?ki : ?echy , njema?ki : Bohmen , latinski : Bohemia ), povijesna je pokrajina koja, zajedno s Moravskom i dijelom ?leske ?ini najve?i dio dana?nje ?e?ke Republike . ?e?ka obuhva?a dvije tre?ine na zapadnom i sredi?njem dijelu dana?njeg dr?avnog teritorija.

Od starog izraza Bohemija poti?e dana?nji izraz boem?tina .

?e?ka pokrajina obuhva?a 52.750 km ² , a u njoj ?ivi 6,25 milijuna stanovinka, od ukupno 10,3 milijuna stanovnika ?e?ke Republike. Na sjeverozapadu, zapadu i jugozapadu grani?i s Njema?kom , na jugu s Austrijom , na istoku s Moravskom i na sjeveroistoku s Poljskom . ?e?ke granice ocrtane su planinskim lancima kao ?to je ?e?ka ?uma , Rudna gora i Krkono?e u sudetskom kraju.

Na podru?ju ?e?ke ?ume izvire rijeka Vltava koja potom prolazi kroz cijelu ?e?ku i kroz glavni grad Prag , te se ulijeva u Labu . Klima je kontinentalnoga tipa s hladnim zimama i velikim termi?kim skokovima. Planine su obrasle crnogoricom i bjelogoricom do najvi?ih vrhova, dok se na obroncima uzgajaju poljoprivredne kulture.

Rimski autori donose prvo jasno spominjanje ovog podru?ja pod nazivom Boiohaemum , ?to je bio germanski naziv za domovinu Boja ( lat. Boii ) koji su pripadali Keltima . U vrijeme seobe naroda ovim su podru?jem prelazila germanska i slavenska plemena, a ve? u 1. st. p. n. e. ovdje su se naselili Germani, vjerojatno Svevi . Među njima bili su i Markomani . Nakon ?to su oni oti?li dalje prema jugozapadu, zamijenili su ih oko 6. stolje?a slavenski preci dana?njih ?eha .

Nakon ?to su se oslobodili od vlasti Avara u 7. stolje?u , ovim je podru?jem zavladala dinastija P?emyslovi?a , koja je ostala na vlasti sve do 1306 . godine. Prihva?anjem kr??anstva u 9. stolje?u , uspostavljene su bliske veze s Isto?no frana?kim kraljevstvom. Ta je ?injenica dovela do toga da je ?e?ka bila dijelom Svetog Rimskog Carstva ve? od 10. stolje?a .

Naslov ?kralj ?e?ke ( Bohemiae )“ prvi su ponijeli vojvoda Vratislav II. ( 1085 .) i Vladislav II. , no njihovi su se nasljednici vratili naslovu vojvode. Kraljevski naslov postao je nasljednim 1198 . u doba Otakara I. Njegov unuk, Otakar II. ( kralj od 1253 . do 1278 .) utemeljio je kratkotrajno carstvo koje je uklju?ivalo i dana?nju Austriju . Sredinom 13. stolje?a zapo?elo je doseljavanje Nijemaca , budu?i da je dvorska politika nastojala nadomjestiti gubitke stanovni?tva nastale za vrijeme mongolske provale u Europu 1241 . Nijemci su se smjestili ponajvi?e uz sjevernu, zapadnu i isto?nu granicu ?e?ke, premda su se mnogi nastanili u gradovima po cijelome kraljevstvu.

Dinastija Luksemburgovaca do?la je na ?e?ko prijestolje krunidbom Ivana Luksembur?kog 1310 . Nasljedio ga je 1346 . Karlo IV. koji je utemeljio Karlovo sveu?ili?te u Pragu , prvo sveu?ili?te u Srednjoj Europi . Njegovo kraljevanje dovelo je ?e?ku do vrhunca u politi?kom smislu, ali i na drugim poljima, te je postao prvi ?e?ki kralj koji je izabran i za cara Svetog Rimskog Carstva . Pod njegovom vla??u ?e?ka je kruna obuhva?ala razli?ite zemlje kao ?to su Moravska , ?leska , Gornja Lu?ica , Donja Lu?ica , Brandenburg i podru?je oko Nurnberga , nazvano Nova ?e?ka, Luksemburg i razne manje gradove po Njema?koj.

1415 . godine, na Saboru u Konstanci , Jan Hus , rektor Karlovog sveu?ili?ta u Pragu i vode?i reformator i vjerski mislilac, osuđen je na loma?u kao heretik . Presuda je izre?ena premda je Husu prije no ?to je krenuo za Konstancu formalno bila dodijeljena za?tita cara ?igmunda Luksembur?kog . Jan Hus pozvan je na Sabor kako bi mogao braniti sebe i ?e?ke stavove na crkvenom sudu, no s carevom je dozvolom pogubljen 6. srpnja 1415 . Njegovo pogubljenje, kao i progoni husita i Johna Wycliffa , doveli su do pobune ?eha protiv Katoli?ke Crkve i do Husitskih ratova .

U najve?em dijelu bio je to selja?ki ustanak protiv carskih snaga, a predvodio ga je biv?i trgovac Jan ?i?ka iz Trocnova, koji je rabio nove taktike i naoru?anja, kao ?to su haubice i pi?tolji (?e?ki: pi??ala = frula, pi?taljka), te oklopne ko?ije. Nakon ?i?kove smrti, zapovjedni?tvo je preuzeo Prokop Veliki pod ?ijim su vodstvom husiti pobjeđivali kroz sljede?ih deset godina. Ipak, s vremenom su se husiti podijelili u dvije glavne stranke, umjerene utrakviste i zagri?enije taborite . Nakon ?to su se utrakvisti vratili u okrilje Katoli?ke Crkve, uspjeli su 1434 . poraziti taborite u bitci kod Lipanyja . ?igmund je tom prilikom izjavio: ?Samo ?esi mogu poraziti ?ehe.“

Unato? pobjedi, ?e?ki su utrakvisti i dalje 1436 . morali pregovarati o vjerskoj slobodi . Prem Bazelskim sporazumima progla?en je mir i sloboda ispovijedanja vjere između katolika i utrakvista. Taj ?e mir međutim trajati kratko, do 1462 ., kad je papa Pio II. proglasio Bazelske sporazume neva?e?ima.

1458 . izabran je Juraj Podjebardski za ?e?koga kralja. On je poku?ao oblikovati sveeuropski ?kr??anski savez“, koji je imao ujediniti sve europske zemlje u zajednicu utemeljenu na zajedni?koj vjeri. Pregovori u tom pravcu nisu nikad dovr?eni, a Jurjev je polo?aj dodatno ote?an pogor?anjem odnosa s papom.

Nakon smrti Ludovika Jagelovi?a , ?e?kog i hrvatsko-ugarskog kralja, u Moha?koj bitci 1526 ., austrijski nadvojvoda Ferdinand postao je ?e?ki kralj, a ?e?ka je postala sastavnim dijelom Habsbur?ke Monarhije .

Između 1436 . i 1620 . u ?e?koj je vladala vjerska sloboda, te je u tom razdoblju ona bila jedna od najliberalnijih zemalja kr??anskoga svijeta. Car Svetog Rimskog Carstva Rudolf II., car Svetog Rimskog Carstva izabrao je Prag za svoju prijestolnicu, a premda je sam bio katolik, na inzistiranje ?e?koga plemstva objavio je 1609 . ispravu Maiestas Rudolphina , kojom je potvrđena stara Confessio Bohemica iz 1575 .

Nakon ?to je car Ferdinand II. po?eo potiskivati prava protestanata u ?e?koj, do?lo je do pobune, ?ime je 1618 . zapo?eo i Tridesetogodi?nji rat . Knez izbornik Fridrik Fala?ki , koji bio protestant, po odluci ?e?koga plemstva, izabran je za ?e?koga kralja, a postao je poznat kao ?zimski kralj.“ Fridrikova ?ena, Elizabeta ?e?ka , poznata kao ?zimska kraljica“ ili ?kraljica srdaca“, bila je k?i engleskoga kralja Jakova I. Nakon Fridrikova poraza 1620 ., 26 ?e?kih vođa, zajedno s Janom Jeseniusom , rektorom Karlova sveu?ili?ta, pogubljeni su u Pragu, a ostali su morali oti?i u progonstvo. Njihova zemlja prenijeta je u vlasni?tvo lojalnih katolika, ve?inom bavarskoga i saskoga podrijetla, ?ime je okon?ana reformacija u ?e?koj, a Prag vi?e nije bio prijestolnica carstva.

Sve do tzv. ?obnovljenog ustava“ iz 1627 . njema?ki jezik uveden je kao drugi slu?beni jezik u ?e?kim zemljama, dok je ?e?ki ostao prvi slu?beni jezik kraljevstva. Plemstvo je govorilo kako njema?ki, tako i latinski jezik , iako se njema?ki sve vi?e ?irio, dok se ?e?kim govorilo ve?inom na selu. Slu?bena ?a?ka samostalnost jo? je vi?e ugro?ena kad je 1746 . ?e?ki sabor odobrio upravnu reformu koja je podrazumijevala nedjeljivost Habsbur?ke Monarhije i centraliziranu upravu. Tom je odlukom ?e?ka dvorska kancelarija sjedinjena s Austrijskom dvorskom kancelarijom .

Krajem 18. stolje?a razvio se ?e?ki narodni preporod u kojem je uzeo dijela i dio ?e?koga plemstva. Preporodni se pokret zauzimao za obnovu povijesnih prava ?e?koga Kraljevstva, te je ?e?ki jezik morao imati prednost nad njema?kim kao jezik dr?avne uprave. Prosvijetljeni apsolutizam Josipa II. i Leopolda II. , koji je dozvolio ?iru uporabu manjinskih jezika, dao je krila preporodnom pokretu, no mnoge od tih reformi kasnije su opozvane. U vrijeme revolucije iz 1848.-1849. mnogi su ?e?ki domoljubi zahtijevali ?e?ku samostalnost od habsbur?ke Austrije, no na koncu su bili pora?eni. Raspu?ten je i stari ?e?ki sabor koji je bio posljednji ostatak negda?nje neovisnosti, no ?e?ki je jezik u tom razdoblju do?ivio svoje novo rođenje.

Po zavr?etku Bachova apsolutizma , zasijeda ponovno izabran ?e?ki sabor. Slu?beno progla?en program, kako ?e?kih liberalnih politi?ara, tako i ve?ine ?e?koga plemstva, postaje obnova stare ?e?ke krune, to jest jedinstva ?e?kog Kraljevstva, Moravske Marke i ?leskoga Vojvodstva . Taj ?e program biti poznat pod nazivom ?e?ko dr?avno pravo . Stranke koje su predstavljale njema?ku manjinu i manji dio plemstva izjavljivale su vjernost centralisti?kom Ustavu (tzv. Verfassungstreue ). Nakon austrijskoga poraza u Austro-pruskom ratu 1866 ., ugarski politi?ari uspijevaju 1867 . s dvorom sklopiti Austro-ugarsku nagodbu kojom je stvorena dualna Austo-Ugarska Monarhija . Poku?aj ?eha da se stvori austro-ugarsko-?e?ka monarhija propao je 1871 ., no program ?e?kog dr?avnog prava ostao je slu?bena platforma svih ?e?kih politi?kih stranaka (osim socijaldemokrata) sve do 1918 .

Nakon Prvog svjetskog rata ?e?ka je postala dijelom zajedni?ke dr?ave u koju su uz nju u?le i Moravsko-?leska, kao i sjeverni dio Ugarske u kojem su ?ivjeli Slovaci ( Slova?ka ), te potkarpastko podru?je. U vrijeme svoga prvoga predsjednika, Toma?a Masaryka , ?ehoslova?ka je postala bogata i liberalna demokratska republika. Nakon Munchenskog sporazuma iz 1938 . dijelovi ?e?ke koje su nastanjivali prete?ito Nijemci ( Sudeti ) pripojeni su Tre?em Reichu . Bilo je to jedino povijesno razdoblje u kojem je podru?je ?e?ke bilo podijeljeno. Sljede?e godine i ostatak ?e?ke te Moravska pripojeni su Njema?koj, a slova?ki dio postao je Slova?ka Republika , njema?ka satelitska dr?ava. Do 1945 . ?e?ka bez Sudeta i Moravska ?inile su ?e?ko-moravski protektorat ( njem. Reichsprotektorat Bohmen und Mahren ). Nakon Drugog svjetskog rata ve?ina Nijemaca protjerana je iz ?e?ke i Moravske takozvanim Bene?ovim dekretima . 1949 . ?e?ka je prestala biti administrativna jedinica unutar ?ehoslova?ke, a cijela je zajedni?ka dr?ava podijeljena na pokrajine.

Po raspadu ?ehoslova?ke 1993 ., podru?je stare ?e?ke postalo je dijelom nove ?e?ke Republike , koja se prostire na svim zemljama nekada?njeg ?e?koga dr?avnog prava (?e?ka, Moravska i ?e?ka ?leska). ?e?ki Ustav iz 1992 . odnosi se na ?građane ?e?ke Republike u ?e?koj, Moravskoj i ?leskoj“, te progla?ava kontinuitet dr?avnosti sa starom ?e?kom krunom. U suvremenoj ?e?koj Republici ?e?ka nije zasebna upravna jedinica, nego je cijela zemlja podijeljena na 13 pokrajina i glavni grad Prag .

• ?e?ko dr?avno pravo

• Bernd Rill: Bohmen und Mahren - Geschichte im Herzen Mitteleuropas . 2 Bde., 2006 , ISBN 978-3-938047-17-0
• K. Bosl (Hg.): Handbuch der Geschichte der bohmischen Lander. 4 Bde. Stuttgart 1966 ? 1974 .
• J. K. Hoensch: Geschichte Bohmens. Von der slavischen Landnahme bis zur Gegenwart. Munchen 1997 .
• Collegium Carolinum (Hg.): Ortslexikon der bohmischen Lander. Munchen/Wien 1983 , ISBN 978-3-486-51761-3