Stanley Lloyd Miller
(
Oakland
,
7. o?ujka
1930.
-
National City
,
20. svibnja
2007.
) bio je ameri?ki kemi?ar, poznat po svom istra?ivanju
podrijetla ?ivota
. Posebno je poznat
Miller-Ureyev eksperiment
kojim je dokazao da je mogu? nastanak organskih molekula iz jednostavnih anorganskih spojeva djelovanjem jednostavnih fizikalnih pojava kao
topline
i
elektri?ne struje
. Pokusom je poku?ao simulirati prilike za koje se smatralo da su postojale na Zemlji u prvim fazama nastanka.
Stanley Miller rođen je u Oaklandu u Kaliforniji
7. o?ujka
1930.
Studirao je na sveu?ili?tu
Berkeley
, gdje je diplomirao
1951.
, a doktorirao je kemiju na sveu?ili?tu u
Chicagu
1954.
Njegov mentor za stjecanja doktorata bio je
Harold Urey
, dobitnik
Nobelove nagrade za kemiju
1934.
Bavio se istra?iva?kim radom najprije na
California Institute of Technology
(Caltech)
1954.
, ali nakon samo godinu dana odlazi na sveu?ili?te
Columbia
,
New York
na kojem radi sljede?ih pet godina. Vra?a se u
Kaliforniju
1960.
gdje dobija mjesto asistenta profesora kemije na sveu?ili?tu u
San Diegu
, a od
1968.
postaje profesor kemije na istom sveu?ili?tu. Bio je ?lan ameri?ke Dr?avne akademije znanosti (
National Academy of Sciences
), a dobio je i Oparinovu medalju za izu?avanje nastanka ?ivota na
Zemlji
. Miller umire
2007.
od sr?ane insuficijencije u 77. godini u klinici u blizini svog doma u National Cityju u Kaliforniji.
Njegov je istra?iva?ki rad na podru?ju
kemije
bio usmjeren na izu?avanje prirodnog formiranja
plinskih klatrata
, na obja?njenje mehanizma djelovanja
anestezije
, a najvi?e na izu?avanje
kemijskih po?etaka ?ivota
. Zajedno s doktorskim mentorom
Haroldom Ureyem
, Miller je izveo
1953.
pionirski
pokus
da bi potvrdio hipotezu
Aleksandra Oparina
i
J.B.S. Haldanea
da su prve organske molekule na Zemlji potrebne za ?ivot nastale od jednostavnih anorganskih spojeva.
[1]
Miller i Urey su pretpostavili da je rana Zemljina atmosfera bila reduciraju?a, vrlo sli?na onoj na vanjskim plinskim planetama
sun?evog sustava
kao npr. na
Jupiteru
. U
Miller-Ureyevom
pokusu jednostavni su kemijski spojevi, kao
amonijak
,
metan
,
vodik
i
vodena para
bili izlo?eni elektri?nim pra?njenjima koji su simulirali munje, ?to je razvilo kemijske reakcije koje su kao rezultat imale formiranje niza organskih spojeva, između ostalog i ?etiriju
aminokiselina
, molekula koje su sastavni dijelovi
bjelan?evina
.
1958.
godine Miller je ponovio pokus u izmijenjenom obliku, dodav?i
sumporovodik
i dobio je kao rezultat neke organske molekule koje sadr?e
sumpor
, između ostalih i
metionin
.
Nakon njegove smrti
2007.
neki su njegovi suradnici prona?li stare zape?a?ene uzorke pokusa iz
1958.
i suvremenim metodama dokazali da je broj
aminokiselina
i drugih organskih spojeva va?nih za nastanak ?ivota formiranih u pokusu bio u stvari puno ve?i.
[2]
[3]
- ↑
Miller, Stanley L. (July 1953).
?Production of Amino Acids Under Possible Primitive Earth Conditions”
(PDF).
Science
117
(3046): 528.
DOI
:
10.1126/science.117.3046.528
.
PMID
13056598
.
- ↑
Johnson AP, Cleaves HJ, Dworkin JP, Glavin DP, Lazcano A, Bada JL (2008). ?The Miller Volcanic Spark Discharge Experiment”.
Science
322
(5900): 404.
DOI
:
10.1126/science.1161527
.
PMID
18927386
.
- ↑
Parker ET, Cleaves HJ, Dworkin JP, Glavin DP, Callahan M, Aubrey A, Lazcano A, Bada, JL (2011).
?Primordial synthesis of amines and amino acids in a 1958 Miller H
2
S-rich spark discharge experiment”
.
Proc Natl Acad Sci
108
(12): 5526?31.
DOI
:
10.1073/pnas.1019191108
.
PMC
3078417
.
PMID
21422282
.