Austro-Ugarska je utemeljena 8. lipnja 1867 . Austro-ugarskom nagodbom kojom je osigurana ravnopravnost Mađarske u dr?avnopravnim odnosima s Austrijom . Dvojna monarhija nestala je nakon poraza u Prvom svjetskom ratu .

Nakon ?to je Pruska 1866 . u bitci kod Sadowe porazila Njema?ki savez s Austrijom na ?elu i time uzrokovala njegov raspad, ku?a Habsburg smatrala je nu?nim postizanje dogovora s Mađarskom ?ije je te?nje za neovisno??u ugu?ila 1849 . uz pomo? Rusije . Nova dvojna monarhija bila je savez jednakopravnih dr?ava Austrije i Mađarske, sa zajedni?kim vanjskim poslovima, vanjskom trgovinom i vojskom te habsbur?kim carem kao dr?avnim poglavarom ustavne monarhije . Ovakvo se dr?avno uređenje ?esto opisuje izrazom realna unija .

Prema osnivanju Austro-Ugarske negativno su se odnosili drugi narodi vi?enacionalne dr?ave. Posebno su Slaveni smatrali svoje interese zanemarenima, ?to je dovelo do stalnih napetosti u odnosima s carskom vla??u. Tek je pred kraj prvog svjetskog rata, po?etkom listopada 1918 . Karlo IV. (I.) "Manifestom naroda" dao jednaka prava svim narodnostima. Manje od mjesec dana kasnije potpisano je primirje, Austro-Ugarska je pora?ena, a ?ehoslova?ka , Poljska , Banatska Republika i Dr?ava SHS proglasili su neovisnost ?ime je dvojna monarhija de facto prestala postojati. Odcjepljenje je slu?beno potvrđeno mirovnim ugovorima u Saint Germainu s Austrijom i Trianonu s Mađarskom .

Tek osnovana dvojna monarhija trebala je biti zajednica dviju dr?ava, Austrije i Mađarske, utemeljena na istopravnosti obiju dr?ava. Vanjska politika, vanjska trgovina kao i vojne snage su trebale biti pod zajedni?kom upravom (stvarna zajednica) a austrijski car Franjo Josip I. ( 1867 . ? 1916 .) je bio zajedni?ki poglavar dvojne monarhije, u Mađarskoj okrunjen za kralja.

Zemlje pod vladavinom Austrije ( Cislajtanija ) su se ozna?avale samo sa " k. u. k. " ( "kaiserlich-koniglich" , pri ?emu se "koniglich" odnosilo na ?e?ku kraljevsku tradiciju, koju je titula cara u sebi nosila), dok su se ustanove zemlje pod mađarskim vladavinom (Translajtanija) ozna?avale oznakom "m.kir." ( "magyar kiraly" ) ili "kgl.ung." ( "koniglich ungarisch" ).

U okviru austrijske, ali i mađarske ovlasti, pojedina podru?ja, kao ?to su Galicija i Hrvatska , u?ivala su poseban status i imala su svoje posebne upravne strukture.

Vlast u Austro-Ugarskoj bila je podijeljena između tri strukture:

• Mađarske vlade
• Austrijske vlade
• objedinjene vlade pod okriljem monarha

Ujedinjeno ministarsko vije?e imalo je ovlasti nad zajedni?kim poslovima, a bilo je sa?injeno od tri ministra ujedinjenih resora (financije, vojska i vanjska politika), predsjednika vlade oba dijela monarhije, nekolicine nadvojvoda i monarha. Dva poslani?ka izaslanstva, austrijsko i mađarsko, sastajala su se odvojeno i izglasavala prora?un Ujedinjenog ministarskog vije?a i na taj na?in utjecala na zajedni?ku administraciju. Ministri su bili odgovorni samo monarhu, koji je odlu?ivao o vanjskoj i vojnoj politici.

Preklapanje odgovornosti između ujedinjenog ministarstva i ministara oba dijela monarhije uzrokovalo je sukobe i neu?inkovitost, pri ?emu je i vojska bila ?rtva istih problema. Naime, svaki je dio sam odlu?ivao o broju ro?nika, upotrebi i preustroju vojne slu?be, reguliranju obveza civilnih vlasti prema vojsci. Svaka polovica dvojne monarhije je koristila svaku i najmanju ?ansu kako bi ometala zajedni?ke operacije za vlastite interese.

Odnosi između dvije polovice monarhije u smislu financijskih doprinosa svake vlade u zajedni?ku riznicu bili su 1867 . utvrđeni Nagodbom koja se obnavljala svakih deset godina uz duge rasprave.

Razlike između austrijskog i mađarskog dijela eskalirale su sredinom 1900-ih i uzrokovale ustavnu krizu Monarhije ? razlog je bila nesuglasnost glede jezika zapovijedanja u mađarskim vojnim postrojbama, produbljena dolaskom na vlast Mađarske nacionalne koalicije u travnju 1906 . godine. Dogovori o ustroju monarhije nakon toga se nisu mogli posti?i i privremeno je obnavljan stari dogovor, i to u listopadu 1907 . i studenom 1917 . godine.