Zapadno Rimsko Carstvo
(naziv je novijeg podrijetla; prema onda?njem stajali?tu, postojalo je samo jedno carstvo s dva vladara) nastalo je podjelom
Rimskog Carstva
395.
godine kada je rimski car
Teodozije I. Veliki
podijelio carstvo svojim sinovima, tako da je zapadni dio dobio
Honorije
, a isto?ni
Arkadije
. Zapadno Rimsko Carstvo je propalo ve?
476.
godine kad je
Odoakar
, glavni zapovjednik rimske vojske, svrgnuo mladog cara
Romula Augustula
. U biti, radilo se o
vojnom udaru
na prostoru ograni?enom samo na
Italiju
i podru?je
Alpa
, dok je dr?ava ostala netaknuta.
Vidi jo?:
kasna antika
Karta Rimskog Carstva 395 godine s ucrtanim granicama dana?njih dr?ava
??
Zapadno Rimsko Carstvo
??
Isto?no Rimsko Carstvo
Iako je Zapadno Rimsko Carstvo trajalo samo 81 godinu, imalo je ukupno 12 priznatih vladara i uz njih jo? i tri (prema nekim mi?ljenjima ?etiri)
uzurpatora
.
Honorije
je bio mlađi sin Teodozija I., zadnjeg cara koji je vladao jo? jedinstvenim carstvom. Kada je do?ao na vlast
395.
Honorije
je jo? bio dijete, pa mu je zbog toga Teodozije imenovao vojnog zapovjednika
Stilihona
, sina Rimljanke i
Vandala
, za
tutora
.
Honorijeva vladavina je bila nestabilna. Ve?
397.
dolazi do pobune u provinciji
Africa
. Nakon invazije
Zapadnih Gota
na
Apeninski poluotok
402.
, Honorije s cijelim dvorom napu?ta
Mediolanum
(
Milano
) i vra?a se u
Ravenu
. U Britaniji se vojnici bune pod vodstvom
Makusa
(
406.
/
407.
) i
Konstantina III.
(407. ?
411.
); trupe prelaze u Galiju i ostavljaju stanovni?tvo ? koje se smatralo Rimljanima ? nimalo odu?evljeno time, prepu?teno samima sebi odnosno na milost i nemilost anglosaksonskim napadima. Pri tome su
Angli
i
Sasi
do?li u Britaniju u malim grupama kao
pla?enici
.
Uz to je do?lo i do pada granice na
Rajni
:
406.
je do?lo do upada
Vandala
,
Sveva
i iranskih
Alana
(koji su bili u bijegu od
Huna
) u sjevernu Galiju. Frana?ki
federati
su im se suprotstavili, ali su bili potu?eni. Honorije je
408.
dao ubiti svog savjetnika i vojnog zapovjednika Stilihona upla?en njegovom mo?i, a za to je vrijeme do?lo do plja?ka?kih pohoda
Zapadnih Gota
koji su kona?no
410.
oplja?kali
Rim
po?to ga Honorije nije htio braniti. Taj događaj je imao trajne psiholo?ke posljedice na Rimljane.
Uz to, dolazi i do spomenutih uzurpacija koje su dodatno oslabile snage carstva:
Konstantin III.
409.
/
410.
i rimski senator Atal
414.
/
415.
Vandali, Svevi i Alani upadaju
409.
u
Hispaniju
. U idu?em razdoblju Zapadni Goti uni?tavaju dio Vandala koji su upali u Hispaniju, a od
418.
ih Rimljani kao federate naseljavaju u
Akvitaniju
?ime su se u Raveni nadali da su stvorili borbeni unutra?nji ?tit protiv pobuna ali i protiv vanjskih neprijatelja. Sveukupno gledano, Zapadni Goti su bili lojalni, ?to ih ipak nije sprje?avalo da povremeno upadaju na podru?je Zapadnog Rima radi pove?anja podru?ja svog utjecaja ? do raskida ugovora do?lo je tek u 60-im godinama
5. stolje?a
.
Najezda Huna i unutra?nje borbe za vlast
[
uredi
|
uredi kod
]
Nakon smrti Honorija
423.
vlast preuzima uzurpator
Ivan
od 423. do
425.
kada ga pobjeđuje
Valentinijan III.
i postaje zadnji car
Teodozijeve dinastije
. U po?etku poslove vladanja vodi njegova majka
Gala Placidija
, no uskoro dolazi do sukoba razli?itih vojskovođa: zapovjednik
Feliks
i zapovjednik Africe
Bonifacije
su uglavnom (nekad manje a nekad vi?e) podr?avali politiku Gale Placidije sve do njene smrti. Nakon Bonifacijeve smrti, carstvom je vladao
patricij
i vojskovođa
Flavije Aecije
. Valentinijanov se ?ivot odvijao između
Ravene
i Rima. U njegovo vrijeme Rim gubi provinciju Africa, a sjeverozapad
?panjolske
osvajaju Svevi. Ecije se u
Galiji
uglavnom uspio odr?ati usprkos pritisku Zapadnih Gota i
Burgunda
. Njegove pomo?ne trupe sastavljene od
Huna
sru?ile su burgundsku vlast na
Rajni
436.
Osim toga, u
bitci na Katalunskim poljima
je uspio
451.
pobijediti
Atilu
koji je upao u Galiju. Međutim, Valentinijan III. je
454.
dao ubiti Flavija Ecija, a sljede?e je godine sam bio ?rtva ubojstva iz zasjede.
Naro?itu va?nost za carstvo ima gubitak provincije Africa. Kona?nim gubitkom Africe smatra se
439.
kad Vandali osvajaju
Kartagu
zajedno s flotom koja je tamo bila usidrena, jer Vandali, za razliku od drugih Germana, odbijaju prihvatiti formalnu vrhovnu vlast cara i time osnivaju prvu novu,
nezavisnu dr?avu
na podru?ju dotada?njeg carstva. Za to vrijeme
Zapadni Goti
,
Suebi
,
Burgundi
i
Franci
prihva?aju formalnu ulogu federata i vladaju u provincijama rimskim stanovni?tvom u ime cara. To ?uva privid carske vlasti, ali i pove?ava mogu?nost Ravene za razne politi?ke i vojne intervencije na tim podru?jima.
Zadnje godine Carstva: vrijeme careva-sjenki
[
uredi
|
uredi kod
]
Vladavina
Petronija Maksima
je kratko trajala u
455.
On je bio prvi u nizu tako zvanih "careva-sjenki" koji su vladali prekratko vrijeme da bi mogli znatnije pridonijeti spa?avanju carstva koje se raspadalo. Zapadno Rimsko Carstvo je u sljede?em razdoblju gubilo sve ve?a podru?ja u korist Germana, stvarale su se dr?ave u dr?avi, te je tako Rimsko Carstvo neprekidno gubilo prihode od poreza, neophodne za uzdr?avanje vojske. Maksim, visoko pozicionirani
senator
naslijedio je
Valentinijana III.
nakon njegove smrti (
16. travnja
455.
) na polo?aju cara, da bi i sam, ve? 22. svibnja, također umro.
9.
ili
10. srpnja
455. Maksima je na carskom prijestolju naslijedio
galski Rimljanin
Avit
. On je prije toga bio aktivan kao poslanik između Rima i Zapadnih Gota. Uz to, morao je rje?avati probleme s vladarom
Isto?nog Rimskog Carstva
Marcijanom
i smirivati vojskovođu
Ricimera
, koji se uskoro postaje stvarni vladar Zapadnog Rimskog Carstva i bezuspje?no je poku?avao podvlastiti Panoniju.
U sije?nju
457.
na ?etiri godine na prijestolje stupa
Majorijan
. Nakon godina propadanja carstva, njemu kona?no polazi za rukom povratiti kontrolu nad Italijom i Galijom. Uspijeva srediti situaciju u ?panjolskoj i sjevernoj Africi. Ustupcima pridobiva Senat, a boljom gospodarskom politikom osvaja simpatije naroda. Svrgava ga Ricimer, ali on nije mogao postati car jer je bio
arijanac
i German.
Umjesto njega, car postaje
Libije Sever
461.
, ali bez
papinskog
pomazanja
. S njegovom vla??u ponovo po?inju plja?ke
Vandala
na talijanskoj zapadnoj obali. Libije Sever umire
465.
(navodno ga je otrovao
Ricimer
). Na njegovo mjesto dolazi
isto?ni Rimljanin
Antemije
, i time zavr?ava razdoblje interregnuma od 465. do 467. Svojim dolaskom na prijestolje, Antemije si postavlja za cilj ponovnu uspostavu vlasti nad
Vandalima
i
Vizigotima
koji, pod
Eurihom
, kr?e ugovor iz 418. i po?inju s ekspanzijom. Antemijev general
Bazilisk
posti?e s flotom, u po?etku, izvrsne uspjehe protiv Vandala, no oni ga na kraju ipak pobjeđuju. Financijski i vojno to je za Zapadno Rimsko Carstvo bila katastrofa. Bezuspje?an je bio i pohod protiv Zapadnih Gota. Sjeverna Galija je bila izgubljena. Na kraju izbija
građanski rat
između Antemija i Ricimera,
Kao pobjednik iz tog sukoba izlazi, do tada gotovo nepoznat, Anicije
Olibrije
. No, niti on ne uspijeva vladati cijelu godinu. Stupa na prijestolje u svibnju 472., a umire ve? 7 mjeseci kasnije.
Granica Carstva 476 godine. Zapadno Rimsko Carstvo je crvene, a Isto?no plave boje
Jedva da je sretniji bio njegov nasljednik
Glicerije
koji je vladao od 473. do 474. Iako je bio talentirani diplomat i vojnik, pobijedili su ga prvo Isto?ni Goti, a zatim i vojskovođa
Julije Nepot
.
Julije Nepot je vladao od 474. do 475. Namjeravao je sukob sa Zapadnim Gotima, koji su osvojili
Provansu
, rije?iti diplomatskim putem, ali s umjerenim uspjehom. U međuvremenu, Vandali su kontrolirali zapadno
Sredozemlje
. Na kraju, i situacija u Rimu se okre?e protiv njega: Njegov za?titnik Orest(koji je za sebe tvrdio da je bio tajnik
Atile
, kralja Huna), preuzima komandu nad vojskom i
475.
u
pu?u
preuzima kontrolu nad Italijom, a Nepot je pobjegao u Dalmaciju koja je jo? priznavala njegovu vlast.
Zadnji zapadnorimski car je bio
Romul Augustul
(koji ako gledamo rimske zakone nije nikad bio car nego samo uzurpator), a kod stupanja na prijestolje
475.
imao je, navodno, samo deset godina. S prijestolja ga je maknuo germanski knez
Odoakar
. Odoakar nije, mjesto Romula, postavio novog cara kao ?to su to radili njegovi prethodnici, nego je poslao izaslanstvo u
Konstantinopol
tamo?njem caru
Zenonu
i poru?io mu, da je jedan vladar dovoljan za oba carstva. Na kraju, dobio je od Zenona slu?beno titulu patricija a time i carskog upravitelja Italije. Time se prakti?ki ugasilo Zapadno Rimsko Carstvo, premda je isto?norimski car Zenon i dalje priznavao Julija Nepota kao vladara Zapadnog Rimskog Carstva. Tako je zapadnocarska vlast prestala postojati kad je
Julije Nepot
ubijen
480.
godine u
Dioklecijanovoj pala?i
kao posljednji zakoniti car zapada.
Istina, tu i tamo (okolica dana?njeg
Pariza
) su jo? neko vrijeme postojala manja podru?ja na teritoriju nekada?njeg carstva s rimskim upraviteljima, ali je carstvo prestalo postojati.
Politi?ke razlike dva Carstva
[
uredi
|
uredi kod
]
Ve? krajem ?etvrtog stolje?a pojavila se tendencija nasljednog absolutizma koji je ranije bio nezamisliv u Rimskoj dr?avi. Carska vladavina djeteta
Valentinijana II.
je bilo politi?ki nezamislivo samo pola stolje?a ranije i taj presedan ?e stvoriti mnoge kasnije probleme. Tijekom dugotrajnih vladavina careva djece
Honorija
(postao car u 11 godini) i
Valentinijana III.
(postao car u 6 godini) koji ni s punoljetno??u ne?e nikad emotivno-politi?ki odrasti vlast na zapadu je pre?la u ruke generala ?eljnih mo?i i oni je vi?e nikada ne?e ispustiti. Na Istoku također imamo dugotrajnu vladavinu
Teodozija II.
(postao car u 7. godini) cara djeteta koji nikad nije odrastao i također prakti?ki nikad nije vladao, ali ovdje dolazi do obrata. Politi?ku vlast tamo preuzima njegova sestra
Pulherija
(svetica katoli?ke i pravoslavne crkve) stvaraju?i dogmu o djevi?anstvu
[1]
o vjen?anju s Bogom ?to ?e uz druge vjerske promjene dovesti do stvaranja politi?kog sustava
cezaropapizma
u kojem careva osoba postaje prakti?ki nedodirljiva, a njegova mo? poti?e od Boga ?to ?e se prvi put prikazati na novcu iz tog doba
[2]
Posljedica toga je da ?e
Zapadno Rimsko Carstvo
imati u petom stolje?u 10 uspje?nih nasilnih promjena vladara, dok ?e prvo uspje?no nasilno preuzimanje vlasti u
Isto?nom Rimskom Carstvu
biti tek u sedmom stolje?u.
Druga zna?ajna razlika između dva Carstva su bili njihovi generali. Dok na zapadu stvarnu vlast preuzimaju barbarski generali (
Stilihon
,
Ricimer
,
Gundobad
) ili oni zna?ajno povezani s barbarima (
Flavije Aecije
), na istoku oni dobivaju vrhovno zapovjedni?tvo, ali uvijek pod strogom kontrolom dvora sa zabranom kori?tenja barbarske vojske u azijskim i afri?kim provincijama. Kada u drugoj polovici 5 stolje?a postupci barbarskih generala postanu sumnjivi on su na istoku likvidirani (
Aspar
), dok na zapadu general likvidira cara (Ricimer) ?to ?e na kraju dovesti do finalne dr?avne tragedije.
Posljedice za grad Rim i Italiju
[
uredi
|
uredi kod
]
Rimsko Carstvo
555.
godine je prikazano crvenom i zelenom bojom
Ukidanje carstva nije imalo znatnih konkretnih posljedica za Italiju, ekonomski propalu tijekom posljednjih 70 godina. Carstvo u Italiji fakti?no i nije propalo jo? nekoliko desetlje?a nakon
476.
godine. Odoakar je prije preuzimanja vlasti obna?ao du?nost generala rimske vojske, te je njegov dolazak na vlast bio dr?avni udar, a ne invazija. Sljede?ih ?etrdesetak godina on i njegov nasljednik bit ?e formalno guverneri Italije, a ona ?e se nalaziti u "vlasti" Isto?nog Rimskog Carstva. Katastrofa za Italiju i Rim bit ?e
Justinijanovi italski ratovi
, koji ?e trajati dvadeset godina. U tom razdoblju svi ?e gradovi biti osvajani najmanje po tri puta, uz strahovite pokolje, plja?ke itd.
Posljednji udarac ?ivotu u Italiji nanijela je
epidemija
polovicom VI. stolje?a, odnijev?i između 20 i 30 posto stanovni?tva.