Nogometa?i
imaju
volju
za postizanjem cilja - pobjede na utakmici.
Volja
je sposobnost
?ovjeka
da svjesno upravlja svojim
pona?anjem
u postizanju postavljenog
cilja
.
Ponekad je za ostvarenje cilja potreban i cijeli
?ivot
. Prepreke na
putu
do postavljenog cilja mogu biti minimalne, ali ponekad zahtijevaju i nadljudske napore. Zato je potrebna volja, tj. ona strana psihi?kog ?ivota ?ovjeka koja se o?ituje kroz svjesne i svrsishodne radnje, koje su tijesno povezane s
naporom
volje usmjerene na ostvarenje postavljenih ciljeva.
Volja je
psihi?ki
proces koji pripada u grupu konativnih funkcija, koje se odvijaju u tri faze;
- Prva faza je
borba
motiva
.
- Druga faza je odluka o izboru cilja (
selekcija
).
- Tre?a faza je izvr?enje donijete odluke.
Bez izvr?enja donesene odluke nema o?itovanja volje. U tom slu?aju govori se samo o postojanju
?elje
.
Volja je vrlo specifi?an psihi?ki
fenomen
koji karakteriziraju sljede?e tri osobine:
- svjesni do?ivljaji tijekom sve tri faze,
- osje?anje napora
- izvr?enje donijete odluke sa svjesnom anticipacijom, predviđanjem i predo?avanjem cilja.
S obzirom na to da o volji prosuđujemo obavezno kroz njenu realizaciju, kroz izvr?enje, onda se o volji, kao kona?no mjerilo, uzima pona?anje.
Nema volje bez voljnih radnji tj. bez
akcije
. Zato se sve ?ovjekove radnje mogu podijeliti na:
- voljne radnje i
- nevoljne radnje, koje su evolucijsko prethodile pojavi voljnih i svjesnih radnji.
Prema
bl.
Ivanu Merzu
, temelj duhovnoga ?ivota le?i u neprestanome naprezanju na?e volje:
"
Spasitelj
je to izrekao rije?ima: Neka svatko 'uzme
kri?
svoj svagdajno i slijedi me' (
Lk
9,23.) Pomo?u neprestanoga naprezanja na?e volje u
dobru
mo?emo te?iti za onom
savr?eno??u
?ije smo uzore na?li u na?emu duhovnom ?tivu."
[1]
O porijeklu volje postoje brojna neslaganja u
psihologiji
, a mnoge teorije poku?avaju svesti voljni proces na neku drugu psihi?ku funkciju, kao ?to su:
emocije
,
percepcija
,
mi?ljenje
ili predstave
sje?anja
.
Prema
ruskom
fiziologu
Ivanu Pavlovu
, ?ovjekovo pona?anje je određeno nau?enim uvjetnim
refleksima
, nau?enim ?ablonama pona?anja, koje određuju sve postupke
pojedinaca
.
Sigmund Freud
u svojoj teoriji pretpostavlja da je osnovna ?ovjekova
motivacija
,
snaga
u sferi nesvjesnog djela ?ovjekove
osobnosti
. Volja je povr?an
fenomen
i mnogo vi?e pod utjecajem nesvjesnih
procesa
, nego ?to sama mo?e utjecati na nesvjesne sadr?aje koji izbijaju u svjesni dio osobnosti. Zato se ka?e da je porijeklo volje ili
korijeni
njene
energije
duboko uronjeni u
nagonsku
sferu.
Volja je posebna karakteristika ?ovjeka, iako je njezin korijen u nagonima. Snagom volje ?ovjek slobodno mo?e izabrati svoj put. Volja je ?ovjekova
sloboda
i zato je ?ovjek slobodniji od drugih
?ivih bi?a
i nije vezan samo za svoje nagone.
[2]
Voljne radnje su one radnje koje su pri svome izra?avanju pa prema tome i pri dostizanju osnovnog cilja, povezane s naporom volje. U svakoj voljnoj radnji mo?e se razlikovati nekoliko etapa:
- cilj i
te?nja
da se on postigne,
- poznavanje niza mogu?nosti za postizanje
cilja
,
- pojava motiva koji potvrđuju ili pobijaju te mogu?nosti,
- borba i izbor motiva,
- prihva?anje jedne od mogu?nosti kao
rje?enje
,
- ostvarivanje prihva?enog rje?enja.