Vladimir ?erina
(
Split
,
9. svibnja
1891.
?
?ibenik
,
29. velja?e
1932.
), hrvatski knji?evnik.
Pisao je u ?asopisima
Val
i
Vihor
, gdje se buni protiv
Austro-Ugarske
i
mađarona
. Sudjelovao je u organiziranju atentata na
Slavka Cuvaja
. Po zavr?etku
Prvog svjetskog rata
razo?aran je ostvarenjem jugoslavenstva. Du?evno rastrojen smje?ten je u du?evnu bolnicu u
?ibeniku
, gdje je i umro. Pripada buntovnom i nadarenom nara?taju mladih hrvatskih knji?evnika koji se kriti?ki odnose prema politi?koj i građansko-dru?tvenoj situaciji s po?etka stolje?a. Objavljivao je
feljtone
, knji?evno-kriti?ke studije, pjesme i brojne pjesme o hrvatskim piscima, a najvi?e nadahnut avangardnim pisanjem i oporbenim stavom
Janka Poli?a Kamova
.
Sin imu?ne građanske obitelji, neredovito je pohađao ?kole u
Splitu
,
Zagrebu
i
Rijeci
, a 1910. potpuno se posvetio pripremi za ≫zvanje knji?evnika i javnog radnika≪. Ve? 1911. poku?ava preko ?asopisa Val prenijeti u Zagreb jugonacionalisti?ko raspolo?enje splitskoga kruga ≫radikalno napredne omladine≪. ?erinina opredjeljenja potvrđuje njegov ≫list za nacionalisti?ku kulturu≪ - Vihor (Zagreb 1914), zbog ?ije je orijentacije odmah nakon sarajevskog atentata pobjegao u Italiju. Iz emigracije se vratio 1919. ?iv?ano rastrojen, pa je unato? grozni?avim poku?ajima samoodr?anja 1922. zavr?io u du?evnoj bolnici.
Manji, ali vredniji dio ?erinina, ionako opsegom skromna knji?evnog rada, pored publicisti?kih i feljtonskih tekstova (Beograd bez maske, Split 1912.), te knji?evnokriti?kih (studija Janko Poli? Kamov, Rijeka 1913.), ?ine pjesme - od Raspe?a (Split 1912.), sa ?est pjesama u zborniku
Hrvatskoj mladoj lirici
(Zagreb 1914.) Dru?tva hrvatskih knji?evnika koji je uredio Julije Bene?i?,
[1]
do rukopisne zbirke Osama ?to ju je ≫godine 1963. prona?ao Miroslav Krle?a među svojim papirima≪, a objavio I. Frange? u Forumu (1964).
S ?erinom, o kojem razmi?lja i pi?e cijelog ?ivota, Krle?a je u tri navrata bio u prisnijem kontaktu. Kad je 1907. stigao u gornjogradsku gimnaziju zatekao je u istom razredu ≫repetenta≪ ?erinu. Postav?i i sam ≫repetent≪, a onda kadet, izgubit ?e ga iz vida, ali ipak pri ponovnom susretu na po?etku 1914. prepoznaje u njemu ≫svog starog druga≪. Njihovim ≫rastankom≪ naziva K. razgovor u predve?erje ?erinina bijega, makar je izvjesno da su kontaktirali i nakon rata. ?tovi?e, ≫,nikad nisi napisao ni jednog hrvatskog retka tako toplo kao ono o Mađarima‘ prigovorio mi je Vlado Cerina kad sam u ,Novoj Evropi‘ (1922.) ?tampao jednu od svojih mad?arskih varijacija≪ (Fragmenti dnevnika iz godine 1942., Forum, 1972., 4-5).
Kada je i kako bilje?nica s autografom Osame, datirana 1915., do?la Krle?i u ruke nije poznato. S razlogom N. Mili?evi?, koji se time bavi, misli da je ≫?erina cijenio Krle?u≪, ali i ono pola ?erinine re?enice o Krle?i (≫u strogoj bradi
Miroslava Krle?e
sja cijela ?iroka i lelujava sociologija Aleksandra Hercena≪, Knji?evne poze, 1920.) nagovje?tava njihov polemi?an odnos.
≫Sje?am se jednog no?nog razgovora s V. ?erinom, nekoliko dana poslije Sarajevskog atentata. Dokazivao sam kako laje u vjetar (...) a na?i pogledi na mnoga otvorena pitanja bili su principijelno udaljeni, da ne ka?em dijametralno suprotni. Za njegove bezazlene vidovdanske fraze, a naro?ito za, kult nacionalne energije‘ bio sam tada ve? po iskustvu uvjeren da spadaju u najisprazniju retoriku≪ - ka?e K. u eseju Deset krvavih godina (
Knji?evna republika
, 1924., knj. I, br. 8). ?ini se da je u vremenskom lociranju toga ≫no?nog razgovora≪ pogrije?io jer je, po svjedo?enju Lj. Wiesnera, ?erina ve? bio u Torinu, pa ipak ne treba sumnjati u vjerodostojnost duha prepirke. K. se i u zapisu iz Davnih dana (1916.) prisje?a svoje namjere o Antivihoru kao odgovoru na ≫nacionalne mistifikacije≪, te ?erinina gnjeva kao njezine posljedice.
Jo? zarana, prije no ?to se fantomski ideali ≫?erinijade≪ ozbilje u frazi ≫zloglasnog Vidovdanskog Ustava≪ (Nekoliko rije?i o malograđanskom historizmu hrvatstva uop?e, Knji?evna republika, 1926., knj. III, br. 6), K. prepoznaje u ?erini ≫jedan od na?ih poga?enih talenata≪ (Slu?aj kipara Studina, Rije? SHS, 8. III. 1919.).
Naklonost prema ?erininoj ≫sjajnoj iskri nama toliko dragih inspiracija≪ (O nekim problemima Enciklopedije, Republika, 1953., 2-3) izrazit ?e kona?no u nadahnutom ?lanku napisanom za EJ (1956.). ≫Poetski i mladena?ki ocrtani nacionalizam≪ vertikala je djela pisca ?iji ideali nisu izdr?ali ≫kriti?ke ocjene≪ i ?ija je poezija sputana ≫pasatisti?kom konvencijom≪, ali koje ?e ipak ostati ≫svjedo?anstvom jednog talenta nestalog u vihoru vremena≪.
Metafora ?erinina Vihora ?esta je tema Krle?inih varijacija, uglavnom s negativnim predznakom: ≫jugointegralisti?ki tip ?erine Vihorskog≪ (Davni dani, 1916.), Vihor kao sinonim ≫histeri?nog ?ovinizma≪ (Iz hrvatske kulturne historije, Mogu?nosti, 1959., 4). S druge je strane K. gotovo sjetan u reminiscencijama na terazijsku kaldrmu i ?erinu koji preko nje pola?e ?ivot ≫fantasti?nim kumirima≪ (Iz knjige Izlet u Mad?arsku 1947., Republika, 1953., 12). O?itu podijeljenost Krle?inih osje?aja najzornije pokazuje odnos prema ?erininu nekrologu Mato?u: jednom u njemu vidi ≫sretna uo?avanja≪ (Pjesme A. G. Mato?a, Knji?evna republika, 1924., knj. I, br. 2-3), a drugi put ≫mr?nju≪ (Odlomci romansirane biografije Frana Supila, Forum, 1967., 5-6).
U formuliranju svoje ≫uznemirenosti≪ ?erina se Krle?i ?ini nesamostalnim, proizlazi iz ≫nacionalisti?ki obojene knji?evnosti (...) o?arane baresovskim halucinantnim priviđenjima≪ (Barbusse - Barres, paralela, Eseji II, Zagreb 1962.) i ≫Me?trovi?eve pojave za sebe≪ (Marginalije uz slike Petra Dobrovi?a, Savremenik, 1921., 4), ≫epigon je≪ Papinija i Marinettija (Zapisi s Tr?i?a, Sarajevo 1988.). Kao poklonik ≫vidovdanskog kulta≪ je anakron - protiv ?ega se buni Krle?in kreativni subjekt: ≫Tra?e se nove teme. ?to ?e ovim mojim domobranima kosovska simbolika?≪ (Davni dani, 1916.).
Krle?i nije bez zna?aja ni ?erinina bolest: ≫?erina je tip uznemirenog Mediteranca (...) paranoika≪, Vihor je rezultat ≫afekta≪, retorika mu je ≫pomalo suluda≪ (Davni dani, 1917.), a onda i slu?aj ?alosne sudbine pisca kad bolest izravno utje?e na literaturu (Dure Dimovi?a Ba? ?elik, Knji?evna republika, 1925., knj. II, br. 5; O Kranj?evi?evoj lirici, Hrvatska revija, 1931., 3).
Premda rezerviran spram ?erinine ideologije jugoslavenstva, K. je cijenio iskrenost njegovih poticaja i snagu njegova neostvarenog talenta. Osje?aju?i bez sumnje u ?erininu ≫tragi?nom monologu≪ dio vlastitih dilema, ne?e biti slu?ajno kad nas u jednom fragmentu Zapisa s Tr?i?a vodi od Vihora do ≫iskrene pobune Frana ?upila≪.
[2]