Viktor Emanuel II.
, punim imenom
Vittorio Emanuele Maria Alberto Eugenio Ferdinando Tommaso
(
Torino
,
14. o?ujka
1820.
?
Rim
,
9. sije?nja
1878.
),
sardinski
kralj od
1849.
do
1861.
godine i
kralj Italije
od 1861. do smrti, ?ime je postao prvi vladar nakon
6. stolje?a
koji je vladao ?itavom
Italijom
. Zbog toga je prozvan "Ocem domovine" (
tal.
Padre della Patria
).
[1]
Rodio se u obitelji oca
Karla Alberta
iz
Savojske dinastije
i Marije Tereze Austrijske. Prihvatio je
liberalni
ustav
iz
revolucije
1848.
godine i nakon o?eve
abdikacije
usmjerio je aktivnost na
ujedinjenje Italije
, u ?emu je imao pomo? i podr?ku
premijera
grofa Camila Cavoura
.
Na vanjskopoliti?kom planu, sudjelovao je u
Krimskom ratu
(1854. ? 1856.) na strani alijanse
Velike Britanije
,
Francuskog Carstva
i
Osmanskog Carstva
protiv
Ruskog Carstva
. Godine
1859.
pobijedio je
Austriju
u
bitkama kod Solferina
i Magente nakon ?ega je dobio
Lombardiju
, dok je od
Francuza
dobio
Toskanu
,
Parmu
,
Modenu
i
Romagnu
u zamjenu za
Nicu
i obiteljsku djedovinu
Savoju
. Uspio je nagovoriti
revolucionara
Giuseppe Garibaldija
da krene u osvajanje
Napulja
i
Sicilije
, nakon ?ega je, tijekom 1860. ? 1861. godine, dobio
Kraljevstvo Dviju Sicilija
te naposljetku
1860.
godine teritorij
Papinske Dr?ave
, izuzev grada
Rima
i okolice. Poslije svih tih politi?kih i teritorijalnih uspjeha, mogao je dovr?iti plan o ujedinjenju cijele Italije.
[2]
Dana
17. o?ujka
1861.
godine progla?en je prvim kraljem Italije. Poslije nove pobjede nad
Habsburgovcima
, u
bitci kod Custozze
1866.
godine, kralj Viktor Emanuel II. pro?irio je podru?je svoje nove kraljevine na
Veneciju
. Kona?no je
1870.
godine osvojio grad
Rim
i ukinio ostatke Papinske Dr?ave, nakon ?ega je prebacio prijestolnicu iz
Firence
u Rim. Iste godine, njegov mlađi sin
Amadeo I.
je izabran za
?panjolskog kralja
.
Naslijedio ga je stariji sin, kralj
Umberto I.
koji je vladao Italijom od 1878. do
1900.
godine.
