Povelja kneza Trpimira

Povelja kneza Trpimira , poznata i kao Trpimirova darovnica , najstariji je sa?uvani spomenik hrvatskog prava . Ova isprava napisana na latinskom jeziku, uobi?ajeno datirana 4. o?ujka 852. godine, najstarija je isprava s dvora nekog od hrvatskih vladara i ujedno prva doma?a isprava u kojoj se spominje hrvatsko ime. Povelja nije sa?uvana u originalu, ve? u pet kasnijih prijepisa od kojih je najstariji iz 1568. godine, ^[1] ?to je pojedine povjesni?are navelo da posumnjaju u njezinu auteni?nost.

Datacija [ uredi | uredi kod ]

Datacija darovnice na latinskom glasi: Regnante in Italia piissimo Lothario Francorum rege per indictionem XV sub die IIII Nonis Martii . ^[2] U hrvatskom prijevodu: Za vladanja vrlo pobo?nog frana?kog kralja Lotara u Italiji, indikcije XV, 4. o?ujka . ^[3]

Farlati i Kukuljevi? ^[4] smatrali su da se petnaesta indikcija odnosi na 837. godinu, dok je Ivan Lu?i? Lucius ispravu datirao s 838. godinom, ?to zbog indikcije ne mo?e biti. Ra?ki ^[5] je ispravio mi?ljenje Kukuljevi?a i Farlatija zato ?to Lotar vlada kao ≫Francorum rex≪ tek od 840. g. i ?to godine 837. prema pisanju Ivana Ðakona vlada u Hrvatskoj Mislav. Prema tome, petnaesta indikcija mo?e se odnositi samo na 852. godinu.

Op?irnu paleografsko-diplomati?ku analizu s poku?ajem rekonstrukcije prvotnog teksta dao je Miho Barada . ^[6] Vrijedne priloge dali su jo? Lovre Kati? ^[7] i Marko Kostren?i? . ^[8] Dr?islav ?vob smatrao je ovu ispravu krivotvorinom 14. stolje?a navode?i za svoje tvrdnje neuvjerljive argumente i proizvoljne pretpostavke. ^[9]

U novije vrijeme raspravu o pitanju datacije obnovio je Lujo Margeti? . Budu?i da je Lotar oti?ao iz Italije ve? 840. i naslijedio oca na carskom prijestolju, malo je vjerojatno da Trpimirov dvor nije, ?ak dvanaest godina kasnije, znao za tu promjenu. Prema Maregeti?u, pravi datum nastanka isprave bio bi 4. o?ujka 840. godine. ^[10] U prilog Margeti?evom razmi?ljanju donekle ide podatak koji je zapisao Toma Arhiđakon , a prema kojem je Justin bio nadbiskup u Splitu 840. godine poslije nadbiskupa Petra koji se spominje u Trpimirovoj darovnici. ^[11]

Najnoviji doprinos raspravi o dataciji Trpimirove darovnice donosi Mirjana Matijevi? Sokol, koja na osnovu indikcija i boravka kralja Lotara u Italiji datira ispravu u godinu 841. ^[12]

Sadr?aj [ uredi | uredi kod ]

Premda je sa?uvana fragmentarno, iz povelje se vidi da vladar ( dux Chroatorum ) ima skoro neograni?enu vlast u dr?avi, jer Trpimir za sebe ka?e da je vladar Hrvata po Bo?joj milosti ( Tirpimir, dux Chroatorum, iuuatus munere diuino ) ? makar u uvodnom dijelu povelje datira prema vladavini "frana?kog kralja Lotara u Italiji".

Povelja dokazuje postojanje hrvatske vlasti nad splitskim podru?jem prije Trpimira, jer on u njoj potvrđuje darovnicu kojom je Splitskoj nadbiskupiji njegov prethodnik Mislav dodijelio posjed u Putalju (lokacija na Kozjaku , iznad Ka?tela), pa Trpimir dodatno obdaruje crkvu sv. Jurja u Putalju , i disponira dijelom prihoda kraljevskog posjeda u Klisu za korist Splitske nadbiskupije. Iz sadr?aja se nadalje vidi da je rije? o feudalnoj dr?avi u formiranju te je hrvatski vladar imao svoj aparat vlasti u koji su spadali i njegovi dvorjani i vojno-upravni slu?benici ( ?upani , dvorski kapelani i drugi). Trpimir dalje konstituira pravo Crkve na ubiranje crkvene desetine. Feudalnu prirodu vladareve vlasti potvrđuje ?injenica da Trpimir raspola?e dr?avnim teritorijem i da posjeduje vlastite feudalne domene. Iako se Trpimir pona?ao kao stvarni vladar, on nije bio i formalno samostalan. Bio je, naime, u vazalnom odnosu s nasljednikom frana?ke vlasti u Italiji , lombardijskim kraljem Lotarom . Na osnovu Trpimirove povelje također se mo?e zaklju?iti da se hrvatska dr?ava kona?no pojavila u tre?em desetlje?u 9. stolje?a .

Autenti?nost [ uredi | uredi kod ]

Pitanje autenti?nosti provla?ilo se od samih po?etaka historiografskih istra?ivanja u vezi darovnice. Dvojbe oko autenti?nosti proizlazile su iz problema s datacijom, nerazumijevanjem određenih jezi?nih termina, ali i iz ?injenica da su prijepisi darovnice pro?li kroz mnoge ruke te je sama darovnica zbog toga na vi?e mjesta nejasna i u dijelovima dispozicije kontradiktorna.

Neki od dokaza da je darovnica autenti?na su npr. pojmovi mancipatio , mancipare . Prema Mareti?u, ti pojmovi ozna?avaju prastare oblike stjecanja vlasni?tva u starome Rimu te polako nestaju kako raste poznavanje Justinijanove kodi?kacije djelovanjem glosatora, ali se zadr?avaju najkasnije u Italiji jo? kroz 9. stolje?e. Trpimirova i Muncimirova isprava su dokaz da su ti izrazi bili poznati u to doba također i u na?im krajevima; do?im ih neki hipotetski krivotvoritelj iz kasnijih stolje?a zacijelo i ne bi poznavao. Do sli?nih rezultata do?la je i Olga Peri? koja je uo?ila najmanje dva stara i razli?ita jezi?na sloja u samom tekstu darovnice. Nekoliko zanimljivih zapa?anja u prilog autenti?noti iznio je Neven Budak . Prvi se odnosi na imena serva navedenih u eshatokolu isprave. isti?e da su sva ona, kao i imena ?upana i svjedoka u Trpimirovoj pratnji, odreda narodna, a ne kr??anska. Izuzetak su imena sve?enika. To je shvatljivo, jer se radi o vremenu kada kod tek pokr?tenog naroda nisu prevladala kr??anska imena, nego su po tradiciji uvijek zastupljena njihova narodna: Stjepu?a, Gojko, Gortina. Narodna imena imaju i plemi?i koje svjedo?e povelje ? Komi?aj, Precilja, Nemistl, Za?ata, Vitolja, Ozamil, Njegu?a, ?ulj, Potehan, ?utomistl i Damnana; također u njoj spomenuti hrvatski vladari Trpimir i Mislav. Izuzetak su imena sve?enika: nadbiskup Petar, kne?ev kapelan Martin i sve?enici Dominik i Ciprijan. Budak također osporava tvrdnje da u 9. stolje?u institucija kapelana kao dvorskoga pisara nije postojala, navode?i da je ona poznata u Bavarskoj u 8. stolje?u i da su je prihvatili Karolinzi . ^[13]

Bilje?ke [ uredi | uredi kod ]

↑ Stipi?i?, J. i M. ?am?alovi?, ur. Codex Diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. 1. Zagreb: Izdava?ki zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 1967., pp. 3-4. (Dalje: CD I)
a) Najstariji sa?uvani prijepis iz g. 1568. nalazi se u ?upnom uredu Ka?tel Su?urca. Pergamena 635x380mm s ostacima utisnutog pe?ata splitskog gradskog kneza i notarskim znakom Danijela Terzagusa;

b) Prijepis u Biskupskom arhivu u Splitu. Kartular splitske kurije s oznakom B (dana?nja signatura br. 29);

c) Prijepis u Biskupskom arhivu u Splitu (dana?nja signatura br. 20) u tre?em svesku isprava koje je dao prepisati nadbiskup Sforza Ponzoni (1616-1641.), fol. 1-50. Svezak ima natpis iz kasnijeg vremena: ≫Donazione del re Terpimiro 1333.≪ Godina 1333. ukazuje na to da je ovaj prijepis u?injen po svoj prilici prema nestalom kartularu nadbiskupa Luccarija iz te godine;

d) Prijepis u Biskupskom arhivu u Splitu (dana?nja signatura br. 25). Osmi svezak isprava koje je dao prepisati nadbiskup Sforza Ponzoni, a nosi naslov: ≫Varia de bonis archiepiscopatus≪, fol. 25-27v.";

e) Prijepis u Arhivu kaptola u Splitu, (nr. 538, ser. B). Vlastoru?ni ispisi Ivana Luci?a (Lucius), ?esti svezak, fol. 1-4v.
↑ CD I, p. 4
↑ Klai?, Izvori za hrvatsku povijest, p. 20.
↑ Kukuljevi?, U koju godinu pada darovna listina Trpimirova, Arkiv za povjestnicu Jugoslavensku XI, p. 207
↑ F. Ra?ki, Kad i kako se preobrazi hrvatska kne?evina u kraljevinu, Rad JAZU XVII, str. 201-204
↑ M. Barada, Dvije na?e vladarske isprave, Croatia sacra 7, pp. 1-96.
↑ L. Kati?, Prijepisi dviju najstarijih povelja iz hrvatske povijesti, Vjesnik za arh. i hist. Dalm. LI, pp. 101-124
↑ M. Kostren?i?, Nacrt historija hrv. dr?ave i hrv. prava, Zagreb 1956., str. 115-117.
↑ D. ?vob, Krivotvorine o svetom Jurju Putaljskom, Vjesnik hrv. arh. dru?tva, NS XVII, str. 195-207. [1]
↑ Margeti?, L., str. 508.-509.
↑ Toma arhiđakon, Kronika. Uredio i preveo: Vladimir Rismondo. ?akavski sabor, Split, 1977, p. 42.
↑ Matijevi? Sokol, Mirjana. 2014. Studia diplomatica . FF Press. Zagreb. str. 88?90
↑ Mirjana Matijevi? Sokol, 1150. obljetnica darovnice kneza Trpimira, Izdanja Hrvatskog arheolo?kog dru?tva 25 (2010), p. 14. [2]

Literatura [ uredi | uredi kod ]

Logotip Wikizvora

WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Povelja kneza Trpimira

Margeti?, Lujo , Prikazi i diskusije, Split, 2002. ISBN 953-163-164-6
Klai?, Nada , Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Zagreb, 2019. ISBN 978-953-7704-18-6
Macan, Trpimir i Holjevac, ?eljko , Povijest hrvatskoga naroda, Zagreb, 2013. ISBN 978-953-0-61560-1

[1] Stipi?i?, J. i M. ?am?alovi?, ur. Codex Diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. 1. Zagreb: Izdava?ki zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 1967., pp. 3-4. (Dalje: CD I)
a) Najstariji sa?uvani prijepis iz g. 1568. nalazi se u ?upnom uredu Ka?tel Su?urca. Pergamena 635x380mm s ostacima utisnutog pe?ata splitskog gradskog kneza i notarskim znakom Danijela Terzagusa;

b) Prijepis u Biskupskom arhivu u Splitu. Kartular splitske kurije s oznakom B (dana?nja signatura br. 29);

c) Prijepis u Biskupskom arhivu u Splitu (dana?nja signatura br. 20) u tre?em svesku isprava koje je dao prepisati nadbiskup Sforza Ponzoni (1616-1641.), fol. 1-50. Svezak ima natpis iz kasnijeg vremena: ≫Donazione del re Terpimiro 1333.≪ Godina 1333. ukazuje na to da je ovaj prijepis u?injen po svoj prilici prema nestalom kartularu nadbiskupa Luccarija iz te godine;

d) Prijepis u Biskupskom arhivu u Splitu (dana?nja signatura br. 25). Osmi svezak isprava koje je dao prepisati nadbiskup Sforza Ponzoni, a nosi naslov: ≫Varia de bonis archiepiscopatus≪, fol. 25-27v.";

e) Prijepis u Arhivu kaptola u Splitu, (nr. 538, ser. B). Vlastoru?ni ispisi Ivana Luci?a (Lucius), ?esti svezak, fol. 1-4v.

[2] CD I, p. 4

[3] Klai?, Izvori za hrvatsku povijest, p. 20.

[4] Kukuljevi?, U koju godinu pada darovna listina Trpimirova, Arkiv za povjestnicu Jugoslavensku XI, p. 207

[5] F. Ra?ki, Kad i kako se preobrazi hrvatska kne?evina u kraljevinu, Rad JAZU XVII, str. 201-204

[6] M. Barada, Dvije na?e vladarske isprave, Croatia sacra 7, pp. 1-96.

[7] L. Kati?, Prijepisi dviju najstarijih povelja iz hrvatske povijesti, Vjesnik za arh. i hist. Dalm. LI, pp. 101-124

[8] M. Kostren?i?, Nacrt historija hrv. dr?ave i hrv. prava, Zagreb 1956., str. 115-117.

[9] D. ?vob, Krivotvorine o svetom Jurju Putaljskom, Vjesnik hrv. arh. dru?tva, NS XVII, str. 195-207. [1]

[10] Margeti?, L., str. 508.-509.

[11] Toma arhiđakon, Kronika. Uredio i preveo: Vladimir Rismondo. ?akavski sabor, Split, 1977, p. 42.

[12] Matijevi? Sokol, Mirjana. 2014. Studia diplomatica . FF Press. Zagreb. str. 88?90

[13] Mirjana Matijevi? Sokol, 1150. obljetnica darovnice kneza Trpimira, Izdanja Hrvatskog arheolo?kog dru?tva 25 (2010), p. 14. [2]

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]