Trpimir
(
lat.
Tirpimiro
,
Tibimir
,
Trapimir
) je bio
knez
Primorske Hrvatske
od oko
845.
do
864.
godine, te utemeljitelj vladarske dinastije
Trpimirovi?a
. Prvi je hrvatski vladar koji se nazivao knezom Hrvata (
dux Chroatorum
). Vladarsko sjedi?te imao je na
Klisu
i u
Bija?ima
kraj
Trogira
, a mogu?e i u
Kninu
.
[1]
Oko
845.
naslijedio je kneza
Mislava
. Formalno je priznavao vrhovnu vlast
frana?kog
kralja
Lotara
, ali je vladao kao samostalan i jak vladar. U svom kne?evskom dvoru imao je dvorske sve?enike, dvorske komornike, te stalnu pratnju u kojoj su pored ostalih bili uklju?eni i najugledniji
?upani
, koji su bili Trpimirovi savjetnici i suradnici.
Napade
Arapa
, koji su oslabili
Bizant
i
Veneciju
, knez Trpimir je mudro iskoristio. Prema
svjedo?anstvu
benediktinca
Gottschalka
, Trpimir je između
846.
i
848.
uspje?no ratovao protiv Bizanta i Venecije na moru i na kopnu. Kad su
Neretvani
napali i sam mleta?ki grad Caorle, Trpimir je razbio bizantskog
arhonta
koji je tada stolovao u
Zadru
. Njema?ki
opat
i
teolog
Gottschalk (o. 805. ? 868./869.), optu?en kao
krivovjerac
zbog svog nauka o predestinaciji, sklonio se na dvor kod Trpimira, kako bi umakao
Francima
, ?to ve? dokazuje snagu i samostalnost ovoga kneza.
Između
854.
i
860.
Bugari
su napali
Hrvatsku
, koju je Trpimir s lako?om obranio, a kona?an udarac zadao im je u sjeveroisto?noj
Bosni
, gdje su tada grani?ile Primorska Hrvatska i
Bugarska
.
Osobito je znamenita Trpimirova darovnica na
latinskom jeziku
od
4. o?ujka
852.
(nekad je se datira i prije
840.
godine), kojom je
Splitskoj nadbiskupiji
potvrdio darovnicu svoga prethodnika
Mislava
, te joj je jo? darovao
crkvu sv. Jurja u Putalju
i neke posjede s pripadaju?im kmetovima. Tu najstariju sa?uvanu ispravu hrvatskih vladara napisao je jedan sve?enik u svojstvu kne?evog kancelara, a u njoj su i navedeni svjedoci: pet ?upana, kne?ev upravitelj dvora (Negotin), tri sve?enika (Dominik, Ciprijan i Martin) i pet ostalih uglednika. U povelji se Trpimir naziva ?pomo?u Bo?jom knezom
Hrvata
“ (
iuvatus munere divino dux Croatorum
), a svoju zemlju naziva
regnum Croatorum
. Ovaj naziv, premda bi se mogao doslovno prevesti kao ?kraljevstvo Hrvata“, vjerojatnije u to doba ozna?ava zemlju nad kojom vladaju Hrvati. Trpimir se naziva oslovljava "milo??u Bo?jom, knez Hrvata" (u lat. izvorniku: "
Dux Chroatorum iuvatus munere divino
"), ?to vjerojatno zna?i da ga na vlast nije postavio car. Iz Povelje se također saznaje da je Trpimir stolovao u
Bija?ima
, a posjedovao je i
Klis
. Treba spomenuti i da Gottschalk u svom djelu
De Trina deitate
, Trpimira naziva "kraljem Slavena" (
Rex Sclavorum
), ?to sugerira tada?nju oja?anu Trpimirovu poziciju u odnosu na Bizant i Frana?ku.
Knez Trpimir je pozvao nekoliko
benediktinaca
iz poznatog benediktinskog sredi?ta
Montecassino
(između
Rima
i
Napulja
) s Apeninskog poluotoka i nastanio ih u benediktinskom samostanu u
Ri?inicama
podno
Klisa
. Benediktinci koji su se nastanili u samostanu odigrali su zna?ajnu ulogu u vjerskom i prosvjetnom ?ivotu, te ?irenju pismenosti. Na tom podru?je pronađen je ulomak oltarne pregrade s natpisom "...za kneza Trpim(ira)" (
...pro duce Trepim(ero)
). Knez Trpimir i njegov najstariji sin
Petar
hodo?astili su u talijanski grad
?edad
(16 km isto?no od grada
Udine
), a dokaz tome su zabilje?ena imena u poznatom Evanđelju sv. Marka (
?edadski evanđelistar
), u kojem su zapisana i imena mnogih drugih europskih vladara, posebice
slavenskih
i
germanskih
. Ondje je njegovo ime zapisano kao
domno Tripimiro
(gospodin Trpimir), s naslovom koji se tada rado davao najvi?im uglednicima.
[2]
Njema?ki
teolog
Gottschalk
(oko 805. ? 868./869.) naziva ga u
odlomku
svog djela
De Trina Deitate
"kraljem Sklavina" (
rex Sclavorum
), ?to opet ozna?ava njegovu vrhovnu vlast i ?injenicu da u stvarnosti nije bio ni?iji vazal.
[3]
Također, Trpimira spominje kao hrvatskog
arhonta
bizantski car
Konstantin VII. Porfirogenet
(913. ? 959.) u djelu
De administrando imperio
u kojem ga naziva ocem kralja
Kre?imira
i smje?ta njegovu vladavinu u
10. stolje?e
.
Mleta?ki
kroni?ar
Ivan đakon
(† nakon 1018.) spomenuo je u
Venetskoj kronici
da je knez
Zdeslav
iz roda Trpimirova.
[4]
Također, Trpimir se spominje i u mleta?koj kronici
Corona Venetorum
, sastavljenoj od dvaju kronika iz
15.
i
16. stolje?a
kao "Trpimir kralj Hrvatske" (
Trapimir re di Croatia
).
Kraj vlasti i nasljednici
[
uredi
|
uredi kod
]
Potkraj Trpimirova vladanja,
863.
godine, do?lo je i do prvog raskola između
rimskoga
pape
i
carigradskog
patrijarha
Focija
, a Hrvatska se na?la između dviju sila.
Kraj Trpimirove vlasti nije sasvim jasan, ba? kao i to?an slijed njegovih nasljednika. Trpimir je imao tri sina, Petra,
Zdeslava
i
Muncimira
, te ga prema jednoj od teorija nasljeđuje sin Zdeslav, kojega ubrzo svrgava Domagoj koji nije bio iz njegove obiteljske loze. Prema drugoj, Trpimira je izravno naslijedio knez
Domagoj
oko
864.
godine, koji pritom, kako neki dr?e, pogubljuje Trpimirova sina Petra.
- ↑
Trpimir I. | Hrvatska enciklopedija
.
enciklopedija.hr
. Pristupljeno 12. studenoga 2023.
- ↑
Klai?, Nada, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, str. 22?23.
- ↑
Klai?, Nada, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, str. 19?20. i 22.
- ↑
Klai?, Nada, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, str. 26.
- Konstantin Porfirogenet,
O upravljanju carstvom
, prijevod i komentari Nikola pl. Toma?i? (hrvatski), R. [Romilly] J. [James] H. [Heald] Jenkins (engleski), priređiva? gr?kog izvornika Gyula Moravcsik, Zagreb : Dom i svijet (Biblioteka Povjesnica), 2003.
ISBN
953-6491-90-7
- Rudolf Horvat,
Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.)
, Zagreb 1924.
- Nada Klai?,
Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku
, Zagreb 1975.
- Ivan Mu?i?, ?Hrvatska povijest devetoga stolje?a“, (Povjesnice Hrvata 3), Split 2007.
ISBN
978-953-263-034-3
[1]
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 8. kolovoza 2019. (
Wayback Machine
)
Hrvatski knezovi
|
---|
| Knezovi Panonske Hrvatske
| | | Knezovi Dalmatinske Hrvatske
| |
|