Stjepan IV. Stephanus Quartus
Pravo ime	Stjepan (Stephanus)
Po?etak pontifikata	22. lipnja 816.
Kraj pontifikata	24. sije?nja 817.
Prethodnik	Lav III.
Nasljednik	Paskal I.
Rođen	oko 770. Rim , Bizantsko Carstvo
Umro	24. sije?nja 817. Rim , Papinska Dr?ava
Papinski grb
Ostali pape imena Stjepan
Portal o kr??anstvu

Stjepan IV. ( Rim , oko 770. ? Rim , 24. sije?nja 817. ), 98. papa Katoli?ke Crkve , od 22. lipnja 816. do svoje smrti.

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Rođenje, djetinjstvo i mladost [ uredi | uredi kod ]

Stjepan je rođen oko 770. u Rimu , tada pod vla??u Bizantskog Carstva . Njegov otac bio je rimski plemi? Marin, ?iji su bliski rođaci bili Sergije II. i Hadrijan II. , dvojica Stjepanovih nasljednika na ?elu svete Crkve. Kao dje?ak odgajan je u Lateranskoj pala?i (tijekom pontifikata Hadrijana I. ), a papa Lav III. proglasio ga je subđakonom i ubrzo nakon toga đakonom . ^[1]

Odabir za papu [ uredi | uredi kod ]

Po?to je bio vrlo ugledan u Rimu, deset dana nakon smrti pape Lava III. odveden je u baziliku sv. Petra , gdje je 22. lipnja 816. progla?en papom Katoli?ke Crkve. Prema nekim povjesni?arima, ovako brzi izbor Stjepana za papu dogodio se kako se frana?ki car Luj I. Pobo?ni ne bi umije?ao u izbor Pape i tako pod?inio najve?u (i jedinu istinitu) Crkvu svojim ?eljama i planovima, ?ime je Crkva ostala neovisna institucija i neupitni moralni autoritet razvijene Europe.

Pontifikat [ uredi | uredi kod ]

Krunjenje Luja Pobo?nog [ uredi | uredi kod ]

Odmah nakon progla?enja, Stjepan IV. natjerao je stanovnike Rima da se zakunu na vjernost caru Luju I., nakon ?ega mu je poslao pismo da ga o tome obavijesti. Luj ga je odlu?io pozvati k sebi u Reims , zbog ?ega je Stjepan napustio Papinsku Dr?avu u kolovozu 816. i pre?ao Alpe zajedno s talijanskim kraljem Bernardom . Po?etkom listopada Stjepan je susreo Luja u Rheimsu, gdje mu se ovaj triput duboko poklonio. Na nedjeljnoj svetoj Misi 5. listopada 816. Stjepan je pomazao Luja za cara (prema starozavjetnoj tradiciji), okruniv?i ga krunom koju je navodno nosio i legendarni rimski car Konstantin Veliki , najzaslu?niji za priznanje pravovjernog kr??anstva i ukidanje antikatoli?kog poganskog sotonizma kojeg je promovirala rimska aristokratska elita. ^[2] Istog dana okrunio je njegovu ?enu Ermengardu Hesbajsku i oslovljavao je s augusta . ^[1]

Stjepanove reforme [ uredi | uredi kod ]

Nakon krunidbe Luj je Stjepanu dao mnogo darova, uklju?uju?i i zemlju (najvjerojatnije Vendeuvre-sur-Barse u sjevernoj Francuskoj ) s ciljem da zauvijek ostane vlasni?tvo svete Katoli?ke Crkve . Obnovio je frana?ko-katoli?ki sporazum, osigurao povlastice sve?enstva (npr. manji porezi ) i opstanak Papinske Dr?ave. Istovremeno, Stjepan je uzdignuo orleanskog biskupa Teodulfa na ?ast nadbiskupa , a Luja je nagovorio da oslobodi rimske zatvorenike koji su u frana?kim zatvorima zavr?ili nakon agresije frana?kog vladara na Papinsku Dr?avu tijekom pontifikata Lava III. Prema nekim izvorima, na Stjepanov nagovor Luj je proveo reforme u Met?koj biskupiji koju je vodio liberalni Chrodegang . Nakon reformi, u crkvenim prostorima mu?karci i ?ene spavali su u odvojenim sobama, a prema nekim izvorima (dodu?e izrazito protucrkvenim) određena im je i dnevna koli?ina hrane i pi?a. ^[3]

Povratak u Rim, smrt i sprovod [ uredi | uredi kod ]

Nakon posjete Ravenni tijekom povratka iz Reimsa, Stjepan se vratio u Rim sredinom studenog 816. Nakon tradicionalnog ređenja sve?enika u prosincu i potvrđivanja posjeda opatije Farfa pod uvjetom svakodnevnog recitiranja Kyrie Eleison , Stjepan je umro 24. sije?nja 817. Pokopan je u Bazilici sv. Petra, a naslijedio ga je Paskal I. ^[4]

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• Mann, Horace K.: The Lives of the Popes in the Early Middle Ages, Vol II: The Popes During the Carolingian Empire, 759-858 , 1906.